malo citam

Kad hoćeš napisati svoj blog onda ideš lijevo na MOJ WEBlog i tu nabadaš dok ne ispadne ovdje na weblogu, ali to ćemo kasnije natanane, u četiri oka.
I sad tu nešto pišeš, pišeš, možeš stavljati i sliku i link, a dolje gdje piše DODAJ KOMENTAR tu stisneš kad hoćeš komentirati, a cura se moraš čuvati sam :-).

Znate, jučer sam malo komunicirala s ljudima na pvt-u. I danas ću. Ima nešto što se osjeti u toj komunikaciji. Ono o čemu govore u zadnjih 10-ak godina, nešto ispod osnovne komunikacije, parakomunikacija, pa još ispod toga, taj puls duše koja je s druge strane- neka statičnost, zamrznutost, neka otuđenost od i osamljenost.

Tako kad ljudi izgube svoje mjesto, ili ga traže, ostanu u toj fazi "između", a besmisao im se prikrada kao režeći lav i kruži oko njih. Opasni besmisao, najopasniji od svih stanja. Mukli besmisao kojeg bi ispunili s bilo čim, a tako malo treba za pogrnuti kamenčić, izgovoriti rečenicu, samo da ne okrene na politiku "daj mi sve osim besmisla"- zato je besmisao opasan i tužan.

Možda bi bilo bolje jednostavno mirovati i praviti se kako ga ne vidimo, gledati kako raste sobno bilje, kako titra fluoroscentna žarulja u uredu, kako pucketaju mjehurići u šalici tek skuhane kave. Samo skloniti pažnju s njega, i pustiti neka se odvija život, jer život zna bolje i ritam i dinamiku, naše je samo plesati uz njegovu glazbu. Ništa više.

Nema kormila, nema kursa, nema kontrole, samo prepustiti se i raditi male ljudske stvari na skroman i vrijedan način. Pokoriti se treba životu, pustiti nek nas nosi, a nadam se da će nekog od njih donijeti k nama, jer su sigurno puno kvalitetniji i interesantniji ljudi nego što sada misle da jesu.

Nema mjesta panici, biti će kako treba i mora biti, a znam da je upoznavanje najljepši dio odnosa s ljudima. To je onaj dio kad entuzijazam pred novim raste, a prostor za zamišljanje nekoga je prostran i otvoren. Tada smo najljepši u tom potencijalu, jer smo sve ono što bismo mogli biti, dok ne saznamo kakvi uistinu jesmo, ali i nakon toga se opet otvara prostor za napredak i promjenu, a taj prostor opet ima svoj potencijal i svoju mističnost.

Mistika, zamagljenost, nepoznato, tamo negdje u nekom je nešto, nešto što će izroniti iz čovjeka, neko iznenađenje, nešto je tamo. Sigurna sam da je, kao što sam sigurna da tamo negdje u svemiru postoje inteligentna bića :-))

Dobro vam jutro :-)*

Link