Sezona u paklu

I onda...nije ispio. Na kome da se iskali, onako jadan i mamuran, već na Tolstoju i Ani. Dakle, kud nema ništa za popiti, tu još neki njihov Duško Lokin (Ivan Kozlovski) izvodi pasje modulacije. "Svi glasovi svih pjevača su jednako odvratni, ali su kod svakoga odvratni na svoj način".

Doš'o ja u onaj osječki iskrica bar na Dravi, sjao i naručio Ožujsko. Kad će meni konobar: Ja sam Caulfield. Daaa? Pogledam ga začuđeno. Ti si dakle taj lik, nalik na nick s Iskrice. Inače, to je jedan jako napuhan roman s dva svijetla trenutka (hladno k'o na vješticinoj sisi i napad na Hemingwaya, Zbogom oružje).  A lažno predstavljanje je zakonski kažnjivo djelo i bilo bi zanimljivo uvesti virtualnu psiho-murju da se malo pozabavi s vama jadnima s nama ili tako nekako.

Na noćašnji datum tragično je skončao (u krajnje mutnim i maglovitim okolnostima, tako što se te noći spustila gusta magla iznad Zagreba) srpski princ poezije (kako ga je zvao njegov veliki prijatelj i adorant Zlatko Tomičić.
On venčavaše Šumadiju i Zagorje, Vračar i Dubravu, a volio je ženu koju su svi "veliki" srpski pesnici i "jebači" jebavali onomad uzduž & popreko. Ipak, hodeći za vapijućim glasom svoga imenjaka, nije išao malen ispod zvijezda. Štoviše, svojim metaforama on ih rasprskavaše...ili tako nekako. Čitajte poeziju Branka Miljkovića (Porekl nade, Vatra i ništa...)

Umro je Jack Kerouac,, umro i Kahlil Gibran, a ni meni se ne piše dobro...

Kažu da niti dva čovjeka nemaju isti otisak prstiju
Tko je to ikada provjerio
Ali, kada nježnim vrhovima svojih prstiju
dodirneš moje trepavice, kapke...
ĆUTIM  da su mi jedinstveni... NEPONOVLJIVI
KRISTINE BUSTE