*Babinjak*

...nek' sam ja oprala prozore!

Dobro u kojem trenutku su se prestale nositi sandale? Uopće se nisam pripremila na ovo. U jutro sam polusmrznutim pokretima čupala neku dolčevitastu tuniku iz ormara....zbog koje me cijeli dan pikalo po vratu.

Al' dobro....datum odgovara kaj je, je.

Nego...nekad se baš zamislim nad raznim izrekama i teorijama, koje onako..ponaosob svi znamo. Ma ne samo da znamo..nego se često postavljamo u poziciju mudre sove s velikim naočalama..pa teatralnim tonom (ili slovima) ošinemo kakvog prijestupnika...te još dugo podignutih obrva i stisnutih očiju raspredamo o tom nemilom događaju.

I dok tako, prstom podignutim u zrak...poput onog iritantnog Štrumfa, sporim i razgovjetnim rečenicama izgovaramo (pišemo) onu legendarnu ' uvijek sam govorio...' ni na kraj te naše mudre pameti nam ne padne ideja da bismo i sami mogli biti promjena koju želimo vidjeti kod drugih.

Da, da..i to nam je jasno....i kužimo poantu i sad brže bolje razmišljamo kako možemo dokazati da smo upravo mi 'drugačiji'..jer, mišamu..bez dokaza (koje u sred noći nemreš nabrojati bar na prste) se ne računa.
I tako sve dok se ne nađeš u popizditisu na nešto ili nekoga....i vidiš da je izvan okvira 'pametnih' fraza i uzrečica, koje smo naučili...i kako ćeš sad prešutjeti? Nema ni jedne izreke za ovo stanje u kojem ti savjest, navika, trenutno raspoloženje, crv u ritici ili štoveć...vrišti na sav glas u želji da se izjasni! Ok, možda i ima izreka 'pametniji popušta...ili šutnja je majka mudrosti'...al' znaš da su one glupe i neporecivo te vode do zaključka - pametniji popuštaju, budale vladaju!

A onda ti je još gore, stegne te u želucu (želudcu), zamrači ti se i tlak ti snagom vulkana izbaci paru na uši...jer, jbt...kako ćeš mirno, spokojno..i pametno, u skladu s izrekama...živjeti u svijetu kojim vladaju budale!?

I onda ideš budali reći da je budala!
I ispadneš budala nad budalama! Zakaj? Zato kaj si zašel na budalasti teritorij koji je pod prismotrom onih koji imaju one naočale, podignut prst i 'znaju' da si u prijestupu...jer si izašao iz okvira uzrečica! Tako tebi fino ne gine sudački čekić o stol i (ne)pravomoćna presuda - glup si! Bez prava na žalbu!

Uglavnom...čitav postupak ponavlja se u krug stalno i uvijek.
Dok se ne umoriš...i shvatiš da je puno bezbrižnije i s vrlo malo odgovornosti lakše biti budala! Kad si budala, ni jedan okvir, uzrečica ni mudrost te ne sprečavaju da okineš cvikerašku sovu posred kljuke i pošalješ je na neko udaljeno mjesto...zračnom linijom!

Tako mi se ponekad čini, da se mi blogeri, nikako odlučiti biti budale ili sove, pa igramo izmjenične uloge...što nas stavlja u pozicije iritantnih, dosadnih, ustrtarenih i bezidejnih aveti ...okupljenih na teritoriju, koji svakodnevno dolazimo kritizirati. I frkatiti nosevima što smo takvi, optužujućii sve druge osim nas samih! I to radimo svi. Ok, svatko na svoj način. Neki kroz komentare tamo gdje čopor zvoca...neki dolaze na sva zvona javljati da ih NEMA iz protesta što smo svi takvi kakvi jesmo, neki pokušavaju držati pozicije sova koje se 'mudro' slažu s ovima i izvlače uzrečice iz rukava, kao univerzalne potvrde svojih mišljenja, neki pokušavaju biti zanimljivi na isti način i u istom stilu..kako se sjećaju da su možda jednom bili zanimljivi svojim tetama u vrtiću, mami i tati...ili babi, koja ih je čuvala.

