lomovi svjetlosti. emocija
Što učini vrijeme? Kako kada, i kako kome.
Da sam ovo pisala prije nekoliko dana, bilo bi drukčije. Danas je lakše, prespavala sam noć, i svemu mogu pristupiti racionalnije, iz pozicije sjećanja. Pustila sam nekoliko suza. (Ljigavo? Možda. A možda sam se tako očistila, pročistila. Nekoliko suza, kao requiem za ljubav koja nije bila. Ljubav? Opet ljigavo? Ljubav, koje li nepraktične riječi!)
Koja nije ni bila izrečena. A nije ni trebala biti. Ispočetka je, i prešutno, sve oboma bilo sasvim jasno.
O da, i emocije znaju biti vrlo nepraktičan ''izum''. Njegov već prvi poljubac ''uposlio'' je moje emocije. Bio je to poljubac za vrijeme kojeg sam zaboravila disati.
Neusporediv ni s jednim prije. SAVRŠEN. Trenutak kad shvatiš da svi poljupci prije postaju beznačajni, ni spomena vrijedni. Da su te prije njega ljubili bezveze, da su zapravo brljavili jezikom u tvojim ustima. A ovaj je bio očaravajući, znalački je vodio jezik po mojoj usnoj šupljini, temeljito, detaljno. Kvalitetno. Vrhunski.
I svaki njegov sljedeći poljubac samo je bio potvrda da se ljubi čarolijski. Postao je moj čarobnjak za poljupce, a zapravo nismo jedno drugom postali ništa. Ja njegovo ljubljenje ne mogu dovoljno nahvaliti, blago curi s kojom bude, imat će u čemu uživati, što joj i želim.
Poslije tog prvog, opčinjavaćujeg poljupca, zanesena i oduševljena, zbio se erotski prizor… malo svlačenja. I takva, razodjevena, nisam mogla doći k sebi od ushita kako se divno ponaša…
Vrijeme je, a što je drugo moglo, prolazilo.
Ja sam jedva čekala rijetke susrete s njegovim usnama, tijelom.
Kad bi došao, nisam ga pitala ništa, već očekivala trenutak da me poljubi. Da me ljubi.
Da se ljubimo.
Da ga gledam. Da ga gledam. Da ga gledam.
Da ga diram.
Poželjela sam mu liznuti vrat dok vozi, prolaziti mu rukom kroz kosu. Ali nisam. Bila sam pristojna, disciplinirana, čak ga nisam stalno ni gledala dok vozi, osjećajući da bi mu moje neprekidno gledanje njegovog profila smetalo.
Prolazila su godišnja doba.
Vidjeli bismo se u svako godišnje doba u prosjeku jednom.
Visoka razina njegove strpljivosti, pažnje, obzira, svaki put, bez iznimke.
Više puta poželjela sam mu poslati poruku, neku od ovih:
a) Jedva čekam da te vidim
b) Jedva čeka da te gledam
c) Jedva čekam da se ljubimo
No nisam. Ništa ljubavno nisam mu izjavljivala. Znala sam cijelu situaciju, nisam htjela ispasti smiješna. A sviđa mi se, iskreno mi se sviđa. Samo sam te riječi morala nekamo spremiti. I ne upotrebljavati ih glasno, jer nisu bile poželjne, bile bi suvišne.
Ne pamtim čiji sam zadnji profil pogledala, ni kad je to bilo. Drugi su me prestali zanimati. Zanima me on, jednako od početka.
I bilo mi je žao zbog spoznaje da trebam prihvatiti kako više nikad neću dirati njegove lijepe ruke, igrati se jezikom njegovom ušnom školjkom i naušnicom, proći usnama ispod pazuha, dlanom po njegovim leđima, prstima po grudnom košu, zubima lagano zahvatiti bradavicu…
Prihvatiti. Pomiriti se.
Lizala bih curu?Ma kakvu curu. Lizala bih njega. Cijelog.
28.12.2004. u 16:09 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
kako se postaje frigidna?
tako što živiš bez imalo seksa.
