sve isto ko i lani

kao i svaka priča
tako i ova moja ima zaplet.
i dok razmišljam kako da ga
stavim na papir
kako da opišem svoje
misli, odluke, nade,
i sve ono što u srce stane,
i sve ono što iz oka isteče,
vidim da nema smisla.
možda je bolje da ta stranica
ostane prazna
ko što se nekad moja duša
osjeća prazno
i blijedo.

piše mi se nešto novo,
svježe.
neki sočan zaplet,
opijen strašću,
i krajem u zalasku sunca.

kad bih napisao svoj život
na papir
ili u okvir kao što je ovaj
počeo bih sa uvodom.

uvod bi trebao počet nekom
mudrom rečenicom
koja sažima uvjerenje da
život i ljubav ne prestaju
ali da se sranja dešavaju

i da dalje od uvoda
sranje se nastavlja.

bio bi tu tratinčica i ruža
slavuja i leptira

e da, i peseka
definitivno peseka.

jer peseki su slatki
i svi vole peseke

ponovno nemam šta napisat
a primoravaju me.
kao "čitaju" moje zapise

eto par stigova

pada snijeg
visok je brijeg
prošlo je osam
na kurcu te nosam

hvala na pažnji

a nisam si prije niš trgnul.
trebao sam.
sad je kasno
puno prekasno
a ne drhtim od alkohola
već zato jer si nisam pojačal
grijanje.

za pisanje bloga
pa ga pišite vi
umjesto mene.

amen

KONCERT ZA 1001 BUBANJ

Možda te niko nikad neće ovako tesno grliti,
uznemirenu i belu,
ovako presno,
šašavo,
i sumanuto
i riđe.

Možda ti niko nikad neće ovako u krvotok uliti
poslednju nežnost celu
i ne umeti nikad iz tebe da izađe.

Možda nikada više nećeš ovako divno truliti
u običnom hotelu,
penjući se samo kad znaš da siđeš.

Ti si najukusnija krv sveta koju sam upio hlebom
mog mrkog dlakavog trbuha.

Ti si so sa oteklih usana
koje smo oljuštili očnjacima
i prosuli po mojim ramenima i tvojim dojkama.

Ti si najbeskonačnije,
najplavlje nebo kraj mog rumenog uha.

Ti si najbesramnija devojka
koju sam sreo među ženama
i najstidljivija žena koju sam sreo među devojkama.

———————

Možda nikada niko nije uspeo da te želi ovako
kao ja noćas:
tvoje ruke bele kao samoća,
tvoja bedra sa ukusom platna i voća,
tvoj malo šaputavi glas

Sa nosom dečački zalepljenim uz okno vagona,
nejasan samom sebi kao oproštajno pismo padavičara
i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas,

putujem,
evo,
putujem da natrpam u glavu neke neslućene predele.
Da drveću poželim najlepšu laku noć na svetu.
Da se vrtim kao lišće,
zvezde
i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvome struku
i lice uz tvoje lice.

———————-

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera
po kojoj znaš ko te boli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća?

Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Miroslav Antić

Hoću da te ljubim,da prođe
sve loše,što su ti ikada rekli.
I kad po tebe zli Mjesec opet dođe,
bez straha se mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladni i sasvim krut
posjeko snove mlade,još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki,koji su ti mila ikad,ikad zadali!
Da te čuvam,od onih što ti sreću kroje
i koji su tvoju ljubav vječito potkradali!

Ratko Petrović

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima.
Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog.
Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu,
neću te sa sebe skidati.
Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše.
I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom.
Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom.
Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim.
Ljubav je nečiji miris,
sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog.
Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Miroslav Antić

ih nabijem sve.
eto.
kratko i jasno

Avevo sempre saputo che il vero amore è al di sopra di tutto e che sarebbe stato meglio morire, piuttosto che cessare di amare. Ma pensavo che solo gli altri ne avessero il coraggio. In quel momento, invece, scoprivo di esserene capace anch'io. Anche se avesse dovuto significare partenza, solitudine, tristezza, l'amore valeva comunque ogni centesimo del suo prezzo.

Paolo Coelho

~Sergej Jesenjin

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al' ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi će mo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

večer je hladna.
noge mi mrzle.
niti je jointa
niti čak rizle

pljuga u zubima
ruka na mišu
na ovim straniama
preveć si pišu

dok prsti se hlade
ja pišem balade
i tipkam bez klime
i slažem glupe rime,
tipkam u prazno
sve teme pod razno
muči me muka,
još trese se ruka,
dal stihovi ovi
bar tako ih zovi,
odziv će dobit
il šutnja će zdrobit
ono malo nade
sa kraja ove balade...

moral bum na masažu neku...šijacu ili kakvu takvu.
jel tko zna di ima dobrih šijacu masažista ili neke takve...
 

da li žene padaju, tj da li reagiraju povoljno na izravne upite za sex od potpunih stranaca - naravno pod uvjetom da nisu alkoholizirane ili nadroksane ?
muški pokazuju manje inhibicija, barem dok su anonimni...

a niš nema veze sa sexom...koja smola !!
ah...sutra je novi dan...