Samo jedan od...

zmijske me okice sve više oduzimaju,,,
...kako bi htjela to samo za sebe...
...laku noć svima onima koje i dalje nešto mući, jer svi ostali već spavaju u ovo doba :))

...još uvijek imam otisnuto u mislima sve što sam doživjela ovaj vikend...
...blokirana sam na očima zmijice koja me promatrala ta tri dana...
...zelene okice muče me ko sam vrag otkad sad se vratila doma...jesam li mučena time?!? Neee... očarana sam tim velikim veselim okicama koje sam neprekidno gledala dok sam im pokušavala odgonetnuti značenje, šta misle u nekim trenucima... zeleno kojemu se i sada divim...no, usprkos mojem trudu da prevedem pogled tih zmijskih očaravajućih okica, ništa nisam upjela 'pročitati'...zmijica me je tim svojim okicama samo zbunila, uvela mi totalni nered u moju svakidašnjicu...
...čak sam krenula i pisati blog,dakle...
...laku noć svima ljudi...

...umorna od cijelodnevnog puta, sad mi je palo na pamet pisati nekakav blog... sorry but... what the f*** ?!?...
...čudno, ali ja sam mislima i glavom još uvijek tamo... čudno je to što me ništa ne veže za to mjesto, a ja sam još tamo, iako me već više od par sati od tog mjesta dijeli sigurnih 500 km... 
... još je čudnije to što sam tek danas u stvari shvatila gdje nas može odvesti rijeka života... čudno je to što nikad ne znaš, usprkos bilo kakvim nepromjenjivim planovima koje si stvoriš u glavi, gdje ćeš u stvari na kraju završiti, i šta ti sve novo jutro može donijeti... ...čudno je to što mi inače redovito planovi propadaju, i kad mislim da sve ide kako treba-evo odjednom veeeelike nizbrdice... i paf!!-SVE U VODU BEZ TRAGA... dok mi jutarnji snovi koje ostvarim 'odmah-ili-nikad-više' ispadnu super... ...najbolje stvari koje napravim su upravo one kojih se sjetim doslovce preko noći...
...još me samo zanima koliko će mi trajat, i što je još bitnije, koliko će me srca koštat ova nostalgija za tako dalekim mjestom...