malo citam

LINK:www.youtube.com/watch?v=t-dEA27yg_o
Eto meni pauze. Sve sam napravila, jer sam sistematična. Zato ću vam napisati malo o sadržaju i formi.

Moje je mišljenje da bi se sadržaj i forma trebali poklapati. Prvi dio života provodimo naučeni kako držati formu s minimumom angažmana i gubitka energije, a s maksimalnim učinkom. To je orijentacija na vanjsko vrednovanje uspješnosti. Formira nas okolina i traži prezentaciju na zadanu temu. Ok, to nije teško. Društvo je tako koncipirano i mi mu udovoljavamo.

Problem nastaje kad forma ostane u našem fokusu i u drugoj polovici života, kada bismo se već trebali osvijestiti i sami uživati u kvaliteti svojih spoznaja i biti vjerodostojni samima sebi orijentirani na sadržaj.

Prednost za mene ima sadržaj pred formom. Kvalitetan sadržaj možemo upakirati u bilo kakav prikladan šareni papir, ali problematično je pakiranje nečega čega nema. Međuljudske odnose tako vrednujem prema sadržaju. Sadržaj međuljudskog odnosa su npr.: poštovanje, iskrenost, lojalnost, otvorenost, pouzdanost, naklonost, dobronamjernost, razumijevanje, uvažavanje, podrška, humor.....i u konačnici ljubav.

Svi odnosi koji su sadržajno kvalitetni samo mijenjaju formu i prelaze iz jednog oblika u drugi kao što voda teče po stepenicama. Uvijek zadržavaju istu kvalitetu, samo se forma odnosa mijenja. Tako neki ljudi ostaju u našem životu i kada su nam prijatelji, pa ljubavnici, pa naši partneri, pa prijatelji, pa izgube sve forme od kvalitete sadržaja i postanu jednostavno oni sami i kažemo npr. "Ma, Petar je Petar i on je meni BITAN".
Zašto? Zato što je ta osoba mene uvažavala i cijenila tj. poštivala i iskazivala mi svoju toplu naklonost, pa me osupnula svojom ljudskom kvalitetom u situacijama kada možda čak i nije imala izravne koristi od takvog ponašanja. E, to ja cijenim.

S druge strane, formalni odnosi...znamo gdje im je mjesto. To su odnosi koji su rezervirani za poslovnu sferu ili periferiju našeg života (formalni razgovor s prodavačicom ili poslovnim suradnikom). Tu nastojimo s čim manje energije postići maksimalan učinak u što kraćem vremenu. I tu je formalnim odnosima kraj.

U privatnoj sferi, u onoj najbližoj i najintimnijoj, želimo imat sadržajne odnose se drugim ljudima, a oni nisu mogući bez poštovanja, jer poštovanje se iskazuje:
iskrenošću, lojalnošću, otvorenošću, pouzdanošću, naklonošću, dobronamjernošću, razumijevanjem, uvažavanjem, podrškam, humorom....i u konačnici ljubavlju.

Ne vjerujem u formalnu ljubav kojoj nedostaju elementi gore navedeni, počevši od iskrenosti, pa nadalje, ali razumijem potrebu za ugodom tj. kompromisom u kojem se fingira sadržaj. To je privremeno rješenje. To je neodrživo.

Sadržajni odnosi traju cijeli život, a formalne odnose koristimo kako bismo si ugodili uz minimum angažmana vremena i energije.
Ne bi bilo dobro kada bismo na taj način tretirali svoje odnose s drugim spolom, jer bismo tada mi bili useri, a druga osoba objekt naše manipulacije.

Ne znam koliko smo se dobro razumjeli u vezi toga što sam vam ovime htjela reći, ali mislim da je orijentacija sadržaj/forma svjetonazorski koncept i svaka osoba odlučuje za sebe što joj je bitno.

Ja osobno mogu odraditi bilo kakvu formalnu glupost, ako je potreba za time, ali u privatnoj i intimnoj sferi želim sadržaj i ljude na koje se mogu osloniti, jer u tom prostoru svog života želim se potpuno opustiti s ljudima u koje imam povjerenja i kojima se ne moram baviti hoće li me ili neće slagati da bi malo kokošarili iz neke svoje uvredljive pretpostavke kako ja to neću primjetiti, a pogotovo da neću tjerati stvar do kraja.

