malo citam

Sekspresso
Depresso

Dobro jutro :-)*

Mogu svesti majku svih rekapitulacija na pravilo 30 sekundi:
Sve što je bitno za neku situaciju moguće je izreći u 30 sekundi. Ne, 30 dana, ne 30 mjeseci, ne 30 godina, nego 30 sekundi.
To je bitno zbog vremenskog limita.

To treba ići u glavu i iskaz je iznimnog poštovanja za situaciju i sudionika.

Npr:
Nevjerojatno je to što ja danas opet radim, a nije jako dosadno.
To je zbog toga što je ovo doba godine vrlo produktivno i u ideji, i na terenu.
Krasni debeli labudovi rade niske prelete i ako imate sreće možete čuti kako im krila šušte.
Neke male crne sa žutim nogama lete u V-formaciji na jug. Mogle bi čak biti i rode, ako su jako visoko, mada dvojimo oko toga i kolegica kaže da bi možda čak mogle biti i patke. Ne znam, ne kužim se, ali dobar im je V.
I da, rasporila sam spojler od neki stupić.

Link
Link

...........

(Bila slika, makla ju, jer na njoj nisam sama.).
Nogometni turnir, seoski guru, boravak u ljubavi, sličica kako sam ispala vs. stanje stvari, ima/nema čega? ljubavi, u ovom slučaju ima, vrijeme i ljubav.
Ovo gore je zapravo jako dugačak tekst s kojim vas ne bih zamarala :-))***
Link

Ovaj je duhovit :-)))), zovem ga na blog:

Link

Vid Bezo, ovako:
c/p:https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=12522&log=501779

"To stalno produciranje distanci i razlikovno isticanje odvajanja sebe od nekog drugog,
da ne bi tko pomislio da smo slični,
nedajbože isti u bitnom,
da ne bi tko pomislio da nismo primjetili u nečijoj osobnoj ikebani nešto s čim se ne bismo htjeli identificirati,
jer je sličnost među nama veća od različitosti,
pa se upiremo iskazivati kako smo mi ipak nešto sasvim drugo,
to je ODVOJENOST- ja sam drugo od tebe i mi nismo isto.

Međutim, kako smo zamislili ODVOJENOST,
tako možemo zamisliti i ushit i veselje bivanja u "MI".


A to je upravo ono što nam se događa (dok se igramo odvojenosti).".

Nije lako za skužit, al kad jednom onda je to pjesmica.

I raskićuje se bor.

Što ćemo sad?
Ja ću Somersby :-)))

Link Undone- the bird and the bee

Znate, meni nije do spašavanja. Niti želim da netko mene spašava. Nisam za prodavanje bijelih laži, niti za pristojnosti koja ne vodi nikuda (ne radim u MVP). Ne želim se tužno ševiti s nekim i zajednički liječiti traume na krivi način. Ne želim biti sa svima dobra. Ne želim biti onaj čovjek koji žali što nije rekao kako misli i osjeća. Ne želim biti kukavica. Ne želim biti second best nekome. Ne želim biti oblog za nečiji ego. Ne želim da meni to netko bude. Želim veselje. Želim radost. Želim slobodu. Želim ljubav. Želim bezbrižnost. Želim seks. Želim pozitivno poludit s nekim tko mi ne važe svaku riječi i vadi transkripte, nisam na suđenju.
Želim ovo:
A: Idemo.
B. Idemo, ko ga jebe.

I moje vrijeme košta. Vrijedi- meni vrijedi. Tako cijenim i tuđe.
Prijatelj za igru. A ne seks na karminama- tužni s nostaligijom, jebo to. Neću to. Njega svatko treba odratiti tamo gdje mu je bilo mjesto ili nastaviti dalje.

Ja bi se ševila na ljulji i na toboganu....meni je karmina mojih i tuđih pun kufer. I pristojnosti isto.

Radujete se narodi u 2015. :-)***
Sve vas volim. Bez izuzetka.

Link
Sinoć su mi bili gosti. Standardna postava, prijateljica s djecom, moja djeca i ja. Negdje oko ponoći, povuku se oni svi kud koji, a ja ostanem i gledam još malo televiziju. Privukao me francuski film, veli dolje u naslovu "Napokon udovica", drama.

Ok, počnem ja to gledati kao dramu, ali to nema veze s dramom, to je komedija. Čista komedija.

