Didžej´ca linkofrikuša!

Dijelim s vama sljedeći link:

Link

Lav ju ol!
Nevr_mor :)

Znam da sam vas zapostavila i već duže vrijeme vam uskratila uživanje u mojoj prekrasnoj poeziji pa se ispričavam zbog toga i nastojat ću nadoknaditi taj veliki propust koji je, ne samo dokaz da nisam marila za vas izvjesno vrijeme, nego i pokazatelj da sam zanemarila svoje moždane vijuge, a njima treba posvetiti puno pažnje i gimnastike da ne bi zahrđale i pretvorile se u prašinu, a nije to potrebno samo mojim dragim vijugicama nego i vašima pa ću nastojati da ne dođe do toga i u svrhu njihova gimnasticiranja odlučila sam napisati jedan nadnaravno prekrasan i beskonačno nedokučiv haiku, a u pisanju kojega sam svojevremeno bila prava majstorica, samo kaj se nikada nisam hvalila s time pa neću ni sada.

(n_m se samozatajno keslebari)

Ovo gore je bilo jedno kratko zagrijavanje, a sada slijede prave haiku poslastice!

***
Na podu igla.
Predizborna šutnja, muk!
Muha leti, prd!

***
Koko-koko-dak!
Kljunom koka na kamen.
U mom dvorištu.

***
Znam da mogu sve!
Miševi su slijepi.
Tvrde oni - ne!

***
Avion leti!
Jogurt okusa trave.
Zavjesa pada!


Toliko za sada!
Idem popiti kavu dok sam još mlada. :)))

Lav ju ol, vaša nevr_mor! :)

Ok, ne gledam TV jer nisam u posjedu kištre za zaglupljivanje i programiranje, ali plazim po jubitou i povremeno naletim na neke stvari, odn. ljude, koje vrijedi pogledati/poslušati pa sam tako danas otkrila gospodina koji pametno zbori, a svaka mu k´o Njegoševa! :)

Link

Haha! A baš ste htjeli, jer niste imali pametnijega posla, gledati kaj sam nakeljila. Enivej, hvala vam na upozorbama. :)

Želim puno ljubavi, šege i zajebancije u godini novoj što polako kroči prema našim satovima i da ono kaj drugima želite, radite ili o njima mislite, neka vam bude dvostruko!



Pa ja totalno zaboravila plej listu za doček! Ajajaj!
Ispravljam nanijetu vam nepravdu!

Link

Huh! Sada mi je lakše!
Ovo je tek početak ludog partijanja! :))))

Jupi-jupi! :D

Link

Link

Andr konstrakšn.



Al su gospodaske zgrade i popratni sadržaji gotovi.



Prisutvovanje porođaju nije nikakva suvremena novotarija.

Sretan vam Isusov rođendan želim! :)

Ovaj film je (njegovi tvorci), nažalost, pogrešno predvidio vrijeme kada će narod poidiotariti. U odnosu na Nashu LJepu, to se dogodilo 455 godina prije.
Je. Jednoć, u to drevno vrijeme kada je snimljen, i maloć kada ga pogledah, bio je smiješan. Nažalost, u vrlo kratkom periodu dogodilo se to što je on "predviđao".

Link

Plakati, ili smijati se ... odluka je na vama.

Nažalost, u većini odluke donose oni koji SE plaču, u SVEZI S nečim´, MIŠLJENJA su, OBZRIOM na nešto, nešto rade PUTEM nečeg´, kontaktiraju NEKOGA, šetaju S PSOM ili se svađaju S SOBOM, odlučuju TEMELJEM nečeg´, imaju MOMKE (a gdje su onda mome?), okupila se EKIPA (društvo je zapostavljeno), nema tuluma (DERNEK zvuči "prijateljskije"), a mi radimo nešto KAKO BI (da bismo) npr. pomogli, rekli etc. ... i još mnogo primjera mogu navesti.
Pa kada mi kaže UKOLIKO, a imamo lijepo "AKO", a "utoliko" ide u paru s "utoliko" samo ako su u istoj rečenici ...
Pa onda im netko nešto da pa ISTI to ISTO traži natrag.
Ali, nije uvijek tako jer je ČESTO PUTA to traženo OD STRANE istih.
I kaj da delam kada me isti često puta traži nešto PUTEM ELEKTRONSKE pošte ...
A još kada me pita - Kaj ste reklA? :D :D .D

