enter

i opet smo otudjeni ,
i opet svak u svoj tanjur zuri i razabire grasak
bez pogleda,sami smo i cekamo nesto sto nece doci
bez dramatiziranja klizimo u sutra jedan bez drugoga

http://www.youtube.com/watch?v=TS9_ipu9GKw

u ovoj zemlji, pobogu ljudi, šta vam je?, uzjogunio se tip za šankom – aktivist vladajuće stranke koji prikuplja potpise za predsjedničku kandidaturu gospođe ministrice.
Pa, nije – dobaci mu lik iz separea, nagnut nad novinama na stolu – ima i sivih nijansi.
Tip za šankom samo odmahne rukom na to i otpije gutljaj iz boce. Ostali gosti se cerekaju.

Sjedim ovdje uz izlog i promatram kestenara u kožuhu i sa šubarom na glavi: čovjek maše kartonom i raspiruje vatru; netom pečene kestene pokriva pocrnjelom krpom, iz džepa kožuha vadi bocu votke i okreće mi leđa.

Imam slobodnu subotu, a ustao sam rano, za mraka, jer ne mogu spavati zbog hladnoće; nemam grijanje i sinusi mi ne daju spavati, zato se budim blijed i s glavoboljom.

Ne umivam se i ne perem zube.
Samo se na brzinu obučem i iziđem.

Sad sjedim ovdje u toplom, pijuckam vreli čaj s rumom i pušim.

Mogu reći da nisam imao velike životne planove, onda, s dvadeset, ali ipak, nisam mislio da će stvar danas izgledati baš ovako. No, da odmah riješim problem – ne žalim se.

Samo da kupim tu plinsku peć i tu vražju bocu – uskoro će plaća – govorim u sebi, a onda ću otići u jednu od onih trgovina-hangara na rubu ovog grada, i izabrat ću jednu, ne nužno najjeftiniju, platit ću i dostavu u kuću, spremit ću račun u novčanik, i otići na pivo.

Kad nemate mnogo toga vesele vas i takve stvari – nova peć i čaša gustog, crnog piva koje pijuckate okruženi djecom i njihovim roditeljima, veselom djecom i zamišljenim majkama i očevima koji pale cigaretu za cigaretom, i šute, i zure pred sebe sve dok se iznenada ne pojavi zaštitar-djed božićnjak, a klinci budu zaustavljeni u igri, kao video na pauzi, i kad razrogače svoje nevine oči i otvore usta, začuđeni…
pred tim likom s bradom od vate i s biskupskim štapom u ruci…
ja ću ispiti svoje pivo i krenuti prema izlazu
s osmijehom na licu
zakoračit ću u ledenu noć bez zvijezda i ubrzo ću nositi bijeli kaput od snijega i putem do doma gledat ću, u mislima, onog kestenara u kožuhu, kako raspiruje vatru, a iskre frcaju uvis, osvjetljavajući mu poharano lice…

http://www.youtube.com/watch?v=7bR46ibN7Rw

dan je počeo obećavajući.

dobro sam se naspavao.
nisam zateturao na putu do kupaonice.
nije mi bilo mrsko oprati zube.
nije mi smetao oštar miris koji se širio iz školjaka koje je moja žena izronila iz mora.
a koje se sada suše u lavoru.

skuhao sam kavu.
sjeo za kuhinjski stol.
listao neki stari feral.

čak mi ni susjed nije išao na živce.
iako čovjek ima čudan poriv da kruži oko kuće s fleksericom u ruci i po čitave dane ne da nikome mira.
imam osjećaj da bi taj čovjek najradije srušio kuću koju je nedavno podigao.
pa da lijepo krene ispočetka.

