novi dan
jutro
umatam toplim riječima,
ostatkom snova
i nadolazećim
šarenilom dana,
ljeta pred kraj.
Stvaram u sebi rijeku
radosnih osmjeha, šutljiva
i svoja danas.
u sebi
nalazim
izvor..
novog dana..
novog godišnjeg doba...
pažljivije biram ulogu.
04.09.2009. u 9:35 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
odavno
ne vidjeh svoj grad noću:))
zaboravih kako je lijep:)))
04.09.2009. u 0:42 | Komentari: 18 | Dodaj komentar
ljudi koji rade s ljudima.
Dođeš u jedan ured, gdje te dočeka vrlo ljubazna i suretljiva osoba, koja ZNA raditi s ljudima, koja ima senzibilitet za to...
No ona je u međuvremenu smjenjena s te funkcije, pa te onda upute nekom drugom, tko je toliko napiren, toliko neljubazan, i nevješt pristojnoj komunikaciji s ljudima od kojih, najblaže rečeno, živi,jer od njih prima plaću...
sve bi ih trebalo na stup srama, a one koji dolaze nakon njih, provjeriti koliko ljudskosti i poštovanja imaju prema ljudima uopće....
03.09.2009. u 10:22 | Komentari: 43 | Dodaj komentar
JDS
čudna igra današnjice...
hladnoća
samoća
praznina
beznađe novog sutra
i jecaj idućeg jutra
pamteći prošlost, opraštam budućnosti
svaki udarac
kad nisam naučila lekciju.
02.09.2009. u 21:12 | Komentari: 12 | Dodaj komentar
Kakvo
hladno jutro:(( brrrrrr
ode ljeto svojim putem...
02.09.2009. u 7:43 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
čestitke
onom tko je konačno dobio, ono što je i zaslužio:)))
01.09.2009. u 15:22 | Komentari: 20 | Dodaj komentar
život
i sve je teže živjeti život...
ustati ujutro, namjestiti osmjeh, da mojianđeli ne vide buru koja pjeni valove u meni.Jutro koje nije jutro, i koje nisam ni željela da svane.
proći kroz dan, uspravne glave, svačija i ničija,
po ničijoj kući ostavljati stope, i na ničijoj koži ostavljati vlažan trag,,, poljupca, ili suze, svejedno je....
dočekati večer, kad mrak pokrije sve, što je imalo nalik na ljepotu, i teškim samotnim plaštom, obavije tijelo.
sve je teže živjeti život.
01.09.2009. u 8:04 | Komentari: 33 | Dodaj komentar
radoznalost...
kliknuvši jedan profil, ostadoh zgranuta
pročitavši:
"Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?
Ti, ja i pas. Dobro si pročitala."
jel ovo treba prijaviti društvu za zaštitu životinja?
31.08.2009. u 13:17 | Komentari: 38 | Dodaj komentar
vlakovi
Ne stanujem preblizu kolodvoru, ali opet dovoljno blizu, da čujem vlakove...
vuku me , zovu... sjesti u jedan, obići perone svijeta...
sve one nekadašnje, koje sam obišla mladalački bezbrižno, i sve one buduće... koji će me dočekivati..ponekad nasmijanu, ponekad tužnu
vuku me, zovu...
(tamo da putujem)
30.08.2009. u 22:26 | Komentari: 31 | Dodaj komentar
birati snove
obilježih noćas
san...
svoju ulicu,
poznate korake,
znani miris...
obilježih ga,
duboko u sebi...
ako mi ikad bude dopušteno
da biram
snove.
30.08.2009. u 9:26 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
ljubiti
ja bih znala ljubiti opet,
onako razigrano i divlje..
i onako da jedva osjetiš,,,,
ja bi znala uzeti te opet,
i dat' ti sebe...
od mira do drhtaja
od čežnje do dodira...
od tišine do vriska.
29.08.2009. u 9:11 | Komentari: 91 | Dodaj komentar
još jedna priča iz pera nepoznatog autora, koji ih djeli samnom, i time m iskreno raduje:))
gledao sam pročelje crkve. nestvarno sazidane
naspram okolnih zidina . desno naslonjeni ostatci
samostana . čekam početak . poprilično lijepih
žena ispred i jedna u crnom . ne vidjeh joj lice
. sakrivena haljom . opatica . sjedamo . počinje
. promatram oltar dok ovaj svira . lica svetaca .
žuto . imitacija zlata . pada mi pogled na
stolicu . nitko na njoj ne sjedi a ima kandidata.
kao da odbija svojom masivnom i grubom izradom .
stara no doista čvrsta . tamnosmeđa . vidi se na
njoj da je poprilično iskusna u poslu koji
obavlja i može još dugo raditi taj posao. gledam
ju i čini mi se nestvarno privlačna , a ružna .
ne bih ju poželio doma . možda negdje u radioni
kao nešto na što ću odlagati nebitne stvari
koje bih najradije zaboravio , ali uvijek mogu
dobro doći . zašto nitko ne sjeda na nju? kakav
strah ulijeva ta stolica . ovaj i dalje svira .
nije bog zna kaj . ma niti ne slušam ga . širom
otvorenih očiju zurim u tu stolicu. privlačnu ,
magnetičnu . pauza napokon . nešto me gurka dok
prolazim uz nju . dotičem je dlanom . zavrti mi
se u glavi i sjedam . pojavljuje mi se prva priča
. majstorov šegrt . on je valjda prvi sjeo na nju
. vidim ga kako je sa majstoricom u kuhinji dok
majstora nekim hitnim i važnim poslom nema doma.
slatko mi ih gledat. vidim svaku crtu na njihovim
licima . grč . užitak . strast. otvara se druga
priča . mlada opatica zaključana u samostan
zbog......
užas najednom . Da pa i tvoja priča je sada
unutra . valjda neće moja sjesti na nju
28.08.2009. u 11:26 | Komentari: 39 | Dodaj komentar
Ovih dana
nekako, ne vjerujem dovoljno u sebe...
i to se vidi u svemu čega se uhvatim...
Kako ljudi nanjuše nedostatk samopouzdanja, ko psi.
Moram poraditi na tome, pod hitno:))
28.08.2009. u 9:16 | Komentari: 119 | Dodaj komentar
ajmo, mnogobrojni sportaši
s iskustvo za ozlijede, jer svi su fit i bave se sportom,
savjet za bolno rame od nezgodnog spavanja.)))))
27.08.2009. u 12:00 | Komentari: 63 | Dodaj komentar