I ja ću budna sanjati!

Dan je lijep jer ga oči tvoje gledaju........
netko je to negdje rekao, a ja prihvatila kao da je moje.
Neka je svima vama dan lijep :-)))

Živjeti bez ljubavi je kao noć bez jutra, kao danas bez sutra, a kada ti je duša prazna, samoća je najveća kazna....

Držim joj ruke, grlim je i tražim
Da poljupcem opljačkam njen smijeh,
U naručju da otmem njene draži,
Da ispijem joj oči, kao tamni grijeh.

Ah, tko da nebu plavetnilo uzme?
Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,
Al izmed ruku ona mi ispuzne,
U rukama mi osta samo tijelo.

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?
Vraćam se opet, prevaren i smožden.
Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet
Što samo duh ga dotaknuti može?

Rabindranath Tagore

Male svakodnevne sitnice u životu mogu nas učiniti sretnima, ali ništa nam ne izgleda tako privlačno, kao ono što još nismo postigli ... , možda nam baš zbog toga i izmiče, a kada shvatimo da smo je imali nadohvat ruke, već će biti negdje drugdje.......

Od jedne iskre požari na sve strane!

Domoći će se ljudi svemirskih meta,
I uspostaviti putove od planeta do planeta,
Samo će još preostati da se uspostavi
Najdalji put ovog vijeka
Od čovjeka do čovjeka

Ujević

Samo ti spavaj
moje trepavice bit će ti stražari
i budi pahuljica
u postelji u zlatu
nedam te ljudima
ni ovom glupom ratu
probudit ću te kad procvjetaju šafrani
i bit ćeš
dobra vila
kad napravim kolibu za nas
istu onakvu i na istom mjestu
gdje je bila
kad čovjek više ne bude
samo jedan od brojeva u nizu
probudit ću te
i bit ćeš ista
i bit ćeš mi blizu
donijet ću ti rosu poljskih trava
na usnama
i biti mali
da je pobjednik u ratu
onaj tko ostane živ
i to ću ti reći
jer to mrtvi nisu znali
samo ti spavaj
moje trepavice bit će ti stražari
i sanjaj
premda ni snovima nismo gospodari
sanjaj
da ne čekaš me dugo
i da te probudim
a probudit ću te prije zore
jer znaš da ne volim
biti sam

Duško Gruborović

Viđamo se svakog dana
i znanci smo na toj cesti
stanujemo stan do stana
a neznamo se sresti

poznamo se i po hodu
po detalju garderoba
mi osuđeni na slobodu
i samoću svojih soba

ostavljeni smo i sami
sa snovima punih vriske
ne čujemo u galami
nit vidimo sebi bliske

jednaki smo u samoći
svojih duša na toj cesti
u susret bi htjeli poći
a ne znamo se sresti

D.Gruborović

Ne usuđujemo se ne zato što je teško, već je teško zato što se ne usuđujemo!

Seneka

one, su glatke i sjajne, blješte od boja, a neke su neugledne, grube, hrapave.....
Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne.
Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.

"Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da vas neko voli, a ne da ste vi sposobni da volite."

Erich Fromm

Ako Vam se čini da je danas sumoran jesenji dan, tada se uvucite duboko u svoju nutrinu, pronaći ćete sunce toplo i meko!! Izvucite ga iz sebe i kroz svoje oči dijelite......dijelite.... Ako to učini dovoljan broj ljudi (takozvana kritična masa), dan će biti čaroban -))))

Ljubav vas pronađe, čak i kad joj se pokušate sakriti. Ja joj se pokušavam sakriti otkad sam imao 5, ali cure me svejedno nalaze.

Dave, 8 godina

Postoji li uopće slučajnost?
Ja mislim da ne.
Sve je samo jedno veliko čudo pa i mi sami.

pa kaže Dobriša

...."U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi"......