Piskaranja

u pjesmi pjesama sakrih se...
nedam da me bole,nedam da me ruše..i da me sruše!
Ja činim dan!
Ništa mi ne mogu!

....Jutro,a noć je..ni oka sklopila nisam.
pamtim ti govor.Bujicu svojih izlaganja.Bože.Tko zna što sve rekle nismo..a dani su prošli..opet,kao da je nekoć bilo,a ni dva nisu prošla..
...Jutro je..ptice su cvrkutati upravo prestale.tko zna ,možda je to ona jedna što me prati čak iz ulice.Mojega kraja,čak..
Noć,u meni... mislim da ću leći..
U,mislima nosim tebe jutro košmar,svakojaki.Ta nije li izazov imati i posjedovati nam glavu na vratu.Baš priviljegija čista.
Mnogi je pomalo i nemaju,ili je ne osjećaju.pa tko će to sve znati.Zar,ne?Uh,hladno mi je..zazeblo je.navukoh neke čarapice na nožice svoje tanane i pišem svojoj čežnji.Ne vidjeh je dugo.Zaista meni je to predugo.svaka sekunda mi je vječnost nepregledna.
Ah,ovaj dan što koraca dječjim koračićima.Ah,mileni Danu Moj.volim te! I,volim tebe čežnjo moja!
ovo su posebna pisma...tebi...Baš ih ovdje započeh piskarati.sjećaš se?Eh,koliko je prošlo a ti si još uvijek uz mene.
Jesi li,ti ružo opojna.Eh,ovisnost...pa,nisi mak srce ,moje..nisi,jedina..samo si meki cvijetak uz moj maleni haljetak što ga odavno ne nosih a željela bih ga tebi u čast iznijeti na bokovima i zavijoriti ponosno poput zastave !
Ti,čežnjo ,moja...sigurno još sanjaš...tek ,malo kasnije ustat ćeš...poslat ću ti poruku.možda te i izenadim .Doista je rano za mene.Eh,kapci su sve teži i teži..bojim se da dočekati neću...hoću..neću_hoću....Bože,kakva igra....glava kima gore_dolje...hoću li budna dočekaati tebe,tvoj zaigrani osmjeh zatečen iznenadnim jutarnjem buđenjem...

...Svijetlost boja leti kroz zrak što dišem!...

         Molim te ptico ,
ne lupaj krilima o zatvoreno staklo tako snažno!
Pričekaj da se ono ipak otvori.
Tu sam ptico,čekam te!Ljubim,te!Znaš to.

Jutro u tvojoj kosi,  na tvome vratu  i  mojim očima punim tebe!
Divno je mirisati te ,pa makar to bilo i na daljinu!
Divno je osječati te dok milijun drugih misli  i pomisli,prolazi kroz moje biće.
Večer je tako blaga i topla u tvom zagrljaju.Stoga hvala ti što me činiš ipak živom!
Tvoja nit grana se niz moju.Baš lijepo povezan ritam.
 

iako znam da zivot nije bajka i zivot nije stih,ja sanjam tvoje tragove u pijesku tog istog zivota koji tako klizi nam iz ruku.
ponekad ga prigrlis i toplo je...tako bih voljela da potraje malo,samo malo i još malo...
ali uvijek ista prica svima dobro poznata. dodjes i odes..a ja te tako trebam.
Boze ,zasto su ljudi tako krhki lomni,tako zivi?
zasto osjecaji ljubavi uvijek iza sebe kriju bezbroj zrtvi?
ima li covjek ikada nade biti voljen do kraja?bas do samoga kraja?
ima li?Vjerujem u sudbinu,vjerujem u dobrotu,vjernost i odanost,i vjerujem da nista nije slucajno!
ali.pitanje koje se proteze opet iz price u pricu..a,zasto bas meni?ima li netko odgovor na to pitanje. bojim se da nema.!
Boze svojom skrusenoscu i poniznoscu upoznah te skroz,i velik si Boze! Mocan! a mi-mi -bas maleni ...i neka !
ne treba se uzdizati do savrsenstva jer ga nikada necemo dostici kao ti!Doista,neponovljivo dijelo Ljubavi!
Bože ,oprosti mi moje slabosti u ljubavi sto me se dotice!
 
 
 

nedostajes mi jakooooooo!

Ja-Volim te!
i znam da to znas!i ne ljutim se,jer zivot je sada!kiss my angel.

nada...

moja lijepa misao...je zagrljaj kojeg gledam,poljubac kojeg cutim...zelja za tobom u potpunosti ovog sarolikog ludila kojeg nosim u svojoj lijepoj maloj glavici...ti..utociste,koje me miri...zrak koji prociscava smog ovit oko mene!
 
 
srce moje..ljubim,te!
 
 
 
 

i ti meni fališ!osječaš me...zar,ne?
princezo moja!

Znaš,zanima me ona nježnost koju ti  je ona poklonila
a,tebi je nedostajala.
Ne mogu biti slijepa,a niti gluha...na ljudske osjećaje pa,makar oni i virtualni bili.
No,daleko je to od virtuale...
Takva sam jednostavno osjećam...htjela ja to ili ne
 koliko god se ja borila biti prizemnom i razboritom znam da je ona postojala prije mene.
Zlato,tako je jednostavno...
 

kap mene u kapima tebe,
kapi mene u kapi tebe-zamisao luta
tek suza i osmjeh moje biti
čvrstoća mog obraza,pjev malih ptica
naramak Života i puno poljubaca.
 
Svjetlost noći,Svjetlost dana
ugodna vanjština oči para.
 
Ta lijepa topla draga riječ
nije premorena odveć
i,uvijek iznova na ramenu spava.
 
Čudo Epa i epopeja,proze i stiha
tko zna kojeg li još štiha.
 
Ta lijepa topla i mila
mirisna i osebujna
poput kraljice u mom najmilijem vrtu.
 
Svijet neupoznatih svijetova,
sučeljavanje dubina,
Ti u svakoj vlati mirisu i opojnosti Neba!
trenutak istine dovoljan je razlog
postojanosti tebe i mene!
U snovima ti!
 

tko čeka taj i dočeka! heheh
 
 

samo ozdravi mi ti,to je sve sto sam od neba trazio.. i svaki osmjeh tvoj ja bih usnama nagradio..
...gibonni...