Naravno...nitko od nas aveti, ne bi ni pronašao tu svoju neinventivnu ulogu da nema budala!
Dakle..kako stvari stoje, sve dok ima budala....i mi smo 'samo' ono što ..očito, jedino znamo biti - dosadne aveti bloga!

...subota :))

Prvo smo se nas dvije (moja mici i ja) probudile u nježnom, toplom zagrljaju. Ja sam joj tepala i mazila je...a ona se opušteno protezala, nježno mi pružajući capice i dotičući mi lice. I žmirkale smo si malo.

Subotnji šoping sam obavila onako kako volim, polako i istraživački. Kada sam obavila i taj posel odmjeravanja alkalnih i acidnih namirnica, popila sam kavicu, te u ljekarni potražila trakice indeksa ph vrijednosti. Nemaju. Zapravo, nisu ih imale ni tri ljekarne.

Nema veze, sjetila sam se da u autu imam jedan poklonjeni set za neagresivno čišćenje podova, selfpolish vosak i neki prirodni premaz za namještaj, kaj miriši na naranče, što me motiviralo napraviti plan kako potrošiti subotu.

Dok sam vadila stvari iz auta...moje opušteno, sunčano...i mirno subotnje jutro..s mislima punih nekog unutrašnjeg zadovoljstva...poremetila je nesnosna dernjava iz nečijeg stana.
Zapravo..čuo se samo urlajući ženski glas, koji se obraćao nekome u muškom rodu. Muški glas se nije čuo. Muški se, zapravo nikad ni ne čuje. Oni se svađaju pritajeno, glume hladnokrvnost i pikaju, podbadaju, vrijeđaju, manipuliraju i rade gluposti za koje susjedi nikad ne znaju.

Poslije susjedi obično kažu kako je on fin, miran i pristojan, a žena mu je vještica.

Uglavnom..čulo se nešto poput : A gdje je tvoja plaća?? Ha?...Šta si kupio djeci u zadnjih godinu dana?....Ajde reci..reci kako se kuha obični krumpir! ..Peče jaje!...Čime se pere veš?....Kako odjeća dođe u ormar složena i opeglana..pi*ka ti mate****!...Meni ćeš srat gdje sam!?...U autobusu đubre jedno..u autobusu, teglim ono što ti ždereš, dok ti fini gospodine po novine ideš našim autom!...

I tak...bilo je još toga. Glasnog, očajnog...vrištećeg....i znate, bračnog! heh..

Tako izgleda ljubav i onaj netko s kim dijeliš život, da nisi sam. I s kim se seksaš.

hjoj...ahahah, eto..još nisam uspjela iz misaonog sustava izbaciti osjećaj žaljenja uparenih ljudi. Ne ide pa ne ide. Kad mi netko veli da je u braku, srce mi se stegne..i najrađe bih mu/joj dala koju kunu, kao..ono..milodar!

Takoc....ručak bum napravila za sat-dva...a poslije isprobavala ona sredstva.
Kaj vele..kakvo bu vrijeme? Da perem prozore..il' ne?
To me sad malo muči...u ovom mom teškom samačkom životu.
Ma i nisam ziher jel bih za salatu zelje ili zelenu.

Zato sam tu....gdje dolaze svi osamljeni kako bi se požalili na svoj čemer i jad.

:)

...skužila sam da tiskovine nisam pročitala...ajme..ne pamtim. Da je suditi po meni, novine, magazini i sl. bi bili besmisleni i ne bi opstali.
Umjesto toga...novosti saznajem nekom usmenom predajom (onih što čitaju i kupuju)...ili kad tu i tamo bacim look na članke po fejsu. Tako je u zadnje vrijeme aktualno ono nešto oko Glasnovića i FF-a, pa nešto Brangelina...pa Plenky-Most-Kolinda u standardnoj verziji od pameti do mode...pa nešt Hasanbegović (zaboravila sam kaj točno)....pa poljski zakon o zabrani pobačaja, neki svadbeni kič kod Roma, nešto pomahnitalih bračnih ubojstava, pogibija i nesreća, napadi u Siriji, ISIS ili ISIL (više ne raspoznajem kratice)...pa sve do, meni najdražeg članka. Dragulj u moru zamornih iritacija živaca.

