Didžej´ca linkofrikuša!

...debele žene...
...proširene vene...
...salo oko struka...
...s kilama muka...

...vide mi se kosti...
...mogu te ubosti...
...od kosti samo juha...
...hvataš me ko duha...

...ja sam savršen!..
...savršen do srži!..
...nema tu žene...
...ni jedne za mene...

...iskričar zaključi...
...te računalo isključi...

U moje-njezino vrijeme ljudi su bili prepošteni-nepošteni da bi-ne bi dali život za riječ. Riječ koju su obećali održati. Prdnuli bi-ili ne bi na ono što su obećali pljunuvši-ne pljunuvši u dlan. U moje-njezino vrijeme riječ je imala-nije imala vrijednost, obećanje je imalo-nije imalo težinu.
Uspinjala se stepenicama teško vukući noge. Nisu bila stopala teška, koliko je bilo teško ići prema gore. a moglaje ići prema dolje, ali nije. Koliko god da joj se činilo da prolaze svjetlosne godine dok se uspinje, bila je svjesna da se radi samo o trenutcima, o minutama, milisekundama ... Zko li ju je dovezao kući? Kući? Hajde, još malo ... Princeza je vukla noge spotičući se o stepenice, pitavši se tko je bio neznanac koji ju je dobrohotno izvadio iz te kaljuže u kojoj se koprcala, doslovce fizički. Ležala je uronjena u blato sačinjeno od prljavštine s cipela, pepela cigareta i prolivenoga pića. Ambis u koji je pala sekundu poslije nego li je barem tračkom svijesti doprla do mentalnog osjeta gdje se nalazi, bio je beskrajan ...Beeeesraaaajaaannnn!... O! Brava! Ključ! Ključ? Gdje li je bladi ključ?! ... Ključ ...

Prebirala je po džepovima Princeza, proklinjući te primitivne naprave. Koliko džepovi mogu biti duboki! Koliko ruke mogu
biti kratke i prsti nespretni! Kako susjedi mogu biti znatiželji i ni od kakve pomoći! Dobit će oni svoje ... Sutra... Napokon je uglavila taj famozni komad željeza koji tajnu zna, između svojih prstiju, čvrsto ga primila i nesigurnom kretnjom krenula u misiju koju ni Nasa ne bi mogla voditi. Ground control to mayor Tom ... I, napokon! Uspjela je!
Nemoguća misija je završila, a stroboskop koji je raspršivao dugine boje i prikazivao sva sazvježđa je i dalje neumorno
radio. Samo, samo da mi je nestati - mislila je da misli Princeza i teturavim korakom grabila po putu do sna, strmopizdivši se poput Apola 13 na krevet! Nikad više! Nikad više!

Najviše mi se gadila ona kožica na kuhanome mlijeku! Pa koji pervertit može voljeti to odvrano sranje?! Hvala Bogu,
dadilja me je dobro upoznala i davala je sve od sebe da ugodi hirovima jedne razmaženice. To je dala svinjama. Svinje
su imale, i imaju, ulogu reciklažnog dvorišta. Ne pitaju, ne biraju. A onda ih serviraju. Obukla joj je, dadilja, njezinu
najdražu haljinu, jednu od nebrojenih haljina koje su se kočoperile u dvorani dovoljnoj da u njoj stanuje dvanaest
dvanaestočlanih obitelji, i da se nikada ne sretnu. O, Vaša nebeskosti! Danas izgledate iznadoblačno! Hvalila je dadilja
Princezin autfit, ne bi li dobila koji bod na životnoj tablici. Princeza je krajičkom oka bacila pogled na dadilju i rekla - ic ou kej!

Kao i obično, sunce se pojavilo na obzoru, i na prozorčiću. Zavjese koje su ličile više na paučinu nego li na zavjese,
a možda je to bila paučina, lelujale su na laganim potocima zraka koje je propuštala prastara prozorska stolarija,
raspršujući kroz sebe tanke sunčeve zrake koje su se izborile za prolaz kroz stakla koja su zadnji put doživjela pranje
netom poslije gradnje kuće u kojoj se Princeza nastanila, stvarajući koloplet neuobičajenih boja i oblika na zidu koji
se nalazio nasuprot prozora i koji je bio zid samo zato jer je mislio da je zid, jer mu je to jednom davno netko rekao.

Izvolite, Vaša nebeskosti! - učtivo reće proračunato dodvorljiva Dadilja otvorivši Princezi vrata. Uđite! - reče ona pričekavši da uđem. Tada je zatvorila vrata, a ja sam propala u san, u sobi optočenoj paučinom, mrljama i potpisima znatiželjnih sunčevih zraka.

