... dobro došao u klub, sjedi, udobno se smjesti...

... srećom zaposleni i primaju plaću. :-)

Npr. radite u ne tako velikoj firmi, cca do 15-ak zaposlenih.

Jedna osoba od tih 15-tero zaposlenih stalno ponavlja jedno te isto: "Pa sve JA moram, ako treba napraviti ovo, JA moram, ako treba napraviti ono, JA moram, ako treba bilo što napraviti, opet JA moram.
Etc...

Ja o svom poslu nikada nikome ne pričam i ne žalim se. Znam što moram raditi i sasvim mi je normalno da to odradim, pa čak i nešto što čak JA ne moram raditi i nije moj posao. Ali napravim i nikome ne kvocam o tome iz dana u dan.

Danas sam bila slobodna (obzirom na jučerašnji katastrofalan dan) i ta osoba što sve MORA me je mijenjala. Došla sam u firmu oko 14 sati i počela slušati njenu priču.
"Pa ovo danas je ludnica, što je svima, ja ništa ne stignem i blablabla...".

Ali, bitno je kada dođe kod mene u ured, obavezno je pitanje: "A što radiš?".
Jer, misli kako ništa ne radim.

Danas se je valjda uvjerila u suprotno! :-D

JA, JA, JA i samo JA!!! :-P

... nije bio kao jučerašnji. :-(

Sve je bilo dobro, čak predobro tamo negdje do 14 sati. A onda sam se zakačila s jednim kolegom.

Eh, što za mene znači zakačiti? Znači da mu kažem što namjeravam napraviti, a on me napadne, počne slati u 3pm, galamiti, itd.

A što ja tada napravim? Rasplačem se. Da. Jebat ga... Ne mogu mu odgovoriti istom mjerom iz poštovanja jer je stariji od mene. Ne mogu ga nadglasati jer nemam glas od toliko decibela. Iskreno, ne mogu mu ništa.

I tako... Tulila sam sat i nešto. Ostala posrana "jer sve mora biti kako on kaže", bez obzira što je i direktor na mojoj strani.

Čekala sam na poslu da se smirim, onda sam otišla u solarij (mmm...), i tako, švrljala po gradu, kupila nešto donjeg rublja (za slučaj da nađem jebača) i bla.

Sada sam dobro, ne brinite. :-P

:-D

... dani, uglavnom. :-)

Ništa se posebno nije desilo danas.
Na poslu ide sve kako treba (iako svih osam sati visim na Iskrici). :-D
Čak nisam primila niti jednu neobičnu poruku na PVT. Prestali me "muškarci" doživljavati.
Hihihi, mislim da je došlo vrijeme za mijenjanje nicka. ;-)

:-P

... pomagali ovakvoj osobi? :-)

(ovo je malo vezano uz sinoćnji Blog, ali nema nikakve veze sa njim)

Ovo se je događalo pred dvije godine.


Nezaposlena kolegica, tj. zaposlena u trgovini, ali i sami znadete kakve su plaće u trgovinama. Njena je sreća pa može petak uzeti slobodan.

O: Ej, Sunce, kaj ima kak si mi?
JA: A znaš i sama kako sam, ludnica od jutra do večeri.
O: Ajde, ne brini, u petak, subotu i nedjelju sam ja kod tebe i budem ti pomogla. A mogu doći i ranije.
JA: Ne treba, mogu još sve sama, zvat ću te kad ću te trebati.
O: A daj, pa ja sam si uzela ovaj tjedan slobodno samo zbog XXXXX.
JA: E jebiga, nisi trebala, šef je malo suzio krug ljudi, tebe nije spominjao.
O: Ma kako, pa tamo sam već tri godine?
JA: Nemam pojma, počeli smo uzimati sve manje i manje ljudi za neke poslove. Ajd, imam posla, javit ću ti se.
O: Dobro, ali znaš da očekujem da ću biti kod tebe.

Nakon par dana...

Dolaze nam stalni Talijani i pitaju me imam li koju frendicu a da hoće biti hostesa kod njih. Daju joj 600 kn za tri dana (da je kod mene, dobila bi 450).
Razmišljam... I sjetim se nje. Nazovem ju, ispričam joj sve, a ona meni: Joj, Sunce moje, ne bih ja to. Ja bih bila kod tebe.

E onda sam popizdila!!! Doslovce. Osoba koja neredovito dobiva malu plaću, osoba koja je podstanar, osoba... Ma, nemam riječi za tu osobu. Ona neće biti hostesa za 600 kn!!!

Oke, ako nećeš, pa ima en cura koje hoće. Nazovem svoju nećakinju, i hoće, naravno!

