Crno-bijeli svijet

nostalgičar samo zato što volim Bijelo dugme?:-)

To ja onako sama sa sobom. Briga mene što tko misli iskreno.....

Laka vam noć znani i neznani:-)


Link

Link


Link

Link

Sad vidim da sam Vam 19.3. poželjela laku noć. Prolazi vrijeme. Niste mi iskreno falili kao ni ja vama vjerovatno. Možda neki dragi ljudi ovdje. Kratki rezime:
)
Koronu sam preživjela, čuvam se koliko mogu. Nerviraju me svi oko mene jer nisu odgovorni, Međutim ja uživam kao biserna u mom carstvu cvijeća, voća i povrća. Nisam direktno izložena kontaktu s neodgovornim divljacima jedino kad idem u nabavku, no to činim sve manje i manje. Na izbore iskreno NE IDEM jer nemam kandidata za koga bi dala glas. Stožer mi se zgadio nakon dopuštanja vlasti da se upliće u njihov rad (no čemu se čuditi kad su stožer oni, vladajući, haha svi na listama za izbore)osim doktorice Alemke koju izuzetno cijenim i koja neće u politiku ali politika hoće u nju.

P.S. Pvt fuckeri odjebaus s porukama jer se ne dopisujem s nikim osim s blogerima ali pod pravim nickovima a ne fejk profilima.


Tu kod nas Opatija je puna kao šipak i Istra. Ne bilo nam gore. Dobro je za sada.

Malo sam se utočala na jednoj mojoj dragoj plaži gdje nema nikog barem za sad i eto ušla malo vidjeti što ima novog. Nisam vas čitala cijelo vrijeme jer am bila bussy u nekretninama. Nadam se da ste svi ok? :-)

Link

Eto od mene iako ženu ne poznajem osim što sam je gledala u Shooping kraljici. Hahaha kuma joj cyber lady vrlo pristojna pa bi tako mogla nadalje nastviti biti pristojna i na iskrici.

Ma kako god sretno oženjenima:-)

Nisam nikad paničarila oko ničega. Ova situacija nije ugodna ali opet ne izaziva u meni paniku. Dakle, u situaciji smo kao i ostatak svijeta. Čemu onda sve ovo.? Euforija, strah, luđačke kupovine svega što treba i ne treba čini nam svima veću štetu nego korist. Pa valjda svatko ima nešto u svojoj kući ili domu toliko da baš ono "ne umre od gladi"...Uvijek se sjetim ako su u konc-logorima živjeli na jednom krmupiru dnevno pa valjda možemo i mi na mnogo čemu boljem i u neusporedivo boljim uvjetima. Eto toliko i od mene.

P.S. Baš iz inata ne idem u te gužve i preživjet ću a bogme i smršaviti ako bude potrebno pa ću se barem vratiti u moj konfekcijski broj:-)...... Smješno bi bilo ovo da nije uistinu žalosno. Svijet sam sebi svojim ponašanjem presuđuje a nitko drugi.

Svim blogericama bez iznimke i iskričarkama naravno kao i svim ženama ovog svijeta sretan dan žena i da budu uvijek sretne a ne potčinjene:-)

Dolje primitivizam i omalovažavanje žena u bilo kojem obliku.(





Link

Nije prva na kojoj sam bila uživo ali mislim da je posljednja. Respect pjevačima ali pjesme su bile grozne.
Sjedila sam tri stolca dalje od Gabice (Gabi Novak)...ma simpa žena. Točno se vidjelo da ni publika nije uživala ali
pljesak nakon svake pjesme bio je ono reda radi kao i uvijek. Ne razumijem da svake godine sve lošije pjesme pa se onda
čude da smo uvijek pri dnu.

Šlag na kraju mala iz The Voice Bernarda nas je digla sve na noge. Bože moj koja glašćina rekao bi Ivan Dečak.

Pa vjerovatno vi koji ste odgledali na TV-u Doru vidite Keđinu pobjedničku i ovu malu Bernardu... Nju bi ja na Eurosong:-)

Link


Link

U pljuvačnicu se pretvorio nažalost blog pa evo malo i mog doprinosa. Ne dotiče me se bilo kakav komentar stavili ga ili ne. No, tradiciju treba respektirati pogotovo nakon tolikih godina iako osobno nikad u tome ne sudjelujem:-)




Link

Dobro veče svima
Znate onu pjesmu: Vratija se Šime, di je bija? Di je bija da je bija lipo mu je bilo....lalalalala...eto tako se vratila i ja i da mi je bilo super bilo je ali nema meni do mog Kvarnera..

