sjećanja

... jedino što čujem je tišina , toliko je glasna da mi para uši ...
...da li si samo san ili je moja želja za zvukom od tišine napravila buku ??? ...
... želim čuti , mrzim ovu tihu glasnoću koja lomi mene i ono što je moje ...
...   
 
 čuješ li je i ti ????
           
                                                                              ...                                                                                         

... JUČER sam bila vani , moje cure i ja , ja sva onako jako ufurana da se želim dobro zabaviti i jesam , stvarno jesam ...
... došle smo doma oko četiri i moram priznati da sam bila prebivena , pile smo sve redom i jako se smijale svemu , onako dobro raspoložene smo i zaplesale , pjevale , ma sve je bilo kao nekad , samo smo se tu i tamo pogledale i kužile da i nije baš tako ali sinoć , noćas nije bilo mjesta problemima ...
... probudila sam se oko šest i pol , telefon je počeo zvoniti već od sedam , planovi , realizacija , akcije , božićni artikli , svakakve informacije koje su u mojoj mamurnoj glavi stvarale kaos , nisam se mogla ni pomaknuti a posao je ZVAOOOOOOOOOOOO ...
... KAKAV KAOS , mislila sam , kad dolazi poruka , gledam -izvještaj o isporuci - poznati broj , njegov . ajme meni , šta sam mu poruku poslala noćas ??? ali ja se toga ne sjećam , ma neka sam ali barem da znam šta sam mu napisala ali ništa , prazno ...
... pola sata nakon toga zvoni mobitel , ON , ŠTA SAM JA TO NJEMU NAPISALA DA JE ODLUČIO PREKINUTI ŠUTNJU ??? ...
... gledam i ne vjarujem , šta sad , javiti se ili ne , dvojba i to žešća ali nisam mogla ne javiti mu se , pa jedino što želim je čuti ga ...
... tupo halo i onda on , bez pitanja ulazi u moj život , opet , pa makar i telefonom , a ja sva treperim , ne vjerujem , kreću komentari , ideš van , žena , srijeda , pijana , pa šta je to , zašto to radiš , čemu , ja se na silu smijem , kao sve je to pet , govorim da lekcije o lijepom ponašanju dijeli onoj s kojom spava jer da je lutkica koju je kreirao samo za sebe nestala , nema je više ...
... s tobom se ne da razgovarati , govori , a ja mislim ma kada si ti to htio uopće razgovarati sa mnom međutim okrećem razgovor , on zaključuje da sam još uvijek pijana a ja se smijem , opet i pričamo tako o svemu sat vremena , službeni mobitel zvoni a ja se ne javljam , ne sad , sad je on na redu ...
... čujem se da govorim kako mi fali , on kaže ma , ti si nastavila dalje , ja govorim da naravno da jesam iako ustvari nisam ali ne mora on to znati , bla bla , odjednom nastaje kaos , opći kaos , izgovaram najskrivenije misli , ja bi se posexala s tobom , on govori i ja bi , dogovorimo se kamo i ja okrenem auto i poletim k njemu ...
... ni u jednom trenutku nisam mislila da radim nešto loše , bila sam uzbuđena , jako , jedva sam dočekala ovo , pa ja ga mjesec dana nisam vidjela nego u prolazu a sexali se nismo 38 dana , HORMONI SU MI PODIVLJALI ...
... skočili smo jedan na drugog , bez puno priče , goli smo bili u trenutku , nisam ga se mogla zasititi , sexali smo se cijelo jutro , još pa još pa još ...
... nisam ništa pitala , uživala sam u trenutku , iako sam svjesna da je samo trenutak ali dobila sam što sam htjela , nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da me je zaboravio , izbrisao i nestao ...
... njegove oči su mi rekle da još uvijek živim u nekom komadiću njega , nismo zajedno , nećemo više niti biti , okolnosti su takve kakve jesu i on je i dalje kukavica ali ja sam morala znati da ga palim kao nekad ...
... nisam sada sretna jer sam opet sama ali već ako mora biti kraj neka barem bude kako i spada ...
... ne mogu ga izgubiti sasvim , pa barem da se možemo čuti kada ga poželim ...

