ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

bila jedna baka koja je živjela na samome rubu borove šumice... u tu šumu djeca nisu smjela ići sama pogotovo ne dječačići kojima je počinjala izbijati prva brada.. jer su ih u toj šumi znale sačekati vile i jahati cijelu noć.. ne znam ja al se tako priča.. e ta baka je irađivala krasna drvena dugmeta.. a da bi znala koliko je dugmadi napravila.. za svak ideseti gumb je napravila slasni kolačić u obliku gumba od badema .. lješnjaka... oraha i meda.. u predvečerje posla malog Marka mater da u bake kupi 4 puceta.. kako je već sumrak bio.. baka nije dobro vidjela de dade Markanu.. i namjesto četvrtoga puceta kolačić.. čudno Markanu bijaše što se prsti mu ljepe za gumb.. izvuče ruku iz džepa i vidje da mu se jedan zaljepio za prst.. otkine gumb no on se zaljepi za drugi... obliže Marko prst.. i u taj tren iz bakine kućice izađe djevojka plavom kosom odjevena..

.. bila malena Stripi.. tako joj ime nadjela mater koja je bila cijenjena striptizeta u svome selu.. jednoga jutra ranog... malena Stripi se probudila.. sunce je tek bilo na pomolu iznad planine.. spustila se u spavaćici bijeloj do uvalice pred noninom kućom.. putem je brala lavande kojima je jutro raznosilo mirise ravno u dlanove i kosu.. sjela je na kamen na kamen ispred sebe položila cvjetove.. na njih rub rukom vezeni spavaćice i stala trljati dlanovima.. što se sunce uspinjalo to se miris širio.. dlanovi su postajali sve znojniji.. bedra i čelo joj se rosilo.. sva se nagnula... nad cvjetiće ljubičaste masti.. dlanovi su joj krvcu ispuštali.. skinula je haljetak sa se.. kako ju dlanovi ne bi boljeli.. svom težinom tijela tještila je..


Matovilku je progutao zmaj... a pletenica mu je zapela vrhom na zub.. Matovilka se dovinula lukavstvu i oko struka omotavala pletenicu.. kad je došla do grla .. to je strašnoga zmaja zaškakljalo i počeo je kašljati izbezumljeno.. što ni ne bi bilo tako strašno da nije bio usred ljute bitke s kraljevićem Zgubidanom.. koji je onuda slučajno lutao .. pa mu bilo dosadno pa odlučio malo podjebavati staroga zmaja.. kojemu više do bitaka nije bilo... elem.. Matovilka zaškaklja.. zmaj zakašlja.. i eto Matovilke pred Zgubidanom... i u taj tren zapuše vjetar Jebivjetar..

malo još dodaš soli

dva gola bataka

tri uzudaha

četiri oka

pet uzdaha

i šest..

noge u zrak

i

pamet u glavu!

i sutra kiša padati

baš si nešto mislim..

bolje tvrdoglava..nego praznoglava..

kava miriši
cigareta se dimi
iz kuhinje dopire miris
svježe isjeđene naranče

život je lijep :)

da vidimo ima li potencijala za klasični kokošinjac.. ili..

odsjecam te
tik do korjena
nosim nježno u rukama
ispirem hladnom vodom
da mi budeš mirisna i podatna
ogledam te u rukama mojim
nježno te diram da te ne polomim
uzima stari
već davno istanjene oštrice
nož
zabijam ga u tebe
puštam te da vrištiš
svojom prhkošću
i trgam te na još manje djeliće
 
 
 
 
 
 
 
 
glavico kristalke prhka

Ptičice pjevaju u vrtu, pokoji put lupne gumb o staklo veš mašine, valjda želi van, gle i gospon cvrčak se javlja, čekam polazak na plac.. pa reko' da svrnem.. i poželim dobro jutro.. ima li koga?

se je probudio na njegovim njedrima. Udahnuo je miris i rekao, hvala ti za miran san, sada moram poći ljubiti sunce.
Sva njegova milina, miris, toplina i nježnost su se pretvorili u čelik, hladan pogled, stisnuo je Dan na prsa silinom, naglo izraslog djeteta koje ne zna što je snaga i što je jako. Stiskao ga je od želje da ostane s njim, dok Dan nije izdahnuo. Zadnji pogled uputio je svojoj ljubavi suncu. Zauvijek zaspao.

Dobro nam došla na ovaj svijet
udahni duboko mirise
toploga majčinog njedra
neka ti zauvijek ostane u sjećanju
da bih ga znala prepoznati u novim mirisima
sigurnost i istinu
A sad
spavaj anđele
naš mali smrknuti anđele
nek tvoj osmjeh bude blagoslov drugima
a ti zasjaji još jače
i osmjeha darivaj čim više zauzvrat.
Neka život bude dobar prema tebi.

..se pretopilo u dan. Valjda sasvim slučajno, dok je mala Kineskinja pjevala kroz zvučnike metalnim zvukom proklamirajući nekoga, dok je nekoga boljela glava od Finaca, a osmjeh mu se širio od gušta. Vele bolje  nek boli glava nego guza. Netko je i umro noćas ili jučer ujutro. Bit će isto slučajno. Malena curica crvenih usta liže plavi sladoled, cijedi joj se niz ruke ispod roza šeširića. Pojela je cijelo plavo nebo, sasvim sama. Bubanjari bubnje, sirene sviraju, cangrcanje čaša, tihi razgovori sijedih brkova u košuljama i kravatama. Poljubac u vrat, sunce na obrazu, led se topi u zamagljenoj čaši.
   Samo ne znam u kojemu je trenutku nestalo jutro i pretvorilo se u dan.

čisto nebo
toplina zraka
asfalt mi klizi pod nogama
iz daljine poneki lavež pasa
zavojitom cestom preko pruge
pa u ulićku
malenu
s nabijenim kućicama
uređenim vrtovima
miris jorgovana
mi otvara oči
zvono
mekani smijeh
i čvrste kremšnite
uhvatilo ih je žablje ludilo
pa su preprvali ogradu
i sad mašu malim ufrkanim repom od sreće

Volim vjetrovita i sunčana jutra
veš vješam
vjetar mi viori viticom pramena na vratu
zafrkava me mazeći me njime po leđima
miris pohanog kruha
i svježe iscjeđenih limuna naranči i grejpa
me budi
dobro jutro ljubavi

Gorko se stapa
sa slatkim
i kiselim
miris se širi po kući
vani tiho
tek zvuk pokojeg auta
remeti potpunu tišinu
sunce se bori s oblacima
a ja sa
željom za cigaretom