Moja noć, noć Vještica (Ja-purgerka)

Noć Vještica
Šetam ja po dućanima (a gdje bi ja drugdje) i sve je puno buča, vještica, duhova...
Istina, to me ne iznenađuje. Iznenađenje je da je sve već puno Božićnih ukrasa.
Hellou, tko je lud, pa danas je 30.10.????????????
Mislim da ćemo za Božić komotno moći početi farbati jaja za Uskrs.

Vraćam se ja na ono što je prvo po redu, a to je Noć vještica. Svi misle da Halloween ili po naški Noć vještica potječe od nama dalekih Amerikanaca.
Krivo !
Sama riječ potječe iz meni "dragog" krščanskog blagdana All Hallows Eve,
zapravo u prijevodu "Noć svih svetih" koji se slavi 1. studenog, a povezan je sa starom keltskom tradicijom. Stari su Kelti bili stočari i kada bi na kraju ljeta vračali svoju stoku u doline, slavili bi dolazak zime.
Slavlje bi započinjalo na večer 31. listopada. Bojali su svoja odjela a i sebe u crno naranđaste kombinacije, pokazujući bojom simbol žita i zime. Oblačili bi svoje kostime, gasili bi vatre koje su gorjele po njihovim domovima i pokušavali bi plesom otjerati strašne duhove za koje su mislili da dolaze po duše mrtvih. Od tuda potječe maskiranje u Noći vještica.

Običaj prikupljanja slatkiša potječe iz Evrope iz IX stoljeća, kada su kršćani
2.studenog hodali od kuće do kuće, od sela do sela proseći "duhovni kruh".
(mali kockasti kolačić sa suhim grožđem, grožđicama), u zamjenu da će se moliti za duše umrlih.

Izdubljene bundeve, buče potjeću iz Irske.
Naime, od legende o pijanici Jacku O Lanternu i vragu. Jack je nekoliko puta uspio prevariti vraga i tako je izbjegao sigurnu smrt. No, kako svaki život ima svoj kraj tako je i Jacku došlo vrijeme da umre. Kada je izdahnuo nije mogao ući u raj a vrag ga nije htio pustiti kod sebe u pakao.
Vrag ko vrag, dobacio mu komad žeravice (užareni komad drva ili ugljena)
kako bi Jack bar malo vidio u mraku limba. (LIMB je mjesto gdje se duše pročiščuju za ulazak u raj, to bi bilo nešto kao čistilište ili predpakao po katolićkom vjerovanju ili mjesto gdje se nalaze nekrštene osobe, pravednici iz doba Krista. Nekršteni znači, nisu mogli u raj ali ni u pakao jer su za pakao bili "čestiti" ljudi. Sve u svemu, u limbu su izgubljene duše osuđene na vječno lutanje jer nikud ne pripadaju. Žeravicu je Jack stavio u izdubljenu rupu u bundevi i od tada možete vidjeti na prozorima svijetleće bundeve uoči Noći svih svetih. Mala svijetlost luta, tražeći svoj put.........


Kupila sam si bundevu i znam da ću morati paziti na svoje prste
dok ju dubim nožićem. Svake se godine porežem i neznam kakav je to znak?
Možda znak da sam šlampasta i brzopleta. Volim na prozor staviti svoju bundevicu, u njoj malu lučicu i neka tinja, tinja, tinja... neka osvetljava put putniku...
A možda sam i ja u limbu a da to ne znam...

Hoćete li vi imati svoju bundevu na prozoru, puno bombona, finih kolačića s grožđicama ili bučnicu, onako finu, vruću... ?

Za ovaj post sam potrošila puno kuna (mito, naravno), upotrijebila sam sve svoje veze...sve da bih dobila test koji ispunjavaju budući policajci. S obzirom na težinu testa...priznajem "nije lako biti hrvatski policajac".
Nije im lako...nije...


Kandidati moraju znati Čitati ili pisati - oboje nije potrebno.
Pomočna sredstva nisu dozvoljena.
Rok za izradu testa - 8 sati.
Svaki koji prepiše dobije dodatnih pet bodova zbog izuzetne inicijative i snalažljivosti.
Puno sreće pri rješavanju testa!

Pitanja:
1. Tko je pobijedio u II svjetskom ratu, a tko je bio drugi?
2. Od čega je napravljen srebrni dolar?
3. Objasni Ajnštajnovu "teoriju relativiteta" ili napišati ber njegovo ime.
4. Velikim slovima napisati: pas, mačka, krumpir.
5. Kada počinje Dnevnik u 19:30?
6. Koliko je otprilike bilo božijih zapovijedi?
7. Postojalo je 6 kraljeva sa imenom George, zadnji se zvao George VI. Kako se zvalo ostalih pet?
8. Napisati brojeve 1-10 unazad. Za svaki pogrešno napisan broj odbija se
jedan bod.
9. Tko je izumio Otto motor?
10. Koji instrument je svirao Mujo harmonikaš?
11. Razumiješ li Njutnov zakon gravitacije? Odgovoriti sa DA ili NE!
12. Berlin je glavni grad koje drzave? (ne više od jednog odgovora)
13. Zaokruži neodgovarajuću osobu u nizu:
-a. Martin Luther King
-b. Papa
-c. Mahatma Gandhi
-d. Dzek Trbosjek
14. Vasco Da Gama poduzeo je tri morska putovanja. Na jednom od njih je
umro. Na kojem po redu putovanju?
15. Koliko cilindara ima četverotaktno vozilo?
16. Koliko slova ima abeceda? Koje je prvo a koje zadnje slovo?
17. Koja rijeka teče ispod savskog mosta?
18. Što znači HR naljepnica na automobilima u Hrvatskoj?
19. Koju titulu je imao ban Josip Jelačić?
20. Koliko je sati? (odgovor donosi prolaz)

