IMAM POTREBU...

sve ove godine
dala bi za jednu noć,
a mene ne bi imala...

a provalila me jedna mala...valjda me otkucala neka iskrica s kojom sam nekad bio na kavi(dirty old small town)...uglavnom,cura od nekih dvadesetak i kusur godina,zgodna,elokventna,lijepo priča,djeluje malo preozbiljno za svoju dob...sviđaju joj moji tekstovi,veli da umije pročitati i ono između redova,što vjerovatno mnogi ne,želi se malo družiti...

ma biž' mala...

da ti tvoja medna usta
bar još jednom poljubim...

za jednu moju prijateljicu,dok se isprepliću osjećaji radosti i tuge...
svi trofeji svijeta ne mogu se usporediti sa vremenom provedenim s njom...

kad ne bude mene
kada dođu drugi dječaci k'o ja
kad ne bude mene
ljubit' ću je pjesmama svojim i tad...

ja volim crne
ja volim plave
ja volim brinete
jer one mogu ono nešto
da mi rade
jer ja sam mladić
u najboljim godinama...

kak se tješim,nemreš vjerovat...

ma tko to izmisli,ja stalno ponavljam iste greške...i sviđa mi se...

jedan čovjek i jedna žena
na peronu sreće stoje još
čekaju voz koji doći neće....

zašto kad se dvoje raziđu,ostavljena osoba uvijek misli kako je ona ta najbolja,kako ona druga strašno griješi...a ostavljena je

kad tolike kurvanjske financijske transakcije svršavaju upravo tamo.
(a gdje je hrpa love,zlata i dragulja,koliko tek sexa ima...)

...i smijem se,smijem se,a plak'o bih...

stvarno,smije li muškarac iskazivati emocije,je li zato manje muško,gubi li seksipil kao ljubavnik(pekmezasti se ne broje)!?...

noćas mi srce pati
noćas me duša boli
teško je kad se voli
kad ostaneš sam...

a sve uvijek počne sa nekom bezazlenom kavom...i malo vina...konobari već svjetla gase...

prazna gajba,djeca kod bivšeg muža ovaj vikend...još malo vina...jedna čaša previše,zrnce pameti premalo...

plamen svijeća,tiha muzika iz noćnog programa tamo nekog radija...miris parfema i vonj požude...žena prepuna strasti,uvije se kao jegulja,njiska kao ždrijebica,para noktima po leđima kao kandžama...i iznova...i opet...do beskraja...

a onda mir...oznojena isprepletena tijela,zadovoljna i opuštena žena,umiljava se i prede,tone lagano u san...

svijeće polako dogorijevaju,težak vonj mošusa,gledam nepoznat luster na stropu,tiha muzika iz noćnog programa tamo nekog radija...

noćas mi srce pati
noćas me duša boli
teško je kad se voli
kad ostaneš sam...

kada ne znam što da radim
kad mi ova pjesma stvara bol...

čovjek na radiju mi govori da moram remen stezati i da kredita će manje biti...da će mi šef otkaz uručiti i da će me ljubavnica napustiti...i da će sol poskupjeti

...i kad prođe sve,pjevat' ću i tad

tražiš ljubav!?...
AHAAAA!....
pa,evo ljubav...

bila je tako lijepa
uvijek se sjetim nje
bila je tako lijepa
kao tog jutra dan...

sretoh susjeda penzića neki dan...lagano se vuče ulicom,nosi prozirnu vrećicu,nazire se pola kruha,mlijeko i par mandarina...hoda pognute glave u crnom,iznošenom kaputu,kapa sa šiltom(iz crno-bijelih filmova),starinski crni kišobran sa polukružnom drškom(kako li ga je sačuvao sve ove godine)obješen na ruku sa vrećicom i štap od oguljene lijeske u drugoj...i bi mi ga žao...pozdravih ga:susjed,dobar dan!kako ste?...podignu glavu,pogleda me očima koje su odavno izgubile sjaj...promrmlja nešto nerazgovijetno(šta ga uopće i pitam) i ode dalje mlateći onim štapom po zraku,žustro raspravljajući nešto sa samim sobom...

da li je trebalo da kažem tad
da svratiš opet na Stari grad...

istovremena veza sa dvije žene,nijedna(veza) ne zadovoljava u potpunosti...sujeta gospodari,prijatelji ti zavide(faca si),žene-ili osuđuju,ili gledaju ispod oka(što li to on ima)...kako prestati?...