ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

među vjeđama
san mi se stišće

na dlan si utisnuo mi
svoj dah
koji se
sve jasnije
uspinje pod naborima pokrivača

sanjaj

još tren ili dva
dok te zov nebesa
ne prene iz sna

Dok anđeli spavaju
smiraj mi toči se u srce

jedan podbočio glavicu
stisnutom šakom o čelo

drugi nadlanicom
podložio obraz
smješka se

dok anđeli spavaju
slušam ih kako dišu

jedan lagano hrče
pjeva ode drhtavoj zemljici
u snu

drugi tu i tamo
glasno uzdahne i kaže
eeeee

dok anđeli spavaju
san i meni dolazi na oči
čuvarici usnulih anđela

laku noć usnuli anđeli moji

i niš ne vidim
niti čujem

tek pokoji uzdah
od sitosti
ili gladi

hodam na vrhovima prstiju
ruku mojih
da ne remetim
tvoj san

..bluć!

jel bi neko ćeo zeru podivanst?
jesmo večerali? kaj se pijucka?

šefljicu - dvije prežgane juhice?

di neće burgija oće..

što??

Sparno
sljepljeno
usporeno
lagano
lijeno
lepršavo.. neeeeeee

protiče večer.. bez vjetrića
jedino između stijena
uz rijeku dah se javlja

umorne noge
nose me kotačima

svjetla ispred mene
zasljepljuju

prozori su rastvoreni
vrata ne lupaju

kikitiki nestaje
iz posude

kapljicama ispisujem znakove
dlanom ih brišem
tiho je
ćutim

zaljubljeno svjetlo
odmjerava svoj narančasti odsjaj
u plavetnilu mreškanja

šum iz daljine
pod nogama putnikovih kotača
ne otkriva smjer

vruća se noć
približila na moje rame
šapuće mi

Nije valjda da kuhate po ovoj vrućini.. ako kuhate kaj kuhate?

znoj
kava
vjetar
dosada
zvukovi automobila iz daljine

treba zamijeniti

hladni sok
vjetar nek ostane
dosada je isto ok
šum mora iz blizine

..već dugo nisam rekla... kak ja mrzim zimu

maglovita sparina
s prijatelicom dosadom
lijeno se nadvila nad vjetar
i stještila ga među sisama

volite li noćno kupanje?