04.11.2004. u 22:30 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
savršena točnost
došla mi poruka koja počinje s: "ti baš i nisi sretna". odgovorim: "čestitam na točnosti. da sam sretna, ne bih bila na iskrici"
31.10.2004. u 23:17 | Komentari: 42 | Dodaj komentar
savršene nebitnosti
Hajde, emocije
Draga moja (ah, tako me nitko nije zvao, pa si tepam sama), sve ti dobro znaš, pa ipak ništa ne mijenjaš… znaš da ti je nick ekstra glup i uglavnom odbijajući. Naravno, začudila si se kad te po pisanju prepoznao čovjek s iskrice koji te nije ni čuo ni vidio. A mislila si da si se sakrila – računajući valjda nekom anti-logikom ''što gluplji nick, to bolje''. Ne znaš se duplirati, draga moja. A znaš li se uspješno glupirati?
I čitaš tako iskričine weblogove, znaš da si ovisnica o njima, znaš da je ovisnost svrstana u bolesti, znaš da se svaka bolest liječi ali ti još uvijek ništa ne primjenjuješ. E pa dobro onda, budi i dalje tvrdoglava. To ti je isto kao da se alkoholičar liječi rakijom. Naprijed, idemo!
I što bi ti u stvari? Draga moja, tako se ne živi: ne živi se čitanjem zapisa nepoznatih ljudi.
A što bi ti? Sjetiš se izreke ''sreća prati hrabre'' i znaš da se nemaš pravo žaliti ako nisi sretna – jer nisi ni hrabra.
A što bi ti? Ti bi i stazom i mimo staze istovremeno, ti bi bila i voda tekućica i stajaćica, ti bi i kultiviranost i divljinu, ti bi i nježnost i iznenadno divljaštvo (jednom bi željela reći ''razori me, razvali me'' – ali nema opasnosti da se tako nešto dogodi: nema, naime, nikoga kraj tebe kad tako pomisliš, jer je to jedino kad masturbiraš.) Ha ha, pita te jedan s iskrice kojeg nikad nećeš ni čuti ni vidjeti: ''Kako rješavaš te probleme?''. Te ''probleme'' želje. A tko kaže da ih rješavam? Ne rješavam.
Ti bi i ovce i novce, ne možeš odlučiti i zato si stalno između, i zato si stalno nigdje. Ti si onaj Buridanov magarac koji između dva stoga sijena ostane gladan. Tako ti i treba, samo i dalje nastavi odbijati svakog živog!
Druži se s ljudima, a ne sa slovima! Ali znam da nećeš poslušati, ti ćeš i dalje po svom! E pa izvoli!
I samo si publika tuđim elektronskim zapisima. A u stvarnom životu ne prati te nitko. Svakome prema zaslugama. Nemaš se pravo buniti. Samo nastavi biti pasivna, pa nitko ti ne brani!
I možda jako dobro sebe analiziraš, ali draga moja, jako loše živiš! Ti analiziraš sastojke sladoleda umjesto da ga jedeš. A ti odaberi što je važnije, ili nemoj! Smanji sebe ispredmonitorsku, povećaj sebe izvanmonitorsku, možda primijetiš razliku.
23.09.2004. u 18:03 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
poklopljeno, dan za danom
kaže se, kad ugledaš kazaljku na kazaljci, netko misli na tebe. meni se danima redovito događa da ugledam "cager na cager", ali mi nije jasno tko misli na mene, tko pomisli, ne mogu otkriti. nitko. to se ja samo pitam i sjetim narodnog vjerovanja.
nešto kao P. S.: ne dovodite ovaj nick u vezu ni sa čim
05.09.2004. u 22:31 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
šteta što ne mogu sama...
lizati si uho, lizati si vrat.
Kako je pusto doći na iskricu, uvjeriti se da njegove poruke nema, i otići ponovno offline. Kako sam svjesna da mu je svejedno. I sve to znam i jasno mi je, ali ipak, nikad neću moći uvježbati lizati si uho sama, lizati si vrat sama... Vježbam pomirenost.
31.08.2004. u 16:07 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
riječ lizanje, naime, još uvijek ne mora podrazumijevati seks
Nesporazumi zbog mog ovakvog nicka...
