lutati......

Dok sve se lomi
dok osjecaji lutaju
ti jedina si stvarnost
u ovoj pjesmi
 
Izdrzi, ostani tu
samo ti me mozes vratiti
kvarim nasu kompoziciju grubim notama
sebicno mjenjam smjer kretanja
 
Zatvoreni krug nije za moju dusu
sve dobro me cuva
sve lose me odvodi
 
Dok sve se lomi
ti stisni me jako
odsviraj samnom ovu pjesmu vjecnosti

Odnjeti ce bura

sve rijeci lazne

daleko iza ovog grada

i moje paznje



Ostaje miris procvalih

ljiljana bijele boje

i samo ce sjecanje na tebe

obasjati lice moje.



Gdje su tekle suze

sada protice zelena rijeka

koritom spaja dvije istine

o umrloj ljubavi nas dvoje



Krosnje bagrema

zasjenit ce tugu

ovo ranjeno srce

bjezi u zagrljaj

proljetnom drugu

izustih rijeci, vec pozaljene i prije njihovog eruptnog rodjenja...
pokrenu se lava osjecaja i unisti sve procvale visibabe...
plamen zahvati neke lijepe trenutke i pretvori u pepeo...
prekrise nas crnim plastom,
da zauvijek mirujemo ukoceni u nasoj vatrenoj igri

ponovno plovim prema svjetlosti,
uranjam u nepostojece zivote,
doticem tvoj beskrajni uzdah,
okupan slavnim hirovima...
struji mi oprez kroz vene,
budis mi sve nestvarne uspomene,
pijana dusa od posvecenosti,
pada u morske dubine iluzije...

ne poviris par tjedana i nikog vise ne poznajes na blogu.... gdje su svi oni dobri ljudi

Cemu koraci unatrag
bacas mi okrutne rijeci
pod uplakane trepavice
 
Meni spasa nema
slobodno me
dalje lazi
 
Obecaj mi sve izmisljene
trenutke za kojima zudim
neka poteku poput plazme
i preplave korito moje maste
 
Osvanut ce poljana djurdjica
na mjestu gdje zamislih
toplinu tvog poljupca

Odnjeti ce bura
sve rijeci lazne
daleko iza ovog grada
i moje paznje
 
Ostaje miris procvalih
ljiljana bijele boje
i samo ce sjecanje na tebe
obasjati lice moje.
 
Gdje su tekle suze
sada protice zelena rijeka
koritom spaja dvije istine
o umrloj ljubavi nas dvoje
 
Krosnje bagrema
zasjenit ce tugu
ovo ranjeno srce
bjezi u zagrljaj
proljetnom drugu

Suzama sam lijepila tapete,
naslikane crtezima moje stete.
Ispoljavam u inspiraciji svu tugu,
neka jecaji predju na neku drugu.
Neslane sale lete kroz prozore,
i one sporedne otvore.
Leprsaju sjecanja sarenih krila,
oko nosa vrte mi se lica mila.
Kisa pada, cvjetaju bandere,
znas da te volim i nase druzenje
 uz kavu i cigarete.
Zivimo kao cigani,uvijek u letu,
ma samo nek nije dosadno,
pa mozemo i sa kraja prema
novom pocetku.

Rodjena u kratkoj seansi romantike
njezna poput pahuljice koja drhti
od same pomisli na dodir
 
Otporna samo na poglede
strijepi pred stvarnoscu vremena
koje gazi njeno postojanje.
 
Svijesna svoga kraja
pada ti u krilo
u nadi da ce ju tvoja
zedna koza upiti i
pokloniti toj ljubavi zivot vjecni.

Zaplesale su latice u ritmu moje tuge,
svira im vjetar sjecanja,
note iz te noci davne.
 
Uzdizu se vihori, zelje mi bude,
doticu zaboravljene kutove,
te osjecaje pohranjene iza ograde.
 
Jedan mali vrabac sapnuo je tajnu,
publici sa one strane duge.
Aplaudiraju sada svi u proljetnoj igri.

ovdje me sunce budi,
sapuce mi zavodljive stihove,
milujuci me po licu.
 
svaki dodir obecava ostvarenje snova,
kao da samo zbog mene postojis,
zagrli me jos jednom i
uronimo u mastanja nova.
 

Pokusavam prevladati nezadovoljstvo,
ipak to nije kraj,
ali mozda pocetak kraja.
 
Prolazim kroz tunele mojih sjecanja,
pred ocima tama i
samo brujanje u usima.
 
Tek poneka svijecica
pokaze mi lice osoba,
koje se poput zatvorenika
skrivaju iza stubova,
sagradjenih da bi u njih
zabetonirala sve sto zelim zaboraviti.
 
Ne zelim gledati njihova
izopacena blijeda lica,
puna kajanja i zaljenja,
neka trunu bez svijetlosti.

U tami i bez suma,
postavljao si mi zamke,
poput paukove mreze
sirile su se mojim mislima...
 
Zarobljena u tvome svijetu,
uzaludno pokusavam
zamahnuti ranjenim krilima...
 
Ako uspijem otici,
znam patit cu,
ako ostanem tvoja robinja,
umrijet cu...
 
Jer tvoj je svijet,
samo mastom ukrasena
crna rupa bez dna...

Ja moram dalje
vec cujem svoje ime
ovo je zadnji poziv
za nas putnike
prema sretnijoj buducnosti
 
Koferi puni maste i nade
pretvaraju mi korake u skokove
 
Ti ostani na drugoj strani istine
i cekaj me
iako se nikada necu vratiti
 
Poslje kise koja je saprala strah
i osvjezila boje zelja
suncane mi zrake miluju odlucnost
 
Necu te gledati dok odlazim
ne zelim da uocis
koliko mi ipak znacis

odoh ti ja u ljepse krajeve,
tamo kazu vole i zmajeve,
onda valjda necu ni ja lose proci,
a i ako budem, onda jos uvijek mogu tebi opet doci...

Ostade mi ovdje jedna suza
ipak smo se dugo druzili i
jedno drugom puno puta zadovoljstvo pruzili...

Ponjet cu sa sobom disciplinu ali ne i tvoju prazninu,
ostavljam ti sve svoje probleme
neka te sjecaju na mene...

eto nesto na brzinu, a ostalo cemo na blizinu...odoh bolje da ne moram hodat do Hrvatske....

Tebi masem...
Deutschland aufwiedersehen