S.r. bajadero:)))
07.07.2010. u 0:01 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
šteta što je tu zabranjeno psovati
u stanju sam trenutno izgovoritri nezamislive psovke....
06.07.2010. u 14:28 | Komentari: 44 | Dodaj komentar
dobro jutro:))
ljepša su jutra kad kavu točim u dvije šalice...dok tek sviće..
danas pijem iz "ne svoje":))
06.07.2010. u 6:18 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
kom je smješno nek se smije, kom se plače i to je moguće.
05.07.2010. u 13:56 | Komentari: 14 | Dodaj komentar
kavu si kuhajte sami
ja ću vam dodati smijeh
Dobro jutro:))
http://www.youtube.com/watch?v=bPzuzThG3zQ
05.07.2010. u 6:21 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
jebaji ga
obožavam svoju djecu.. al ponekad je zaista preteško bit samohrani roditelj.. ne možeš u isto vrijeme bit i hranioc i majka i otac i psiholog i prijatelj...
jednostavno nemoguća misija sve to obaviti, a kamoli kako treba.
04.07.2010. u 20:11 | Komentari: 58 | Dodaj komentar
Epilog
Mnogo samuješ i dugo šutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne, oče, idem, idem da živim.
I.Andrić
02.07.2010. u 13:25 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
lijepo sanjaj:)
01.07.2010. u 20:23 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
sinoć đeđila
i ugodno tipkala tu do ponoći, i sad naravno ne znam ni kako se zovem, a kamoli gdje mi je posao...
e kad kokoš ne ode spavat na vrijeme....:)
01.07.2010. u 6:40 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Što drugo biti zlom vremenu,
nego dobra misao o nježnosti.(V.P.)
29.06.2010. u 21:25 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Trava ustalasana
Travo koja me pokrivaš još živu, travo ustalasana
s posljednje livade jeseni, uzmi moje ptice
jer su bolesne i zapuštene. I moju kuću
ako te veseli njezin krov od crvenih opeka
i njezin glas u zoru kad povjeruje u ljubav.
Čekam da posljednja sunca na moje usne siđu i minu.
Ako ožednim, neka ostane na pragu krčag mog
prazan. Ja ću piti mlijeko iz korijena drveća
i poći ću za sjenkom jutarnjom
koja je kao put pala na planinu.
Vesna Parun
29.06.2010. u 10:04 | Komentari: 11 | Dodaj komentar