U slučaju ne prolaska dekan prima koverte svaki dan od 8 do 14 sati..

I tako se rađaju naši policajci, mudri, pametni, informirani i naravno nedodirljivi. Sa velikom sigurnošću možemo mirno spavati jer dok nas takvi čuvaju...ništa nas ne može iznenaditi...osim same činjenice da živimo u pravnoj i demokratskoj Hrvatskoj...oj...oj...oj...joj...najebali smo.

Opet ja...
Kritičarka bez dlake na jeziku. Ovaj post će imati dvije teme. Jedna tema reklame, druga tema nešto što me malo mući ili muči, ne znam,
neznam...heelp...

TEMA 1
Gledam ja reklame na "hateveju" i vidim: stan, dvoje mladića sjede na kauču...zvono...pred vratima hrpetina ljudi čeka da dođe na tulum...u frižideru samo pack od dvije litre Karlovačkog... Mladić parodija izgledom ko Isus uzima flašu i toči iz nje pivo, ne dvije litre nego koliko treba. Napojio je svu rulju pivom kao što je Isus nahranio stotine ljudi s 5 riba i napojio ih...
Ne, neću ja sad o Biblijskim pričama, ja ću hračnuti u oko onog tko je dozvolio da se takva reklama pusti na "teveju".
Mladića, onako neobrijanog, masne kose obasjava sveta svijetlost otvorenog frižidera...ma fuj. Svima nam je poznato da je Karlovačko pivo, tj. pivovara kriva za smrt čovijeka i njegovog psa...proglašeni su krivim a sad glume mlade majmune sa nekom svetošću i upotrebljavaju svetost za svoju reklamu, ni manje ni više nego samog Isusa.
Tko je taj koji takve reklame dozvoljava i pere mozak mladim naraštajima...što treba biti pouka takve reklame...
-"kupujte Karlovačko i budite pijani, zamislite da ste besmrtni, da ste sam Isus, sjednite za volan tako pijani i vjerujte da vas vaš Bog otac čuva. Nije važno ako pregazite nekog pješaka, nije bitno ako ubijete nekog svojim vozilom, jer Karlovačko je sveto pivo koje i vas čini svetim i besmrtnim. Kupite samo pack od dvije litre i budite pijani svi la la la ...kupite kar...lo...vač ko...i rušite pijune ljude uz i na cesti".

Što je sljedeće?
- Možda...
bi opatice mogle reklamirati tampone ili uloške, možda anti-beby pilule. Baš bi bilo zgodno vidjeti neku staru, ugodno popunjenu opaticu kako se sprema za misu, navrati do kuhinje i uz "kar...lo...vač...ko" popije jednu anti b. pilulicu ili nedaj Bože day after pilulicu, saginje se i stavi si tampon ili odljepi krilca na ulošku i zaljepi ga za "pupkovne" gače (gače do pupka).
Bila bi to mrak reklama za Noć gutača reklama.

- Možda...
Isus sjedi za volanom nekog sportskog vozila, izlazi, mjenja ulje, sjeda natrag, ispod sjedala vadi "kar...lo...vač...ko", iskapi ga, i stisne gas do daske...na ekranu piše "Ostani vječno ljep i mlad........ leš".

- Možda...
svećenici za oltarom počnu reklamirati crno vino, krv Isusovu, jer vino nije voda, vino je stavljeno u prehrambene artikle, vino je znači hrana...bez hrane se ne može...pa pijmo dok smo got gladni, da ne napišem žedni.
Na ekranu neka piše " Nema više gladih Hrvata, svi su mrtvi pijani".


Sve za dobru reklamu pa bilo to i degutantno.
Demokracija???
Nema veze ovaj put, bar ne sa ovakvim vidom gluposti.

Bojkotirajmo dućane, bojkotirajmo "kar...lo..vač...ko".!

TEMA 2
Muči me naš hrvatski jezik.
Ovako, Prva moja muka:
U Hrvatskoj imamo dućane, trgovine, prodavaonice...koja je razlika i ako su u trgovini-trgovci, ako su u prodavaoni-prodavači, kako se zovu onda oni koji rade u dućanu? Dućanci, dućanovci...???

