ZA TEBE...

Usnuo sam noćas dah mrtve kurve
Dok ležao sam pijan i gol u travi pokraj ceste
Ni prolaznici slučajni nisu mogli da me vide
Jer ispao sam draga iz ljubavne pjesme
Ja volim zvijezde i mjesec na nebu što sija
Odoh sada gore pa ću svijetlit i ja
Ljubavnicima u parku što sanjaju o sreći
A onda jednog dana nemaju si više što reći.

Na ramenu mi vrag čuči i kaže, dobro veče
Zadovoljno krv mi pije i prede od sreće
A na drugom anđeo, šuti, od umora je zaspo
Ja mu krila lomim, ali briga njega za to
Oko mene okreće se šareni vrtuljak a zove se Svijet
Na njemu su prolaznici, lijepi i slijepi glumci
I manekenke k´o na modnoj pisti.
Daj baci još jedan pogled gore na Lunu i baci ga na mene
I vidjet ćeš, smiješak nam je isti.

Na brdu sam stao ponad silnog grada
I promatram more kuća i zidina:
Bezbroj legla jada i bludnih naslada,

Gdje strahote cvatu ko cvijet crna krina.
Sotono, skrbniče mog srca u stravi,
Znaš da plakat neću na pogled s visina,

Već u žudnji strasnoj, ko razvratnik pravi,
Opit ću se gradom - bludnicom mamenom -
Što me svakim trenom ushitom zatravi.

I dok zorom spava u velu maglenom,
Težak, mrk i bolan, kad na noćnom logu
Teško zapaluca pod modrom koprenom,

O, uvijek se divim besramnom brlogu!
Lupeži i drolje zabavljaju bolje
Neg' što sitne duše i pojmiti mogu!