...večeras idem van , imam potrebu popiti vodku , s puno leda bez limuna ...
...želim početi živjeti bez tebe , da te se više nikad ne sjetim ...
...potrošila sam brdo novaca jučer , na neke tako nebitne stvari ali poželjela sam izgledati drugačije , promijenila sam i boju kose , sve samo da na tebe više ne mislim ...
...večeras ću obući štikle , i onu suknju koju zbog tebe više nisam nosila , govorio si da je presexy u kombinaciji sa visokom petom , i novu jaknu , usku , kožnu ...
...iako kiša pada , jako , prejako , ja večeras idem zapiti nas dvoje , promatrati sve one koji su slični tebi , jer svi ste vi ipak ista loza , mali , veliki , muškarac najviše voli sebe samog ...
...zabaviti ću se i bez tebe , nemoj misliti da neću , i svaku misao o tebi odbaciti ću , kao da te nikada nije bilo , kao što si ti zaboravio mene , tako ću i  ja zaboraviti na nas...
 ...večeras idem proslaviti to što te više nema , to što si otišao i to što me nikada nisi niti volio ...
...pjevati ću i smijati ću se , od sad pa zauvijek , dosta mi je tuge i toga da moja sreća ovisi o nekome , nisi vrijedan , ni ti ni nitko ...

...PRIČA IDE , ma svi znate , uglavnom da ja negdje , nekim slučajem , naletim na istu i da mi ponudi 3 želje , bila bi sebična i poželjela bi tebe ...
...da te imam za dan i noć , da si tu kad se probudim , da me tvoje disanje uspava po noći , tvoji poljupci da me griju a one tvoje nasmiješeno zaljubljene oči da me prate zauvijek ...
...poželjela bi ljubav poput naše , naravno bez ovog ružnog kraja , svima koji su kamenoga srca , pa da ih osjećaji ponesu kao što su nosili nas , da se led njihovoga života otopi zauvijek i da osjete šta to znači voljeti ...
...poželjela bi da već kad se je sve ovo dogodilo , da mi nikad u život  ne uđeš , da te ne volim jer te ipak dovoljno volim pa ti želim vječnu sreću i radost , da me ne boli to što tvoja sreća nije sa mnom i da istinski uživam u svemu što mi ovaj život daje ...
...jer ja , jedino moje , moju sreću ili tugu sada pripisujem tebi , tebi čovjeku od leda , koji nema sluha za moje vapaje , a to ne želim , želim samo mirovati u mojoj koži , ovako sama i ogoljene duše ...
...nema više ni ponosa ni dostojanstva , bacila sam ti se pod noge davno i tamo se još uvijek nalazim , ja ovako velika a ipak tako mala , ja ovako razumna a onda opet zatupljena samom sobom , ja ta koja te volim više od sebe a da li te zaista volim ako te ne puštam da odeš natrag u svoj život ??? ...
...nema zlatne ribice , nema ničeg što će sada pomoći nama , ostajemo svako u svojem životu , sami a opet toliko zajedno , zajedno samo u mojoj glavi ...
...izađi , izađi molim te , odi , nestani , samo da na tebe više ne mislim , pomozi mi jer si ja sama više pomoći ne znam ...
...ili nađi negdje zlatnu ribicu ...

...boliš me više od nepravde u svijetu , i od svakog razočarenja koje sam doživjela i od svake iglice koja me ja u životu ubola ...
 
...kad te vidim svijet mi stane , i prođu me trnci kao da prvi put volim , i zaboli me jako kad se sjetim da te više nemam ...
 
...jedino što želim si ti i koliko god sam svijesna svega to ne umanjuje moje osjećaje , niti moja tuga slabi niti se ja smijem od srca ...
 
...kad zvoni telefon , želim da si ti ...
 
...hoću li ikad prestati sanjati o nama ??? ...