I da ne duljim. Kolegica nije radila te godine, tj. došla je raditi iako ju nitko nije zvao, ali joj se nije svidjelo to što radi pa je otišla isti dan doma.

A nećakinja?! Ma ludilo, mala prezadovoljna, posao joj je bio da posluži kavu i nareske koje su oni već imali složene i samo je malo trebala poslužiti se rukicama da to servira gostima.

Nedjelja navečer.
JA: N, koliko si para dobila?
N: 100 eura.
JA: Molim???
N: Aha.
JA: Ma bravo, neka si!
N: Hehe, možeš misliti kako sam se naradila.
JA: Znam da jesi (malo, malo pa je bila kod mene u uredu).

I tako, razmišljam si ja sada, a i duže vrijeme već, na koji način ocijeniti i procijeniti kome pomoći ako si u mogućnosti?

:-)

... u isto ovo vrijeme. :-)

Telefonski razgovori.

JA: Ej, bok stari, što ima kod tebe?
ON: Pa ništa, sve po starom, jebem što god stignem i tak'.
JA: Aha, znači ostao si onaj stari, hehehe!
ON: Ma da, imam trenutno jednu malu koju ševim redovito, ali ševim ja i sve sa strane (ne znam da li je pri tome mislio i na ženu doma). :-D
JA: Čuj, 20-tog mi sjeda kartica, 21. ti vratim, imaš što love za posuditi? (ima love k'o pljeve).
ON: Joj, maco, nemam. Jučer sam baš sinu platio auto školu.
JA: Oke, nema frke, ajde bok, čujemo se!

Nedavno...
JA: XXXXX izvolite.
ON: Bok, maco, kako si?
JA: Pa dobro, ono, uobičajeno.
ON: Gle, bi li ti mogla zaposliti moja dva klinca sada za vrijeme XXXXX? Jedan je završio veterinu, drugi sada srednju. Pa ono, neka si djeca nešto zarade.
JA: Čuj, ne mogu ti ništa obećati, ali drži to riješenim 90%.
ON: Joj, maco, puno ti hvala, odužit ću ti se.
JA: Nemaš potrebe oduživati mi se, ako mogu pomoći nekome, pomognem mu.


E pa, čuj ti sada gade kurvanjski pokvareni!!! Jebiga, tvoja je šteta što nisi moj tip i što ti ne dam pičke. No, to sa svim ovim gore nema veze.

Ne, neću ti zaposliti djecu.
Znam, grozna sam i odvratna.
Istina, izgleda kao da se osvećujem što mi nisi htio posuditi pare. I da, baš je tako. Naučila sam se pameti, tj. hvala ti pa si me TI sada naučio.

Ima jako puno djece kojima starci nisu imućni kao što su tvoji. Da, dat ću sve da se zaposle oni.

A nas dvoje ćemo ostati na "bok".
I molit ću te lijepo, drugi i svaki sljedeći put, bez onog "maco". To govori svojim malim i mladim droljicama. Koje plaćaš. :-). Sve ja znam...

Eto, toliko.
'Đenja! :-)

.... naravno da smijem... :-(

... jer mnogo se je žena našlo u toj situaciji... :-(

On oženjen.
Ja udana.

Neku večer mi stiže poruka od NJE!
Ono, bilo bi lijepo kada bih joj se javila pa da to sve rasčistimo.

Oke. Javim se ja njom SMS-om i tako se lijepo sa njegovom ženom ispričam da ke to za ne povjerovati!

Da vam teta kaže o čemu se ustvari radilo. Frajer si našao drugu jebaljku, žena to skužia i eto...


Stoga, ne jebite sa strane ako ste svjesni da vam je žena jako ljubomorna.

Vjerujte mi, žensko sam ali znam što znači muška ljubomora i posesivnost.

... brijete li picu i na koji način?

Naime, sve do petka ja sam svoju brijala gelom i žiletama. Ali, vjerojatno znadete da nije to to.

I tako, dogovorim se ja sa svojom kozmetičarkom za petak poslije posla da mi ju zdepilira i napravi na njoj znak "jednosmjerno" ili kako li se već zove taj znak. Ma, znate o čemu pričam! Znak koji vodi prema pici (za muškarce koji ne znaju kam bi s prstima, jezikom i kurcom). :-D

Došla ja, bilo nekih pola tri, legla..., vidim ja uzima ona vosak i trakice (za neupućene koje nemaju dlaka, time se depiliraju noge), i krene ona prema mojoj maloj!!! Ajme... Znajući kako boli na nogama kada su dlake duže, pomislim si kako će biti na pici. Pitam ja nju: A nećeš ti to meni raditi s nečim drugim? Kaže ona: A-a.
Jao meni...

