snovi sanjara

Kako početi neku bajku nego po starim pričama,negdje u dalekoj zemlji,iza sedam brda,iza sedam mora,živjeli...hahaha
ma ne,ovo je životna priča koja zvuči kao bajka i naočigled mi zvuči nestvarna.Zašto nestvarna jer čovjek kad nešto želi u životu uvijek dobije suprotno a ja sam uvijek tražio svoje mjesto pod suncem sa nekom srodnom dušicom koja ima slična shvatanja života kao i ja,koja se ne boji i ne bježi od nekih svojih iluzija i strahova.Samo mi smo muški specifična bića,kada nađemo sebi osobu koja vam odgovara teško je izreći par lijepih riječi upučenih njoj a svjesni smo da si odgovaramo i da svaki trenutak proveden u njenoj blizini ispunjava nas kao osobu u potpunosti a kad poljupcima udahnete jedno drugom neku iskricu života,tijelom ne da prostruji vulkan nego vas obuzme tornado.Sva naša putovanja,izlasci u nepoznato,druženje i upoznavanje nas samih vode nas do jedne linije života na koju nas je sudbina donijela.Poslije svakog našeg susreta bude mi žao što joj nisam rekao koliko mi je bilo lijepo,možda zbog nekog straha a možda jer je to i isfurana špranca kad budeš s nekim da kažeš da je lijepo i ako nije.Volio bih kad bi mogli provesti desetak dana barem negdje sami,daleko od svih očiju koje nas prate i osuđuju.

Gladan sam svojih spontanih stihova, zato i sada samo slažem riječi do riječi u nadi da će se stvoriti nešto sa nekom jasnoćom, nešto što neće biti samo naškrabano i neuredno, nešto nerazumljivo i nadasve nezanimljivo.U tišini, pored nijemog klavira tražim otkucaje davno zaboravljene pjesme. Slušam pjesmu, ponoćne zore kako prati tragove lelujanje mora u daljini.Opet sam danas, kao sanjar sjedio na kamenu i sanjao nedosanjani san.Opet sam sjedio u krletki vlastitih nerazumnih misli. Zavaravam samog sebe, da je to samo ostatak onog besmrtnog vala, koji je nestao u sekundi. trčao sam, po plaži, ostavljajući za sobom tragove satkane da ih ti možeš nać ibježao sam od tebe, što dalje od tebe,ali ipak u nadi da ćeš me naći znam da si preduboko, preduboko u meni, nisi više samo sjena, samo glas, sada si dio mene, onaj dio koji me drži za sigurnim korakom i za natrag i za naprijed. Volim tvoje dodire, kada me nježno diraš po vratu, volim tvoje oči koji mi jasno govore da je tvoja ljubav iskrena, volim tvoje ruke i snažan zagrljaj koji mi govori da sam tvoj jedini.Volim sve na tebi!i ja samo pripadam tebi!!!!!!!!!!!

Evo me opet,sanjar ili budala,vjerojatno oboje,počela je i ova 2009 nevidim izlaza iz svoje zablude i neke pomutnje.Kažu što je čovjek stariji bude pametniji ali kod mene to baš ne djeluje,ponašam se kao neki tinejđer i nikako da se opametim ali nemogu si pomoći kada volim živjeti punim plučima i kakav bi to život bio kad bi bio savršen,bez imalo boli i patnje,bez dnevnih trzavica i nekih napetosti,nismo mi naučili živjeti normalno,ovo je za nas normalno i kad me netko pokušava promjeniti digne mi se kosa na glavi.Zašto nekoga mjenjati,ma pusti ga i ako radi krivo samo mu sugeriraj da nije u pravu a ne pokušavat mu promjeniti život za 360 stupnjeva.Ma jebo ti ovaj život ovdje idem spakovati kofere i na havaje ili možda samo kod nas negdje u dalmaciju,obožavam miris mora,borova,svjež zrak.Kad ljeti odem na more znam se ujutro dići ranom zorom i otići do mora,sjesti na kamen do mora i samo zuriti u to prekrasno plavo blještavilo,prije sam i retrivera vodio na more dok je bio sam i uživao sam gledajući ga gdje se kupa i uživa,ali vrijeme pregazi sve i ostaju samo lijepa sječanja.

