Zašto ne?

da mi prestane zagađivati blog svojim nesuvislim komentarima odbijenog muškarca. Zahvaljujem.

Podigla me moja baka Vjera. Odnosno, nije me podigla..ona je krpala ono što su moji "sfušali" ili ne-doradili. Bila je jedno nevjerojatno empatično, nekonfliktno, mudro i toplo čeljade. Puno onoga što sam danas, najveći dio, ona je "utočila" u mene, maratonskim uvjeravanjima, strpljivošću, vlastitim primjerom, blagošću i nepresušnom ljubavlju.
Za razliku od velikog dijela "životnih uputa" koje su mi po defaultu servirali roditelji, većinu "uputa" i stavova moje bake Vjere, vrijeme ni doživljaji pretočeni u vlastita iskustva nisu ugrozili u svojoj osnovanosti, niti doveli u pitanje. Većinu njenih stavova koje je dijelila samnom nisam po iskustvu imala razloga mijenjati. Ona je znala.
Umrla je 1.3.'90. To je bilo moje prvo suočenje s prolaznošću života i ljudskom nemoći da utječe na ono mu najbitnije.
I dan-danas, nakon, 18 godina, živa mi je u sjećanju, vrlo živa, i još osjećam nedostatak njene topline koju je razlijevala nesebično na sve oko sebe. Hvala ti bako:-*
 

"H E J ,    PA   JA    POZNAJEM    tog dečka, s kojim izlazite.
Da, poznajem ga. To je onaj tip koji je stalno iscrpljen od posla, uvijek pod stresom zbog projekta na kojem radi. Upravo je proživio mučan prekid ranije veze i to ga je jako pogodilo. Razvod roditelja ostavio mu. je brojne ožiljke i zato ima problema s povjerenjem. Sada se mora usredotočiti na karijeru. Ne može se vezati ni uz koga dok prvo ne sredi svoj život. Upravo je kupio novi. stan i selidba mu je prava noćna mora. Čim se sve to smiri, odmah će ostaviti ženu, djevojku, ušljiv posao. Bože, kako je samo težak. 
On je čovjek u potpunosti sazdan od vaših izlika., I onog trenutka kad prestanete izmišljati opravdanja za njega, netragom će nestati iz vašeg života. Ima li muškaraca koji su prezaposleni ili su proživjeli nešto tako strašno zbog čega im se teško vezati? Ima, ali toliko malo da ih treba smatrati urbanim legendama, jer kao što smo već dali naslutiti, muškarac bi radije da ga pregazi krdo pobješnjelih slonova nego vam rekao da mu jednostavno nije dovoljno stalo do vas. Zato smo i napisali ovu knjigu. Željeli smo izvući razne izlike na vidjelo da bi. ih se moglo doživjeti, onakvima kakve zapravo jesu: samo kao lose izlike.."
"Njemu baš i nije stalo", G.Behrendt & L.Tuccillo, VBZ, 2006.
Nisam ni znala da me vara s tolikima:-))

Stari je jedinac, pa nemam stričeva ni strina. Moja mama ima dvije sestre. Mama je najmlađa. S najstarijom, M., imam dobar odnos od malena, odnos koji je za mene i definirao pojam odnosa tete prema nećakinji. Za razliku od odnosa s tetom M., s tetom Lj., "srednjom" po redu dolaska na svijet, uvijek je to bilo nekako "hladnjikavo", nategnuto, rekla bih čak i - neugodno..
Do ljetos. Ljetos, na moru, je slučaj htio da doznam da ću morat ubit psa. Teta Lj. ljetuje blizu mene i ozbiljan je pasoljubac kao i ja. Doznala je od mame kakvo je stanje i stavila mi se na raspolaganje u svakom smislu u toj situaciji (iako je i sama, samo par mjeseci ranije trebala proći kroz to sa svojim obožavanim psom, što njenu gestu čini još plemenitijom). U vrijeme kad mi je naj-trebalo ponudila mi je baš takvu pomoć kakva mi je trebala, iako joj je takvu bilo najteže pužiti. Rekoh: "Woow!:-0"
Priča s Lakijem je završila kako je završila, ali, moja teta Lj. nakon toga je postala meni MOJA TETA. Bez greške, po definiciji.
Teta Lj. živi u Njemačkoj. Pod stare dane je pere nostalgija i to, lokal-patriotsko-dalmatinska nostalgija (djed i baka bili su Dalmoši). Mada ona nikad nije živjela dole sve dok pod stare dane nisu kupili kuću u M., puklo ju je na Dalmaciju, i to se materijalizira u poeziji koju piše na ikavici ili je potaknuta težačkim motivima.
Ovo su zadnje dvije koje je poslala:
Kasno
Sanja san te dušo,
kraj mene si bila,
u posteji još je uvik
miris tvoga tila.
Znan, da si me ostavila,
puno tog mi zamirila.
Da je meni vratit dane,
da je meni Tebe vratit,
sad znan, vrime s Tobon
ne more se zlaton platit.
Bez Tebe san život kuša,
Ti si bila moja duša,
kriv san, jer san druge sluša.
Sad san drugi, sada znan,
ča san triba znati prije,
da jedino jubav za Te,
umorno mi tilo grije!
Nisan ćuti kako patiš,
sad mogu razumit Tebe,
sad bi dušu đavlu proda,
da se opet meni vratiš.
 