Link

...sunce je nesebično sjalo i sijalo svoje sjajne zrake po tlu...princeza je kročila treperavim korakom, čija frekvencija kao da se takmiči s frekvencijom svjetlosti sunčevih zraka...zraka-traka...zraka-traka...gađala je sredinu ceste obilježene isprekidanom trakom...da...delirium tremens se može očitovati na više načina...opet, i ponovno....zašto...zašto sam to opet napravila?...opet...drugi put...nepoznati broj puta...ista radnja - isti rezultat...što je očekivala od ponavljanja toga eksperimenta...pokušavala je od svemira izmamiti odgovor na to meta-matematičko pitanje...zastala je i zalila grmić kraj puta mješavinom nepoznatih pića, gađenja prema samoj sebi, ogorčenja svijetom, žući i sline...nije pametno piti na prazan želudac - govorili su ljudi....a još je manje pametno, odnosno glupo, napuniti taj nezahvalan organ prije natakanja - govorila je sama sebi...mjesec je već davno otišao na počinak, sunce se izdašno kleberilo na nebu, kao da je dobilo jack pot, a ona nekolicina ljudbina koja je preživjela noćni izlazak nabila je sunčane naočale na nos i pravila se kao da se ništa ne događa...kao da su i dalje i nekakvom okamenjenom zvjezdanom sazvježđu u kojemu nema pomaka...u kojemu svemir kao rulet vrte alkohol, droga, stroboskop i DJ...hej! znam te! - odjednom se u kadru pojavio nepoznati ljud...mdaaa! je, je! otkuda ti? - promrljavila je princeza, istovremeno pitajući se tko je to, gdje sam i sanjam li...nadam se da da...ej, sister! maš možda pljugu?! - rekao je na mjavkastom jeziku, kojega je dobro razumjela, ali joj u to doba noći/dana, i kako se osjećala, i nije baš išao od ruke...jezika još manje...aaaa-mndaaa...reče i pruži nepoznatom poznaniku polusmočenu kutiju cigareta, ne bi li ga se otarasila, jer joj u tome trenutku nije stalo do ikakvih zvukova u glavi i oko glave...joj, stara, fala ti! baš sam se pital di si? nisam te dugo videl! - oduševljeno će na njezinu gestu nepoznati poznanik, a ona se pitala - koji si pak ti madrfakr? kaj me uznemiravaš u mojoj mučnini i otkuda se znamo? znamo?!...nijevažno...e, a imaš vatre? - upita on...to je prevršilo njezinu razinu tolerancije pa mu je rekla...ne, nije mu ništa rekla...suzdržala se, jer joj je i sama pomisao na to da s nekime razgovara ponovno izazivala mučninu...a grmića trave niotkuda...pružila mu je ruku, u ruci upaljač...joj, sori stara, al ne dela! - komentirao je nepoznati poznanik, gledajući je pogledom tužnoga kokeršpanijela...e, oš da odemo nutra? ajd, ja častim! - tupio je n.p. ...ok, zašto da ne...pitala se u sebi, a izvan sebe je samo kimnula glavom...imala je gumene noge koje su je po svjetlucavoj spirali spuštale prema dolje, dok je ona lebdjela između ničega i ništa...
...što?...štooo???...vikao je glas u lijevome uhu...sramota!...lijepo smo dobili od tebe! to ti je hvala?!...vrištao je glas u desnome uhu...
...bilo joj je svejedno i sve jedno...samo se šeretski iskezila...gazila je glasove tako da je glavom lamatala lijevo-desno...noge su znale put...ili nisu...ali ih nitko nije pitao...gumenim nogama je ionako svejedno...
...eeeee! pa nismo se duuugo vidjeli! - oduševljeno je komentirao kozmonaut u kapsuli...daaaa, reče princeza, zaokruživši pogledom po prostoriji...zakolutavši očima...i tada bjaše mrak!...

