tramuntana

ok, nije padao snig. to se kod nas događa jednom u 10 godina i rijetko potrevi na Božić. ali zato su iz djetinjstva imam neke druge žive slike tog blagdana u pamćenju:
- bakalar s kumpirima u lipom toću, miris (nekom smrad :) ) kojeg bih našla na špakeru pripremljenog dok smo još spavali. a mati, vanka oblačno, nebo nabubrilo, nabubrilo ka da je bilo ispunjeno olovom, već davno pošla raditi;
- plač za razbijenim kuglicama - iako nikad nije dobro plakati nad prolivenim mlikom, ali tko je onda razbio kuglicu, eeee, teško mu se pisalo. danas ih ima nabavit cilo more za budzašto, a onda.... eeeeeeeeeeeee, ka da su bili dijamanti iz južnoafričkih rudnika. najbrža u bijegu od podrepitisa je bila mačka, pošto bi iskasapila sve moguće kuglice na donjim granama, a jednom se i zaplela u jelku i uspjela je srušiti. srećom nije bilo zapaljenih svićica. e da, lampice su koštale čitavo bogatstvo još dugi niz godina i crk-krepitis u finalu kićenja bora je redovito izazivao lančanu suznu reakciju u sve dječice
- maštanje s prvim danima prosinca - "ooo, kad će Božić" - dok već lagano treseš prašinu sa stare čarape u koju će nekim čudom u jednoj svetoj noći sa 5. na 6. prosinac barba nikola spustiti par bronhija i kikija i to - o da dragi ljudi - ako si bio jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako dobar proteklih 12 mjeseci  -   i ono slatko iščekivanje fritula, kuglofa s grožđicama i kandiranim komadićima naranče, pečene tuke s kumpirima ispod peke i ostalih delicija s blagdanske lepeze-trpeze 
- miris borovine - umjesto vite jele, zelen bor. naravno, pazili smo da ne zagazimo u teritorij "hrvatskih šuma d.o.o.". bor je bio šou, nakeren, tu i tamo mu je grane tribalo vezati da bi ga se oblikovalo (što je to prema jednoj mojoj prijateljici koja je borove grane zabijala brukvama na zid u trenutku nadahnuća za jednu ludu kubističku božičnu dekoraciju) :D al nije bilo bitno kakav je taman da je i napola bio okrljušten... bitno je da smo ga išli sami donijeti. e, to je bila šou avantura, s obaveznim terpentinom u glavnoj ulozi na kraju lude balade;
- mirisa vanilin kiflica. samo vanilin kiflice pravljene za Božić imaju onu posebnu notu mirisa...
- najluđa i uzaludna zajednička potraga za poklonima po ormarima. mati i ćaća bili su pravi majstori u skrivanju na mjesta koja nam ne bi pala na pamet ni u bunilu. i uvik bi se u najneočkivanijem trenutku, onda kada si se umorio od traženja i zaboravio na njih, magično stvorili pod borom;
e, dragi ljudi, takav je Božić, ma kako skromnije i tiše bio slavljen, imao mirise, okuse i vesele trenutke koji godinama nakon toga bude neku toplinu oko srca... a danas......... :(