Druga moja muka:
U Srbiji se kaže "krst" u Hrvatskoj je "križ". Zašto onda govorimo da djecu krstimo, kad bi po hrvatski trebalo biti križamo?
srpski krst = krstiti, prekrstiti, pokrstiti, prekrstiti...
hrvatski križ = kažemo isto tako ali ako je hrvatski KRIŽ onda treba biti križiti, prekrižiti, pokrižiti ...jebe lud zbunjenog. lud
Mi se križamo, ali djecu krstimo...ha ha ha ...molim tko to zna neka meni "ne kulturnoj" to objasni (Anara ili Bib blog, možda?)

Treća muka moja:
prijateljici je potrebna fizikalna terapija i poslali su ju u Lovran na ...
zamislite TALASNU terapiju. Opet jedna srpska riječ za naš običan i domači VAL. Trebalo bi biti VALNA terapija zar ne?
Da li su na moru talasi ili valovi pitanje je sad?

... i da si zdrav kakti lav
maš penez kakti knez
apetit kakti kit
piš me vrit pa smo kvit.... (stara purgerska pjesmica)


Kako treba izgledati jedan ZDRAVI dan na neozbiljan MOJ način???

Lječnici, nutricionisti, i bla bla ini kažu:
- svaki dan moramo pojesti jednu jabuku radi pektina i jednu bananu radi kalija.
- također i naranču zbog vitamina C ... I obavezno popiti jednu šalicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi...
- svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u)
- svakoga dana treba uzeti barem jedan Bio.... ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije (za koje nitko ne zna šta su točno), ali ako se ne opskrbiš sa barem milijun i pol tih bakterija, vidjećeš vraga....

- Svakoga dana jedan aspirin, za prevenciju od srčanog infarkta...
i jednu čašu crnog vina, također protiv infarkta...
I jednu čašu bijelog, za živčani sustav...
I jedan pelinkovac-gorki ili konjak za tlak (ne znam koji, niski ili visoki)...
I jednu čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta... (možda za bolji rad bubrega?)
- Ako sve to zajedno popiješ možeš dobiti moždani infarkt, ali ne sekiraj se, nećeš ni znati što te snašlo.
- Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Puno, puno, čak previše, balastnih tvari, dok ne posereš govno veličine rukometne lopte (to je zdravo).
- Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 20 puta. Tako da ti samo za jelo treba 2 sata...

- Eh da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije jogurta, poslije banane, poslije balastnih tvari...
I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta, vodicom za ugodniji dah...(savjeti stomatologa ne?), ribanje jezika...

- Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra... Takve igračke držite udaljene od vode da ne dobijete strujni udar mašući mokrom kosom...

- Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 2 za jelo, to je 18. Ostaje ti 6 sati, ako nije gužva u prometu ali svejedno na promet do i sa posla ostajemo bez još 1 sata. Prema statistikama, TV se gleda prosječno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put...
Znači 8+8+2+1+3=22 sata + šetnja 1 = 23 sata, pa + pa + pa+ = (27sati) a dan još uvijek ima samo 24 sata.
- Između ostalog, moraš ostati informiran, i čitati barem dvije dnevne i nekoliko tjednih novina, da bi imao kritički stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena... Da ne govorimo o tantričkom sexu.
- Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda, suđa. veša, brisanje prašine, konačno, pa i pripremiti svu tu hranu, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu...

Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 27 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno (osim ako niste D.Coperfild):
tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena - tako ćeš popiti 2 litre vode, dok izlaziš iz kupaone s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti onako usput pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Tipkaj novi post ! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti sigurno trebati).


Sada Vas pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC.
Trčim.........
Ušparat ću par minuta istovremeno depilirajući noge ili režuči nokte

Pozdrav i do čitanja

Gledam ljude tužnih lica, svi šetaju pognute glave, više gledaju svoje cipele nego gdje koračaju. Što se to desilo da je nestao osmjeh s lica, kamo nas ta ozbiljnost vodi? Svakodnevne brige i strahovi ostavljaju bore na našim licima, a bore ne možemo izbrisati. Bore više nisu odraz naših godina, postale su odraz našeg teškog životarenja.

Znam, svjesna sam da je veliki postotak naših državljana na rubu egzistencije, da žive iz mjeseca u mjesec sa teretom neplačenih računa, sa ratama kredita na leđima... Teško nam je skoro svima, ali kad čujem riječi "vjeruj u Boga, on će ti pomoći" ja naprosto poludim. Postanem luđa nego što mislite da jesam. Najrađe bih počela vikati "u kojeg Boga, gdje je, neka skine paučinu s očiju i progleda, jel vidi on svoj narod napravljen na svoju sliku i priliku"? Ako smo njegova "slika" od kuda taj bol, jad, bjeda, glad i naša glupost da vjerujemo u nešto savršeno što je napravilo nešto ne savršeno (nas ljude) i Sotonu osobno?
Gdje je on?
Na Zemlji nije, ako je van Zemlje onda je na nebu, a što je na nebu je vanzemaljsko (tako su me učili u školi). Po naški rečeno, onda je Bog Vanzamaljac. Crkva je hram klanjanju Vanzemaljcima.