čujte, ponekad zna biti jebeno kad vam se snovi ostvare.

nakon nekog vremena u kuhinju je ušla moja žena.

sjela je za stol.
Zijevnula.
ekipa iz south parka na majici joj se zgužvala između dojki.
rekla je: kako možeš pušit na prazan želudac?

i još: napravi mi mlijeko s pahuljicama.

ustao sam, otvorio frižider, izvadio karton mlijeka
rekao: kako možeš jesti a još nisi ni budna?

ne drobi, odbrusila je

čuperak kose joj se namakao u mlijeku dok je jela

dobro jutro, gospodine kos, rekao sam kosu koji je sletio na ogradu balkona.

on je izvrnuo glavu.
promatrao me neko vrijeme.
onda je poskočio par puta i prije nego je otprhnuo
ispustio je drek na ogradu.

kad je završila s doručkom rekla je: napravi mi nescafe.

pomislio sam: eto, to se zove moderna, emancipirana žena.

nema tu puno spike.
nema tu ovo ili ono.
što će tek biti kad dobijemo dijete?

Možeš ovdje sjediti i plakati
Možeš proklinjati te nesretne okolnosti
Sudbinu
I sva ta sranja
Možeš vikati
Možeš biti ogorčena
Možda čak i imaš pravo
Tako se ponašati
Tako odgovarati na poredak stvari
Na sva sranja u kojima jesi
Na muža koji te ostavio
Na roditelje koji su digli ruke od tebe
Na lošu konstelaciju zvijezda
Na Boga kojemu je milost izgleda nepoznat pojam
Možeš ovo a možeš i ono
Svome sinu želiš pružiti najbolje
Želiš otići s njime na more
Kupiti mu kompjutor
Uplatiti mu engleski
Dati mu oca
Pravog oca
A ne onu svinju koji sad loče u birtiji
I šarmira mladu konobaricu
Možeš vjerovati da ti je život promašen
Možeš reći da si se kladila na krivog konja
Da na lotu odigravaš uvijek krivu kombinaciju brojeva
Možeš urlati da pas mater svemu
Izgovori se množe kao deset na minus ohoho
Ipak
Tonut ćeš skupa s tim svojim samosažaljenjem
Gordo i dostojanstveno
Kao Titanic
Dok će oko tebe plivati
Bijele, slijepe ribe
Koje nekim neobjašnjivim čudom
Sasvim cool
Žive u potpunom mraku

http://www.youtube.com/watch?v=q04_ClDxRsk&feature=fvw

Budalo, nemreš dušom platit seks – rekla je. – Drugi put dođi s parama. Kužiš, nema pice bez kunice!

– To je u redu. Al pet glavi… Ej, otkud mi pet glavi?

– Mogu ti popušit za dvije glave – nasmiješila se, a porculanski zubi su joj bljesnuli na svjetlosti ulične lampe.

– Onda? – ipak, Milan je bio uporan.

– Šta onda? Ako imaš dvije glave, daj lovu i napravit ću ti to!

– Tolko imam, al to mi je skroz bezveze. Daj, ono, za tri glave! Možemo i u autu, ne moramo ići kod tebe!

– Slušaj, cakani, ne mogu raditi bez… – otpila je gutljaj iz pljoske – zarade. Shvaćaš?

– Pusti sad zaradu, aj daj ljubavi radi!

– E, jesi glup – gurnula je pljosku natrag u torbicu. – Hajde, sad, čovječe, crta!

– Daj, ženo, nemoj me jebat!

– Ni neću! – zacerekala se.

– Čuj, ajmo se dogovorit za neku razumnu cijenu, a ne da me odereš ko zeca.

Pomislio je kako je tek bilo premijeru kad je s onim seljacima pregovarao o koalicijskoj vladi.

Kurva je pripalila cigaretu, crveni Marlboro. On je pušio Croatia filter.

– Čuj, ništa šta ti treba za život, – otpuhnula je dim u kabinu njegova auta – od kruha, mlijeka, mesa pa nadalje, u ovoj državi nema razumnu cijenu. Kužiš, dragi moj, pa tako ni pičke nećeš dobiti za razumnu cijenu. Shvati to.

