borac kroz trnje

sad na spavanac.....LAKU NOĆ....

..evo ga poslužite se... ima nutele, ima pekmeza šta kome paše.. možete dobiti mljeka ili neskvik... no dobro ima i čaja.. nek svako sam sebi maže.. po volji...ajmo dok su još tople za stol..ima dovoljno(za sada)..ako ne bude dosta peče se nova tura..
dobar tek

U molitvama meni znanim..
Rukom kroz maštu šetam..
Poluotvorenim očima pramen kose pratim..
O,kako bih htjela samo na trenutak da te dodirnem
da te na ovaj svijet vratim..
Samo na trenutak jer ne želim ti kvariti san..

Može pojaviti druga šansa ... 
  Novi prijatelj  
Nova ljubav       
  Obnoviti snaga             
  Budi uporan

                    
Traži sreću u svakom danu


Siguran put k neuspjehu je - odustati!
Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih  promašaja  NASTAVI SE TRUDITI!

Postoje riječi mudre, brižno izbrušene oklijevanjem, sramežljive i otmjene. Toliko je riječi oporih, nepromišljenih, bolnih i otrovnih.Njima se branimo i napadamo, dokazujemo i ponižavamo.A htjeli bismo da naša riječ bude jaka i istinita, da liječi i gradi, da je izrečena na pravi način i vrijedna slušanja…Uspjet ćemo – možda samo svojim riječima trebamo dodati malo više poniznosti!

Znaj nije mjesečine korak lak.
To ti ja dajem znak.
Moja misao tebi hrli.
Toplim te zagrljajem grli.

Ljudi putuju pa se dive vrhovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana, i kružnom gibanju zvijezda; a pored sebe prolaze i- ne čude se ničem.(sv.Augustin)

U ovo hladno jutro,
šaljem vam sjaj oka svoga,
vedrinu svoje duše,
neka vam se nikada snovi
vaši ne naruše....

svaku večer kad u postelju krenem
 poželim želju neku ispuni se rijetko..
kažu da sunce može presušiti rijeku ispije sunce vodu bistru ostane korito suho..
ispucano..izbrazdano bez vlage i miline osuši se trava oko korita tog zažuti vrbe list..šaš požuti
umukne žaba kreket uzme jesen kist..
ali boje nema presušila je rijeka nije joj kiše odavno palo nije joj ništa koritu život dalo
 tako i ljudski život odumire i nestaje zato bar nek ljubav nikada ne prestaje
neka teče ljubav neka korito ne presuši neka se raduje duša novoj duši
neka tokovi ljubavi i strasti korito života pune neka bujaju riječne dubine..........

U struk je vrba grane savila..
Svaku je gropom zavezala..
Zaklela se šutnjom dubokom i čistom..
Zapjevat će glasno kada se grane zazelene listom..
Upijat će zore pune rose možda i mraza..
Noću će suze brisati s obraza..
Da ih hladnoća ne zaledi bolno..
Šta bi onda da se skinu pomoglo..
Možda pjesma ptica toplina proljeća..
Dah s nečijih usana..
Vrelina poljupca..

„Kad je netko slomljen, smrtno umoran i očajnički usamljen, tada ne poseži za velikim riječima, dostatna je samo gesta.“
(Phil Bosmans)