ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

al sad moram:)) isprošena sam:)))

Sve se više osamljujem, povlačim u svoja četiri zida...
Postajem mrzovoljna kad čujem zvono na vratima,
jer mi se ni s kim ne priča, jer mi se ne smješka forme radi, ne pije kava uz koju obavezno ide razgovor.

Najukusnija mi prija, ovih dana, u samoći, u kutku sobe,iz kojeg vidim bjelinu vani,
Trenutno jedini dodir s vanjskim svijetim, i savim mi dovoljan.
Skupljam sebe u sebe, do onog trena, dok mi zaista ne postane zagušujuće tijesno,
i čekam, da provalim iz sebe... poput bujice.
Opet ja, opet živa.

ja danas ne bih

tvoju ruku,
ni dodir,
ni dah.

ja danas ne bih
tvoj osmjeh,
ni ljubac,
ni strast.

ja danas ne bih
u tvoje oko zašla,
ni protegla se
mazno
u tvom krilu.

(smije li se danas lagati?)

očistih snijeg, obrisah prašinu...
ali ne mogu se riješiti žudnje:)))

Ivan je neozenjen, zivi u kuci sa ocem I radi u obiteljskoj firmi.

Kada je saznao da ce od bolesnog oca naslijediti ogromno bogastvo
odlucio je da se treba ozeniti, i uzivati u tom bogatstvu sa zenom.
Jedno vece na sastanku investitora zamjetio je prekrasnu djevojku,
najljepsu zenu koju je ikada u svom zivotu vidio. Njena prirodna
ljepota mu je zaustavila dah.

"Mozda izgledam kao svaki obican muskarac' obratio joj se "ali za par
godina, kada moj otac umre, naslijedit cu 65 milijardi eura".

Iskreno zadivljena, ljepotica uzme njegovu vizitku. Nakon tri dana
postala je njegova maćeha.

Pouka:

žene su daleko bolji financijski planeri od muskaraca.

Želim ljubav,
nečujnu, kao rosa
kad pada,
s prve proljetne ljubičaste latice,
međ mladu travu.

Želim ljubav,
nemirnu poput neumorna leptira
koji se nastanjuje negdje
u dubini mog trbuha...
Želim ljubav koja mi usne izvija u osmijeh,

i čija prisutnost
je vidljiva
u svakom pokretu
pa i svakoj sjeni.

jenostavno??

želim ljubav:))

Pogled kroz prozor.
Led,
hladnoća,
snijeg..
Vjetar koji kucka u prozore..
tiše ili glasnije.
A ovdje oaza mira.
Trenutak topline

Zađi.

na tv-u, talentirani mladić podsjetio:)))


http://www.youtube.com/watch?v=CAZKiTx_Wwg

bivšoj sam poslodavki naglas i užitkom rekla da je KRMAČA.
prijalo je.

Išle dvije ruže pustinjom.
Pošto su strašno ožednile priđoše izvoru:
- Mogu li se napiti vode? - upita jedna.
- Možeš ako mi daš jednu laticu.
Ruža dade laticu izvoru i napije se vode.
- Ja ne dam moju laticu! - reče ona druga.
I one nastaviše zajedno kroz pustinju.
Kada dođoše do drugog izvora prva upita:
- Mogu li se napiti vode?
- Može, ako mi daš jednu laticu.
Ruža dade laticu i napije se vode.
- Ja ne dam moju laticu! - reče druga ruža.
I one nastave zajedno kroz pustinju...
Dođoše do trećeg izvora...
Pa do četvrtog...
I na zadnjem izvoru ona ruža koja je davala uvene zato što nije imala više latica, ona druga isto uvene jer nije imala vode.
Pouka: DAVALA, NE DAVALA, UVENUT ĆEŠ!

ledena sudnica

Šta napisati danas....
šta reći...
Čitavo poslijepodne sam provela na bicu....po cestama, stazama ,livadama....plakala, vikala, ali tugu nisam uspjela iz sebe izbaciti....
toliko se nakupilo...
A to je tuga....

..za onim životom koji sad zaista odlazi u nepovrat...zauvijek.
sjedeći taamo pred onom sutkinjm, divna žena moram priznati...osjećala sam strašnu hladnoću u duši.