Zakolutao je očima zbog tih mučnih riječi. Zvučale su gorko, ali istinito.

– Ovo nema smisla – rekao je šoferšajbi.

Motor se gušio, promet je bio slab, a magla se vukla gradom. Poprskao je staklo i uključio brisače da isperu mušice.

Jedna mlaznica nije radila.

– Daj sad, lijepo, produži dalje. Potraži, srećo, sreću negdje drugdje – djevojka ga se htjela riješiti na, ipak, kulturan način.

Odmjerio ju je još jednom od štikle do glave. Za uličnu kurvu bila je iznad onog što se na ulici nudi. Čudo.

– Dobro, je l’ ima tu u blizini bankomat? – upitao je.

– Imaš na Glavnom.

– Aj, sjedi, – lupio je dlanom po suvozačevu sjedalu – pa idemo po lovu!

– Ne budi glup, cakani.

– O, bokte, jesi zadrta… Nećeš mi zbrisat?

– Neću. Mislim, ako me ne pokupi neko drugi. Neko ko ne ide jebat bez para.

– Ajd onda, brzo sam natrag! – energično je okretao ručicu za podizanje prozora.

Stisnuo je gas.

Škoda je poskočila kao tigar.

Parkirao je pred samim ulazom željezničkog kolodvora. Odjurio je podići novac, uzeti sve od dopuštenog minusa. Jednom se živi! ponavljao je sve dok iz čeličnih čeljusti nisu izvirile novčanice.

Sjeo je u auto i odvezao se natrag.

Bila je naslonjena na stup, s rukama zabijenim u krznenu jaknu. Dojurio je do nje, zakočivši ručnom, a onda se presamitio preko sjedala, odgurnuvši vrata da je pripusti ući.

– Hajde, upadaj!

– Prvo, ljubavi, lovu.

– Evo! – izbrojio je novčanice. – Pet glavi.

Uzela je novac i spremila ga u torbicu.

Onda je napokon sjela, jako zalupivši vratima.

To ga je malčice zasmetalo.

– Vrati se na zeleni val pa ćemo njime do Tvrtkove – rekla je.

– Ja bi da odemo do mene. Ako može? – krenuo je prema Miramarskoj, onako, s pola gasa, ako će ipak morati biti po njenom.

– A di si ti?

– Na periferiji, ali brzo smo tamo.

– Dobro, kako hoćeš. No znaj da ti vrijeme curi.

Ubacio je u treću da ulovi zeleno svjetlo na semaforu. Projurivši preko raskrižja, smanjio je malo brzinu, a onda je ugurao kasetu u kasetofon. Uopće nije pratio novu glazbu, slušao je stare majstore. Velvete.

Shiny shiny, shiny boots of leather Whiplash girlchild in the dark Comes in bells, your servant, dont forsake him Strike dear mistress and cure his heart

– Kakvu to muziku slušaš? – izvadila je ogledalo i ruž iz torbe.

– Šta, ne sviđa ti se?

– Paaa… Nekak mi jadno zvuči… Depresivno.

– To je ljubavna pjesma, a sve su ljubavne pjesme depresivne. Mislim, jesi li ikad čula veselu ljubavnu stvar? – upitao ju je.

– Jesam – rekla je, cmoknuvši svježe namazanim usnama.

– Hm, bit će onda da ja slušam krivu mjuzu – rekao je.

– Valjda – složila se.

Downy sins of streetlight fancies Chase the costumes she shall wear Ermine furs adorn imperious Severin Severin awaits you there

Vozio je prema Slavonskoj aveniji, skoro pustom metropolom, tek bi tu i tamo iz magle izronili farovi drugih automobila. Pritiskao je gas, pazeći ipak da se škoda ne preoptereti. Motor je trokirao, zbog te magle ili, bit će ipak, zbog starosti.