Dakle, tip je..pazite...samo malo razmislio i promislio, pa svoju firmu i djelatnike fino posložio na 5-satno radno vrijeme! Od 8 do 13! Ima ih 9 i zabilježili su prihod od 9 milja dolara u godini. Kaže..djelatnici, a i on sam..sretni, produktivni i uspješni.

A davno sam rekla kolegi: To kaj ti i ja napravimo do 12h, neki ne naprave cijeli tjedan!
I fakat, kaj ti vrijedi sjedit ili čamit negdje 8,9..pa i 12 sati....a posebno ubijati se po 12 sati dnevno....kad niti si stroj, niti imaš život, niti si sretan....te buš krepal u 50-oj od infarkta, karcinoma i sl. uzrokovanim premorom, stresom i nezadovoljstvom.

Realno...nitko nije fokusiran i ful produktivan toliko puno sati dnevno! I sasvim je realno, na poslu provesti 5-6 sati...a ostatak dana, ljudi bi trebali koristiti za ŽIVOT! Kao što kaže taj američki poslodavac, koristiti za obitelj, hobije, održavanje odnosa s rodbinom i prijateljima...i sl.

I tak si mislim...jednom možda dođe doba kad će svijet tako funkcionirati. I možda se ponovo rodim tada. Ne bih prije, majkemi.

...onaj savršeni scenarij za zatreskat se otprve, totalno i s puno adrenalina!

Jedna moja frendica, uvijek je govorila kako ima osjećaj da će joj se fatalna ljubav dogoditi u liftu. I onda bi opisivala taj ultra romantični trenutak njena života.

Ja si nisam mogla predočiti scenu u kojoj bih imala takav fatalni okidač. Nikad.
Do jutros.

Jutros se dogodilo!
Ok, ne za pravo...ali takav scenarij bi definitivno mogao biti spešl !!

Dakle...krenem ja jutros iz Umaga na posel....a imam vožnjice pol sata do firme. Malo sam kasnije krenula...pa sam odlučila požuriti. No, kako to obično biva, to neko jutarnje vrijeme je vrijeme kad svi idu na posel..i naravno, lagano je gužvica.

I šta'š...odvrnem mjuzu 'za vožnju'....i slalom.
U trenutku kad sam izbacila prvi žmigavac i krenula u pretjecanje...par auta ispred, učinio je to i neki lik u Peugeotu....i gas.
Ja za njim. To mi je, zapravo super....jer prateći njega tamo naprijed...znam koliko imam fore obići ovih ispred sebe.

Kad se on počne ubacivati nazad, to učinim i ja. Iza njega.
Frajer mi je dao odličan tempo...koji mi je pasal uz mjuzu i naravno..vrijeme.
I tako nas dvoje...potpuno sinkronizirano pretičemo jedno 6-7 puta....sve dok on nije obišao neki kamion za kojeg ja nisam imala dovoljno cajta.

I onda se dogodio taj spešl trenutak....vozio je ispred kamiona ...nekako...čekajući mene. Majkemi.
Nakon par zavoja, napokon se otvorila situacija za pretjecanje i obiđem ja kamion..ali u traku se vratim iza lika.
A on..sunce preslatko..upali četri blinka...mahne mi i doda gas.

Pratili smo se tako još nekih par kilometara...a onda sam ja morala promijeniti smjer.
Blicnula sam mu...a on još jednom zablinkao.

Ja vam velim.....upravo ovako...bu se dogodila moja fatalna romansa!
Na cesti.
S pravim likom, koji mi kuži ritam.
Koji ZNA...i nije bahat. Ni sebičan.
Kojeg je gušt pratiti!

Da smo..kojim slučajem imali vremena stati i upoznati se...ma ja ne znam...ja bih ga poljubila!
100 posto!

I tak....zbog ove romantične scene jutros...čitav dan sam si poletna i sretninjikava :))

..koje donose ljepotu jednom običnom danu ...

iako mi je subota dan za retricu...danas mi je stvarno bila naporna pomisao na bilo što iz 'prošlih' dana. Uopće nisam dotakla taj mood kroz čitav dan.

Dakle, naspavala sam se.
Heh...ljudi moji. Spavala sam do 8 i 15!!!
Popila sam čak dvije kavice u mom kvartovskom kafeu.