Volim ljude koji me ne zajebu u bitnom i čija riječ znači.

Trijebim rižu, grah, ali riječi i postupke ljudi koji su u mojoj privatnoj sferi u kojoj se trebam odmarati od sveg ružnog, kukavičkog i zlobnog, to ne. Volim kad ostane jednostavno trijebiti rižu. To ima smisla. Ovo sve drugo nije nešto s čim bih se voljela zamarati, niti bih voljela imati u svom privatnom prostoru osobu kojoj se ne smije okrenuti leđa ili nekoga tko zajebe čim stigne gdje god stigne, a još oko toga i laže.

Sranja se događaju, ali nije sranje sranje, nego je sranje ako se o tome laže, pa nemam što rješavati jer se sranje niječe.
E, tako ja to gledam. Povjerenje je priznat da si napravio sranje i onda se to rješava (to se zove povjerenje, a povjerenje se pri tome odnosi na odgovornost prema drugome i dobru šansu da će druga osoba biti sposobna razumjeti zašto i kako istina je takva kakva je, a ako je nastupilo sranje, onda ćemo ga kvalitetnije riješiti ako brzo i točno reagiramo).

A tko ne može priznat svoje sranje, njemu nema mjesta u mom privatnom prostoru, jer su to ljudi koji rade probleme, uvijek i stalno, a ja ne volim kada su mi bliski ljudi koji mi rade probleme koje ne žele priznati, jer se tu igru već igram sa svojom djecom :-) i s nikim više.

ZAKLJUČAK:
Primjetim li da sadržaj odstupa od forme, najmanje što mogu napraviti iz poštovanja prema drugoj osobi je revidirati pozicije forme i ako ima elemenata odlučiti uskladiti sadržaj i formu. Premda je boravak u formi ugodan, jer je bez velikog angažmana moje energije i vremena u moju korist, takvo korištenje situacije nije s moje strane pošteno prema drugoj osobi koja se posvetila bez kalkuliranja sa svim svojim emotivnim kapacitetom, pa joj ja na taj način, prekidom formalnog odnosa, iskazujem poštovanje za njeno vrijeme i emocije koje može posvetiti nekome tko ih je zaslužio svojim vremenom i emotivnim angažmanom. Tako je pošteno i jedino ispravno.

Ima neki tip iz Rijeke koji si je uzeo u zadatak svaki put kad netko na stadionu krikne "Za dom spremni" napisati prijavu UEFA-i. Piše da je čovjek hrvatski partner FARE-a, a u navedenim situacijama prijavljuje HNS i onda dobijemo sankciju utakmice bez navijača.

I sad si ja mislim, kad je on već tako drčan, što ga ne bi malo POA ili SOA, ne znam tko je sad aktualan, provjerila, popratila, vidjela s kim taj čovjek ima posla, da ne bi ispalo da on prijavljuje slijedom svojih posađenih 10-20 "konja" po stadionu koji na utakmici "povedu" kričanje, pa za njima krene i raja. Gospodin ne želi komentirati ima li UEFA prigovora na Tomsonove pjesme na stadionu, a ne želi komentirati, jer su pretpostavljam dobili i prijevod tekstova u kojima ništa nije sporno, a nesporno mu nije u korist politike "zadatka".

Isto tako, gledam neku seriju jučer, španjolska, na FOXCrime, gdje javna tužiteljica isprovocira situaciju u kojoj čovjeku otmu ženu (ljudi povezani s tužilaštvom su otimači) da bi suprug posegao za novcem koji je krivotvoren, a koji mu je prvi na dohvat ruke skriven u njegovoj kući, a da stvar bude luđa i ta oteta supruga radi za tajnu službu, a cilj joj je nek se njen muž u nju zaljubi, pa da ju onda mogu oteti kako bi se on "pogubio". Dakle, žena se u seriji godinama sustavno ševi sa svojim mužem i ugađa mu, da bi mu se omilila, pa ju otmu, on ju spasi, a ona ga "nasadi".

