>>>>X

Posljednje zbogom tebi,
noćas kad umire sve.
Posljednja zvijezda se gasi,
ja samu ostavljam te.

Nekad u smiraj dana
pomislim jesi li sretna.
Jesi li i ti sama
ili si tužna i sjetna?

Ja stojim na vjetru,
promatram ptica let.
U duši guši me bol
i ruši se moj svijet.


Tebi....X

Ti si zvijezda moga oka
što nikad ne gubi sjaj
Ti si dio mog života -
Ljubav koja nema kraj...

::::X::::

Tvoj glas..saputanja u noci..
Tvoje ruke i nada da ces doci..
Tvoje oci ispunjene sjajom dragim
Sve me okovalo svojom snagom
Zaustavilo vrijeme,dah moj
I svaka misao tebi ide milo moje
Imas srce jos jedno,sad je tvoje
Jer ime tvoje u njemu je vjecno
Mada znam da mi necemo zivjeti srecno
Zivot je okrutan,okrutni ljudi
Mislis da nekog znas,a ne vidis kakve je cudi
Ti i tvoje NE meni..
Juce,dan prije i opet danas
Jos ga cujem..u mozgu tuce
Tvoje rijeci tihe,al grube...
Ne znas ljubavi kako me muce
Muce svaki dio moje duse
Kidaju na dijelove.,lome
Ne znas da sve moje snove okrutno ruse
Da nemam sad da dodjem kome svome
Sad sate brojim,minute,sekunde
Zivot mi sporo ide, tesko i tmurno
I u svakoj sekundi cujem ono NE
Ludim od bola,dao bih sve
Da mogu vratiti vrijeme da onaj kobni cas...
Kad si rekla ”nema nista od nas”
Da ti usnama rijeci ugusim
Zagrlim i tiho osjecajima pjevusim
One rijeci iz srca sto same teku
Al sad samo suze moje oci peku
I necu da te zaboravim,tad bih izgubo i sebe
Jer ja sam postao i ti,dio tebe…X

::::X::::

Nocas se igraju misli moje
Nocas se i ja s njima igram
...i sa samim sobom
...i sa cjelim svjetom...
Nocas - izgleda mi cudno sa sedmog sprata
monotono i porazeno
ja Nocas nebo doticem petom
a palcem otvaram nebeska vrata.
Nocas - posmatram
ravnodusno i mirno
Nocas je nista - nista sto boli
ja cu se Nocas sjediniti s tlom
Nocas je niko,,, nocas ne voli...

::::X::::

Jedan je covjek za svoju dragu
iz srca istrgnuo najnježnije riječi.
Jedan je covjek noćas u gradu..
umoran i promrzao maštao o sreći.

Iz mraka je ječio plač noćnih ptica,
duga, hladna noć gradom se vukla.
Čuo je kad su, daleko, u gradu,
objavila ponoć neka zvona mukla.

U ispranom miru tekle su minute.
I ta noć je prošla kao i sve druge.
Na jednu malu, usamljenu ženu
noćas je mislio covjek prepun tuge...

::::X::::

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem...???

::::X::::

Više ništa ne vidim i ništa ne čujem
svojim očima više ne verujem
otkad znam da sam sam
od kad otišla si,
od kad mojih snova vrata zatvori!
Ja ti nisam znao reč i mogo priznati
za mene malo znače reči a puno dodiri
sve sam pokušo dat
a ništa dobio
osim tebe nisam nikog voleo
Voljena evo padam tu na kolena
preživeo bih i bez ponosa
al bez tebe neću nikada
Još ne mogu naći put koji vodi odavde
još me prate tvoje slike tvoje reči utehe
sve će jednom biti juče
sve će vreme brisati
a ja bez tebe gušim se
ja ne mogu disati
svaki dan bez kraja
svaka noć preduga
svaka reč suvišna
svaki ponor bez dna
svaka laž istina
svaka bol nagrada
svaka ljubav je sretna samo moja nikada
Voljena evo padam tu na kolena
preživeo bi i bez ponosa
al bez tebe neću nikada
Ulice su prazne nema nigde nikoga
moji svetovi se ruše kao stakla i boga
a ja skrivam poglede i stavljam ruke u džepove
O Bože moj ponovo sam sam...

Nošen dahom sna, sleteo je crni golub na moj dlan...
Zašto, ko da zna, al to sam jutro dočekao umoran?
Ko da sam i ja leteo s njim
Krilima teškim, olovnim,
I video svet skriven iza zlatnih oblaka....

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin...
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Neka mi ne drže govore,
Nek drugom pletu lovore,
Ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu...
Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali...
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava?
Dal čovek sve to rešava?
Il smo tu zbog ravnoteže među zvezdama?

O, zagrli me sad jako, najbolje što znaš,
I nemoj crnoj ptici da me daš...
Ma ne, ne brini, proći će za tren
Ja sam samo malo lud i zaljubljen...

U mojim venama Davni Sever samuje...
I ja ponekad ne znam šta mu je.
Što luduje? Od sreće tugu tka?
Moja prosta duša zljubljena...

::::X::::

Srce puno riječi, suze govore,
nestali smo mi ljube, kao koprive,
koliko na svijetu ima malo mostova,
sami kao otoci, što more razdvaja,
kažeš, uvijek ovdje blizu mene,
postoji još dio tebe.
Kilometri pričaju najtužnije priče,
greške kao pijesak, vjetar nosi u lice,
tišina postaje moj jedini zvuk,
kao prazna boca ostavljen na dnu,
kažeš, uvijek ovdje blizu mene,
postoji još dio tebe.