Subota mi je protekla posvećeno sebi. Manikurici, pedikurici, depilaciji...maskicama za kosu, pilinzima i maskicama za lice...tijelo sam natopila uljem E vitamina...i priuštila si izmjenično tuširanje (toplo-hladno)..

Skuhala sam si prefinu blitvicu s krumpirom i izdinstala jetrica....i sve s puno češnjaka...ehehhe. U najveću zdjelu, koju imam...natrpala sam oveću glavicu salate, mladog luka, rotkvice i kukuruz...prelila mješavinom maslinovog ulja, limuna i sjemnki lana.

Kasnije sam pojela kilu mandarina...ehehe
A sad..dok sušim kosu ispod ručnika...pijuckam reskasti frape od banane, bademovog mlijeka, meda, cimeta, đumbira i chia sjemenki.

I ...ok...ovaj post možda djeluje kao 'piškila sam, kakala sam'...ali mene je to danas jako veselilo.
Ova subota..bila mi je kao neki ukradeni dan..otok...u moru brzine, žurbe, tone sati poklonjenih drugima....samo za mene. Daleko od svega....uz blagoslov bližnjih - odmori se!

Moram priznati da me pogled na jučerašnji blog vrlo ugodno iznenadio tajčinim komentarom. Hvala draga, baš mi je značio :))
Također...razgovor s mojom Anči...mi je uljepšal dan već od jutarnjih sati...i još neke lijepe geste ljudi, koji ne pripadaju blogu....bile su začin, sitničice...koje daju novi pogon zamrlom materijalu.

takoc...

Ovo je maksimum od mene...za biti 'mila' online :)

Dakle, nekak si mislim da sam moooožda malo pretjerala u svom tom domestic hedonizmu a la Pam....jer sam, neć'te vjerovat, nekim zakutkom mozga na nano sekundu pomislila da bih mogla sebi..u nekoj (ne tako skoroj) budućnosti naći dečka!
Hjoj...zato sam brzo došla tu...da me vratite na ispravan put :)))

..imam par misli...i nemrem se odlučit samo za jednu. Zato ću malo nakrcati ovaj blog.

Kao prvo...uvijek (a valjda i u svačijem životu) postoji par krucijalnih okolnosti...koje ti obilježe život i na desetljeće, ili dva...ili čak ostatak života. I onda te okolnosti diktiraju čitave rijeke i mora drugih odluka, koje zbog toga imaju status neizbježnih, s primarnim ciljem - sanirati ili održavati situaciju. Bile one super ili užasne.

I opet sam malo zakoračila u malodušnost. Umor me oslabio i priziva strah. Strah od pitanja - hoću li moći? Znati? Izdržati? Dobro procijeniti? Uspjeti? ...
Toliko duboko usađena davna želja da saniram sva ta sranja, kojima su mi pojedinci utjecali na život....danas je nekako izmigoljila kao snažna potreba.
I znam ja negdje..ispod površine, da pravda ne postoji i da ostatak života mogu provesti tužna ...čekajući pravdu...ali nikako se osloboditi kurve nade...da ću jednom, nekad...ikad...doživjeti bar majušnu zadovoljštinu..i to onu, koja će biti ma i mrvica sa stola pravde. Ali da bude.

Koliko bih drugačije živjela, ne znam...a ni što bih sve osjećala...da mogu i znam odjebati i tu nadu...i dobiti osjećaj potpune ravnodušnosti, nihila...i kretenski udisati zrak, žderati, srati i koristiti prostor na Zemlji, dok po meni tuku...kako se kome sprdne.
A tek strah da ne dođe do točke pucanja..usijanja...one jedne kapi previše....pa da počnem uzimati živote...baš kao što su meni uzimali moj!
Brrr...po prvi put osjećam strah od sebe. Osjećam se kao elastična guma...koja je davno već rastegnuta pod opterećenjem..i još se rasteže. Do kada?

