žvrljarije

litanijo ljudske gluposti
napusti umne dvore moje
bez imalo ljudskosti
beznadne premisli me poje

zamrešene riječi
tešku narav skriše
jednom kad staneš u potočnu vodu
nećeš nikad više

samo u ljubavi se sve ponavlja
plač i smijeh , bol i bijes
i nikada dosta toga
kao da voda stoji gdje kroči noga

kuda idu moje godine
bez reda brzo prolaze
dok skrivam svoje osjećaje
one odlaze , kažnjavaju me
više se ne mogu da vrate

oprosti mi slabosti
grijehe mladosti
snagu želja
potrebu veselja

dozvoli mi osmjehe
zainteresirane poglede
geste oholosti
potrebu za bliskosti

nije svijet satkan na iskrenosti
ne gori svaka vatra od žara
oprostimo si prošlosti
tek dolaze vremena prava

sve se što se dogodi
kojim putem krenuli
u nama nešto snagu daje
ne stoj , idi dalje

ne dolazi ništa samo tako
za sve što želiš daješ dio sebe
vrijednosti one koje su prave
nikakvu cijenu ne žale

tridesete dolaze
nekad nezamislive
tridesete su tu
kao i dvadesete zanimljive

sa dvadeset ne mislih o više
velika mi starost to bijaše
ni sad ne mislim o više
jer mi tako paše

ne žalim ni za glupostima
u svim ih godinama ima
žalim za propuštenim prilikama
da više naučim u njima

a život ide dalje
kako znam kroz njega kročim
možda u pedesetima nešto bolje sročim
nikad nije kasno,,

noći su sjetne
noći su sretne
noći su blage
dok su zvijezde sjajne

zvijezde vesele
zvijezde snove dijele
zvijezde su jače sjajne
dok ih gledam u odsjaju mora


svjetionik trepće u mraku
svjetionik kazuje put
svjetioniku se raduju ribari
dok ih promatra mjesec žut

doći će i to vrijeme
kada će vjetar tebe i mene
kao požutjele listove
na različite strane svijeta odnijeti

koliko god teško bilo
ti si razlog zbog kojeg vrijedi patiti
i da mogu ponovo živjeti
želio bih te poznavati

toliko bih te želio upoznati
a ne vječiti stranac biti
ali onu iskonsku tebe
ne ideale iza kojih si se odlučila kriti

i kada me vjetar
požutjelog u neki kutak baci
u srcu će se naći mjesta
gdje će tvoj lik stati

želim živjeti
i poslije smrti ime mi nositi
okruniti život
kćeri ili sinom ga zvati

U povijest prolaze
stvari što doživjeh
sjećanja moja rana kao da su jučer
a tako davna

nisam pristajao na kompromise
mislih da je sve u redu željeh
srodnu dušu što iskrenu ljubav cijeni
djecom da okruni meni

premalo je slova
da se opiše
čega me strah više
života se ne bojim u samoći
već bez dječije radosti što će proći

one za koje srce piše
cijeve imaju više
one su moje djece vrijedne
ali njihove duše su drugoga žedne

sve ciljeve što sada imaju
u vodu padaju,
ako poslije života
nikome u sjećanju ne ostaju..

ova noć je puna sjete
sparina ne pušta snu da dođe
trnci kroz mene prolaze
nikako da misli tebe ostave

moje su misli dvije rijeke
brze i nepovezane
jedna teži tebi
a druga od tebe

moji su osjećaji podijeljeni putevi
što prolaznike zbunjuju
kada zalutavši
na njih naiđu

tvoj smijeh je utočište
kamo se rijeke ulijevaju
tvoj lik je putokaz
kojim putevi jasni postaju
život zna biti okrutan
kad nam vrijeme za uživati nedaju

važne stvari nemaju interpunkcije
srce ih ne stigne pisati
bujica riječi kad krene
odmah na papir staviti ...

jer kasnije sve je umjetnije
sve dobiva red i smisao
djeluje lijepo i uredno
ali to nije ta misao

tko moze da priča o ljubavi
na pravo mjesto zarez i točku stavi
tko može tu bujici osjećaja
ujarmiti u u nizu rima

tko može bijes iskonski opisati
i pri tom disati dovoljno dugo
kad svaki izdisaj
znači njegov smiraj..

danas neću ni o bijesu ni ljubavi
jedno i drugo su stihovima priatelji
jedno se iz drugog rađa
drugo prvo razori ..

prođoh brzo kroz ovaj kišni dan
ne stadoh da osjetim kapi kiše
ne vidjeh ništa veselja u njemu
a vratiti se njeće više

gdje odlase izgubljeni dani
kada ću postati svjestan praznine
što protraćeno vrineme u meni ostavi
prije no što život mine


ono što jurim neću stići
nedostižni su nam baš svi ideali
zato sad tražim najudobniju fotelju
da sjednem i da se u nju zavalim

ovaj svijet nadobudni
bezbroj zanimacija nudi
težini gluposti ne znači nisšta
da smo samo ljudi

lucidnosti nas zavaravaju
pogrešnim idealima dodvoravaju
ne naučismo nista iz povijesti
i živimo samo iz obijesti

činimo tako puno zla
neznanjem i ambicijama
uskogrudnim razmišljanjima
i beuvjetnim izdizanjima

moramo biti bolji ,ako treba i u zlu
ako ne pokrivaš se filozofijom
izmisli novu etiku
i ljudi će da slijede

kao ovce će da bleje
kad dođe konačni sud
što je bio cilj života
koji je naš usud..

a gdje je nestala dobrota
povijest samo glupost pamti
i opet ih radi za nove ideale
padaju glave male

nije moj jad od tuđega veći
niti su veći moji grijesi
time su teži počinjeni u znanju
u bezvoljnom stanju

za promjenom

gdje je tu nada
kada zdrav čovjek strahuje od rada
kad majka za dijete prosi
i pijanom mužu alkohol nosi

gdje su tu osjećaji
kada se ljepota nada situiranoj udaji
kada mladić djevojci lisnicu pokazuje
kao da je to ono što mora da dokazuje

gdje je tu samilost
kada stari deda po smeću boce traži
i mirisima iz pekarne glad blaži
dali zamjećivanjem počinje naša oholost

i onda dođeš ti
nada se opet probudi
i osjećaje i samilost pobudi
kako malo nam treba da budemo samo ljudi

ovo je za tvoj rođen dan
nije važno koji u nizu
sve dok imaš dobre ljude oko sebe
sto sve dobro zele za tebe

neka samo sretne misli
ispunjavaju ovaj i svaki novi dan
i do sada sve neka je kao lijep san
od srca ti želim sretan rođendan