Niš više ne razmem ... trebam prevodioca s rvackog na hrvatski (službeni jezik u Hrvatskoj je hrvatski, stoga mi nije jasno zbog čega se služimo jezikom susjednih država kada imamo svoj, predivan i jedinstven, hrvatski).

Link

Link

U neka drevna vremena, u kojima je sve bilo zakomplicirano dozlaboga, jadni pučankei (zamjena za izraz pučanke i pučani; da se sada ne mučim s prisličivanjem s latinskime jezikom), umonogoma su se iznapačivali da bi saznali što li pita i o čemu li zbori i o čemu li mnije vrhunaravni zbor odlučivateljskih bezfrontalnokorteksnih idiotoidiopata kada je bilo pitanje dodjeljivanja obiteljskih mirovina, odn. pemZija.



A danas samo pitaju - Đes bijo devedestpr(C)ve, aaa??!!

Da s rvackog prevedem na hrvatski, ali to ćete zbilja jako i prejako rijetko čuti, odn. nigjde - Gdje ste, poštovani gospodine, bili tisućudevetstodevedesetprve godine. Upitnik.

Link

Link

Neko mi je reko
"Mali, sve šta ona oće je sve šta ona vidi!"
Mislim da sam te volijo.
Jer sam reko da si ekstra žemska za mene, bona.

Već smo šest mjeseci zajedno
I sve šta oćeš i sve šta vidiš
Nedostupno je i ne valja, ba!
Ne znam kog đavla oš od mene!
Bolan, neka mi neko kaže!

Ajd mi rec, zašto se, bona, ja tolko trudim?
Dajem ti pare,
Samo ti pare dajem.
Neki ljudi rade za život,
Neki za zabavu.
Bona, ja radim samo za tebe.

Rekli su mi da je brak davanje i uzimanje
Pa pokaž mi, bona, da i ti moš nešto dat.
A sad mi kažeš da nosiš moje dijete.
Reću ti da sam sretan, ako baš oš.

Jedan korak dalje i pući će mi leđa.
Ako najbolje od mene nije dovoljno dobro,
kako će, bona, bit dovoljno dobro za dvoje?
Bona, ne mogu radit više no šta radim.
Zašto radim to šta radim?
Reko bi ti da znam.

Bože moj,
više i ne mislim da te volim.

Oš mi bona reć?

Samo ti pare dajem.
Samo ti pare dajem ...

Link

Dok je sneg padal
U hladno i sivo zagrebačko jutro,
Jadan mali bebač se rodil.
U mom kvartu.

I njegova mama je plakala
Jer je bil još jedna stvar koju ne treba.
Još jedna gladna usta.
U mom kvartu.

Ljudi, razmete li,
Da dijete treba pomoć
Il bu bil jedan mlad i ljut čovek jednog dana?
Pogledaj nas.
Jesmo li slepi da vidimo?
Okrećemo li jednostavno glave i gledamo u drugom smjeru?

Pa, svet se okreće,
A mali bebač s curećim nosekom
Igra se na cesti dok hladan vjetar puše.
U mom kvartu.

I njegova glad raste,
A on počinje lutati noću ulicama
I uči kak krasti, kak se potuči.
U mom kvartu.

Onda jedne noći, u očaju,
Dečec je puknul.
Kupil je pištolj, ukral je auto,
Pokušal je pobeći, al nije došel daleko.
I njegova mama je plakala.

Onda se skupila rulja oko ljutog dečeca,
A on je legnul licem položenim na asfalt,
S pištačem u ruci.
U mom kvartu.