Kao drugo...jebote...ljudi stalno i svuda briju na 'ljubav'!
I to ne bilo kakvu..već samo onu muško-žensku. I kad ih slušam...tj. kad trpim slušanje tolikih utopija, nerealnih ideala, teorija i mašte....pitam se koji to sastojak u tijelu čini ljude toliko 'drogiranima' iluzijama!?
Zapravo...ne znam više ni što pristojno reći na to!?
Ja ne poznajem nikoga na svijetu tko 'voli' nekoga ni na jedan od tih utopijskih načina....ali zato znam previše njih koji si međusobno čine odvratne, nerazumne, patološke..pa i nehumane stvari. I zovu to ljubavlju.

Kao treće....i pod stavku 'ostalo'...hladno mi je, trebam nove cipele i torbu..i kaput..i još love!
I vremena.
I sreće.
Fakat trebam zeru sreće.
Ne mora me baš svaki peh dopasti u pm.

I ... fali mi prijateljica.
Prava...
da me totalno uvjeri da bu to sve ok!

...dakle, svaki put kad me ovdje dočeka neka nova pvt poruka, nekog nepoznatog autora..o tome koliko mu se svidio moj blog, koliko je toga s oduševljenjem pročitao...ili se dobro nasmijao, zamislio..pronašao, bla.....naravno, osobno me to nekako raznježi i takne!
Ali...obvezno, nakon toga...buljim po pol sata u blank prostor, na kojem piše Dodajte novi zapis....i osjećam se retardirano! Kao da me satre pritisak tih komplimenata...pa se ustrtarim raspustit jezič..ovaj tipkovnicu (kao inače)...da ne bih, nedajbože, razočarala čitače!

I tako svaki put moram ponovit autogeni trenig pod nazivom 'hej...pišeš zbog sebe'...i vratiti na repertoar ono što mi je i bila predumišljena tema...te izbaciti ideje o tome što bi sad netko možda volio pročitati.

Sorkač ekipa...nije ništ osobno....ja jednostavno ne znam pisati na zahtjev...ma ni na očekivanja. Ok, koja nitko nije ni nametnuo...ali...
ma gle..imam problem s tim..ok?

takoc...

Imam novu spoznaju danas.

Što učiniti kad skužiš da si glup?
Mislim da ni u jednom priručniku, savjetniku...pa ni guglu...ili prastarim mudrostima, što se tajnim putevima prenose s koljena na koljeno...se o tome NE govori!
Da li to znači da nema rješenja za glupost?
Mislim...realno, mora bit neka caka....sve ima vijek trajanja...pa bi trebala i glupost.

Naime, shvatila sam da sam glupa.
Ok, nisam baš ono..skroz glupa....ali danas sam ispala truba. Ne znam jesu li to drugi primjetili...ali strašno je upravo to što sam JA primjetila.
Eh sad...ja naravno, ne bih više htjela biti glupa..pa se idem čupat.
Hjoj...a to čupanje je..ako mene pitate, bilo kruna na glupost.

E da...ljudi su ponekad baš divni.
Ponekad ti uopće ne zamjere glupost...i reagiraju kao da su i oni glupi.

To je baš plemenito!

Navela bih konkretan primjer...al' totalno me sram. Vjerujte mi na riječ.

ecco...kak se vi čupate iz gluposti?

danas sam nešt baš , baš...osvijestila.

Dvorci, zamci,crkve, ruševne (ili čitave) a stare građevine, fontane i arene me uopće ne fasciniraju. Ništa. Prazno. Nema interesa, nema doživljaja. Dakle..ovo čovječje stvaralaštvo me ne dira.
Osim mostova.
Mostovi su mi senzacija.

Kotline, uvale, stijene, rijeke, jezera, kamenčići, vulkani, stabla i minerali me oduševljavaju. Zauvijek i stalno. Dakle, prirodne kreacije su mi doživljaj.
Osim špilja.
Špilje su mi nezanimljive.

et...

a volim i majonezu :)

...znate onu priču o Muji...u Kanadi!?

Svo ono početno oduševljenje ubrzo je postalo iritantna spoznaja.

E tako je meni sada.
Treći tjedan po Istri.
Prvi tjedan sam mislila...ajme, hoću li stići sve obići kaj bih htjela vidjeti. Tako je lijepo, prekrasno....vinogradi, maslinici, cesta tik uz more...uvale i kamen, crvena zemlja i galebovi. Tartufi, ulje i papričice. Med i smokve...konobe i beach barovi.