– Sad ćemo izbiti na Slavonsku i za pet minuta smo kod mene doma – rekao je veselo.

– Ha, čuj, što prije stignemo, dulje ćeš jebati – rekla je. Onda je zijevnula.

– Bemti i tom radu u dinamičnom okruženju – promrmljao je. – Čovjek ništa više ne može obaviti na miru – smotao je naglo volan udesno, ali škoda se nagnula ulijevo.

Poprilično.

Ipak se nije okrenula na bok, ali se zato dogodilo nešto još gore od toga – motor se ugasio.

I Velveti su utihnuli.

Klizili su kroz tu maglu, sve gušću, kao kroz pjenu od bjelanjka.

Okrenuo je ključ.

Okrenuo ga je još jednom.

Pa opet.

Pritisnuo je trubu. Truba nije radila. Čak ni sva četiri žmigavca nisu radila. Opsovao je škodi mater.

Škoda je usporila. Škoda je, napokon, stala. Probao je još jednom pokrenuti motor, ali ključ se okrenuo u prazno.

– E, srećo moja… – kurva je pripalila cigaretu.

Zurio je u njezine oči, zatim je svrnuo pogled na njezina koljena. Ostao je tako buljiti.

– Hej! – mahnula mu je rukom ispred očiju. – Trebalo bi ovu rikšu maknuti s ceste!

– Da… trebalo bi… – spustio je glavu u njezino toplo krilo. Tamo je mirisalo po vrućim kremšnitama i vaniliji. Prisjetio se, kao kod Vinceka.

– Gle ga! – prošla mu je prstima kroz kosu. – Hej, ne možemo, kinfa, ostati ovako stajati nasred ceste.

– Znam, znam… Nema frke – uzdahnuo je, a onda se uspravio u sjedalu. – Ajde ti sjedni za volan, a ja ću gurati – spustio je prozor do pola.

Izišao je iz auta u smrdljivu noć.

U taj bjelanjak.

Prišao je autu straga, položivši ruke na hladan, mokar lim. Bojao se da ga netko ne satre zguza. Netko neoprezan, netko pijan ili drogiran.

Gurao je iz sve snage.

Viknuo je kurvi da pazi da ne promaši prvo skretanje. Uspuhao se. Jedan je idiot prozujao kraj njih, škoda se zaljuljala od udara zraka. Kreten, pička ti materina! viknuo je za autom. Napokon su uspjeli skrenuti u sporednu ulicu. Koristeći inerciju vozila, s lakoćom je odgurao auto na travnjak. Onda je sjeo na suvozačevo mjesto.

Potegnuo je ručnu.

Kurva ga je ponudila Marlborom i pljoskom.

– Hvala – zapalio je cigaretu, uvukavši dim duboko, skroz tamo do solarne čakre. Otpio je i gutljaj, činilo mu se, Ballantinesa.

– Ne ide te danas, a? – stavila mu je ruku na bedro.

– Nema Boga – rekao je patetično-dramatičnim tonom.

– Ima ga, ima, ali vidiš kakva se spustila magla. Otac naš trenutno nije u mogućnosti vidjeti svoju djecu – baš se simpatično smijuljila.

– Kolko mi je još vremena preostalo? – upitao ju je.

Izvukla je mobitel iz torbice. Kabinu je ispunilo plavičasto svjetlo: – Pola sata. – O, dovraga! Šta ćemo?

– Ti odluči – slegla je ramenima.

Piljio je u treperava, mutna svjetla metropole.

– Pa, ono, kako bih rekao, ja bi najrađe da mi vratiš lovu – pokušao je nemoguće, izmusti natrag vlastitu lovu. To, naravno, rijetkima uspijeva. I kod seksa, a i inače.

– Zaboravi, srećo! Lijepo sam ti predložila Tvrtkovu. Jesam li? Nisi htio, pa eto ti sad – ipak, da sve ne ostane s tim okusom gorčine u ustima, počela mu je milovati međunožje.