Hoću nježnost s curom, htjela bih joj pružiti nježnost kakvu meni nijedan muškarac nije. Nježnost, čistu nježnost. I nisam rekla seks. Htjela bih joj raditi sve što meni nijedan nije, a ne obuhvaća seks, i osjećati se lijepo kao nikad. I pustiti suzu od sreće, kad dosad nisam.
I ne bih to nazvala avanturom, bio bi to iskren doživljaj, kao i sve što je doživljeno prvi put. No još te ne poznam, i ne znam kako da te sretnem. Na ovoj Iskrici nisam našla dovoljno ženske suptilnosti koja hoće što i ja. Nisam se face to face ni s jednom srela. Ne tražim avanturu, priželjkujem osjećaj koji nikad nisam imala, da dodiri drugog tijela trebaju biti nebeski lijepi.
05.07.2004. u 21:39 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
luda ili zaluđena...
Promijenila su se tri godišnja doba, a ona je još jednako luda za njim. I on to zna. I umjesto da ona o tome šuti (drugima šuti), priznaje sebi da je luda, ili zaluđena, i pristaje biti.
Čime ju je to zaludio?
Prvim poljupcem. Načisto opčinio. Očarao. Oduševio.
A onda i "nastavkom". Jezikom.
A ona možda i previše kaže. Zašto ne bi rekla? Pa nema se tu što tajiti, neka zna da joj je odlično s njim. Da uživa. Svaku pohvalu koju je dobio je apsolutno zaslužio.
Nikome prije njega nije lizala ruke, pazuhe...
A koje je mjesto u prirodi slučajno pronašao za njihovu intimu - i na tome mu treba čestitati.
Kad se trebaju razići, njoj se ne odvaja. Tako nerado pušta njegove usne sa svojih. Tako nerado završava poljubac.
Jedini on na iskrici zna i njen drugi nick. Koji joj ničemu ne služi. Nitko je pod tim nije uživo upoznao, niti neće.
I sve te silne sate koje potpuno nepotrebno tu iskričanski provede, bi dala da može biti s njim.
I još ga spominje u svom prvom profilu. Sva ta njena bivanja na iskrici su samo zamjena, samo neodgovarajući nadomjestak što od njih dvoje neće biti nikakve kombinacije. I razumljivo. I nemaju jedno drugom što reći na iskrici. Osim uživo. Jezikom po koži, prstima po tijelu...
Samo gleda po toj iskrici a ništa ne uzme, ne proba. Zaustavila je upoznavanje uživo s ostalima.
Nešto kao razlika između prirodnog šećera i umjetnih sladila. Ona uopće ne traži druge zaslađivače.
I pita se kad će se opametiti. I pita se zašto bi se opametila kad joj je u ovakvoj zaluđenosti baš dobro...
08.01.2004. u 20:20 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
vrsta samoubojstva
moj nick: upute za uporabu - pogledati naslov!
ovaj nick mi dođe kao vrsta samoubojstva.
26.11.2003. u 19:22 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
"A šta bi htjela?"
zapis u vrijeme kad nitko ne čita (pola četiri popodne)
- Tako sam prazna poslije seksa... - žalila se.
- A šta bi htjela? Da si puna? Da te napunio spermom?
- Budalo, ne to... Tako emocionalno prazna. Jer to nije veza. I nikad neće ni bit'.
- A šta bi 'tjela? Pa ne mo'š imat' i ovce i novce. I šta fali samom seksu?
- A ti i tvoje emocije... Šta će ti kvragu emocije? One su ti čisti višak. Očisti seks od emocija i da vidiš kak' ćeš uživat'.
- Ali... ne mogu... meni je manjkav seks bez ljubavi. Hladan...
- De ne izmišljaj molim te lijepo. Hladan? Di će bit' topal, pa ide zima! S tobom se tak' teško može šalit'.
- I seksat' - zaključi sama o sebi.
25.11.2003. u 15:43 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Konačno gole
Danas slučajno ugledah zgodan duhovit ženski nick na iskrici. Pošaljem poručicu u kojoj ga pohvaljujem. Dobijem simpatično objašnjenje kako je nastao. Predložim joj da napiše u weblogu o jednom detalju koji nam je objema sličan. Nasmije se, napiše naslov:
memoari jednih sisa.