Drugi tjedan sam lagano bila umorna. Rano ustajanje...previše kilometara vamo, previše tamo. Zapravo...1300 u tjedan dana. Zadnji dan tjedna, veselio me povratak za vikend u Zagreb. Trebalo je samo stati u Rijeci nešto pokupiti. Mjesto sastanka - Metro.
I onda sam fulala izlaz.
Skužila sam to tek kad sam se našla preg Glavnim u centru. Issati...a u centru nigdje jebene table, oznake za Metro. Ni glupa navigacija nemre naći Metro.
Uglavnom...bilo mi je vruće, hvatala me panika...jer sam u Zagreb trebala stići do 16h...a sad je već bilo 13:30.
Odjednom ugledam tablu Hreljin! O bokte...otkud!?
Dokobeljam se ja do Metroa....i dok sam sve to obavila...iz Rijeke sam krenula oko 14:30.
U Zagreb stigla u 15:25. Ne moram napominjati da sam vozila ...khm...puno na sat.

Povratak u Istru...najteže mi je sjeo.
Dakle...do Tuhobića...jbni pljusak. I magla.
Onda opet Riječka zaobilaznica s tim svojim ograničenjima brzine...izgubiš pol sata da prođeš pored Rijeke.

I stignem ja napokon u taj Umag...sa svim potrebnim papirima iz Zagreba....na tehnički.
Plan je bio obaviti tehnički u Umagu, MUP u Bujama...i pokupiti tablice opet u Umagu....za to novo vozilo.
Teta u CVH...je tih nekoliko podataka...ukucavala jednim prstom ruke (kažiprstom)...paaa....nekih pola sata, dok se s kolegama okolo zafrkavala ..na jebenom talijanskom. Ništ je nisam kužila...

Mislila sam da će moj netremični buljeći pogled u nju poručiti nešt u stilu : POŽURI SE jebote!!! ...Ali jok.
Kad je napokon sve ukucala....veli ona meni : U MUP ćete morati u Pulu.
Pulu?...Zašto ne u Buje?
-U Pulu.

I to je to. Nema objašnjenja...nema suosjećanja..ništa. Zapravo...izrekla je nešt' nježno...u stilu: Rade vam od 9..pa se stignete naspavati!
Pokunjeno došetam do auta....kad ispred njega čunj. Iza mene nitko.
Pitam nekog lika zakaj imam čunj ispred auta...a on veli, ne mogu vas danas više primiti, zatvaramo.
-Ali ja sam zadnja..iza mene nema nikoga...valjda možete još mene primiti?- očajno.
-Ne. Dođite sutra, papiri će vam važiti!

I sad gledam glupu kartu, glupe Istre..i smišljam najbrži put do glupe Pule....i iskreno, pun mi kufer Istre!

Takoc.

I tak ja danas odlučih meditirati.
Znate ono..klasičan uvod u meditaciju...položaj, disanje...čoporativne misli, koje čekaš da se isprazne i onda si tek u meditaciji.
I tako meni..među prvim mislima iskrsne nešt u stilu 'eh da sam mlađa'....a sve kao posljedica bolova u nožicama, među lopaticama...umora, koji pripisujem staračkom zamoru materijala..bla.
Onda se sjetih da bi bilo dobro da kad sam već mlađa i bez bolova....da imam recimo ovu sadašnju pamet i iskustvo. Ili čak neko buduće. I nadmudrivanje sa samom sobom..potrajalo je oho-ho vremena.
Ono..imam li pravo uvjetovati vlastite (fiktivne) želje...ili mora sve biti crno-bijelo? Onako kako je već bilo. Kad sam bila mlada.

I zaključim ja isto ono što već znam, da se ne isplati biti mlad. Pogotovo ako bih morala mlada biti u istim onim okolnostima i s istim znanjem i razmišljanjem kao tada. To mi je bila užasna pomisao...i ono, ne bih hvala! To sam već preživjela.