Bila sam slućajno u tom hramu i znatiželjno sam zjakala po "svetim" slikama (koje je naravno naslikao netko za dobre novce, a ne zato kaj vjeruje u titulu "boga) i primjetim da baš ni jedna slika ne pokazuje sreću na licima. Nema ni Isus, ni Marija a ni ostala nazočna škvadra osmjeh na licu.. Svi oni djeluju nekako nezadovoljno i nesretno kao i mi zemljci.
Izgleda da je religija utemeljene na običnoj psihologiji:
"strah", uvečan u ime pakla i pohlepe,
uvečano za obogačenje i blaženstvo na nebu (ma...malo sutra). Što će mi blaženstvo na nebu kad živim na Zemlji i to sada i ovdje?
Svi mi koji uživamo i znamo živjeti život, gorjet ćemo u paklu. Uloga svećenika je ućiniti ljude uplašenima od vatre pakla i mučenja koje nas tamo čeka.
Čista glupost! Tko mi može potvrditi da je tamo zaista vruće? Možda je tamo vječiti led i zima?
Ako u Katoličkoj crkvi-hramu ne priznaju reinkarnaciju i život poslije života, tko im je onda opisao kako je tamo negdje? Kako znaju kad se od tamo, isto kao ni iz raja nitko još nije vratio?

PAKAO mi izgleda zanimljiv: Srest ću tamo one velike ljude koje je religija osuđivala ili proglašavala namoralnima. Možda ću piti kavu sa Sokratom, možda ću moći pitati Marxa zašto je izmislio sve ono iz čega sam dobila jedinicu na Marksizmu, pardonček, na TIPSu? Možda ću moći pitati Dalia od kuda mu ideje za savršeno slikarstvo? Bit če to šareno društvo puno pjesnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, umjetnika, ljubavnika i kurtizana. Imat čemo o čemu pričat!
Svi oni su možda već odavno trebali izgorjeti, a još dan danas se o svima njima uči i spominje ih se kao mudre osobe, o njima se knjige pišu. Bit će u Paklu dobra škvadra, puno pjesme, plesa i puno puno smijeha koji nam na Zemlji nedostaje. Ak je tam vruće...kupit ću klimu, a ak je zima...pa zagrijat će se plesom.

RAJ je po svemu jedno dosadno i ružno mjesto. Tamo će biti svi oni patnici, veliki mučenici i isposničke ružne spodobe koje su sami sebe zvali "svecima". Mučili su sami sebe svjesno i učili svoje vjernike kako da i oni to čine. Što su ti "sveci" doprinjeli? Pa oni su bili teret i paraziti društva, najljeniji i neplodni ljudi. Oni su Vampiri željni ljudske krvi, pili su krv na slamčicu jadnom i siromašnom narodu. Zapravo: oni su širili i bili začetnici psiholoških bolesti (šizofreničari), takve ljude je trebalo lječiti, a ne im se klanjati. To i takvo mjesto nije vrijedno posjete.
U Raju će biti svi oni koji ne znaju da vole (a propovjedaju o ljubavi), oni koji su vjerni i moralni (pedofili koji drkaju i diraju nevinu dječicu). Bit će tamo svi koji ne znaju što je osmjeh, što je ples, što je prijatelj. Veselo društvo tužnih faca pokajničkih, koji nisu dopuštali običnom smrtniku da živi život, jer su ga proglašavali "bogohulnikom".

Kažu: sreća je na nebu, znači sreća je vanzemaljska... a nama na zemlji znaći pripada nesreća ili kaj,...ne kužim ??????????

Ja živim sada i ovdje. Dišem i hodam po zemlji već poveći broj godina. Mogu reći da sam sretna žena, imam dvije predivne kćeri, posao (radim, ne kradem), priuštim si ovozemaljskih grijehova poput hladne pive i dvije kutije cigareta (bez HR markice-jeftinije su), odlazim u ribičiju, šoping... Vodim život kakav ja želim, po svojim zakonima i pravilima, ne plašim se Baba roga, nemam strah od budućnosti. Volim ljudskost, a ne lažnu svetost bez morala.
Gdje ću završiti jednog dana (osim u krematorijskoj peći) ne znam. Znat ću to tada. Vjerojatno ću i sa vama koji me čitate piti kavu u paklu jer i internet je grijeh.
Vidimo se...tamo negdje...za puno godina...

VIC:
Koja je razlika između običnog pedofila i pedofila profesionalca?
- Pedofil profesionalac ima završen teološki fakultet.

BITI (pakao) ILI NE BITI (raj) - pitanje je sad?

Klub PURGER-RAJ

Dobro došli svi koji znaju za kaj služi rupček,
oni koji znaju kaj znači "pušlek" i "kušlec".
Svi ostali zli putnici namjernici nek otputuju do nekog drugog kluba (i nekog drugog bloga).


Tko je purger?