– Ništa onda… – uzdahnuo je – imaš gumicu?

– Naravno, guma je u cijeni usluge. Kako ćeš?

– Kaj ja znam… – osvrtao se po kabini dok je svlačio hlače i gaće. – Odostraga?

Djevojka je klimnula. Onda je zavitlala opušak kroz prozor.

Svukao joj je gaćice, upro se leđima o volan, ali trebalo mu je malo vremena da stvar sjedne na svoje mjesto. Kad je sjela, toplina mu je prostrujala preponama, a onda i čitavim tijelom.

Zaronio je obrazom u te činčile.

Tužno se zabijao u nju, škiljeći u jantarnožut masiv Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

odnio sam mačića u svoju sobu u potkrovlju
 obrisao ručnikom ljudski smrad s njega
položio ga na kauč
kažiprstom milovao ga po glavi…
prije nego je izdahnuo, ah, kako ovo zvuči patetično!
zario je kandžice u prljavu plahtu

na radiju hrapavi glas rocka 80ih
sjedim i odpuhujem dim krijumcarenih cigareta
i kroz pahulje gledam ljuljacku kako se ziba na vjetru
-i pece grlo za 4 kune manje

Nije grijeh posrati se
Na temeljima crkve
Mislio sam
One niču Zagrebom
Kao pučke kuhinje
Zateklo me baš kad je počeo
Liti pljusak
Dostojevski i ja
Skutrili smo se ispod strehe
Pod kojom je nedavno
Kardinal govorio o Soli Zemlje
Kako smo mi Sol Zemlje
Pa si zato jedni drugima dižemo tlak
Mislio sam
S nama su bila i dva Ribara
Puno slobodnog vremena
I urođena nesnalažljivost
Dostojevski, rekoh, imaš možda papirnate?
Mm.
S čime ću si obrisati guzicu?
zacvilih, čučeći pokraj kamena temeljca
Nemam pojma, slegao je ramenima
Pogledah tupo u gomilu govana između tenisica
Zirkao sam uokolo
Rekoh
Kako bi mi dobro došla biblija
Mislio sam
Koji sam ja đavo
Ukleti komunist
Usrani anarhist

Slegnula je ramenima i nagnula je glavu trepćući onim kravljim okecima.Slušaj, rekao sam, unajmit ću atelijer za kojeg ćemo znati samo nas dvoje!Bit će to naš golubinjak!Bubnuo sam tu ljigu i, začudo, nje se to jako dojmilo.
Tad sam shvatio da većina ženaima jako loš ukusi da zato tupani furaju ljepotice a zgodni frajeri se vucaraju gradom s gaborima obješenim oko vrata.
Naša je veza kratko trajala.
Čuo sam da se udala za nekog informatičara ali to, ionako, više nikog ne zanima kao uostalom ni poezija.

Dovezla se prvim vlakom iz Osijeka.
I na putu iz videoteke kuci rekla je ; zasto to nekad ne obavimo negdje vani onako avanturisticki.
Odmah sam stisnuo zmigavac okrenuo volan lijevo i skrenuo u sumarak.
Obavili smo to kao profesionalci u dvije poze.
-rekla je zasto ja uvijek ostanem skroz gola a ti ne.

Toliko je rano da je vani gotovo mrak.Iz tvoje biblioteke izbacujemo knjige koje su ti poklonili bivši ljubavnici,one s posvetom i one bez posvete.Ne može se reći da nismo svjesni promašenosti tog posla, ali smijemo se, i psujemo,dok ih kidamo i bacamo u smeće.Rano je jutro i mi smo u tome zajedno.

bio sam jednako umoran kao i ona,
i znao sam da je za taj put gotovo.
zagrlio sam je
a onda smo sakupili sve dijelove telefona koje smo uspjeli pronaći.