No, nije bilo tako prestrašno kao što sam očekivala. Boljelo je, ali..., jbga! Izdržala sam! I imam znakić za "pravo"! :-D

;-)
:-P

... što mene živcira na Blogu?

Ne znadete, naravno.

Godine.

Eto.

Koja vam je fora stavljati 0 godina ili 100 godina i slične gluposti?
Kako da vam nakon toga čovjek išta vjeruje???

;-)

... barem preko vikenda. :-)

A nemam s kim. :-(

Imala bih kuda, ali ne seksa mi se.


Pomozite!!! :-*

... za pamćenje. :-D

Ili za popizditi, ne znam još! :-)

Ono, ovo mora ostati negdje zapisano.

Mislim, jučer i danas sam slobodna, tj. koristim godišnji odmor. Jučer sam skoro cijeli dan prespavala. Danas više ne znam kamo bih sa sobom. Užas...

Jebate, koji Blog, ha?! :-D

;-)

... možda nekome pomognu. :-)


- Zapamtite: život je tu da bismo napredovali unutar njega, a ne mimo njega.

- Budite dobri prema svojem tijelu, negativne misli zamijenite komplimentima.

- Ljubav je esencijalna kvaliteta čovjeka koju ne možemo zamijeniti ni sa čim.

- Čovjek svoju sreću može graditi jedino ostvarujući vlastite snove, potjerom za onim što ga čini sretnim.

- Doživljaj vlastita tijela povezan je isključivo s onim kako se osjećamo, a ne s onim kako sebe fizički vidimo.

- U životu nikad nije kasno za nove početke, najvažnije je biti zadovoljan učinjenim i ne strahovati od novih ideja.

- Moju najdražu fotografiju nije snimio fotoaparat, nego blic mojeg srca.


(Sensa)


:-)

... on hoće vidjeti. :-D

Imam apsces na dupetu i danas mi ga kolegica s posla uslikala kako bih poslala MMS frendu odavde (on ima nešto slično, ali ne kao ja).

Uslikala ona moje dupe..., i..., ajme...

Strašno! Ma prekojakostrašno kak' mi dupe izgleda. Tek sam na slici vidjela što stvarno znači imati celulit.

A jok, istog trena je pala odluka kako MMS ne šaljem.
Sama sebi sam se divila kako mi je dupe "divno". :-D

Inače, imam dobro dupe, ali ono..., nemojte ga gledati danju i pri danjem svjetlu. Ili noćnom. :-P


E da, i još ovo. Taj frend što hoće vidjeti moje celulitno dupe, našao je moje Blogove na Netopolisu. :-)
233 stranice teksta.

Hmmm... Počinjem razmišljati da i ja počnem pisati knjigu.
Jbga, ako može Nives Celzijus Drpić(ka), pa što i ja ne bih mogla?! :-D

Sponzori, Bog vas blagoslovio, javite se. :-)

:-D

... znam da znam puno toga, ali ipak ne znam sve. :-D

Budući da Netopolisa više nema (;-), a ja tamo imam jako puno pametnih Blogova, pitam ja vas nešto, može?
Može! :-). Tnx. :-)

Bih li ja mogla pronaći svoje Blogove negdje? Ono, htjela bih ih imati. :-)

Poslala sam mejl i adminu i moderatoru, ono, što se događa s Netopolislom...?
Mejlovi su uredno isporučeni, ali odgovora nema. :-(


http://www.forum.hr/showthread.php?t=349288

:-(

... mahune ohlade pa da mogu ići papati. :-D

Htjela sam se prikripiti na nečiji Blog, ali mi nije niti jedan zanimljiv.

Znam, nije niti ovaj moj. Više. Nekada su svi bili zaljepljeni za moje bedaste Blogove...

Bilo, prošlo, svršeno vrijeme. :-)

Ja tu na Blogu poznajem najviše četvero ljudi. Svi drugi su mi ono... Padobranci (kao Modni Mačak - Marko Grubinić) u Red Carpetu. :-DDDDDD

Da čojvjek ne povjeruje koliko je kvalitetnih Blogera otišlo odavde... :.-(

A cmoljim jako i za Netopolisom. Nema ga više... :-(((

U velikom sam bedu, za ozbač...
Želi li me netko tješiti?! :-)

;-)
:-D

... na jedno pitanje. :-)

Imam pekinezericu, stara je 8 godina.
Od kad je bila štene, nije htjela na povodac i u šetnju. To su za nju bile traume.

Zanima me, ima li koji profesionalni dreser i može li se uopće pesek od toliko godina priviknuti na šetnju.

Bila bih vam zahvalna na odgovorima, pametnima, naravno. :-)

:-D