... prolazi a ti i ja smo sve dalji i dalji , ustvari , nas uopće više nema . koliko god da se trudim izbrisati sjećanja , meni je to upravo nemoguće , ja tebe zaboraviti ne mogu ...
... prepuštam se sanjarenju , misli lete k tebi , srce luduje a ja se ne znam nositi s tim ...
... volim te , volim te ljubavi moja iako ti to više nisi , iako si odlučio otići , iako si napravio sve što si napravio , iako nikad niti nisi bio moj ...
... da li sam mazohist , ja stvarno ne znam ali sve u meni kopni zbog nas i nisam spremna prepustiti se drugome , ne želim da drugi dira i ljubi ono što je još uvijek tvoje ...
... ovo je prava i iskrena ljubavna poruka za TEBE a nikada je pročitati nećeš i nikada ti to više priznala ne bi ...
... ja ću opet pored tebe proći i okrenuti glavu , poštivati tvoju želju za krajem i nećeš mi na licu vidjeti da me boli , nećeš primijetiti da umirem od tuge i boli za nama ...
... volim te jedina moja srećo , nekad , sada , oduvijek i zauvijek...

...bila sam kod prijateljice , jedne od onih s kojima sam znala popiti bocu jegera i ostati na nogama , draga curaa , moja suprotnost , podrška i rame za plakanje mnogo puta , uglavnom udala se ljetos , za dečka koji se meni uopće nije dojmio i pitala sam se šta radi s njim ...
... ništa loše , mislim , ali tako je drugačiji od svih njenih bivših , i zašto mora tako liječiti rane koje je napravio zadnji kreten s kojim je bila neđutim dogodila se ljubav i brak i sada beba , da , trudna je , oko 6 tjedana ...
... i tako sam sinoć odgodila izlazak jer sam joj čula u glasu da nešto ne valja , on ide u neku lovačku kućicu , martinje je , a ona pošto ne puši i ne pije ostaje doma jer joj se ne da grintati pred drugima a ona je zaista u toj trudnoći postala grintava , živčana , pomalo depresivna i sve ono što ona nije , a ne zovu to baš bez razloga drugo stanje ...
... tako dođem tamo , uočavam promjene na njoj , cice su joj veće a i onaj ravni djevojački trbuh kao da je lagano zaobljeniji . pokazuje mi sličicu , 1.5 cm velik fetus , ona puše , glava je boli . jedino što mi prolazi kroz glavu je koliko je lakše roditi se kao muškarac , primjer : njen muž sad fešta a ona je na wc u svakih pet minuta(stalno joj se mokri) , sve joj je nešto , svjesna je da će ga čekati dok dođe s posla s kuhanim ručkom , da treba preživjeti mučnine , trudnoću , roditi , odgajati , bdjeti i sve to više manje sama iako je on jedan od onih rijetkih muškaraca koji su spremni ponijeti komad tereta i biti prisutni kad je njihovoj partnerici teško ...
...da joj odmaknem misli od svega krene priča o više manje svakakvim glupostima iz svakodnevnog života , i uhvatim se da opet pričam o NJEMU , onom koji je sjebao moj život , i ona sluša jer ona zna sve o nama , poznaje ga duže od mene i spomenem joj blog , da sam našla savršen ispušni ventil , da ne pišem njemu pišem vama , i zadovoljna je zbog toga , ali spomenem i komentare koje pišu nepristrani ljudi , koji donose zaključke na temelju napisanog i pitam je , da li je to tako bilo , da li sam ja zaista njemu bila samo to , tako malo ??? ...
... nisi , odgovara ona i podsjeti me na mnoge stvari i događaje iz moje i njegove veze , da , da , imaš pravo , tako je bilo , mada to ne negira njegovu sebičnost i samoljublje , on nije postupio muški , nego kukavički a za to nisam kriva ja ...
...i kakve veze sad ima trudnoća sa svim tim ? pa ima zato jer sam i ja možda htjela biti na njenom mjestu , trpiti sve te promijene i uživati u stvaranju novog života ali njoj je teško i osjeća se sama uz jednog relativnog normalnog muškarca pa kako bi tek bilo meni sa jednim ovakvim debilom koji je u stanju preokrenuti moj život preko noći ??? ...
... išla sam sinoć kod nje da joj pomognem , saslušam , a na kraju je ona pomogla meni ...
     HVALA TI MOJA M. I MISI NIMALO DRUGAČIJA NEGO ŠTO SI BILA , TI SI SAMO U DRUGOM STANJU !!!

