... dobro došao u klub, sjedi, udobno se smjesti...

... sjetih se svojih prvih problema na Iskrici. :-)

Bila na poslu i napisala Blog (tada su još tamo bili nikovi kojih odavno već nema na Blogu).
Blog sam napisala još dok sam bila na poslu.
Dođem doma, logiram se i vidim kako Bloga nema. I da ga jebeš, nema ga.

A jbga, nije ga moglo niti biti kada je otišao na drugu stranicu, nije bio među ovih prvih deset.

I digla ja frku i paniku, no, pojavili se divni stari Blogeri i rekli mi o čemu se radi. Ufff... mam mi bilo lakše. :-)

Bilo to tamo negdje 2005. godine.

Žao mi što sam se u to vrijeme često brisala i mijenjala nickove. S nickovima mi i Blogovi otišli vrit. Shit.

No, sada sam pametnija i sve znam.
Čak mogu i admine sjebati. :-D (seruckam, ne mogu).

A što se tiče ovih admina koji su sada ovdje, nemam riječi za njih.
Strašno su neugodni i bezobrazni.
MARKO je bio zakon! Ali, nema ga više tu. Pametan dečko pa se maknuo od Renića i otišao negdje drugdje. :-)

Markić, ako ovo čitaš, cmoxu ti veliku šalje "unfaithful", "unficu", a sada "wairua".

:-)

... od dvije godine, ha?

Budući da nemam djece, pojma nemam što se kupuje.
A moram. Nećakinjina mi klinceza u subotu ima dvije godine. :-)

Kupiti joj nešto od robice? Može. No, koji broj???

Kupiti joj neku igračku? Kakvu???

Help!!!
Pls! :-)

... niti pisati. :-)

Vidim da je dežurna i stalna Blogerica online. :-P

Hmmm... Di joj je mužjak? Mogla bih se ja spanđati sa njim, ha?
Mislim da ne bi imala ništa protiv, ono, frendice smo pa što mi ga ne bi ponekada ustupila?! :-D

Milena moja, samo ti uživaj! Mačor vjerojatno nije doma. :-P

Joji te "unfi"!

;-)

... više ne radi. :-)
(a i ne moram, nema mi diše)
No, dobar i to veliki dio posla sam odradila.

Nda, nemojte se čuditi, još uvijek skupljam OIB-e. Da.
Ali, sada sam već završila s 9. i 10. mjesecom. Ostaje mi još 12. To ću odraditi sutra. :-)

Neki dan sam stavila post o Božićnici. Ehehe. Nema para. Poklon paketi u vrijednosti 400,00 kn. Meseko. Suho. Njami-njami.

Istina i Bog, bolje bi mi došla lova, ali, što je tu je. :-)

Ajmeee, još sat vremena...

... ali mi danas baš došlo. :-D
Možete mi ništa. :-P
http://www.youtube.com/watch?v=Idh1yr1SJNA

... hoćete li ju dobiti ove godine?

Kod nas se još ništa ne zna, a niti ju itko spominje (morat ću početi ja) :-D

Kakvo je stanje kod vas?

... sa mnom i sa tugom
otiš'o je voljeni u zagrljaj drugoj... :-(

Dolazio si i prolazi kroz moj život
A bio si svjestan da me to boli
Nisi mi nikada rekao da me voliš
Kao da mi to nije bilo važno
Otišao si njoj iako je ne voliš

Gade...

... jer ne znam na što će sličiti pitanje. :-)

Naime, o čemu se radi.
O zaljubljenosti, ljubavi, voljenju.

Od kako sam se rastavila, 2006. godine, pa do dana današnjega, bila sam s par muškaraca.
Ispočetka sve lijepo krene i mislim kako ću se u tu osobu zatelebati.
Ali... nakon jedne ševe (bila ona dobra ili ne), ja ništa ne osjećam. Poželim samo da se što prije makne iz mog kreveta i da mogu sama zaspati i spavati.

A opet, kada sam sama u krevetu, razmišljam samo o tome kako bi mi bilo lijepo da je netko kraj mene i da me samo barem zagrli i ostane uz mene cijelu noć.

Uopće si nisam jasna.
Jasno mi je da ne znam što hoću.

... samo vi budite na poslu do 16 ili 17 sati. :-D

Ja ću tada već duboko spavati. A vi se jebte na poslu! Tko vam kriv jer ste danas cijeli dan visjeli ovdje.
BEZ MENE. :-/

Bla...

:-P

... ljuta sam na vas i zavidim vam! :-/

Cijeli dan visite tu po Blogovima, a ja visim na telefonu i mejlu i tražim jebene OIB-e.

Jebtese! :-P

... joj, joj...

Jel' ti tako teško nabaviti tu jebenu lavandu???

Ah, šta'š drugo očekivati od Dalmoša! :-P

... malo svoje Blogove od pred godinu i nešto, dvije...

I ono, sve ne vjerujem da sam JA to pisala. :-)
Eh da, bili su to Blogovi. O svemu i svačemu.

Na oba nicka koja koristim (jedan jako rijetko), isto dobri Blogovi!

A sada... Sada dođem tu nešto napisati, bez da imam pojma što ću napisati. I onda Blog nakon 10-ak minuta završi obrisan. Tri, četiri rečenice nisu Blog. Barem ne meni.

Nešto mi se desilo s inspiracijom... Ali, onda mi nije trebala inspiracija, riječi su same tekle. Kao sada.

Nije da nemam o čemu pisati. Imam. Pa dođavola, ne vegetiram već svo to vrijeme. :-)
No, jednostavno ne znam kako bih započela. Uglavnom sam pisala svaki dan o onome što mi se taj dan dogodilo.

A sada... Kao da mi se ništa ne događa... A događa se, puno toga.
O nekim stvarima ne smijem pisati, o nekim stvarima bih pisala (ali ne znam je li mi bivši ovdje pa da me ne napadne), itd...

Totalna zbunjola sam postala. I, ne sviđam se sama sebi što sam takva... :-(

... Komletinci...

23. prosinac, 2 sata poslije ponoći
zvoni telefon, poziv iz bolnice
sve mi je bilo jasno, ne...

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane

Sad još osjećam miris tvog tijela
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud

Nova zora polako sad sviće
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se

Ne znam što sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad više tvoj šapat na uhu
otvaram prozor zagušljiv je zrak

Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro što kiša rominja
to nisu suze na mome licu

Jos pamtim sve naše posljednje riječi
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom ja znam ne bi htjela
moram se boriti, moram sa tim

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane...

;-(

... samo držite fige. :-)

Eto, samo toliko.

;-)

... kada nakon tri godine razdvojenosti od nekoga, shvatiš da ga u biti voliš još uvijek...

Nda... Upravo tako. I baš to se desilo meni.
Povratka nema, znam... :-( ;-(

Idem dalje, a što ću drugo?!
No, to moje "dalje" traje već tri godine i ja se nisam maknula s mjesta!

Nije me nikada nitko naučio što znači voljeti...

"... zar je važno tko je kriv
kad se već sve to desi..."

Je, važno je.

;-(