borac kroz trnje

Kako je teško vratiti se u stavrnost poslije sna, ugasiti mrak ,ne trepnuti od bljeska svijetlosti ,kad započima dan
Kako je tesko zatvoriti vrata u prostoriji duše gdje nagomilano blago prestaje da sija i prestaje da zveči.
Kako je tesko ne reći ništ ,a zatvoriti oči da iz njih ne popadaju zelje, dok srce kao lopov samo nijemo ćuti.

Mirnu vam noć želim dragi moji virtualci.Nadam se da niste pretjerali u hrani i piću.Uz bogate trpeze treba dočekati i Novu godinu.Zato polako i pažljivo.........

 Čovjek sam i neizmjerno mi mnogo znači dodir onih koje ćutim u svojoj duši.- Doći će vrijeme - toplo će anđeo - kada će ti biti dovoljno što netko, do koga ti je svom dušom stalo, negdje diše, bilo to ma tko zna gdje, bilo to u ovome vremenu ili onkraj njega. Svojim dahom vazda ćete se međusobno doticati. To je obilje od kojega veće čovjeku nije moguće ponijeti.

Radosne blagdane želim vam ja, vaše puteve božićna svjetlost neka zauvijek obasja! Dušu toplinom neka grije i srce mirom ovije ova sveta noć puna čarolije! Jer takve tame nije, a da se svjetlo u njoj ne otkrije.... A kada se 12. ura oglasi, zahvalit ću što mi život prijateljstvo s vama krasi!

Imela je našla svoje mjesto i u božićnim običajima. Obješena nad vratnicama, na lusteru ili u nekom drugom 'prolaznom' dijelu kuće, poziva goste i čestitare na poljupce.Vjeruje se da poljupci pod imelom donose sreću ... no pripazite s kime se pod imelom ljubite jer se vjeruje i da se iz takvih poljubaca može razviti vječna ljubav.....:))))... i dobro odaberite mjesto gdje ćete objesiti imelu ... :)))

Život je prekratak, da bi se budili sa žaljenjem. Zato voli ljude, koji se prema tebi odnose s poštovanjem. Zaboravi na one, koji to ne rade. Vjeruj, da se sve dogodi s razlogom. Ako dobiješ drugu priliku, zgrabi je objema rukama. Ako promijeni tvoj život, pa neka bude! Niko nije rekao, da je život lagan, rekli su samo, da ce biti vrijedno toga!  
    Prijatelji su kao baloni, kad im jednom pustiš, da odu, rizikuješ, da se nikada više ne vrate. Na trenutke smo tako zaposleni našim životima, poslom, problemima, da ne primijetimo, kako smo ih pustili, da odlete. Ponekad smo tako razapeti između toga, šta je dobro i šta loše, da zaboravimo, šta je dobro i šta loše. Ponekad ne prepoznamo pravo prijateljstvo, dok ne bude prekasno. Ne želim, da se to dogodi, zato ću te privezati na moje srce, da te nikada ne izgubim.  

 
«Ima nešto od srca do srca, neka tanka nit, koja čini naše snove, a ne da se dirati…»

Veselite se i uživajte u obilju blagdanskoga stola i sjetite se i onih koji nemaju tu mogućnost.To je dan na koji bi svi trebali biti sretni,pa pomozimo i onima "manje sretnima".

 
Još i danas teku suze jedne žene......
Ti si jedna ruža koja spava
Neka tiha bol u srcu mom
Ti si ovog ljeta nježna trava
Ti si moja a ja nisam tvoj
Ti si jedna zvijezda što ne plamti
Jedna davna priča srca mog
Ti si jedno ljeto što se pamti
Ti si moja a ja nisam tvoj
Još i danas teku suze jedne žene
Žene koja voli mene,
cvijeta koji za mnom vene
Još i danas teku suze jedne žene
Žene koja voli mene, cvijeta koji za mnom vene
Volio sam osmijeh s tvoga lica
Volio sam sjaj u oku tvom
Otišla si kao laka ptica
Ti si moja a ja nisam tvoj ..............

odo i ja na parti.......za ekipu

''Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju. Takvi ljudi vjeruju u život i životno blago i njihove škrinje nikada nisu prazne.''
Kahlil Gibran ( Prorok )

vrti se u letu........

Jedan od boljih mailova koji su došli na moju adresu, a zašto? Pročitajte pa će te vidjeti!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetisU to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu “Cuvati daleko od domasaja djece” na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog togaJeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debelizato sto smo smo se STALNO IGRALI VANIIzlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.I nikad nije bilo problema…Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problemMi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.Nama nisu prodavali drogu ispred skole…Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms…….
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog togaIgrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
——————————————————————————–
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva
Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA  ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali
Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisanVELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generaciji.ZIVJELI !!!