A naslov ovog zapisa može biti i parafraza naslova jednog filma. Sve o mojim grudima.
Nekad sam vodila glupe, isprazne i nadasve nekorisne razgovore na chatu. I muški bi me gotovo obavezno pitali o grudima, koji su ti broj. Koje glupo pitanje. Vlasnica sam malih grudi. I kad im napišem da su male, oni nastavljaju s pitanjima, pogađajući: 2? Nakon toga napišem: bb. Uslijedi pitanje: Što ti je to?
Bez broja.
Da, male su, pa što. Želi li netko da izgledaju veće, neka uzme u ruke povećalo. Znam, znam... postoje grudnjaci koji lažiraju male grudi. Hvala lijepo, nisam probala nikakve. Znam, znam... postoje estetski kirurzi, plastične operacije. Hvala lijepo, ne volim ja plastiku.
Male grudi imaju svojih prednosti:
- zauzimaju manje mjesta (u gužvi),
- bez problema stanu u muška usta,
- nemaju sklonost da će pasti ili tužno visjeti kad se godine udvostruče.
Poput kajsija su. Ili marelica, ako više volite. A meni je to mnogo bolje nego da su poput dvije dinje. Ili ne daj bože lubenice.
A osjećam se k'o unikat, po tome što mislim da sam jedina odrasla ženska osoba koja nema nijedan grudnjak, koja si u životu nije kupila taj dio ženskog rublja. E, lažem, imam ali samo one grudnjake koji su sastavni dijelovi kupaćeg kostima.
No osjetila sam da su mi i oni čisti višak. Da mi uopće ne trebaju.
I konačno se oslobodim, dopustim im da se sunčaju. A publika? Apsolutno me nije briga, nek' misle što hoće. Meni je važnije da se one sunčaju nego što će netko nepoznat misliti. Previše volim sunce da im ne bih dala... ma, predugo sam im uskraćivala sunce.
21.11.2003. u 23:07 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
pametan će prepoznati
možda je ovo pisanje iz očaja. možda svoje želje treba reći drukčije, ili šutjeti, a ne ih servirati otvoreno. očito nikad nisam bila sretna s tipovima, pa sam poželjela seks s curom. možda bi me takav seks manje emocionalno bolio. možda se kod cura ljubav i seks ne moraju odvajati. trebam seks o kojem neće misliti kako nije kompletan ako nema penetracije i da mu nešto fali u tom seksu.
trebam beskonačnu nježnost. kad dođeš do najosjetljivijeg dijela tijela, međunožja, nemoj šutjeti ko mutav/a. Polako, milimetarski se jezikom približavaj klitorisu. prvo ga jedva dodirni, najlaganije što možeš, da jedva osjetim, a ako si dobro izveo / izvela, zadrhtat ću. sad prijeđi jezikom cijelom površinom klitorisa, smiješ i pritisnuti. izvodi sve moguće pravce - lijevo desno, gore dolje, kružno, sa strane. razmakni prstima velike usmine. stavi usta lijevu, posisaj je cijelu, pa isto to napravi s drugom. a onda ih stavi obje u usta. ja ću dotle drhtati sve jače, sad je vrijeme da zabodeš jezik među male usmine, uvijek svježe crvene. uhvati ih usnama i sisaj, smiješ i podignuti, odvojiti ih koliko možeš od velikih usmina. a poslije, kad ti se jezik umori, ponovno ih spusti i promatraj koliko mi je cijelo međunožje nabubrilo od uzbuđenja. provjeri još jednom klitoris - kako je tvrd. istodobno me štipkaj za bradavice, za guzu. ne prestaj dok moji vriskovi ne budu sve glasniji, dok te ne uhvatim za glavu i guram je sve snažnije prema svom međunožju.
a ako mi ugledaš suze u očima, nemoj se čuditi. to je stoga što si mi pružio / pružila užitak kakav mi još nitko nije. jednakopravan i ravnopravan onome vaginalnom. a u vagini mi nisi bio / bila. ni jezikom, ni prstom, ni nečim trećim.
16.11.2003. u 14:33 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
šteta
što se ne može u poruci nekome na iskricu poslati slika.
16.11.2003. u 12:37 | Komentari: 1 | Dodaj komentar