Živjeti slobodno, svijetom se oriti....

Došao Mujo u Zagreb i pošao do trgovine. Kaže on teti: "Molim vas jednu kiselu vodu." Ona ga podrugljivo pogleda i reče: "Ne kaže se kiselu nego MINERALNU!". "Dobro"- kaže Mujo... "Dajte mi jednu MINERALNU vodu, jedne MINERALNE krastavce, MINERALNO vrhnje i pobogu ženo, skini više taj MINERALNI osmijeh s lica!!!"

Dajte molim vas recite idu li vam na živce ovi koji stavljaju slike na blogove samo da privuku pozornost??? Od kad to rade, aj nemam volje čitat ništa ovdje!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Zivio jednom jedan bracni par koji je imao dvanaestogodisnjeg sina i jednog magarca.
Odlucili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuse na put.
Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog djecaka.
On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca Zena tada rece muzu: Necemo dozvoliti da ljudi tako lose pricaju o nasem sinu. Muz je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega. Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram nek
bude ovog covjeka kad pusta da mu zena i dijete vuku magarca dok on sjedi.
Odlucili oni da ce zena sjesti na magarca, a muz i sin ce drzati uzde.
Dosli oni tako i u trece selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan covjek!
Cijeli dan je radio, a zena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna sto ga sve ceka s takvom majkom.

Tada odlucise da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su dosli do slijedeceg sela culi su mjestane kako komentiraju da

ce jadnom magarcu puknut ledja zbog prevelike tezine. I tada oni svo troje sidju dolje i odlucise hodati pored njega.

Kad su prolazili kroz slijedece selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali:

Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.

POUKA :

Uvijek ce te kritizirati i pricati lose o tebi sto god ti napravio....

tesko je svima ugoditi, a i tesko je pronaci osobu kojoj ces biti

dobar upravo takav kakav si.

Pusti selo neka prica...

Pjevaj, smij se, plesi, ljubi i uzivaj u svakom trenutku svojeg zivota...

Ako na svom putu do cilja budes zastajkivao da kamenom gadas svakog psa koji na tebe zalaje ...

nikad neces stici do cilja..(Dostojevski)

Mrzim ovakvo vrijeme, ne volim kišu, ne volim kad se osjećam kišno iznutra. Hvata me neka tjeskoba i uvijek razmišljam o onom što me tišti. Ali kad sunce proviri, meni je sve ok. Ne volim što mi raspoloženje ovisi o vremenu, al tako je kako je.
Kako bih voljela sada otići negdje na put, sjesti u neki šugavi autobus sa hrpom različitih ljudi, gledati kroz zamagljena stakla.
I sigurna sam da bih na jednom dijelu puta provirilo sunce i da bih ugledala neko dobroćudno lice kojem bi kao i uvijek mahnula rukom i zauzvrat dobila OSMJEH!!!

Nije mi dosta da mi pricas
da sve sam tebi
i da sve preuvelicas
o nisam ti ja bas bilo tko.

Nije mi dosta da me molis
kada grijesis da se kunes
da me volis
o, nisam ti ja bas bilo tko.

Jer ona naivna djevojcica
odavno zena je postala
i moraces se potruditi
da bi ostala


Ne treba meni samo zlato, sjajni dijamati
i neko skupe darove da lako plati
hocu luda iznenadjenja
nekoga ko me voli bez ogranicenja

Sto je drago srcu mome
da mi radi i ne razmislja o tome
hocu sve to, skupa ja sam bas me briga
znam da to zasluzila sam
o, nisam ti ja bas bilo tko.

Nije mi dosta da se kajes
da kad te dugo nema
sve od sebe dajes
o, nisam ti ja bas bilo ko

Ovo je ljudi ludilo. Ja zaista ne znam kako ljudi ostatak godine prežive bez svih tih stvari koje pokupuju u predbožićno vrijeme. Ma to se trpa u kolica, šta jedna, 3 kolica se odjednom guraju. I onda u 1. mjesecu kukaju kako nemaju za kruha."Polako Muho, sutra ćeš suho!"

Još sam bio sasvim mlad
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa
lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja
da je gledam krišom kroz trsku i šaš.
Preko reke noć je pala
kao plašt.

I mesec bdije nad vrbakom,
srebri nebom zvezda roj,
a kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj.

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi,
a ja sam hteo samo jednu
lepu protinu kci.

Čudnom pesmom, zvoni drum,
te su zime svatovi došli po nju,
izdaleka, neki svet
za mene tuđ.

I baš sam prošao sokakom,
padao je prvi sneg.
I jos ponekad zazvone praporci
što me odnose ko zna gde.

Da se ženim imam kad,
ja sam eto, ostao momak do sad
i nikad više nisam sreo
lepu protinu kci.

Jedan život miran, tih,
nekad bacim kartu il' napišem stih,
stvari teku
ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake
neke prave, a neke ne,
i sve su vile, ma sve su kraljice,
i sve su nevazne naspram nje.

U modroj zori,u mirisima tijela
Ona je do mene,na mojim rukama spi
Pod nas se prostrla postelja bijela
U zraku nad nama igraju njezini sni.
Uzdahne glasno i naglo se prene
Ruke mi stavi na dlan
Primakne glavu jos blize uz mene
I opet klone u san
Jutarnji san,ljubavni san...

A ja sam želio da budem sa njom
Da zavirim malo u njezine sne
Da zauvijek zaspem da je zauvijek ljubim
I da nikad ne odem od nje.


A vrijeme teče i ja moram poći
Lagano ustajem ne želim buditi nju
Zadnji put gledam usnule oči
Mozda je susretnem u nekom budućem snu
U snu se okreće usne mi nudi
Poljubac jedan za kraj
Zamolim sunce da je ne budi
Neka obuzda svoj sjaj
Dolazi kraj dolazi kraj

Tko je onda dirao Pipi?

I sada ponekad sjetim se nas,
i pomislim: "Bože, u sjećanju je spas"!
I šta bi čovjek bez misli i nadanja bio?
Premda nikada nije ni bilo "nas"
...
I razmišljam u tišini noći-
kako bi bilo da odem
i ne dođem nikada više.
Da li bi mi onda noći bile tiše?
Ili bi i dalje sanjala burne sne?
Ali neke druge ljude u njima....
I onda shvatim da život je kratak,
i da ga moram živjeti iz dana u dan...
To je moja sudbina...

Ali ostaje mi noć...
Da, noć... Tada iz mene suze
izbrišu sve ono što mi napravi dan,
utonem u lagan san
i nadam se da ću opet sanjati nas...

Odlazi cirkus iz našeg malog grada,
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
ko je domaćin, ako je bio gost.