:-)))))

 
Kada vam se  ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na dan nije  dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave. Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je sat poceo, bez rijeci je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jest.
Zatim je  profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je  protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.
Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna  pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale  supljine u tegli. Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su  skruseno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije salice pune  kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao,  'hocu da shvatite da ova tegla predstavlja vas zivot. Teniske loptice su  vazne stvari u vasem zivotu: vasa obitelj, vasa djeca, vase zdravlje, vasa  vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi  vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamencici su  ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pijesak  predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu pijeskom,  nema mjesta za kamencice i teniske loptice. Isto vazi u zivotu. Ako  potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada necete imati  mjesta za one vazne stvari.
Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu  srecu.
Igrajte se sa djecom. Nadjite vremena za odlazak  lijecniku.
Izvedite partnera na veceru.
Ponasajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje  su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.'
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je  predstavljala kava. Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali.  Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot  pun, uvijek ima prostora za salicu kave sa prijateljem.'
Molim vas, podijelite ovo sa nekim prijateljem.
Ja jesam.
 

 
nasmiješi se i pokloni osmijeh onome koji ga nikad nije imao!
uzmi zraku sunca i pusti je da leti tamo gdje je noć!
uzmi suzu i ispusti je na lice onog koji nikada nije plakao!
uzmi hrabrost i stavi je u dušu onih koji se ne znaju boriti!
otkrij život i ispričaj ga onome tko ne razumije!
uzmi nadu i živi u njezinu svijetlu!
uzmi dobrotu i pokloni je onome koji ne zna poklanjati!
otkrij ljubav i nastoj da je svijet upozna!
 

http://www.youtube.com/watch?v=bAb2OP00Lvk&feature=related
 
Namjeriš li se ikada na neki veliki kamen, vjeruj mi,
on nije ostavljen na putu tvog života da ti naudi.
On bi samo htio da se uspneš njime visoko,
visoko kako bi ti pokazao što više svietla.
 
Stjepan Lice
 

Da li je moguće biti prijatelj s nekim koga si volio?? Ili je to samo sebićan naćin da i dalje budeš uz tu osobu???

 
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treći put,Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
"Hajdemo se igrati skrivača!Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je među osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:"Skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete.Kada završim sa brojenjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),a Požuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999,Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milion", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela,i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita,Tjeskobu u izgorjeloj travi,Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbjesnila, ugledala je ružičnjak.Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se začu bolan krik.Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.Ludost nije znala što da učini.
Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprostii na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Od tada Ljubav je slijepa, a Ludost je vodi za ruku.
 

http://www.youtube.com/watch?v=0Sh4hKvLy2k&feature=related
 
 
"Šta je sreća? Znati što se hoće i to strastveno željeti."
Felicien Marceau
 

 
 http://www.youtube.com/watch?v=1QCoCH3OkYs&feature=related

 
http://www.youtube.com/watch?v=-Jo4FvpN3_g

 
Učini svoj život vrijednim življenja: iskušaj avanturu života, ne boj se odnosa, priušti su radost, pa makar iz nje slijedila bol.I proživljena bol svjedoči o tom, da si živio. Čovjek bez boli i užitka nalik je fikusu, koji bijedno vegetira u kutu prazne sobe.

 
 
„Nikada se nemojte prestati osmjehivati,
čak i kada ste tužni,
jer se netko može zaljubiti u vaš osmijeh“
Gabriel Garcia Marquez
 

 
 Sretan Uskrs dragi ljudi!!!!! 

 
http://www.youtube.com/watch?v=rEc8rGonrQw&feature=related

 
http://www.youtube.com/watch?v=Duv3Q_DjUMg&feature=related
 

 
http://www.youtube.com/watch?v=TxJOSiYGGwM&feature=related
 

danas mi je tužan dan..bila sam na sprovodu jednom mladom dečku od 25 godina…
vjerujte mi nema na svijetu veće tuge nego kada majka mora pokopati svoje dijete..
to je nešto pre strašno, ta bol se osjećala gotovo fizički prisutna tamo na onom groblju..dok je onako puna boli stajala ispred onog bijelog lijesa..plačući i dozivajući sina da joj se vrati…
vrhunac svega bio je svećenik…. pitala se gdje mu je ljudskost??
okrenuo se prema toj jadnoj majci i rekao joj da prestane jer ga ljudi ne mogu čuti…
mislim strava….utišavati ženu u njenoj boli samo zato što je smatrao da se njegovo visočanstvo ne čuje dovoljno dobro...
to je vrhunac bešćutnosti…to je sramota…
i onda se čude što ih ljudi ne vole????