OČI ŠIROM OTVORENE

Zeznula sam se.
Ne vidim dobro, to samo na mom kompu neki zastoj? Pa ne vidim friške vijesti.

Kako je lijepo vidjeti brisani prostor.
Probudiš se a svi odjednom zbrišu, ostanu bez teksta. Dok ja spavam oni se raspišu. Sve neke hrabre face. A kad se ja probudim nestanu u vidu magle. uh, odmah se sjetim pjesme "magla svuda, svuda oko nas".
Hvala Bogu, zora će uskoro, pa će se i ta dosadna magla razići.
 

Eto otkrih jutros da postoji još jedno mjesto gdje se ocean i kopno dodiruju a da nemaju pojma koliko je prostrana divljina koja ih okružuje,
ne pomažu tu ni ptice,
jednostavno da bi se istražilo mora se zaroniti u dubinu,
tamo se krije prolaz iz lagune u otvoreno more i nebo.

+++++++++++++++++++++

Svima, ovo želim bez izuzeta što znači i "leglu primitivnih Bosnaca" kako ih netko ovdje nazva.
 

Ima li lijeka za nepopravljive?
Čemu lijek, samo zavarava,
ovako bar znam s kim imam posla.

Kad se već suze nad ovim jadnim životom potocima prolijevaju na ovim stranicama, ja odoh u snove, tamo nema suza i sve je ružičasto i moguće. Ne vidim zašto svi ovih dana imaju nešto protiv snova. Što to fali snovima? Ma ljudi moji, zar je to moguće? Eto je, u snovima je sve moguće, zašto onda ne sanjati.
U suprotnom, što preostaje. Odmah sad iskopati si što dublju grobnicu i živjeti u totalnom mraku i stezati remen do kuda pitam se ja, do kopče? A što onda? Dalje više nema remena. Što onda stegnuti? Dušu? Kako? Ma ne, ne. Meni se apsolutno ništa ne steže, čak niti remen, čemu to?
Sama pomisao na stezanje bilo koje vrste u meni izaziva OTPOR. Koja je ono oznaka u fizici za otpor, zaboravila sam? E kod mene je taj toliki da ga niti najiskusniji fizičar ne bi mogao izračunati. Ja znam koliki je, stoga se niti ne trudim izraziti ga brojkama, radije ga izražavam snovima.
Više cvijeća manje smeća, više buha manje suza. 

http://www.youtube.com/watch?v=Nnxw0EGRNTI&feature=related

Eto svi se zazbježaše, pitam se zašto, odjednom ih iuvatila pospanost, i nestadoše nestalo im inspiracije ili goriva, kako goriva pobogu, pa pojeftinilo je stoga ga ne bi trebalo nestat, pa nisu to cigarete da plaćaš pet kuna više ako pušiš, to je gorivo a ono nastaje iz fosila, a to su davno izumrla biša, samo što se njihovi tragovi nalaze duboko pod zemljom, naravno izumrli i molit ću lijepo korisni nama danas, možemo se vozit na njihove ostatke, nema veze što su i to nekad bile životinje i ne samo one nego i ljudi i biljke, eto sada su gorivo i to pogonsko za naše automobile, da se bolje možemo vozati i da nas bolje mogu drugi navozati.

Čim stavim ruku na tipke, pojave se niotkud komarci i komarice i koda im je krivo što se ja prihvatih tastature bodu....zamislite bodu evo i pred kraj jeseni a uskoro će i zima...misle li oni i zimi tuda jurcati i bosti, stvarno je nastupilo zatopljenje, ne znam da li meni u glavi ili komarcima...

Ručak mi nije danas zagorio a mogao je, to je uobičajeni način da kažem koliko mi se taj posao sviđa ili ne sviđa, mislim kuhanje za druge. Volim kad pri4gori bilo ručak bilo dobro naložen roštilj, jer onda ima dima a gdje ima dima ima i vatre, to što je meso nejestivo koga briga, dok ima trave past ćemo travu, naravno dok se ne pretvori u mlijeko a to može samo nako na istu ledinu zabasa neka krava, doduše u zadnje ih vrijeme baš i ne vidim osim onih ljubičastih na milki čokoladi, a čokolada kao čokolada svi je vole, čak i veliki ofucani mačaš, ma zamisli to tko bi rekao da mačke vole išta drugo osim sebe, stvarno je ovaj svijet otišo k vragu kad se eto i mačke totalno promijenile, pa ne love miševe već ližu čokoladu......još bi ja ovako ali moram na pušenje....cigarete naravno, tko pomisli što drugo, znase što je....

Čim otvorim oči, uključim kameru u glavi, i gledam kojom se brzinom mijenjaju slike oko mene.