I tako se neki dan prošetam jednom od mojih omiljenih plaža. Ostavim tragove, uslikam pa se sjetim Meri cetinić i pjesme more.
Probala ali ne ide. Bez mora ja ne dišem:-)



LinkLink

Iskreno od srca svima vama koji tu nešto tražite želim da i nađete uz jednu prigodnu:-)


I sad stvarno odlazim na neko vrijeme. Nema me niti u mojoj županiji ni u Hrvatskoj. Budite dobri i osjećati ćete se dobro.

Do vidova.

Pozvana sam sinoć onako na paf na jedno vjenčanje koje će se dogoditi sutra. Mrzim iskreno takva brzinska ulijetanja. Vjerovatno im je netko otkazao pa znaju oni koga će nego mene. Ma možeš mislit. Sad ću ja koja već imam dogovoreno otkazati zato što je njih netko onako na finjaka i tko za iz kojeg razloga otkantao. I što ja sad da radim? Da se potrgam tražeći darove ili da ono po seljački bacim u kovertu par stotica ne kuna nego to je pir na kojem će se nadmetati sa par tisućica EUR-a. E pa neće to tako. Ide Funny tamo gdje sam dogovorila a ne tamo gdje moram biti rezerva. Nije mi to bilo prvi put. Pa nisam ni ja vesla sisala.

Kjele bolje nemati nego imati u današnje vrijeme jer ako imaš svakom si dobar pa i neprijatelju-)

P.S. Mrzim glamour vjenčanja



Doviđenja svima. Neće me biti jedno vrijeme. Znam da neću nikome nedostajati pa mi je lakše i otići.

Ne znam koliko znate od petka pa nadalje ako nam dozvoli vrijeme odnosno vremenske prilike održava se tradicionalna Marunada u Lovranu. Bit će svega a najviše delicija da boli glava. Za svakog ponešto, dobrog vina, dobrih zabavnih sadržaja. Nastupat će većinom domaći izvođači a sad mi jedan dok ovo pišem dobacuje i grupa Vatra. Bit će stvarno zanimljivo. Ako netko prođe kroz ovaj kraj neće požaliti da malo svrati i zabavi se uz stvarno predobre delicije, najviše od kestena jer je on i zaštitni znak "Marunade"

P.S. Usput na brzaka prošla đir kroz Marinu u Ičićima uslikala ovu jahticu. Ona mi nekako najmilija a ima ih bome sve uokolo. No, problem je što mi se ne sviđa njen vlasnik jer je dosta arogantan u svom upucavanju:-)
Pih, misli da ako ima jahtu da može i sve ostalo na laganicu. Popila kavicu i sad čekam moje marune da ja napravim svoje delicije i po mom guštu

Da li se sjećate a trebali bi mnogi od vas onih famoznih spomenara iz osnovne škole. U moje vrijeme tamo negdje
od 6-8 razreada osnovne manje više svi smo ih imali. Najviše naravno cure, dečki tu i tamo. Oni su uvijek bili puno sramežljiviji i
teško ih je bilo nagovoriti da ih i ispune ali bilo je.

Tako sam ja prošli tjedan popela se na tavan kuće nakon dugo vremena s namjerom da nađem neke stare fotografije i naiđem na moj Spomenar. Otvorim i počnem se smijati čitajući pitanja i odgovore svih mojih tadašnjih prijatelja i prijateljica ne samo iz
razreda nego se to kasnije proširilo i na ostalu djecu iz iste škole, pa iz susjedstva.

Evo nekih pitanja:

Ime i prezime?
U koji ideš razred?
Kojeg profesora najviše voliš?
Koji ti je najdraži predmet?
Tko ti je najbolji prijatelj?


.....


a onda

:-)

Imaš li simpatiju?
Što ti se kod nje/njega najviše sviđa?
Da li si se kad poljubio/la?

Sjećam se svi smo imali barem neku simpatiju pa nismo mogli dočekati da mu ili njoj uvalimo taj naš Spomenar kako bi saznali da li im se sviđamo ili ne.

Bila su to lijepa školska vremena.

Ne znam da li toga još ima danas jer ljudi s kojima sam okružena imaju isto tako odraslu djecu kao ja ali potomaka sve manje i manje.