Ljubav i polje
Ljubav vidim kao – polje,
mnoga obrađena dobro,
neka tek malo bolje,
a za ona najzdravija i najbolja,
koje rijeđe vidiš,
čovjek treba puno volje.
U ljubavi, k′o u polju,
ništa korisnog ne raste samo.
Treba stalno puno rada,
a ne samo tu i tamo.
Ljubav je k′o nježno drvo,
ti zasadiš ga i njeguješ,
da bi tek kasnije, zasluženo,
dočekao voće prvo.
Ovisno o tome, koje sjeme sadiš,
ovisno o tome, koliko na polju radiš,
da, o tome ovisi, koje plode vadiš.
U ljubavi i u polju,
jedino što raste samo
- to je korov,
korisno je, da to znamo.
U ljubavi i u polju,
trebaš cijelog sebe dati
i onda se nadati možeš,
da ti se bogato vrati..

Ima dakle taj album. Ima ga. Postoji već godinama. Među inim jedan primjerak se našao i na kazeti koju slušam,također, već godinama, iako povremeno, u autu dok se vozim..
Ono što je interesantno u tome jest to što sam večeras, pred par sati konkretno, skužila koji sjajni, bremeniti smislom tekstovi pjesama na albumu borave.
Bilo je to nešto kao kad negdje oko 16te shvatiš  (ja sam tek tad:-/:-)) dvostrukost smisla Balaševićeve "Pesme o jednom pijetlu":-)
.. e takvo sam paljenje žaruljice doživjela obrativši pažnju na tekst, tekst pjesme koja je slučajno na radiju išla..
I tak, dala si truda, malo proguglala i tom pjesmom potaknuta pročitala netom sav tekstualni opus albuma "Bog". I baš je bogovski!:-)
No vratimo se na početak. A početak je da ja to do večeras nisam znala. Znala sam samo da je muzički solidan..
A zašto? Zato jer mi prokleti autoradiokazetofon (btw, postoji li duža riječ u hrvatskom jeziku?!:-O:-)) tako neumoljivo krči, šumi zapravo, a ja sam se, kako je to već čovjeku svojstveno kad se o lošim stvarima radi :-).. na to tak blaženo kroz godine (kroz koje je šum očito progresivno rastao:-/) navikla da mi je nemoguće spoznati riječi pjesama koje čujem u tom "aranžmanu" prvi put.. :-/:-)))
Siže: -Vrijeme je za novi ARK :-)

Daklem, izađoh na kavu. Jutros. Oko podneva preciznije. Dan običan, za razliku od onog Rundekovog:-)
Šetkam s pesicom na putu ka odredištu, prtljam nešto po telefonu, kad, spat-spat po ramenu. Okrenem se, tko - moj ex. Zapravo ex-ex ak ćemo kronološki precizno:-)
"Di si, kaj ima" i tako. Drago nam bilo oboma, "Kud ćeš.. hoćemo na kavicu.. može ionako sam krenula" i tak, sjedosmo mi. Rječca rječcu stiže, priča ova, priča ona, kad veli on: "Čuj, jel se ti sjećaš koji smo mi zadnji film skupa gledali?". Ja velim: "Kako da ne, 'Ledeno doba', u kinu Europa, dobro se sjećam" i još reminesciram neke anegdote iz te prilike i dodam "zamisli, to mi je i s frajerom iza tebe bio zadnji zajedno odgledani film". On iskolačio oke, veli: "Nemrembilivit, ja te hoću pitat jel se dobro sjećam da nam je taj bio zadnji jer je, istina, dvojka Ledenog doba, bila zadnji film zajednički odgledan pred raskid sa sad već bivšom" :-)
Pa tak ljudi, ak vam je priča pri kraju, ubrzajte je jednom laganom posudbicom THE FILMA.. i sve će se poslije samo od sebe završiti..bute vidli.. a s premijerom Ice Age 3-krajnje oprezno! ;-):-)))