Link

..no, gdje li sam počela...ili nastavila - krivo?...upita princeza sebe samu i nastavi koračati duž uličice popločane kamenom već istrošenim od koracanja postola koje su tim putem kročile stoljećima noseći svoje vlasnike zajedno s njihovim sudbinama od mjesta do mjesta...i natrag...ne uvijek...pogledala je sumnjičavo oko sebe, ne bi li uočila stranca u noći koji je prati, a koji se nalazi samo u njezinoj glavi...sjene...i svjetla...igre sjena i svjetla stvarale su poseban ugođaj u njezinome umu...neugodno poseban...cijelo vrijeme imala je osjećaj da je netko prati, promatra...ili, čak, ima namjeru povrijediti je...ili uplašiti...do srži bića...tako ustrašena i stisnuta teturala je duž kvrgavoga puta, pokušavajući kretati se pravocrtno, koliko su joj maligani u glavi dopuštali...ne, neeee!...rekla sam!...neću više!...ali to - neću više! se pretvorilo u još! i teške su i tmaste misli morile princezu...nije joj bila teška toliko ni njezina kruna...kruna koju je nosila jedino na duši, ne na glavi...tu tajnu je ipak, usprkos svemu, uspjela sačuvati...koliko god je bilo prilika da isplače tajnu srca i sudbe svoje na ramenu nekoga stranca, toliko god puta se uspjela oduprijeti napasti svoje duše da se olakša od svoje patnje...wtf! - uzvikne ona i otpljune mornarski masnjak na drumsko kamenje...ne mogu vjerovati da mi se to događa! ne želim! - protestativno je protestirala, iako je znala da u njezinoj blizini nema žive duše da je čuje, a kamoli da joj pritekne u pomoć...snuždena, umorna, mamurna i mozga mramornoga stanja, tvrdoglavo i uporno se borila s terezijanskim kvadrima ukucanim u tlo u vrijeme dok je njezina baka bila beba...ppppppuj! - odbacila je iz sebe tvorevinu čudnovata sastava i neobične boje te nastavila foxtrot ritmom probijati svoj put...u tom trenutku joj ni indiana jones nije bio ravan...blješčući kvadrati su joj se pojavili pred očima...ne, nije imala sveto ukazanje....ali u trenutku totalne opijenosti i odsutnosti uma - i svjetlo koje se probija kroz staklene ploče na vratima izgleda kao to....cveng! rošt! - i tako nekoliko puta...pokušala je doslovce orobiti bravu...a onda je slijedilo prosvjetljenje...da! daaaa! imam kljuuuuč! - mislim da bravi nije bilo previše zabavno da netko tko je napastvuje razgovara više sa sobom nego s njom, ali, život je šaren...napokon shvativši da je otkrila toplu vodu, što se tiče otvaranja vrata, uzela je u ruke tu famoznu napravu, koja se pojavila niotkuda, zvanu ključ, turila je u utor i prošljocala par puta, ne bi li uspjela otkriti šifru vrata spasenja...je, nema nikakve razlike u tome kada se obloče običan puk i princeze...svi dihtamo na isti način...ali u njezinom slučaju, da se to dogodilo u dvorcu u kojemu bi trebala živjeti...po svim bajkovitim parametrima...to se ne bi nikada dogodilo....naravno da bi se pojavio, niotkuda, sluga koji bi se pravio da je sve oukej i otvorio joj vrata, totalno ležerno, kao da se cijeli život obrazovao samo za otvaranje vrata pijanim i urokanim princezama....i još joj rekao - sve je u redu, vaše visočanstvo!...kako bljuti-fuj!...prekrasno je biti princeza!...dakle, i ja, kao pripovjedačica, i ona, kao žrtva ove bajke - trebamo na trenutak zaboraviti naše statuse, jer su totalno irelevantni za tijek priče...barem moj je...ipak nisam plave krvi....dakle, da nastavim priču....ipak, usprkos svemu, to princezasto krme je uspjelo upostaviti, naučno nikada dostignuti, kontakt između ključa i ključanice...čisti seks, ako se malo bolje promotri...ali, bit će da je to postalo svima apsolutno nedokučiva tajna...no, ušla je u svoju izbu sazdanu od uspomenama oblijepljenih zidova, zgužvane posteljine, mrlja po zidovima...kao, neidnentificranoga podrijetla...po podu razbacanih čarapa koje se ne vide (stopalice), ali se čuju (smrde)...zagorjeloga suđa najlošije kvalitete (lanac prodjanih centara neću spomenuti, jer ne žele platiti (anti)reklamu)...paučnjih nastamba, reklamnih letaka, disko klubova za moljce, spa centara za muhe i mušice etc. ...uglavnom, probila se u svoju spilju i pala na krevet, u potpunoj nesvjesti...takva će i dočekati zoru, koja je ionako već rudila, dok je princeza još ružila...

...napeti nastavak slijedi... :D

Link

...živa tišina...
...grad spava...
...dok ga mlađak obasjava...

