borac kroz trnje

.............Možda jednom.........u nekim drugim vremenima.........ispod nekog drugog neba.............

Tiho, tiše...
Kiša se njiše.
Krovovi plaču,
 Suze ispuštaju...
Sve ih je više.
Tiho, još tiše...
Kiša se njiše.
KišobraniSvoju tugu sniše.
Sitna, tako mala,
Kap svoje je dala.
Glasan uzdah ispustila,
Na tlo je pala.
Glasno, glasnije,
Tonovi se čuju jasnije.
Kiša šapće, tiho
Pa sve glasnije.
A ja sam putnik,Putnik kiše.
Što vodu piše, vodu sklada,
Na ovom prozoru, ovdje i sada.
 
Fairy Lunna

Kako se primiče večer, cvijet zatvara svoje latice i tone u san, grleći svoje čežnje. Kako se bliži jutro cvijet otvara usne da susretne sunčev poljubac.
 Život cvijeta je satkan od žudnje i zadovoljstva.... Jedne suze i jednog osmijeha..... Khalil Gibran

 
....i danas  nižem  još par bisera u nisku …
Tako okrugli savršenstvu ravni  biserni komadi, a opet tako različiti i posebni ….Svaki na svoj način sjaji i svaki svojom ljepotom zrači.
Nižem ogrlicu polako …bez žurbe i s velikim strpljenjem  … Posebno odabrani u njoj su samo … Svi kao jedan a opet i svi različiti  tako  … 

Laku noć iskrice i iskričari!!!!

 


Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji. Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe. Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i , pjevajući, nabode svoje tijelo na najduži, najoštriji trn. Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda.
McCullough Colleen

Na godinama ljubavi gdje darovao si sebe bezgranično mnogo  hvala ti ljubavi za tisuće poljubaca,zagrljaja nježnih riječi koje mnogo znače pogledu što razumije srcu što voli i lažno nije Za beskrajnu sreću i beskrajnu tugu vrijedilo je dio tebe biti dok šapuću travke suzom umivene u sjećanju spavaju godine,dani,sati dok tebe više nema,i znam vrijeme neće da se vrati,samo uspomene gniijezdo su svile ostacima sreće.Hvala ti na svakom koraku pored tebe prostranim livadama postojanja na kamenu,ledu i draču na tišini,mramoru i plaču što mi treba dok odlučno i zauvijek volim života boje hvala na svjetlosti  duše na snazi što usadio si u biće moje S tobom u sebi lijepe su i boli ugrijana sutonom topla je i tama jer znam da nikad nisam sama znam kad moje vrijeme jednom stane i dah utihne bujici života da ti čekaš me s druge strane Hvala ti na utkanoj radostina jutrima obojanim nadom na svakom osmjehu života na suzi radosnici bisernoj što vidjeh ti u oku kradom znam da idem dalje cestom u sebi mostovima novim zahvaljujući tebi i sve je važno ,lijepo kad ljubav ima boje radi tebe dišem ,postojim bez tebe ,a s tobom dok spavaju oči tvoje hvala ti ljubavi...

... postoje u životu trenuci kada bi voljeli vrijeme vratiti i postupiti drugačije, donijeti neke bolje odluke, spriječiti dogadjaje koji su za sobom donijeli tugu, jednostavno popraviti učinjneno ili nadoknaditi propušteno .... no povratka nema i za neke promjene zaista je kasno, ništa se vise ne može učiniti,jedino krenuti dalje.....

Ugodan dan vam želim iskrice i iskričari!!!!!