Očekivanja su poput vatre "dobar sluga al loš gospodar" kako kaže narodna mudrolija..
Nešto što nas goni i/ili nešto što nas okiva? Očekivanje. Brzo ispunjeno očekivanje-satisfakcija kratkog daha. Uzbuđenje u iščekivanju ispunjenja očekivanog. Nemir zbog prepreka na putu ka našem očekivanju. (Ne)odustajanje od očekivanog.. Očekivanja su opako moćna stvar. Ona su okvir svega. Promjena perspektive sastoji se primarno iz promjene naših očekivanja..
 

"Ambivalencija je istovremeno postojanje u jednoj ličnosti sasvim suprotnih emocija, težnji i stavova u odnosu na neki objekt (osobu, predmet, ideju ili situaciju). Ambivalencija, pored univerzalnog ispoljavanja, naročito je izražena u slučajevima djelovanja jakih emocija (ljubav – mržnja, potčinjavanje – pobuna, povlačenje – napad i sl.). U slučajevima patološke ambivalencije, izvjesne osobe su potpuno sputane u donošenju bilo kakve samostalne odluke i preuzimanju odgovornosti." (izvor wikipedia.org)
-ambivalencija je gadna stvar. Pitam se samo jel teže nositelju emocija il njegovom objektu?

.."moli me da mu ne radim to..". Zgodno. Doć će mi suze.
Npr. sjećam se kad je Laki umirao od raka. A umirao je bome dugo. 6 operacija u godini dana. Alternativci, homeopati, bioenregetičari, veterinari, sve sam potegnula. A Laki, srce borbeno i hrabro, iza svake operacije, nakon manje od tjedan dana ko novi, zahvalan da je živ i da normalno hoda.
(Pokušavam se sjetit jel bio uz nas kad smo išli i na jednu operaciju, mislim da ne.)
U 6. mjesecu, na moru, od lokalnog sam veterinara doznala da zadnja operacija izvršena 2 tj. pred godišnji nije uspjela i da brojimo dane, da galopirajući sarkom kako mu i samo ime govori galopira (ta brzina rasta, bila je onostarana, par centimetara u danu, u otvorenoj rani nakon što se šav od operacije rastvorio).
Istom sam ga prilikom, na povratku od veterinara, bila MOLILA da bude uz mene kad ga budem trebala voziti uz smrt, da uzme godišnji kad dođu ti dani, da bude uz mene. Da ne mogu to podnijeti, niti tu činjenicu, a niti fakat da ja trebam odrediti kad će Laki prestat bit živ, niti da mogu zamisliti kako će život izgledat u toj praznini, da mi j...o treba njegova podrška - više no ikad u životu.
Rekao mi je (bili smo u kolima na povratku od veterinara, ja sam ridala na vijesti o Lakijevoj nepostojećoj prognozi ): "Draga, ma koliko mi to teško bilo, ako bi tebi time olakšao, ja ću ga sam odvest za koji dan, kad dođe vrijeme, na eutanaziju".
Bila sam potpuno dirnuta. Zagrlila sam ga čvrsto i rekla otprilike da je to najljepša gesta koju sam ikad doživjela (to sam i mislila) i da sam ponosna na njega kakav je čovjek, i da se zahvaljujem al da ću još razmisliti jer moje je mjesto uz Lakija u zadnjim trenucima njegovog boravka među živima.
Za par dana (točnije odmah isti dan po povratku s tog "godišnjeg" s kojeg me dovezao jer sam se, da zu, bila i ukočila:-x), i u istom danu kad sam bila naručena kod Lakijevog veta da dogovorim operaciju koja bi trebala značit smrt ili život, e tog me jutra mailom, obavijestio (u kojem navodi da su moji psi moj izbor i da sam o tome kako će mi bit kad budu umirali trebala mislit kad sam ih uzimala), da to nije njegova briga i da njega treba njegova obitelj (valjda starci, a možda i žena od koje je fizički rastavljen par godina, nisam uspjela dokučit, dokučila sam samo da ta "obitelj koja ga je tada tako silno trebala u njegovoj predodžbi očito nisam ja").
I tako smo, Laki i ja sami pošli po njegovu smrt. I bila sam dobra, nisam znala da imam toliko samokontrole, bila sam s njim do samog kraja, vedra, podržavajuća...
A on, on mi je dva dana prije Lakijeve dogovorene smrti, se predstavio na iskrici te mi pojasnio da je jedan nick s kojim sam se bila krenula dopisivat zadnjih par tjedana jest zapravo njegov i "da mu je služio da dozna kako smo ja i pas".
Kinky, isn't it?:-0
I sad on mene nešto MOLI.
Funny, zar ne? :-)