Nešto što se nekad zvalo ljubav... i bilo ljubav...sad je samo slovo na papiru, datum vjenčanja, broj djece, novčanice koje trebaju stizati svaki mijesec

A gdje su svi oni rasuti poljupci, oni topli nježni dodiri u tami?
A gdje su one velike radosti kad su se djeca rađala, strah kad su bili bolesni...
Gdje je sad onaj smijeh koji je zvonio u nama, ona sreća kojom smo zračili...
i činili da nam drugi doslovno zavide na tome....
A gdje je sada išta...što vrijedi ponijeti iz te hladne sudnice kao pečat, kao sjećanje na jedan život, na više od pola mog života...
I gdje je pobogu žaljenje za onim s kim se mislilo ostati zauvijek...a neće se...zajedno ostariti
Nema žaljenja za njim...
ostaje samo jedna vrsta žaljenja..
zbog blata bačenog na godine ....
koje su trebale ostati čiste...
04.10.2007. 21:44:49

Prolazeći, od kuhinje do kompa, sa šalicom vruće kave, prođoh kraj ogledala.
Ne prepoznah se.
Zavirih malo u misli, ne prepoznah se.

K vragu, gdje nestadoh jutros?

o nama
ne pričam nikom.

o tebi šapućem samo sebi.

a sebe rasprostirem,pred tvoje oči,

ima još tajni...

pronađi

Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se bace na pod i ne
dižu se više barem sat vremena.

Djevojčice ne mogu stojećki piškiti jer se nemaju za što držati.

Kad su bebe još skroz malene, one su kod mame u trbuhu i tu ih ne može
nitko ukrasti.

Moja mama je jako lijepa, još uvijek se vidi da je nekad bila mlada.

Ja ću kasnije oženiti mamu, neku nepoznatu ženu ne želim.

Gliste ne mogu ugristi jer naprijed i natrag imaju rep.

Zimi koke ne nose jaja jer rupa kroz koju jaja trebaju proći je smrznuta.

Treba spavati s otvorenim prozorom jer je disanje tako zdravo.

Meni ne treba sirup za kašalj, ja mogu i bez njega kašljati.

Jednom sam bila tako bolesna i imala sam 40 kila temperature.

Moraju li mame također jesti travu da bi im iz grudi teklo mlijeko?

Moja mama ima bebu u stomaku, ali ne znam kako ju je progutala.

Na mame se ne galami, one su korisne.

Više se ne dešavaju čuda jer imamo televizor i kompjutor.

Beba se najbolje privikne na svoje roditelje kada mama i tata
naizmjenično doje svoje dijete.

Isus je bio tako lijep. Njega nisu htjeli pokopati, već su ga stavili na križ.

Ljubav se desi kada te pogodi strijela. Ali sve što dođe poslije toga
više ne boli!

Poluotok je otok koji još nije do kraja napravljen.

Baka je debela zato što je puna ljubavi.

Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.

Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno stavi u čašu.

Ja bih tako rado imala još jednog brata, ali moja mama koristi tampone.

Tata baca sjeme, a mama izlegne jaja. Tako nastaju bebe.

Moj djed je na glavi bosonog.

Prije nego doktor može nekoga operirati, moraju ga prvo sterilizirati.

Ne smije se ubijati. Moglo bi se desiti da se on osveti pa da on tebe ubije!

Ljudi ne mogu živjeti na Mjesecu! Kada se desi 'polumjesečina' onda ne
bi imali dovoljno prostora za život.

Policija ima helikoptere. Ako se što desi gore, u raju, da mogu djelovati.

Moj djed nema nikakvo zanimanje, on je samo djed.

Što je čovjek stariji, sve su skuplji njegovi zubi.

s okrajka sebe vidjeh sebe samu.

stajala sam nepomična.
kao hipnozom okovana...

sam je vjetar nosio kosu
u njoj je bio život...

u pogledu, tamnom...
zaostala plavet... nečija

u drhtaju,zaostala glazba...
nečija.

suza...preostale tuge... nečije...

ne prepoznah se....

sve dok se ne prolomi smijeh(moj)