Purger je nadimak koji se prvenstveno koristi za stanovnika Zagreba čiji su preci nekoliko generacija unatrag rođeni u Zagrebu i koji su ondje živjeli. Svaki Zagrepčanin nije dakle Purger, iako se riječ koristi kao nadimak za građane Zagreba ili navijače Dinama. Riječ također može označavati stanovnike drugih gradova koji generacijama prebivaju tamo, ali se u tom slučaju koristi rjeđe. Riječ dolazi iz njemačkog jezika, iz riječi Bürger, a u prijevodu znači stanovnik grada.

KOMENTAR KOJI VRIJEĐAJA MENE ILI MOJE ČITATELJE BIT ĆE IZBRISAN. OVO NIJE FORUM, OVO JE MOJ WEBLOG. Ovdje vladaju moja pravila.

Da je život "moj blog" ja bih jednim pomakom prsta stisnula "ulogiraj se" u trenutku ili čak mnogobrojnim trenucima, kada želim pokazati zube, kada želim sanjati, kada se radujem svitanju i kada sa sjetom promatram suton...

Da je život "moj blog" ja bih se ulogirala da otvoreno izrazim ono što me mući, ono što me veseli, da kontriram, da povlađujem, da s osmijehom ispratim mnoge drage ljude, da iste dočekam, da podijelim zagrljaj kome je potreban, da obrišem suzu s obraza s kojeg je skliznula, da tresnem istinu u lice onome tko ju je zaslužio, da pišem jer dok pišem znam da postojim..., jer dok pišem znam da sam još uvijek onoliko posebna koliko je dozvoljeno da se istakneš..., jer dok pišem za mene ne postoji granica, nema nemogućeg, nema nestvarnog... i ja živim, živim punim plućima, na svoj način, na samo svoj način i nitko nema prava da mi to ičime oduzme...

Da je život "moj blog" ja bih u svoj svijet šarenila i kiša pozvala sve ljude, sve one individue koje osjećaju, koje se razlikuju, koje znaju da imaju ono nešto, ono drukčije nešto, osobe bez sputanosti, osobe sa smislom za humor, poneke bez smisla, socijalno osjetljive, društveno neprilagođene, prilike što hodaju svijetom, a samnom dijele samo to što pišu, ili čak nešto više, dobrodošli u svakom trenutku ljudi kojima ne znam lica, ali osjećam da ih prepoznajem....

Da je život kao "moj blog" ja bih se jednostavno odlogirala i stajala bih cijeli dan promatrajući zbivanja oko sebe, a da nitko i ne zna da sam prisutna... Slušala bih tuđa šaputanja, tuđe misli, gledala njihove pokrete, kao mali perverzni visual-freak, a da do mene ne mogu, da im se obratim kada poželim i da im se ukažem kad za to osjetim potrebu...

Da je život "moj blog" ja bih se samo odlogirala i ne bih imala gastritis zbog nekih spodoba u menopauzi koje iskaljuju nadamnom... Zaobišle bi me misli koje me se ne tiču, koje me ne zanimaju i ne želim za njih znati...Stajala bih u svome kutku svijeta, zatvarajući malim X-om svoj prozor i bila bih zaklonjena...

Da je život "moj blog" ja bih zatvorila stranice svoga romana za one apatične, za one što me muče, za beskičmenjake, za one bez stava, za sve one koji me bole, za one kojima je hrabrost da komentiraju i predlažu sexu prvoj rečenici, za one koji sude i vrijeđaju i za one koji se oglušuju na patnje, na vapaje, na osjećaje, na suze, na pjesme i na ljubav...

Da, ali život nije "moj blog", život je život nimalo jednostavan, nimalo lak.

Moj kvart ni nakon još jedne godine života u njemu ne mjenja svoje lice.

Kvart u Novom Zagrebu, Utrina ili Utrine kako to svi kažemo.

Lokacija genijalna.
Blizina bazena, gimnazije, vrtića, ugostiteljske škole, crkve, javnog gradskog prijevoza, tržnice-placa, sve mi je na dohvat "noge".

Bazen u Utrinama uvijek čist, ove godine poluprazan...kafić "Dupin" je ugodno mjesto za popit Cedevitu, sok, kavicu, ali mali zajeb...ljetno radno vrijeme (do 01.09) samo od 11-19 sati.

Plac u Utrinama mi je pod nosom. Ovdje su kumice uvijek nasmiješene, uvijek mi uvale ćak i ono kaj ne trebam jer jednostavno toliko su drage da ih nemrem odbit. Šiptari prodaju voće i povrće nudeći vam "ljimune" ne trudeći se ni malo da nauće naš hrvatski jezik. Tu su već 10 godina, ali i dalje su limuni "ljimuni".
Šečući placom šapču mi šverceri na uho "cigarete, cigarete" i to isti oni koji su nekada šaptali "marke, marke".
Tramvaj broja 14, 6 ili 7 vas mogu odvesti na cilj koji poželite, a za svaki slučaj postoji i bus za Glavni kolodvor ili Črnomerac. Povezana sam sa svim zagrebačkim kvartovima u svim smjerovima.