Prema tome, ako već postoje scenariji po kojima se snimaju serije, a gdje je "normalno" provocirati čovjeka situacijom na kriminal, zbog čega bi bilo na granici mogućeg da se neki dokoličar iz Rijeke dosjetio odraditi nekome uslugu za novac ili drugu korist (možda ima ljudi koji uživaju "mutit vodu", pa to rade iz vlastitog zadovoljstva, jer ih je negdje drugdje zakinulo) i organizirao zborno pjevanje na nogometnom stadionu pomoću "ubačenih" provokatora, da bi kasnije imao što prijavljivati?

Eto, jel to normalno?
Isprovociraš čovjeka da ti *ebe mater i onda mu prigovaraš kako je prost, ha?

Dobro vam jutro :)*

Zen is all about not thinking. :)
Čim si nešto "imenovao" ili sebe identificirao "imenovanjem" sjeb'o si se.
E, to je ključ.
Link
Zato sam ja danas otvorila prozore na autu i pustila glas, pazeći ne poplašiti bicikliste da mi se ne prevrću za mnom po cesti i ispustila umjesto gomile misli jedno lijepo: Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa




aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa




aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaooooo




ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo




oooooooooooooooooooooooooooooooooooouuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu




uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuum!
To obavezno nakon posjete t-comu (majčicu im kapitalističku). Bez toga ne ide. Mada bi i seks pomogao, ali radimo s onim što imamo :-)

I bilo mi je puno lakše :-)
Link

zaboli me kurac tko je žensko, a tko muško
npr. jedna Pusićka - digla sve fem. udruge na noge da joj se ispriča Kovačević zbog onog madrac
ma zbog čega? lipo je reka - ona nije žena, ona je zmija
jedino što j misim da se muškarce smije tući, a žene ne

ali ne muškarci muškarce, već žena smije istući muškarca i po meni to nije obiteljsko nasilje, već strast
a u ostalom sm ravnopravni (osim što oni moraju cijepati drva)
i kvit

a te sve femnistkinje mi idu na živce
ne kontam što one hoće osvijestiti. Pičku? pa nemoj me s njom gađati u oko
jer ja sam nježniji spol i kad udaram, ne udaram šačicom, već sjekirom

http://www.24sata.hr/sokantno/zatvorenicima-uzimaju-organe-dok-su-jos-zivi-
bez-anestezije-413602


Kombinacija ljubavi ka novcu i tehnološkog napredka, ha?
A gdje je tu sve ostalo što ne vidimo?

Ne možemo se mi kao civilizacija više razvijati na ovaj način, jer ovo nije razvoj, nego razvoj eksploatacije čovjeka u korist gomilanja materijalnih vrijednosti. Zadnji amen je novac, promišljajući prema linku u prilogu, a rezutat je poražavajuća bezbožna devalvacija čovjeka na razinu stvari bez osjećaja, bez svijesti, bez prava i potpuno nezaštićenog.
Pazi, ovo radi čovjeku liječnik. I ne samo liječnik nego i drugi čovjek.

Za zapitat se o ludilu naše civilizacije. Novac svrdla kud burgija neće.
Životinjke u tehnološki naprednom ruhu. Poražavajuće i za užasnut se, zar ne?

Pozvonili sad na vrata, vele: Izvolite ovu coca- colu, podijelite je oko stola sa svojim najmilijima!

????

Joj, kako su agresivni, a koliko tek para ima ta kompanija za reklamu....blagi Bože. Oni da se malo potrude mogla bi coca-cola pobjediti na parlamentarnim izborima i sastavljat vladu.

Sakrila sam ju u špajzu, da ju sin ne vidi, jer on misli da se to eksa. Od njega sklanjam i ove slatke sokove od voća Cappy (isto coca-colin brend), ako ostane tetrapak na stolu sukne litar u hipu. Kćer srećom, na majku, ne pije ništa što ima mjehuriće, niti te prešećerene voćne falsifikate. Imaju banane, jabuke, jagode, ali ovo govno piti neće dok sam ja živa.

