borac kroz trnje

Sumnja razara,
vjera jača,
nada obećava,
želja traži,
ljubav prašta,
razum odgađa.

Sve se može izdržati dok čovjek zna da uza se
ima prijatelja

Pere me neka sjeta,tuga,jad,bjes,sve......

UGODNA NOĆ ISKRIČARI!!!

Laka i ugodna noć svima koliko vas ima!!!

»Ne idi za mnom,
ne mogu te voditi
Ne idi preda mnom,
ne mogu te slijediti.
Koračaj uz mene
i budi mi prijatelj.«

Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje...
"Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto... kako se čuva ljubav...

Vjeruj da ljubav ne umire kad najdraži odlaze,
jer Sunce nikad ne nestaje, samo se sakrije......

.. ŽIVOT ? Ne smijete ga olako shvatiti, prelijep je kao i godovi drveta za gradnju čarobnih stuba za Nebo. Život to su vaše stube za Nebo ...

Imam oči za svjetlo. Za zelenilo proljeća i bjelinu snijega. Za sivilo oblaka i plavetnilo neba. Za zvijezde u noći i za nevjerojatno čudo - da me okružuje toliko divnih ljudi.

Usta imam da govorim dobre riječi na koje drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke da nježno i s ljubavlju pružim siromahu kruh i utjehu.

Imam noge da krenem bližnjemu. I srce - za ljubav, toplinu - za one koji žive u samoći i hladni.

Imam tijelo da se približim drugima. Bez tijela ne mogu nikamo.

Ništa nije bez smisla. Sve ima svoje duboko značenje.

Zašto toliki ljudi nemaju ništa od života? Jer nema nikoga tko bi uz njih stajao. Jer ne vide ni jednog znaka da ih netko voli. Jer nema cvijeća koje za njih cvate: smiješka, srdačne riječi, male geste. Ovo cvijeće koje dolazi iz srca pripovijeda divnu priču o komadiću neba na zemlji, gdje su ljudi jedni drugima anđeli koji pomažu i hrabre, gdje svaki strah, bol i suze nalaze svoju utjehu.

„Kad je netko slomljen, smrtno umoran i očajnički usamljen, tada ne poseži za velikim riječima, dostatna je samo gesta.“

(Phil Bosmans)

Volim te, čovječe!«
Reci to riječima
ili bez riječi.
Reci to smiješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruke,
riječju priznanja,
zagrljajem,
poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to
s tisuću malih pažnja,
svaki dan iznova:
»Volim te, čovječe!«

kad misliš da te zidovi guše i nema izlaza,otvara se prozor......

Odakle crpiš snagu, moja bezimena dušo, i kojim vjetrovima dozvoljavaš da te umiruju i rashađuju? Burama, maestralima, istočnjacima?

Koliko čvrst i priseban bi trebao biti onaj koji bi tebe umirio? Koliko lak i poletan koji bi uz tebe bježao?

Ja ne znam naše ciljeve i ne znam naše smjerove. Tebi se prepuštam...uz tebe osjećam.

Kojim to ćulima predviđaš prostranstva u kojima čeka me sreća i kojim očima gledaš moja tugu? Kojim suzama plačeš?

Vodi me cvjetnim livadama...vodi me nepreglednim morima...vodi me k mojim željama i budi zauvijek moja VEDRINA.:):):)