...nisam metereopat ali stvarno loše djeluje na mene ovo trulo vrijeme , a još je i vikend , i dosadno je , i sve je nešto što ne treba biti...
...malo sam crna , znam , i super mi je okriviti vrijeme za to , mada znam da tome nije tako . ne , ne , mnogo je drugih stvari koje utječu na mene i to što pišem ovdje , spriječava me da pišem njemu , a tako bi ga voljele čuti ...
...nedostaje mi , sve mi ustvari nedostaje , moj život prije ovog kraja , naše zajedničko vrijeme , ispričati mu kakav mi je bio dan na poslu , čuti njegova događanja , voditi ljubav dugo, dugo, dugo ...
...gdje si ti otišao , gdje si otišao bez mene ? ...

...to si mi ti prvi put rekao , kao što je i meni bio prvi put da to nekom kažem...ušao si mi u život nenadano , nakon dugog prijateljstva shvatio si da me voliš , htio si me cijelu , bez cenzure , bez strahova , sumnji , davao si ljubav i htio si je zauzvrat ...
...a ja ? nisam znala šta ni kako ali na ljubav , tvoju ljubav , nisam mogla uzvratiti drugačije nego ljubavlju . i tako je započela ljubavna priča sa velikim LJ , a meni i tebi osmijeh nije silazio sa lica , bili smo sretni , mi smo valjda bili sretni ...
...tražili smo stan i našli smo ga , pravi veliki stan za velike ljude koji imaju velike planove za veliku budućnost i napravili smo ono o čemu si maštao sve one mjesece koje smo provodili u autu - ŽELIM ZAKLJUČATI VRATA NAŠEG STANA I BACITI KLJUČ , ŽELIM POBJEĆI OD SVEGA I UŽIVATI U TEBI ! NIKAD NIKOG NISAM VOLIO , OTVORILA SI SVE U MENI , NE ŽELIM PROVESTI VIŠE NITI JEDAN DAN BEZ TEBE!!! ...
...o , kako si mi zvonile te riječi u ušima , tresla sam se od zadovoljstva , kako je lijepo biti voljen , ma kako li samo godi tvoja pažnja , što imam muškarca koji će za mene napraviti sve...
...sve moje strahove si pomalo rješavao , moja hladnoća se je pretvarala u vatru i ja sam te iz dana u dan sve više voljela , bio si mi sve potrebniji , mislila sam da ćemo trajati vječno ...
... sjećaš li se Plitvica , ona četiri dana u snijegu , ti i ja , hotelska soba puna mirisa naših tijela , Raba , Cresa , moto skupova cijelo ljeto , naših pijanstava , moga pa tvoga rođendana , načina na koji si me gledao , kako si me ljubio , kako sam znala uvijek reći pravu riječ da te smirim , kako sam te znala zadovoljiti , vjerujem da dobro znaš o čemu pričam ( mmm ) ...
 SJEĆAŠ LI SE TI SVEGA TOGA ?!
...i funkcionirali smo tako , s usponima i padovima ali nismo dali ljubavi da nestane , jedno bez drugog nismo mogli niti znali mada se je već tada počela uvlačiti ONA među nas , ONA majka tvoje djece , ONA žena koju si ostavio i koju već tako dugo ne voliš ...
... i ne krivim ja NJU , znaš , žena koja nije htijela ostati sama sa djecom , žena koja je iskoristila sve svoje adute da te makne od mene i od naše ljubavi , žena kao žena , valjda sam i ja pomalo takva , žena koja te nije prestala voljeti niti trenutka i poznavajući te bolje nego ja (a možda i ne ) uspjela je u tebi probuditi grižnju savjesti ...
...tada se je počeo rušiti naš svijet , sazdan od snova , nije trebalo puno da osjetim kako te gubim , mada nisam bila svijesna da će biti zauvijek ...
...trajali smo još , bilo je teško , tebi se je treslo tlo pod nogama , nisi znao šta ni kako , nisi me bio spreman izgubiti , kao ni ja tebe ali njene manipulacije postajale su sve žešće i grublje...
...tako smo došli do dana kada si odlučio , vratiti ćeš joj se , ne voliš je , znam , ali ne voliš ni mene ako si spreman spavati opet kraj nje ... čekaj , šta ćeš i nju grliti cijelu noć u snu , šta stvarno hoćeš ??? ne , neću , ali šta da radim , pa to su moja djeca , ne mogu ih gledati kako pate , trebaju me a za nju me boli kurac !!! ...
...otišao si , ostavio si me taj dan preko telefona jer nisi imao snage pogledati me u oči , nisi to mogao , hladno si izrekao tih par rečenica , čini mi se da si rekao i nešto kao volim te ali biti ćeš bolje bez mane , nisam sigurna jer je u tom trenu nastala noć i tama , neka hladnoća , kiša , opće sivilo , ja se ničeg ne sjećam ...
...još smo se čuli par puta a nakon toga si me počeo ignorirati , na moje poruke ne odgovaraš a ja te ne zovem kao ni ti mene , strah me je da bi zvonilo do kraja a da ti ne odgovorio , kao da sam papirić od pojedene čokolade kojeg bacaš u kantu negdje usput , tako lako si me ostavio , zaboravio i krenuo nazad u svoj stari život ...
... a ja ? ja sam prestala živjeti , osjećati , smijati se i funkcionirati ... ja samo plačem i razmišljam o tebi , izgubila sam osam kila i ne izgledam dobro ...
...reci mi , da li je trebalo od svoje dobre prijateljice i žene koja je živjela za tebe napraviti roba vlastitih emocija , ludaru koja se ne može suzdržati a da ti ne kaže barem jednom dnevno da te voli , ženu koja otkako si otišao i zatvorio sva vrata je otišla skupa s tobom u tri ..... materine ...
ODGOVORI MI BAREM NA TO JEDNOJEBENOGLUPO PITANJE ,
JESI LI ME IKAD VOLIO ILI SAM TI SAMO TREBALA DA JE VRATIŠ???????????????????????????????????????????????

