angel kiss

Trebaš snagu da bi bio čvrst; no treba ti hrabrost da bi bio nježan.
Trebaš snagu da bi pobijedio; no treba ti hrabrost da bi bio pobijeđen.
Trebaš snagu da bi bio siguran; no treba ti hrabrost da bi sumnjao.
Trebaš snagu da bi se uklopio; no treba ti hrabrost da se izdvojiš.
Trebaš snagu da bi podnio bol svog neprijatelja; no treba ti hrabrost da podneseš svoju bol.
Trebaš snagu da bi sakrio svoje probleme; no treba ti hrabrost da bi ih pokazao.
Trebaš snagu da izdržiš nasilje; no treba ti hrabrost da bi ga zaustavio.
Trebaš snagu da bi bio sam; no treba ti hrabrost da bi se oslonio na druge.
Trebaš snagu da bi volio; no treba ti hrabrost da bi bio voljen.
Trebaš snagu da bi preživio; no treba ti hrabrost da bi živio.

make me smile
or do what you want,
run on wild...

Jedne noći čovjek je sanjao san... Sanjao je da je šetao duž dugačke pješčane obale sa Gospodom. Šetnju su, na tren osvjetljavale munje nebeske koje su ličile na slike iz čovjekovog života. Na svakoj slici, čovjek je vidio i po dva para stopa na pijesku. Jedan par je pripadao njemu, a drugi par Gospodu.
Kada je posljednji prizor iz njegovog života bljesnuo pred njim, pogledao je unazad u tragove stopa na pijesku. Primijetio je da mnogo puta na svom životnom putu vidi samo jedan par stopa. Također je primijetio da je to bilo uvijek kad je prolazio kroz najdublje i najteže trenutke u svom životu.
To ga je jako potreslo i nije mogao da ne upita Gospoda: "Gospode, rekao si jednom da ako te odlučim pratiti, ti ćeš uvijek ići sa mnom gdje god da pođem. Ali vidim sada da u najtežim trenucima svoga života postoji samo trag jednog para stopa. Ne razumijem zašto si me, kada mi je bilo najteže ostavio samog."
Gospod odgovori: " Dijete moje drago. Ja tebe volim i nikada te ne bih ostavio. U vremenima iskušenja i patnje, tu gdje vidiš jedan par stopa, to je bilo tada kada sam te nosio u naručju."

Neka mudra žena, putujući kroz planinu nađe u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji bijaše gladan, te mudra žena otvori torbu da mu da nešto pojede. On ugleda dragi kamen u njenoj torbi, očara se njime i zatraži od mudre žene da mu ga da. Mudra žena to učini bez premišljanja.
Putnik pođe dalje, sav radostan zbog svoje dobre sreće. Znao je da kamen dovoljno vrijedi da ga učini bogatim. Ali, poslije nekoliko dana, vrati se on natrag i potraži mudru ženu. Kad je nađe, dade joj kamen i reče:  "Razmišljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vrijedan, ali ti ga vračam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je mnogo, mnogo vrednije. Ako možeš, daj mi to što imaš u sebi, a što ti je omogućilo da mi s takvom lakoćom daš ovaj skupocjeni kamen."

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našle su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: "Idemo se igrati skrivanja! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećanjima. "Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: "Skrivanja? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim s brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik. "Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu svi bili oduševljeni prijedlogom. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati..
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sienu iza Uspjeha koji se, mučeći sem popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje  se skriti, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno mora (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima."Milion", povikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo ni tražiti - sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta - koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.Talenat u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu mora), a Zaborav je zaboravio da su se ičega igrali.
Samo Ljubav se nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razljutila, ugledala je ružičnjak.Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela  udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči. Ludost nije znala što da radi. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećanjima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
 
I tako je nastala priča kako je Ljubav slijepa.