enter

Gutaš svoje tablete,
gasiš televizor,
okrećeš mi tanku guzicu
i čekaš da prestaneš
biti budna.
Privijam se uz tvoja leđa
sa svom svojom ljubavlju,
umećem koljena u čašku
koju čine tvoja stegna
i tvoji listovi,
prebacujem ruku preko tvojih
kukova i ravnam dlanom
tvoj napeti trbuh.


Ti se hvataš za moje zapešće
i kažeš:
Pitaj me sutra o tom muškarcu
s kojim si me vidio,
molim te.

ljubav ljude ucini slijepima,a onda nakon nekog vremena progledaju i nista nije kao kad si slijep

sivo nebo i hladno jutro,ali u našem stanu je toplo,a nas dvoje smo dovoljnodobro da se zadovoljno nasmiješim.iz komode izvučem dvogledi pogledam:opet to radi, viknem.što, upita.gleda se u ogledalui uporno rukama podiže guzice,kao da će ostati tako podignute i kad ih pusti, viknem da nadjačam cvrčanje slanine.

svijet se razmilio ulicama i trgovima, i to je okej
ali nevjerojatno je kako je Zagreb pun žena koje, jednostavno, ne znaju hodat, koje divovskim koracima stupaju Ilicom, lamataju rukama, viču u mobitele teškim naglaskom, i, uopće, te su ženturače u stanju otjerati čovjeka u… ma, čak i u knjižaru, kao što je to bio slučaj sa mnom

Snijeg je padao kao da gore netko ljušti stiropor
I ja sam kuhao jaja i mrvio kruh u tanjur
Odnio sam ga na prozor i pljunuo na cestu
Ja hranim golubove jer nemam djece
I pijem previše jer sam glup
I mrzim ljude jer se trude da bude tako

Zagreb je selo koje svijetli u mraku
ne kao tračak nade
već zbog radioaktivne Save
koju beskućnici skupljaju u vrećice
da im svijetli u domu od kartonske kutije
Iako i nije sve tako crno

Mahnuo sam joj i otpustio kuplung
Osjećao sam hladnu konzervu među nogama
Na križanju sam naglo smotao volan ulijevo
I zavukao se u sporednu uličicu
Ispio sam pivo i bacio konzervu na zadnje sjedište
Smotao dobro posoljenu pljugu i gledao kako se magla spušta na ulicu
I to mi je bilo jako smiješno

opet si nervozna.
vičeš zato što nisam oprao posuđe.
nastojiš mi prenijeti svoj nemir.
očekuješ da klimam glavom i odobravam
i ja to radim, poput pingvina.

Ona ulazi u sobu.
Sjeda u naslonjač koji je prekriven ručnikom.
Noge ispruži na tabure.
Pripaljuje cigaretu.
Otpuhuje dimove u strop.
Iako su svi prozori u stanu širom otvoreni, dim je nepomičan, kao magla.

sjedio sam na toj klupi i zurio u krtičnjak
nikad još nisam vidio krticu kako izlazi na sunce
ako je stvarno slijepa nema se čega bojati, mislio sam

ti sjediš u kuhinji
i zuriš u plastičnog isusa na zidu
koji pak zuri u novčanik ostavljen na frižideru.

…
sjedim u razvaljenom naslonjaču
pijem vino i pušim
nemam baš razloga
ali
smijem se