...još jedan dan bez tebe , a srela sam te slučajno , jutros , kiša je padala a ja sam se borila sama sa sobom da ti se ne zabijem u auto pa da tako dobijem neka objašnjenja...ali nisam , okrenula sam glavu od tebe , izvadila telefon i kao s nekim pričala ...
...i onda sam pukla , po tko zna koji put prolila par tihih suza zbog nas , onih jako vrućih od kojih me obrazi peku još satima poslije , i krenula raditi ...
...normalno da opet ništa nisam radila , uhvatila sam se da se vozim po gradu a da ni ne znam kamo idem , trebala sam u gorski kotar a ostala sam u ovom tmurnom gradu samo zato jer sam te srela jutros , kiša je i dalje padala a ja sam i dalje plakala ...
...pitam se otkud mi suze tolike , imam ih za pol ovog grada , ja u zadnje vrijeme ništa drugo niti ne radim nego plačem , točno 25 dana , točnije otkada si otišao bez puno riječi i ostavio mene da živim sa svim ovim ludim pitanjima...
      ZAŠTO ???
...evo , opet plačem , ma do kada ? NE MOGU VJEROVATI ŠTO SAM ZBOG TEBE POSTALA?
...da te barem mogu mrziti , prezirati , ravnodušno te gledati...
 JA TEBE SAMO MOGU VOLJETI , TO JE JEDINO ŠTO SE NIJE PROMIJENILO MEĐU NAMA!!!