novi dan


jutro
umatam toplim riječima,
ostatkom snova
i nadolazećim
šarenilom dana,

ljeta pred kraj.

Stvaram u sebi rijeku
radosnih osmjeha, šutljiva
i svoja danas.

u sebi

nalazim
izvor..
novog dana..
novog godišnjeg doba...

pažljivije biram ulogu.

Uredi zapis

04.09.2009. u 9:35   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

odavno

ne vidjeh svoj grad noću:))

zaboravih kako je lijep:)))

Uredi zapis

04.09.2009. u 0:42   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

ljudi koji rade s ljudima.


Dođeš u jedan ured, gdje te dočeka vrlo ljubazna i suretljiva osoba, koja ZNA raditi s ljudima, koja ima senzibilitet za to...
No ona je u međuvremenu smjenjena s te funkcije, pa te onda upute nekom drugom, tko je toliko napiren, toliko neljubazan, i nevješt pristojnoj komunikaciji s ljudima od kojih, najblaže rečeno, živi,jer od njih prima plaću...

sve bi ih trebalo na stup srama, a one koji dolaze nakon njih, provjeriti koliko ljudskosti i poštovanja imaju prema ljudima uopće....

Uredi zapis

03.09.2009. u 10:22   |   Komentari: 43   |   Dodaj komentar

JDS


čudna igra današnjice...
hladnoća
samoća
praznina

beznađe novog sutra
i jecaj idućeg jutra


pamteći prošlost, opraštam budućnosti
svaki udarac

kad nisam naučila lekciju.

Uredi zapis

02.09.2009. u 21:12   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Kakvo


hladno jutro:(( brrrrrr
ode ljeto svojim putem...

Uredi zapis

02.09.2009. u 7:43   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

čestitke

onom tko je konačno dobio, ono što je i zaslužio:)))

Uredi zapis

01.09.2009. u 15:22   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

život

i sve je teže živjeti život...
ustati ujutro, namjestiti osmjeh, da mojianđeli ne vide buru koja pjeni valove u meni.Jutro koje nije jutro, i koje nisam ni željela da svane.

proći kroz dan, uspravne glave, svačija i ničija,

po ničijoj kući ostavljati stope, i na ničijoj koži ostavljati vlažan trag,,, poljupca, ili suze, svejedno je....

dočekati večer, kad mrak pokrije sve, što je imalo nalik na ljepotu, i teškim samotnim plaštom, obavije tijelo.

sve je teže živjeti život.

Uredi zapis

01.09.2009. u 8:04   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

radoznalost...

kliknuvši jedan profil, ostadoh zgranuta
pročitavši:

"Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?
Ti, ja i pas. Dobro si pročitala."

jel ovo treba prijaviti društvu za zaštitu životinja?

Uredi zapis

31.08.2009. u 13:17   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

vlakovi


Ne stanujem preblizu kolodvoru, ali opet dovoljno blizu, da čujem vlakove...
vuku me , zovu... sjesti u jedan, obići perone svijeta...
sve one nekadašnje, koje sam obišla mladalački bezbrižno, i sve one buduće... koji će me dočekivati..ponekad nasmijanu, ponekad tužnu
vuku me, zovu...
(tamo da putujem)

Uredi zapis

30.08.2009. u 22:26   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

birati snove

obilježih noćas

san...


svoju ulicu,
poznate korake,
znani miris...

obilježih ga,
duboko u sebi...

ako mi ikad bude dopušteno
da biram
snove.

Uredi zapis

30.08.2009. u 9:26   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

mrzim

razvučen blog

Uredi zapis

29.08.2009. u 21:39   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

ljubiti


ja bih znala ljubiti opet,
onako razigrano i divlje..
i onako da jedva osjetiš,,,,
ja bi znala uzeti te opet,
i dat' ti sebe...

od mira do drhtaja
od čežnje do dodira...
od tišine do vriska.

Uredi zapis

29.08.2009. u 9:11   |   Komentari: 91   |   Dodaj komentar

još jedna priča iz pera nepoznatog autora, koji ih djeli samnom, i time m iskreno raduje:))

gledao sam pročelje crkve. nestvarno sazidane
naspram okolnih zidina . desno naslonjeni ostatci
samostana . čekam početak . poprilično lijepih
žena ispred i jedna u crnom . ne vidjeh joj lice
. sakrivena haljom . opatica . sjedamo . počinje
. promatram oltar dok ovaj svira . lica svetaca .
žuto . imitacija zlata . pada mi pogled na
stolicu . nitko na njoj ne sjedi a ima kandidata.
kao da odbija svojom masivnom i grubom izradom .
stara no doista čvrsta . tamnosmeđa . vidi se na
njoj da je poprilično iskusna u poslu koji
obavlja i može još dugo raditi taj posao. gledam
ju i čini mi se nestvarno privlačna , a ružna .
ne bih ju poželio doma . možda negdje u radioni
kao nešto na što ću odlagati nebitne stvari
koje bih najradije zaboravio , ali uvijek mogu
dobro doći . zašto nitko ne sjeda na nju? kakav
strah ulijeva ta stolica . ovaj i dalje svira .
nije bog zna kaj . ma niti ne slušam ga . širom
otvorenih očiju zurim u tu stolicu. privlačnu ,
magnetičnu . pauza napokon . nešto me gurka dok
prolazim uz nju . dotičem je dlanom . zavrti mi
se u glavi i sjedam . pojavljuje mi se prva priča
. majstorov šegrt . on je valjda prvi sjeo na nju
. vidim ga kako je sa majstoricom u kuhinji dok
majstora nekim hitnim i važnim poslom nema doma.
slatko mi ih gledat. vidim svaku crtu na njihovim
licima . grč . užitak . strast. otvara se druga
priča . mlada opatica zaključana u samostan
zbog......

užas najednom . Da pa i tvoja priča je sada
unutra . valjda neće moja sjesti na nju

Uredi zapis

28.08.2009. u 11:26   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

Ovih dana

nekako, ne vjerujem dovoljno u sebe...
i to se vidi u svemu čega se uhvatim...
Kako ljudi nanjuše nedostatk samopouzdanja, ko psi.

Moram poraditi na tome, pod hitno:))

Uredi zapis

28.08.2009. u 9:16   |   Komentari: 119   |   Dodaj komentar

ajmo, mnogobrojni sportaši

s iskustvo za ozlijede, jer svi su fit i bave se sportom,
savjet za bolno rame od nezgodnog spavanja.)))))

Uredi zapis

27.08.2009. u 12:00   |   Komentari: 63   |   Dodaj komentar