Godinama sam živjela u Zapruđu, točnije 21 godina života u prizemlju. Prizemlju zgrade, a ne prizemlju života.
Preseljenjem u Utrine, Zagreb gledam s visine. Predivan pogled na zoru koja sviće, na snijeg kad pada onako bijeli i gust...a ni vatromet s Bundeka nije loš.
Novi pogled na grad s visine ALI...

Ne bih ja bila ja kad ne bi bilo jednog velikog ALI, "ALI" velikog ko kuća
Život u Utrinama ima i drugi obraz, onaj koji mi se manje sviđa. Jedan nedostatak je tišina koje u Utrinama nema.

- Svako jutro sjetim se svih svetaca i skidam ih po nekom svom spisku jer me crkveno zvono probudi točno u 7 ujutro. Ne, ne idem na misu, nisam se promjenila, ali jedno jutro ću otići da ih pitam zašto nas stanovnike maltretiraju svojom zvonjavom? Koji me Bog ne ostave na miru da spavam) Zar se vjernici ko ovce mora obavještavati "hajde gdje ste, misa počinje".
Ta crkva je jedno od čuda svijeta po odvratnosti. Opločili su je najjeftinijim tamno plavim kupaonskim pločicama. (da ne bi bilo zabune kupljene su od "milodara" svojih vjernika) Zašto baš takve?
Pa bile su na sniženju, jer je zašao na tržište novi model Pasata koji je zapeo za oko svećeniku. Jeftine crkvene pločice da penzićima i ostalim vjernicima zamaže oči, ali zato sebi kupuje dobar auto za odlazak na cajke (o popovima na cajkama novine pišu, nisam to ja izmislila).
- "Čekam, tko će prvi ovaj puta baciti kamen na mene?" Čekam...

- Nedjelja i praznici u Utrinama su pogotovo bučni. Tu se šuši, buši, štema već od jutra, a naročito poslije ručka kad bi trebao po kućnom redu vladati neki mir. baš tada neboderom odzvanjaju zvuci koji paraju živce. Tup, tap, bum, tras, brrrrrrrrrr... bang. ("dao Bog da se čekičem mazneš po prstu" - molim ja Vanzemanjca)

- Dani odvoza smeća u Utrinama.
E to trebate doživjeti, to je poseban događaj. Svakog ponedjeljka, srijede i petka, ogroman "žderač smeća" (kamion) dolazi hraniti se našim smećem. Ma sve bi to bilo dobro kad djelatnici, odnosno smetlari nebi onako nabijali kontenjerima. Guraju ih i nabijaju jedan u drugog, sve nekako kao iz inata stanarima "e nećete spavati dok mi radimo".
Nije to sve.
Po nekom novom pravilniku svaki "žderač smeća" mora imati zvučni signal kad ide u rikverc. Zamislite sada jedan prodoran pištajući vrištajući zvuk (kao nekadašnje budilice) kako pišti i vrišti 15 minuta bez prestanka.
I mrtvi se dižu i pokušavaju začepiti uši. Ne pomaže ni jastuk na glavi, to je zvuk koji prolazi i para bubnjiće.
Kad pročitate u novinama da je netko iz nebodera na "žderača" bacio recimo bocu nečega, nemojte pomisliti na mene. Bit će to samo slučajnost.

- Šahtovi u Utrinama
Ima nekoliko šahtova čiji poklopci nisu na svom mjestu, pa svaki auto koji prođe preko njih stvara jake treskove. Dum pa dum.
Ti muzički raspoloženi poklopci mi ne daju mira. Ko čekičem po glavi, svakih par minuta novi dum pa dum, pa opet, dum pa dum...
Jebi ga kad je prometna ulica.
Jedne večeri čuje se puno jači DUM. Naravno ja znatiželjna vještica gurnem svoj bradavičasti nos kroz prozor i počinjem se vještičjim smijehom hihotati.
Moj omiljeni junak Utrina, jedan mali klinac upao je kotačem svog limenog ljubimca u šaht. Netko pametan (znam tko, cigani, vidjela sam ih) je skinuo sve poklopce šahtova u Utrinama.
Zašto kažem "moj omiljeni junak"? Zato što je balavac dovoljno hrabar da svaki dan kad dolazi, odlazi od kuće ili kad prtlja nešto oko svog auta navija srpske narodnjake ko da je na Jakuševcu. Ima veće zvučnike nego što je sam visok.
Hihočem se ja zlobno i mislim: "aaaha, ode homokinetički zglob, polu osovina, aluminijska felga je za smeće, guma garant treba nova... Bit će par dana tišine."
I bilo je. Tjedan dana (čak) u Utrinama bez već spomenutih narodnjaka.

- Lift ili dizalo (kako kome odgovara)
Problem stanovanja u neboderu je lift. Stari spori lift kojeg po smrt treba poslati. Doći će za jedno 30 godina.
A sad ozbiljno.
Procedura odlaska u grad: izađem na hodnik, pozovem lift "l i f t t t t ...", ne tako nego stisnem gumbić, vratim se u stan, navučem tenisice, obučem jaknu, prošećem po stanu da mi slućajno ne gori neka cigareta jer sam šlampasta, zaključam vrata i zamislite, lifta još nema. Kad napokon dođe, bolje da i nije došao jer tako smrdi kao da se sad netko dobro isprdio u njemu. Štipa za oći, tjera na povraćanja, prestrašno...