Čim se ukaže prilika ide coca-cola u kontejner. To nije ni za darovati nekome. Ok, možda ako je osoba baš jako, jako stara.
Ne. Kontejner je politički korektno rješenje. Izlit prije u sudoper.
Link

Kako to?
Bukovače su mi omiljene od komercijalnih gljiva: maslac, sol, papar i to je to.
Sad sam uzela smeđe šampinjone u zamjenu, pa ću vidjeti kakvi su.
Link

prave opet od govana pitu
ko da su zagorci
u sve vrhnje
katastrofa
može se tako u lonac i je'l, olakšati
umirem rujankici od smija, ono za afričku šljivu
ae, pomaže al prije kupiš dva metra konopa pa se obisiš o muda. o šljivu
znam i kome je to s iskre apotekarica rekla
eno se on opet ubija, svaki dan se baca u bunar po pvt-u
najbolji su mi ti - ubit ću se
ajd ok, lipo da si javio, po treći put ove godine
al više me nećeš nasanjkati da ti karmine pravim
kad čjem to - ubit ć se, dođe mi da ga ispitam razlikje li glagolska vremena

Link

Link Ibrahim Maalouf: True Story

Zamislimo situaciju nek jedna osoba opisuje drugoj preko telefona kako joj zvuči link.
Bilo što, ali npr.ovaj link. Usmeno.
Ili možemo li biti uopće sigurni i kad smo u istoj prostoriji da čujemo isto na isti način?
To je glazbeni primjer. Dalje ne moram ni tipkati.
Dok ne izmisle human usb, ništa od "posla".

Dobro jutro :-)*

Sada kada je "beba/Moke" klonula i zaspala, mogu Vam reći sljedeće:
Dođem doma večeras, upalim računalo, pročitam blogove malo i mislim si, pa ja više nikad neću nikoga novog odavde upoznati uživo preko ovih ljudi koje jesam upoznala, zato što ovi koji su mi dobri i koje sam upoznala su mi dobro legli na srce, a niti njih ne vidim koliko bih htjela, zbog obaveza, a ovi koji mi nisu dobri, napravili su mi reakciju takvu da ja više ljudima ne vjerujem. Kao kad gledam tv, prolazi program kao ribice u akvariju, trenutne riječi, trenutna zvučna slika, ništa ne zadržava pažnju.
Nije faza.
"Kad bi svi bili isti bilo bi dosadno" tako kažu, ali meni imati povjerenja u nekoga i imati poštovanja za nekoga nikada nije dosadno.

Još uvijek na godišnjem. Jedna od najdražih aktivnosti mi je vožnja autom. Jedva čekam izmisliti odredište kao da je bitno. Vožnja je bitna, kroz kakav krajolik, teren po kojem vozim, dinamika, pogled kroz šajbu, kako se otvaraju prizori- to volim.
Od svih aktivnosti na svijetu, vožnja mi nije dosadila- kad auto "vari" cestu (ne autoput, nego lokalne i županijske ceste s kojih se vide osobitosti).
Link

Hoću reći sve vas volim, samo su distance individualno poštelane kako bi prvi dio ove rečenice bio uopće moguć.

a i ova Selma Mehmedović (ja stalno guglala muharemović)
Alka joj je pisala tekstLink

Link





Sanjao sam da te ljubim
Sanjao sam da si moja sva
Molio sam da se ne probudim
Jer srce zna

Kada novi dan zabijeli
Da se tijelo s tvojim dijeli
Da te nikad više neću
Ljubit ja

Jer ti si najljepša žena za mene
Na svijetu ovom
I sve što imam bih dao za jednu
Noć sa tobom

Al znam da nisam čovjek
Od kojeg ti ljubavi treba
Da samo jedan dio te ljubavi
Imaš od njega

je hrvatski vojnik i dobar čovjek
Ispričala sam se danas nekima za koje mislim da sam pogriješila. Jednom blogeru. I g. Karanu što sam mu šibnula teleće oko na binu na splitskom festivalu
nije meni problem ispričati se /reka bi Pređo - jebo te B. Z. - ti se svako malo ispričavaš(
a drugima, koji su dirali moje, neću ni da je sto Uskrsa
iha, avionu slomit ću ti krila
baš sam nešto dobre volje

Link