'Eh..da sam bar stara'...je bila nova novcata misao!
Ta se odnosila na budućnost. Na nešto nepoznato..novo i izazovno. Tamo nisam bila (ili se ne sjećam)...a pretpostavljam ..zapravo, vrlo jednostavnu stvar. A ta je da...kad se u starosti umorim i osjetim bol...jednostavno ću odmoriti. Naspavati se. Ne raditi ništa ili nešto što će mi biti daleko draže od onoga što sada 'moram'.

Za vrijeme ovog meditativnog blaženstva...shvatih da i upravo sada radim ono što želim...a ne ono što moram...pa me iz meditacije izbacio novi stres. Moranja.

i tak....osjećaj odgovornosti...duboko integriran u podsvijest....tjera me da se ponašam 'mlado'...dok se osjećam 'staro'...i eto ti disbalansa!
Zato treba naučiti malo krasti od budućnosti...za ugodniju sadašnjost i mirnu prošlost. Tako npr. sada kradem. Umjesto 'moranja' peglanja ili konceptiranja nekakvih glupih tablica, ja blogam. Uz to sam se došla pohvaliti da sam uspjela ispeći bezglutenske palačinke!
A to je posel...za dobre živce!
No....eto ih! Uspješni prvijenac :)

I tak ja kolegi sasvim usputno spomenem kak obožavam onaj Nestleov cornflakes bez glutena, s medom....a on se kao ovlaš nasmiješi i pita me: -Znaš li ti tko je bio odgovoran za glad u Etiopiji?
Mislim...to su mi one situacije u kojima pitanje nema nikakve veze s temom razgovora...ali zbog logike u naravi samog pitanja, jasno ti je kamo odgovor vodi.
-Nestle je kriv za glad u Etiopiji? - odgovorim protupitanjem.
:Tako je.- reče on vrlo samouvjereno

Spominjal je neka zrna kave (GMO by Manson)...koja je Nestle poklonio Etiopiji za sadnju a zatim primamljivu otkupnu cijenu. Bla bla...uglavnom nešto oko te kave, jednogodišnje sjeme, pesticidi poslije kojih više ništ ne raste...zatim ucjene kod slijedeće ture sjemena...snižavanje otkupne cijene...pa sve do neke potražnje odštete od Etiopije, kad je već debelo zaglibila u glad i siromaštvo. Plus nekakav gadni pomor dojenčadi hranjene Nestle-ovim mlijekom u prahu.

Uglavnom....sjetim se ja toga, pa malo išla guglat.
Jbt...ako ću ikad više išta od Nestlea kupit!!!

Usput, naišla sam na ovaj zanimljiv tekstić...baziran na činjenicama i stvarnim događajima...a ne kao Icke-ovim zmajevima i reptilima.
Upozoravam da se ima kaj pročitat...pa si odvojite malo vremena.

Link


ps.
teorija: Ameri obuče Bin Ladena...ISIL i slične....i onda ovi odrade to što rade po naputku Amera. Tako Ameri dobiju opravdanje za 'uzvrat' terorizma....a bome i svjesnu podršku ostatka svijeta. Naravno....cilj je u svijest uvući mržnju ili strah od Islamista. Zašto baš njih? Pa valjda zato kaj imaju naftu..ne!? I kad se poroka muslimanski narod u svojim domovinama (a porokat će ih naravno Ameri)...eto jeftine nafte i free land za korporacije jeftine radne snage i još profita.

Sjetimo se Libije.
Gadafi je bio diktator....ali Libija je bila bogata. Zdravstvo besplatno, školstvo besplatno. Nafta ostatku svijeta skupa. Zašt ne? Pa oni je imaju i oni diktiraju cijenu.
Kako to razjebati?

Posiješ razdor...petljaš se i sustavno radiš na tome da oslabiš taj ustroj. Iskreno..što ostatku svijeta smeta što Libija nije imala demokraciju?? Realno...bez razloga.
I tako...sjebaše Gadafija...sad imaju demokraciju, nemaju zdravstvo, ni školstvo...jeftinu naftu....i sad su jadni.
Podsjeća vas to na nešto?

I tak....ima toga.
Moram još proučit kakve veze je ostatak svijeta imao s Kineskim zakonom o jednom djetetu...a nebuloznim porezom na drugo.

(osjećam se ko slovkan) hehehhe

Dakle, nikad ne znaš kako ćeš reagirati u iznenadnim situacijama sve dok se u takvoj ne nađeš.
Možda iznenadiš samog sebe.