- Glad ili klopa na brzaka u Utrunama
Ako ogladnite dok živite u Utrinama, dovoljno je preći aveniju Dubrovnik i eto vas u Zapruđu. Tu su dobri čevapi i pljeskavica, burek, pite, vrući sendvići... Radno vrijeme 24 sata 365 dana u godini.
-"Je, a kaj ste mislili da se kod Šiptara ima slobodan dan"? Malo sutra.
Izrabljuju naše domaće "puce" ko ameri nekada crnce.
Nekaj moraju "puce" raditi ali tjerat ih ko stoku...? Ja bih njih natrag od kud su se dotepli.
Jel znate možda i jednog koji jadan sam radi ili znate one koji voze "mrak" aute, naravno zarađene na burecima, je, je burecima, kak da ne, a zaboravili su si nos obrisat (cijelo selo šmrće bijelo...)

Koliko vas zna da postoji samo jedan burek?
Samo se jelo od mesa naziva burek, sve ostalo je pita sa sirom, pita sa jabukom, zeljanica je pita od zelja.
Kad hoću burek, tražim BUREK a sljedi pitanje: - A koji?
Tu popizdim jer nikako da se nauči burek je od mesa, a sve ostalo nisu bureci. Konačno ak mi ne vjerujete pitajte nekog šiptara ili bosanca.


U Utrinama nije dosadno. Uvijek se nešto dešava, problemi s viškom limenih ljubimaca, a manjak parkirališta, susjedi se svade, smetlari nabijaju i pište ko expres lonac, kradu se poklopci šahtova, djeca vrište u vrtiću ko da ih netko kolje, crkva zvoni i jebe vas u zdrav mozak bili vi vjernici ili ne.
Utrinama jedino fali MINARET (đamija) pa da hođa arlauče preko razglasa nekoliko puta dnevno.
E to bi bilo zabavno, ovi zvone, ovi arlauču, šahtovi im daju ritam, smetlari tempo, a sve začinjeno sa teškim srpskim narodnjacima.
Nezaboravno...vrijedi doživjeti.

DOBRO DOŠLI U UTRINE ! ! !

Jel kod Vas bolje???

Inspiraciju za ovakvu temu dobila sam iz svog svakodnevnog posla, a i sama se zabavljam na Iskrici. Naslušam se ja svakakvih životnih priča, ima tu i smiješnih, tužni ali i takvih prića koje čak i mene mogu šokirati.
Ne znam što se to događa sa nama, običnim malim ljudima koji traže samo malo pažnje i ljubavi. Toliko znamo biti usamljeni i očajni da potražimo neku, za sebe kvalitetnu osobu u virtualnom svijetu.
On-ona negdje tamo, na drugom kraju naše planete, a mi se zaljubimo. U što, u koga?

Kako je žalosno slušati o ljubavima na daljinu, a svjesno znati da bajke ne postoje. Niti smo mi princeze niti su oni prinćevi. Zar smo zaista toliko očajni da tražimo vezu, ljubav na nekoj „Iskrici“, „Smokvi“, „ICQ-u“?

Svi smo mi rođeni iz ljubavi naših roditelja i u genima nosimo potrebu za zajednicom, životom u dvoje. Znam, postoje i oni ljudi koji nas uvjeravaju da im ne treba nitko. Najčešće su to ljudi koji su se barem jednom razočarali u životu, koji se boje zajedničkog života ili koji jednostavno zbog svojih godina misle da je to „in“. Ima još jedna grupa ljudi, a to su oni koje je već malo pregazio život, pa su se našli u godinama kada se nema više gdje pošteno izaći, a da oko njih ne trešti neka glasna muzika ili da do njih ne sjedi osoba koja u ušima ima slušalice i sluša svoj mp3, mp4 (a to zvuči kao loš tranzistor).

Prića prva
Takvi ljudi okreću se oglasima u novinama, kojekakvim agencijama i nailaze na još veće grozote. Naplaćuje im se članarina a da im se dotična agencija više nikada ne javi ili čujete poznatu rečenicu "broj se ne koristi". Slučajno se i moja prijateljica našla u takvoj situaciji i potrošila već nekoliko tisuća kuna. Savjetovala sam joj da vjeruje samo agencijama koje imaju fiksni broj i stalnu adresu. Vjerujte mi, u oglasima postoji samo jedna jedina agencija koja zaista ima adresu i svoj fiksni broj. (DUO agencija)
Eto, to je jedino mjesto gdje bih se i ja obratila kada bi mi zatrebala pomoć u nalaženju partnera