...tromi odjek zvukova auta i tramvaja...
...titra zrakom...
...svjetla velegrada...
...zagrljena su mrakom...

...zrak miruje...
...lišće treperi...
...možda od straha...
...ne, tu nema opakih zvijeri...

...tek pokoji cvrkut...
...u ovaj drobni sat...
...pričinjaj slobode, zauzvrat...

...crte na cesti...
...tračnice tramvaja...
...granice su kretanja življa...
...i posrtaja...

...žudim slobodu...
...anarhija je zovu...
...kako bilo, da bilo...
...čuvajmo okoliš i vodu...

Link

Link

Link

...dec ol, folks!...for nau...



...kak taubeka dvaaaa...

Link

...trenutno nijezam za proizvodnju pijezmice rasrpoložena...znam da bi vam to srdca razveselilo, ali mi ne ide....

...jednom davno, u nekome vremenu koje se odrediti ne može...živjela je, naravno, princeza...tko bi drugi...i, dakle, ta princeza imala je svoju životnu priču, a ona tek slijedi...kako ništa u životu princeza nije jednostavno, tako je bilo i u životu princeze o kojoj priča zbori...no, idemo s pričom od početka...jednom, davno, u vremenima do kojih ničije sjećanje ne seže, a o tomu se samo prenose priče s koljena na koljeno, ili, bolje je reći, od uha do uha...živjela je, već navedena, princeza...no, nije bit stvari u tomu da je ona bila princeza...ali, objasnit ću vam sve tijekom priče...dakle, u to davno, drevno vrijeme, u kojemu je živjela princeza, a da nije niti znala da je princeza, dogodile su se mnoge stvari, kako se i u današnje vrijeme događaju...ali to trenutno nije bitno za tijek vremena i događaja za ono vrijeme u kojemu je živjela višestruko navedena princeza...bit priče je da je ta princeza, u to vrijeme u kojemu je živjela, a nije znala da to,u stvari, nema nikakve veze s pričom, jer tako i onako, svaka priča za sebe postoji, neovisno o vremenu i mjestu...pa tako i ova...stoga i princezina priča nema veze s vremenom i mjestom u kojima se dešava...tako da ću vrijeme i mjesto radnje prebaciti u beskonačje mogućnosti, a čitatelje molim da se ne ne vežu uz mjesto i vrijeme, ne samo ove priče, koja tek slijedi, nego ni uz uobičajene životne stvari...jer, znam da ste barem jednom u životu imali osjećaj, da kada se desio izvjestan događaj, da ste se osjećali izgubljeni u prostoru i vremenu...kao da su se izgubile sve granice, odn. da je sve postalo nekako neodređeno...mjesto koje ne možete locirati, i vrijeme koje ne možete vidjeti na satu...jednostavno, puknuće u vremenu i prostoru...e, tako je bilo i s princezom iz priče, a o kojoj još nisam rekla ni riječi...ovo je samo šturi intro...samo da čitatelje uputim, koliko mogu, da se ne trebaju vezati uz ovo, nametnuto, stanje svijesti i poimanje "sadašnjosti", nego da se opuste i dopuste svojim mislima i mozgu da se prošire van tih uskih granica i pokušaju lutati bespućima prostranstva...koječega...no, jesam li, barem malo, dobila vašu pažnju?...shvaćate li, barem okvirno, o čemu slovima prenosim svoja razmišljanja?...no, ostavit ću vam još malo vremena za opuštanje-dopuštanje-otpuštanje, a nastavak slijedi u sljedećem broju, kako bi napomenuli na kraju serije napete kao kišobran ii na kraju serijskog stripa...

...sve poruke, oporuke, primjedbe, odredbe, zamjerke i izmjerske, prosudbe i osudbe - primam u inbox, s velikom radošću i nadom da ćemo naći u-suglasje....

...do tada, lav ju ol - vaša nevr mor!.... :)))) :*

LINK_)https://www.youtube.com/watch?v=N3kkNfH4yco">Link

Link

...trenutno traje zagrijavanje za najbolje ugroovavanje u gradu!...di džej zadužen za predigru je moj omiljeni bokasofistifank, a onda nastupaju zvezde večeri - !!!!...ilitiga - chk!chk!chk!...lijevo stopalo i desno koljeno te lijevi kuk i desno rame me sprječavaju da pridružim tomu mega-iventu, ali zato imamo blaženi internet i lajv strim...indžoj!... :D

Link

...kak god da dosadni ste, želim vam sretan uskrs!...
...pagani jedni.... :))))

...ah, da... ide pijezmica...