I kak je njezin mladi dečec umrl,
U zagrebačko hladno i sivo jutro,
Drugi se bebač rodil.
U mom kvartu.
A njegova je mama plakala.
U mom kvartu.

Link

Link

Ili sam nekaj porbrkala .... :))))

Ako jesam, da nadoknadim sljedećim uratkom:

Link

Hihihi!

Lav ju ol
Nevr_mor!

:D

Btw, plačem od smija! :D :D :D

(Zakaj tu nema mogućnosti stavljanja smajlića etc.?)

Jednostavno ih obožavam! :D
A vama linkam emisiju o njima. :)

Neda se drito otvoriti pa bum ovak

https://yammat.fm/novosti/katedra-za-plasticnu-kirurgiju-valentino-boskovic
/

Merlot - najpoznatiji čarobLJak
Dom Perignon - najdražesniji mušketir
Syrah - općina u Bj-bil. županiji
Graševina - jelo od graška
Malvazija - Mala Azija
Malvazija Dubrovačka - Maloazijatkinja koja živi u Dubrovniku
Plavac Mali - Mali Alan Ford
Pošip - brod na paru
Žlahtina - Tina, staroga Žlaha kći
Traminac - Trapistov mezimac
Debit - u nekih jezika ima značenje riječi "debil"; u Amerikama - čovjek bez dugova; u Zagorju inačica pitanja "de si bil - gdje si bio"
Škrlet - niskobudžetna avio-kompanija, odn. škrtac koji leti
Vugava - Vugina (sestre Tuga i Buga) svekrva
Kujundžuša - kovanica
Teran - hrv. tjeran; onaj kojega su tjerali
Frankovka - francuska valuta
Zweigelt - njemačka dvoparica (hrv.); uobičajena napojnica za poslugu na rvackoj rivijeri, u sezoni
Chateau haut Brion - Titovo hoh odmaralište
Cabernet Sauvignon - kotac za svinje
Žilavka - BFF Desanke Šakić

Gledim ja tako kroz napravu za gledanje kroz zid, u vidokrugu vidim dječji park bez djece i mislim ... bilo bi lijepo zasaditi pokoje drvce tamo pa kada u dječjem parku budu djeca, da imaju hladovinu, a i po čemu se penjati. Danas se djeca više ne penju po drveću. Bzvz. A onda sam išla istražiti na koji način mogu to izvesti i nisam našla nikakav konkretan savjet, ali sam naletjela na članak koji me je oduševio i izazvao pojavu osmjeha na licu mojemu i krilaca malenih na duši mi velikoj te ga sada dijelim s vama odn. keljim link da biste ga i vi mogli pročitati, ako već niste, a i da jeste, kaj onda. :D

Link

Kada bih mogla, i znala,
noćas bih napisala najtužniju pjesmu na svijetu,
pjesmu koja bi dočarala dubinu moje tuge i povrijeđenosti,
ali tih riječi nemam.

Ne mogu doći do njih
jer sam preduboko zakopana
u dno ljudskih osjećaja.

Kao da ih i nemam,
bez obzira na to što kipe iz mene.
S jedne strane proljeva se tuga,
s druge nemoć lijeva.

Žao mi je mog života,
a i njemu mene.
Ionako, nakon svega,
postat ćemo nijeme sjene
koje blijede i nestaju
i daljini i beskraju,
beskonačno vrteće trake života
koji se petljavo mota.

Večeras suze igraju se lovice
po licu mojemu,
i kako da na njega nabacim osmijeh
i dobijem bore smijalice,
kada mi nije ni do čega,
a najmanje njemu.

A molim ga - lice! budi lijepo! nasmij se!
Ali ono više ne sluša,
jer spoznalo je,
da od glume vajde nema
i da sve ka koncu ide
prije ili kasnije.

Zbogom lice, priznajem ti sve što misliš.
Zbogom dušo, lakše ti je bez mene.
Zbogom ja - nitko u ničemu,
teret u svemiru,
beznačajnost u vremenu.

Zbogom,
i s Bogom.