Prića druga
Jedna moja druga prijateljica (sva ozarena i zaljubljena) ispričala mi je kako je našla svoju drugu polovicu. Naravno, on je iz jednog grada ona iz drugog. Posrednik je naravno bila jedno od naše dvije već spomenute internetske stranice za upoznavanje. Govorila sam joj da ne vjeruje u takve ljubavi, da je sve lažno, imaginarno, ali ona mene (onako zaljubljena) gleda i kaže: „Ma ne, nije to tako.“
Otišla je ona na taj susret, dobila čak i poklon kao znak pažnje. Završili su oni u hotelskoj sobi. Našli su se u gradu između, na pola puta njemu i njoj. Svatko je došao svojim autom i ona je zapamtila što sam joj govorila (zapamti mu broj tablica jer o njemu osim imena i nick-a ništa ne znaš). Igrala sam se malog detektiva i otkrila mu puno prezime, adresu ali i nešto strašno. Nisam znala kako da joj kažem istinu.
Nazvala sam je i rekla joj neka sjedne. Govorila mi je: “Znam, on sigurno ima ženu i djecu, nema veze, predivan je i ja ga i dalje želim. To što on vara samnom svoju ženu, nisam tome kriva ja nego njihov loš brak…“.
Pustim ju da ona priča i priča a ja istovremeno smišljam kako da joj kažem pravu istinu, istinu koja je grozna. Nakon pola sata njenog monologa o tome kako se dobro ljubi, kako je pažljiv, kako je nježan, kako je… (sve, sve najbolje o njemu), napokon pita ona mene: “A zašto si mi rekla da sjednem?“. - "Pa, zato što on nosi jednu vrstu uniforme, zato što on ne nosi kravatu nego bijelu traku".
Nakon trenutka šutnje, pita ona: “Ne kužim te, daj objasni?“.
- "Zato što je on svećenik, dapače on je župnik i vodi župu u jednom gradu. Drži mise, uči djecu vjeronauk, drži predavanja o vjeri i grijehovima". (a ja se pitam da li su njegovi grijesi duplo veći od naših, jer on je Božji govornik koji bi trebao biti u celibatu). Muk, tišina sa druge strane, a onda se začuo histeričan smijeh i komentar: “O Bože, pa ja sam se poševila sa popom!“.

Prića treća
Meni drag "prijatelj" je zbog bolesti bio privezan za dom i ona zanimacija koju je imao bila je "Iskrica". Za početak je pregledavao profile i zabavljao se tipkajući sa ženama o svemu i svačemu. Čitao mi je sve poruke i zajedno smo se smijali kakve je sve poruke dobivao. Na moja upozorenja da takva tipkanja mogu dovesti i do zaljubljivanja i do propasti njegove veze, odmahivao je glavom i tvrdio da nije blesav i da se to ne može njemu desiti.
Nakon nekih desetak dana "prijatelj" je počeo izbjegavati moj pogled, poruke više nije čitao na glas ili ih je čitao sa zastojima. U meni se upalio alarm da preskače djelove poruka, da krije nešto, često je bio odsutan u mislima...počeo me lagati...nije primječivao kad sam promjenila program na TV (a navodno je gledao film). Sada, nakon skoro mjesec dana uhvaćen je s prstima u pekmezu.
Naravno, veza mu je propala, uništio je tri godine zajedničkog života zbog samo mjesec dana dopisivanja (a možda i više od toga) poznavanja neke žene s Iskrice.

Ja znam kako to funkcionira, a on je ispao ipak obična muška budala. Žene jednako kao i muškarci znaju manipulirati u virtualnom svijetu. Toćno se zna kako taknuti u "žicu" drugu stranu. Tako su svi suosjećajni, puni razumjevanja, brige...a upravo baš to nedostaje svima nama u svakidašnjem životu.
"Mala slatka rijeć i zlatna vrata otvara", ali kolika je cijena tih otvorenih vrata, a možda su samo pozlačena?


Nemojte ljudi, vjerovati tom virtualnom svijetu, tražite i hodajte po Zemlji. Tražiti partnera na takav način je zaista veliki rizik. Ima tu kao što vidite svećenika, bolesnika, psihopata, pa i osoba zaraženih HIV-om koji namjerno šire svoju bolest (od jada i bjesa). Svi traže neku srodnu dušu i prodaju sebe kao idealnu osobu.
ONO:
- tako te želim upoznati...
- tako te želim u svom zagrljaju
- znaš li što bih ti radila...
- baš sam tebe čekala...bla,,,bla,,,bla.
- što se nismo prije sreli, život bi mi bio sretniji
- kako si pažljiv, drag si mi...
- ja bih za tebe i dva posla radila...
- voljela bih ti ispuniti sve što poželiš...
- nikad te ne bih razočarala...
- nedostaju mi tvoje poruke...fališ mi tako puno...
- ja ću ti pružiti bolju njegu...
- mazit ću te cijeli dan...
- ti si moj- moja ljubav života
...bla...laž...bla...laž

VIRTUALNA LJUBAV ma kaj got. To je obično pranje mozga.

Voljela bih da mi se jave osobe koje su bile naivne ili prevarene na sličan način, one koje imaju slična iskustva, ali ako nekog tračate molim da to bude bez spomena tuđeg "nicka".


(greške u Č i Ć su moje zaštičeno autorsko pravo)