Cijeli svijet stane na moj dlan,
tonem dublje za još jedan dan,
dublje za još jedan dan,
cijeli svijet stane na moj dlan,
tonem dublje za još jedan dan,
dublje za još jedan dan.

Na zlatnom tepihu, prosutih zvijezda,
želje nam postaju, glasnije od smijeha,
koliko na svijetu ima, malo mostova,
sami kao otoci, što more razdvaja,
kažeš, uvijek ovdje blizu mene,
postoji još dio tebe...

::::X::::

Živiš uza me, kao dah jasmina,
il mjesečina iznad krtih stijena,
tošeć me slašću, što pored svih mijena,
ima stalnost noći, mora i planina.

Htio bih te dići uz zanos violina
do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema,
ta sjati uza te, riješen svih vremena,
uz muziku, što bi dragala s visina.

Najteže mi je, kad te noć odnose!
O da te barem san večeri svake
ugrabi, pa mi čaroban donese

tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi,
moje bi noći bile tada lake,
a moji snovi mnogo, mnogo sla

::::X::::

Mada za moju ljubav nikad nije kasno
Od svih daljina najteža mi je tvoja
Jer zajedno smo počeli počeli smo krasno
odavno sam sretan odavno mi je jasno
jedina si moja

Moja radost kovitla se sa strepnjom i tugom
I briga za tebe kao paranoja
Ludi me u čekanju neizmjerno dugom
Ova čežnja laste za sjeverom - jugom
Jedina si moja

Zivot moj je sada želja da te vidim
Eho čežnje trepti srcem sad u meni
Ni suze ni bore ja se ne stidim
Iz ljubavi je prema mojoj miloj ženi

:::X:::

ne više izbezumljeno
ovaj put samo nijemo
promatram
i vršcima prstiju dotičem
komadiće stakla
s poda mog života

moji snovi..

na tisuće
malih
velikih
šiljastih komadića
razasuto posvuda..

::::X::::

Mutno svjetlo ulice,
studen u kostima,
miris skorog snijega.
Zakasnio sam na autobus.

U sjeni zida
ona se smiješi
u njegovom naručju.

Znam dobro taj osmijeh.
Često ga je meni poklanjala.

Trunem iz dana u dan
sve više.
Nije mi bila sve u životu
i neću se zbog nje ubiti.

Istina je.
Bio sam sretan nakon svakog našeg susreta
i pjevao sam kad drugi nisu.
Danas, kad se sretnemo, ona obara pogled
da u njenim očima ne nađem osmijeh
kojeg za mene nema.

Ali htio sam pisati o snijegu.
Uskoro će noc,,,
treba se proveseliti.
Želim popiti svoje vino
i sviju častiti.

Želim snijeg za ovo veče,
mnogo, mnogo pahulja
za mnogo, mnogo sreće...

::::X::::

sanjao sam da sam voljen

draga žena drži me za ruku
gleda u oči i priča
smije se
i priča i smije se

otvorio sam oči
bljesnula je tama
zaurlala je tišina

razmaknuo sam zavjese

noćni leptiri mahniti ples
baršunasta krilca
i vruće staklo ulične svjetiljke

dva su se cvrčka dozivala iz mraka

nalakćen na prozor
zamišljao sam svoju budućnost

zamrljana maglovita slika
preko koje su prelijetali
ošamućeni napola sprženi
dezorijentirani leptiri

samoćo moja

da nemam tebe
bio bih
tako užasno sam

::::X::::

I ove noci pjesme ti pisem
od tuge i bola jedva ti disem.
Ni sam neznam sta razlog bijese
nasu srecu i ljubav drugi nam uzese.

I ove noci hladne kise liju
a moje oci nemogu suze da skriju.
Dok sijedim sam medju cetiri zida
moje srce i dusa polako se kida.

I ove noci sanak me mori
jer te moje srce jos vise voli.
U ovoj sboi nista vise nemam
tebi voljena jedno pismo spremam.

I ove noci dok si daleko...
ja ti se borim sa bolom i tugom.
A kad zora svane i sunce zablista
bicu sasvim drugi nikad vise isti.

I ove noci mijenjam i ja stvari
od sad nedam nikom da mi srecu kvari.
Pazljivo draga procitaj moje pismo
"jedno za drugo nikad bili nismo".

I ove noci kada stignes kuci
bicu daleko srce ce ti puci.
Tad sijedi i ti medj' cetiri zida
pa nek ti se dusa raspada i kida.

"::::X::::

Ona je tu...
osjećam njen dah svugdje
u sobi mojoj svaka sitnica
na nju me podsjeća
ona je tu
još plovi mojim venama
i pitam se da li moram iskrvariti
da vidim njen sjaj ponovo
u svojim očima
da osjetim taj dah
da ponovo okusim sok orhideje
da opet postanem lotus veličanstveni
jer ona je još tu, ali i teške riječi također
nje nema...pored mene
ali ipak je još ona tu...u mislima...

:::X:::

Ja više nisam ja..

Ja sam samo dio svoje sjene...

I ne znam kud da krenem

jer nitko se ne sjeća mene...



Nekad sam bio sretan;

Voljeo sam sunce, mjesec i kišu,

A danas sam beznačajan čovjek

koji sve tiše i tiše diše...

Nikog kraj mene nema

da mi pomogne bar malo,

jer nikog nije briga i nikom nije stalo...



I nestat ću tiho sam,

Iza mene ostati ništa neće...

I kao da živjeo nisam,

Jer bio sam čovjek bez sreće...

::::X::::
23.01.2008. 00:21:11