...žuri zeka iz daleka...
...vuče jajca, sav nabreka...
...teško mu je jajca vleči...
...vu tim vrećam nekaj zveči...
...ding-dong ide, neprestano...
...lijevo, desno, ko za vraga...
...nekaj ga saplete straga...

...gleda zeka, kaj pak to je...
...jajca su pak zvonit stala...
...neka čudna sila vleče...
...jajčeka mu njegva mala...

...joj, joj...on će na to...
...jajca su kak suvo zlato...
...nemoj, molim, jajca ticat...
...od boli ja ne mrem sricat...
...da buš pustil zlato moje...
...dal ti bum obećanje svoje...

...vu mrkloj noći, kad mesec bu pun...
...dojdi pri hrastu, ogrnut v kožun...
...ja bum ti rekel, te tri krasne reči...
...odi u materinu i daj se sleči...
...kaj, misliš da te se bojim?...
...da bez veze nekaj gnojim?...
...onda bum rekel i gledal te popreko...
...da, ko je to reko?...
...zeko, zeko je reko!...

:)))

...enivej...sretan vam rezrekšn.... :*

..da malo reklamišem...

Link

...kao što se može očekivati...
...ili, nažalost, kao i uvijek...
...u zadnjih par eona...
...čast iznimkama...

...naravno...prirodno...ću zakeljiti neki link...
...kako mi i sami n.n. tumaci...

Link

...be well...be fine...
...love you!... :)

:*

"u društvu poremećenih vrijednosti, budale poput Krpe lako se nametnu kao vođe!"

Ivo Balnović; Metastaze

...hear! hear!...here...

...ja jesam...



Link

...na sve što kažeš, rekla bih - da...
...rekla bih, da - bez razmišljanja...
...bez razmišljanja o boli...
...traži li to od mene netko tko me voli...
...ili, ne voli...

...rakla bih - da...
...za sva sjećanja...
...i sve što smo propustili imati
...i sve dane i godine koji nas dijele...
...i za sve riječi smjele...
...iz doba kada bili smo klinci...
...tako veliki, tako hrabri...
...a, opet, mali i slabi da bismo mogli odlučiti...
...o...
...o nekim stvarima...
...koje završe sudbinama...
...poput naših...

...ti dobro, ja svakako...
...barem tako iz medija sudim...
...da ostali smo zajedno...
...ne bi bilo lako...

...ja sam papak, bijedno biće jedno...
...zato i je određeno nam tako...

"Smokva je zapravo cvijet koji raste prema unutra pa se formira plod, a za oprašivanje je potrebna osa

Iako se smokvu često naziva caricom mediteranskog voća, ona tehnički spada u kategoriju cvijeća, a način njenog stvaranja je istovremeno fascinantan i zastrašujuć.

Znanstvenici objašnjavaju da su smokve izokrenuti cvjetovi, a smokvino drvo ne cvjeta kao ono jabuka ili breskve. Njenzii cvjetovi cvjetaju unutar kruškolike kapsule, koja kasnije dozrijeva u voće koje jedemo, a ono nije samo jedna voćka, već njihov skup.

No to nije jedino po čemu su smokve jedinstvene.

Budući da cvjetaju iznutra, trebaju specijalan proces oprašivanja jer se ne mogu pouzdati na pčele i vjetar, a tu nastupaju smokvine ose. Smokva ne može preživjeti bez tih osa koje šire njen genetski materijal, a ose, pak, ne mogu živjeti bez smokava jer tamo odlažu svoju larvu. Ženka ose ulazi u mušku smokvu (usput rečeno, ne jedemo muške smokve).

Krila ženke ose i njena ticala se slome dok ulazi u mali prolaz u smokvu, pa kada jednom uđu, ne mogu izaći. Muške bebe osa se rađaju bez krila, jer je jedina njihova funkcija oploditi ženke. Tehnički, njihove sestre će prokopati tunel iz smokve. Ženke osa rade sve dalje, donoseći pelud.

Nakon što osa umre u unutrašnjosti smokve, ona se razgrađuje, a koliko god to tužno zvučalo, nužno je u procesu stavranja ukusne smokve, no vegani bi nakon tog saznanja trebali još jednom razmisliti hoće li je i dalje konzumirati."

...eto smokve, poslije kiše...
...puna je osa, pa ih njiše...
...nuna-nana...
...osica aja...
...bit će meda...
...dok deda ne geda...

Link