Bolesna sam. Baš sam sva nikakva. I sama sam. I šta je tu interesantno pitate se s pravom?
E tu vam je, mili moji, interesantno to, što ja u zadnje 3 godine nisam puno solirala, al sam UVIJEK solirala kad sam bila bolesna. Moj vam je bivši zastupao tezu da se od bližnjega (tj. mene), kad je slab, bolestan, zahtjevan, njurgav, kad treba njegovu bilo kakvu pomoć treba odmaknut, jer kraj bolesnika nije zabavno, razumije se.. a tu smo iznad svega, da nam bude zabavno... razumije se i to...
I tako sad kad iskašljavam šmrklje, bojim se pomaknut od silovitog musklfibera u području mišića rebara i trbuha, kurim 39, sva sam se nekako raznježila, osjetila se kao u najljepšim trenucima naše prošle veze, kad sam bila sama i na sebe okrenuta baš onda kad mi je to najmanje trebalo.. kako je to samo romantično...:-)

..pred jedno godinu i pol dana, moja je prijateljica dala izraditi si natalni horoskop. I bio je izradjen. I išla ga je preuzet. I plink-plink pukla nju i "izraditelja" amorova strelica.. :-) I skupa su od tad. Lijepa priča. Jedan od onih parova "koje je prekrasno vidjeti kako se prekrasno slažu". Baš:-)
Daklem, dragi joj je po "konzervativnom" obrazovanju psiholog. A od astrologije živi jedno cca 15-20 godina. Upoznala sam ga. Drag je čovjek. Leg'o mi skroz. Baš na mjestu. Ne prodaje bureke. Već horoskope baš :-)
I dešavaju se sve one stvari s njim u priči o kojima su nam pričali.. "pa kako je to o meni mogao znat, pa ni ona to nije znala", i sve u toj varijanti.. I tako, svikla ja, u početku vrlo skeptična ("septična" , rekla bi jedna moja Davorka iz osnovnjaka:-)) na to da taj čovjek zna i umije bolje.
Veli on neki dan: "Stara, 17.12. ti istječe karma. To bi ti značilo da je od sad nadalje sve u tvojim rukama jer si s tim datumom okajala svinjarije iz prošlog života. Otplatila si stare dugove i sad će ti se početi ostvarivati sve što si želiš i na čemu radiš. I zato-pazi šta si želiš...":-)
I tako - ja od danas striktno - PAZIM!:-)

-one koji se smatraju i deklariraju kršćanima, a žive isključivo vođeni principima korisnosti i linije manjeg otpora;
-one iste koji šapuću, usana prekrivenih prstima u liječničkoj čekaonici, banci, koje svaki slučajni prolaznik ustao na lijevu nogu putem može zapišat, i oni će to šutke otrpit, dapače uz ponizni smiješak tipa "nemoj više molim te, makar, i da nastaviš-meni ne bi previše smetalo", al kad dodju doma.. žena/muž plati ceh;
-one što liježu ne gaseći službeni mobitel jer "šta ak bu ih netko važan trebao??" (njihov odmor, san i plaća koja je kikiriki pri tom ne igraju nikakvu ulogu);
-one koji upravo disproporcionalno vode brigu o sadržaju i formi, pri čemu forma, jasno, zauzima 95% njihove pažnje i interesa - i ni na koji način nije odraz sadržaja;
-one što će susjedu "za džabe" cijeli vikend brat vinograd, sjeć drva, betonirat deku:-), al ženi neće dodat času vode, a kamoli reagirat zbog nje, jer žena je da trpi, zna se, i šta ona ima bit osjetjiva, nije prodavač na placu ništa ružno mislio rekavši joj "joooj kad ti ga ućeram do balčaka", šta se ona ima ozirat na to kad gazda to procjenjuje irelevantnim... :-)