Pazi sad ovo:
Apsolutno ničim izazvana…uputila sam se baciti pogled na stanje i sadržaj svog podruma.
U prosjeku, to je prostorija koju posjećujem jednom ili dvaput godišnje.
Ove godine, taj je ciklus već odrađen i zaista nije postojao osobit razlog za njuškanjem po podrumu.

I tako ja…odjevena za izlazak iz kvarta, s torbom na ramenu…zavirim svoj nosić u podrum.
Leteći pogled po sadržaju zadovoljio je očekivanja – ništ' bitno!
Osim kaj bih trebala provjeriti kad ide glomazni otpad.

U dijeliću nano sekunde, oko mi spazi 'nju'!
U mračnom kutku prostorije, sakrivena od pogleda..zamaskirana ovlaš pobacanim stvarima.
Na trenutak mi se pogled zamrzao…a srce brže zakucalo.
Shvatim da mi je poznata, ali nisam sigurna da je to 'ona'…
Nepomično je stajala u tom kutu…kao da nisam ovdje.

Odvažim se…i krenem prema njoj.
Dok sam joj prilazila…tijelo mi se natopilo adrenalinom…i više ništa nisam čula osim svog vlastitog disanja….pogleda fiksirana u 'nju'.
Mislima su mi proletjele slike i sjećanja 'naših' dana…i na brzinu pokušam pronaći odgovor na pitanje – Kada i kako sam zaboravila na 'nju'?

Pažljivim manevrima razmaknem stvari iza kojih se skrivala…i napokon joj priđem skroz blizu.
Oči mi zaiskre.
Pružim ruke prema 'njoj' i najnježnijim dodirom…opipam je..kako bih se uvjerila da je to stvarno 'ona'.
Uzmem je u naručje…i privinem uz sebe, te je polako iznesem na svjetlo.
Kad sam napokon bila sigurna da je to 'ona'….obuzme me neopisiva sreća.
Znala sam da ćemo se opet poigrati.
Baš kao nekad.

Moja sedefasto bijela boja za zidove s reljefnim efektom!!!!

I tak…sad mi je podrum prekrasan.
I ispred ulaznih vrata.
I malo u kupaoni.
I malo oko susjedovih vrata. Ili malo više…
I naš haustor…

Ps.
Kak' se skida Jupolova boja s odjeće?
I kose?
I s trepavica?
I cipela…?

...imam problem!

Vidite....ja sam sebi najljepša u jutro. U jutro imam super ten, super frizuru...čak i bolju liniju.
I ne kužim...fakat ne kužim...kako sve to nestane do podneva!??
A na večer...ajme, već sam iscijeđena spužva. I debela. Debela iscijeđena spužva. Ma kako zvučalo.

I eto sad.....pomagajte!
Kako...o kako...zadržati svježinu do kraja dana!?

i tak....poslije možemo riješiti još neke moje probleme. Npr. kurje oči...neku pigmentiranu fleku na čelu...i iritantnu bradavicu na dlanu.

a kad riješimo moj problem, možemo se sprdati s vašima :))

jel' vama kad dođe da...

ma nebitno.
Uglavnom:

-stari smo, učmali
-nepismeni
-ne znamo pisati blogove
-ne znamo ni što blog znači
-poremećeni smo i bolesni
-dosadni
-agresivni
-muljamo i lažemo
-možda i krademo
-uhljebi smo
-ratni profiteri
-kurve i šovinisti
-snobovi i proleteri promašenih zanimanja
-ostavljeni, napušteni i usamljeni
-siromašni i neuki
-ateisti i dotepenci
-nepristojni i nekulturni
-linko-manijaci
-fotomani i trolovi
-duplići i manipulatori
....etc

al' smo zato svi..ono...najbolji 'jebači' :))


ok, ono gore..smo si međusobno već milju puta zamjerili i nabacili se 'istinom' u facu...a ovo zadnje..obično smo si sami pripisivali :)

zaključak:valjda mi sami sebe najbolje poznajemo!?
:)

osjećam,
upotpunila bi jedna dobro ohlađena...
Istarska malvazija :)