Radnja: Žena u pedesetima, umre joj suprug, ona održava ljubavnu vezu s muškarcem koji na obali ima brod u kojem živi, djeca ju tješe jer misle kako je ona u šoku i ne može izraziti emocije, već tuguje negdje unutra, a ona nastoji riješiti djece (odrasle djece- "idite kući SVOJOJ"), kako bi vidjela tog muškarca kojeg voli i otišla s njim na putovanje u egzotičnu zemlju gdje će se vjenčati i usvojiti dijete. Tko se ne bi zaljubio kao i ona u muškarca koji se sjeća što je imala na sebi kada su se prvi puta sreli, kako joj je bila razmazana maskara kao da je malo plakala, a razmazala joj se od jakog vjetra koji joj je nosio i baloner oko nje što ju je nerviralo, a njemu se činilo kako prema njemu ide anđeo. Njih dva su totalno šašavi, odrasli ljudi. On dolazi čamčićem pod njen balkon i gače kao galeb da bi se ona pojavila na balkonu, pada s čamčića u more, a ona ga ide spašavati s nekim smiješnim šlauhom u obliku žutog pačića, taman se vide i cmoknu, kad eto opet njene odrasle dječine koja spašavaju staru majku od samoubojstva, jer što bi žena nakon smrti supruga radila na obali nego se ubijala.

Jednom su je skinuli s bicikla na kojem se vozila u baloneru pod kojim je imala traperice i korzet i išla muškarcu kojeg voli, jer su nabasali na nju dok su šetali, pa su mislili da je poludjela od žalosti, a ona im je kazala kako ih je tražila jer se boji biti sama. Ludi francuski film. Obožavam lude francuske filmove.

Volim ih zbog toga što se u njima sve sredi, jer na kraju ona ode od kuće samo u tom baloneru sa svojim psom, bijelim pudlom onim ošišanim na kugle, nakon što kaže obitelji da je bila tužna samo jedan dan od smrti supruga i to zbog toga što je pustila drugog muškarca kojeg voli nek ode bez nje u avionu u kojem je ona trebala sjetiti do njega, i klisne, zavuče se u neku brvnaru gdje ju domaćica daruje šarenim vestama i kapama koje su tako ružne, ali njoj tako divno stoje, sve dok jednog dana naša napokon udovica ne vidi dok se ogleda s tom smiješnom kapom na glavi u prozorskom staklu kako prema njoj ide njen muškarac s malim kinezom kojeg je usvojio, a nakon što je tom muškarcu sin od gospođe objasnio što je na stvari (LJUBAV, jebem te blesavog) kada je taj muškarac došao zadnji put u mjesto samo još utovariti onu ruinu od broda u neki kamion, jer se seli zauvijek, i onda ona skine onu glupu kapu i počne neka francuska pjesmica, oni se gledaju i približavaju, idu u susret i to je sve riješeno.

Volim lude francuske filmove.

Mislim da je život kao francuski film, i španjolci znaju imati takve.

Život nije vojnička organizacija na kockice, nego je kaos i to je nekad jako lijepo. Sloboda je kaotična.
Ponekad imam osjećaj da se snima crtić (kao na ludolijepom novogodišnjem dočeku), nekad socijalna drama (kad upropaštavam kolače i na rubu sam suza), a nekad i neka luda francuskošpanjolska pituljica (kad bih voljela pod normalno dva muškarca i napravila od njih jednog da mi je potaman, ili kad radim lude stvari, jer je ushit, pa shvatim da imamo i transvestita, a možda sam to čak i ja)- e, te su mi omiljene. To volim. Benigno, šašavo, sve ide, nema problema, sve je "normalno", jer kad je kao na sistematskom, ja venem. Sve je to ok, ali nema dozvoliti si biti šašav, a ljubav je šašava, da nije ne bi bila toliko sretna i smiješna.

Skraćeno.
Gledala sam film :-D. A i čekam možda će me M-ka nabit za "upropaštenu" kuću....

Dobro vam jutro :-)*

Hvala ti lijepo. Ne želim.
Ne želim više biti tvoja budala za večeru.
Link

P.S.
Viber ce u nedjelju postati platnim.Ako imate barem 10 kontakata, posaljite im ovu poruku. Na taj nacin cemo vidjeti da ste aktivni korisnik i imat cete plav znak i ostat ce besplatan (Kako je bilo opisano u dokumentu). Viber ce kostati €0.05 za poruku.

LinkClint Eastwood & General Saint - Stop That Train
Valjamo se u dualizmima.
Kao pjetlići.
Nije bitan razlog, bitna je prilika.
Dosadno je ljudima.
Tako se podiže vitalna energija.
Postoje i druge metode.
Dizanja
vitalne energije.

Dobro jutro!

Link

Link

(Sretna vam 2015. :-)****