Evo još jedan dan iza mene,još jedan dan da brže prođe ova godina.Kako bih volio da je sada opet ljeto,tj.cijele godine da bude ljeto.Možeš se raskomotiti,biti nudista ako želiš a ne sada samo se ubundavaš a stalno ti zima.U biti nisam neki zimogrozan tip i spavam preko cijele godine u boksama,ponekad volim i preferirati nudizam po kući ali uglavnom kad sam sam.Nedostaje mi plivanje i rolanje ulicama našeg grada a mogu reći i da mi fali naša trim staza koliko god ona bila jadna ali drago mi je da je ovaj naš grad barem malo uložio duha u svijest mladih ali uzaludno.Ma šta je danas zanimljivo,sjediti negdje u kafiču,možeš nožem sječi dim koji te okružuje,pijuckati žestu ili pivu.Ma daj molim te fitnes centri prazni.Baš me zanima kad bude gotov ovaj naš bazen u lenijama i nova fitnes dvorana hoče li moči podmirivati troškove od ulaznica jer čisto se bojim njenog opstanka,možda da je napravljen neki novi kafić tko zna,dok je u điru bilo bi puno a poslije kao i sve lokot na vrata.

ma daj koji kreten,gledam romantične komedije i samo se još više ubijam,ma koji film,život je najveći film koji proživljavamo a nismo ni svjesni da smo mi glavni glumci.Upoznati nekog na ovoj iskrici bilo mi je pitanje života a nisam bio ni svjestan da su riječi onaj dio kontakta koji dopire direktno do mozga i slaže neku slagalicu.Došao sam ovdje isključivo radi dopisivanja i da pokušam naći svoj komadić mira a upoznao sam par vrlo dobrih prijatelja koji svi imaju svoj ritam života ali sve nas opet spaja neka čudna sila i energija koja nam govori da se dopisujemo i da budemo baš ta karika koja nedostaje tom lancu da budemo sretni.Ma koja sreča da budemo zadovoljni onim što jesmo i da nemoramo glumiti za nikoga.

U kakvom zanosu ja živim,zabljesnila me ljepota prividne iluzije,provodim večeri u tami svoje sobe slušajući zvuke mojih najboljih pjesama.Što se sa mnom dogodilo, obasjava me neka čudna svjetlost u polutami stvarnosti,svaki dan mi postaje oluja strasti i želje da te vidim ova udaljenost među nama me izluđiva, ubija u meni posljednji komadić da sam ostao pribran.Svakim danom budim se sa tvojim usnama na mojim usnama,sa željom da me onako jako pritisneš od sebe,da gledam tvoje oči i da se smiješ samo onako kada sam sa tobom.Ne volim kada prođe dan a da te ne vidim, sada su se ti dani zaredali kao karika na lancu; Prvi put želim srušiti tu kariku.Dođi i večeras Anđele u moje snove, uljepšaj mi noć.Ti si jedna od onih koji svojom pojavom brišu sjaj zvijezda,a ljepota sjajnih Božica ne mjerljiva je sa tvojom. Zbog čega si samo tako posebna, zašto si baš ti sada ušla u moj život.Psihički sam vrlo jaka osoba ali emocije i osječaji su nešto što nije pod mojom komandom i volio bih da te mogu opet imati ali kad bolje razmislim ti si samo san,plod moje bolesne mašte koja bježi od stvarnosti i ubija se u tami svoje sobe.

Sjedim u tami sobe,samo svjetlost monitora mi obasjava lice,sjedim,razmišljam i svoje snove pretačem na papir.Pogledavam po sobi da li bih slučajno ugledao tvoj lik jer mi se na trenutak učini da sam upoznao anđela.Ustadoh sa stolice i rukama posegnem za tvojim likom ali tvoj lik mi iščezne pred nosom potjeravši te odsjaj farova sa ceste.Otišao sam do prozora i spustio roletne.Čekao sam te da se pojaviš,već me je polako san obarao kad sam ugledao tvoj lik,ljepši nego ikada do sad.Blještala si poput dragog kamenja,primio sam te za ruku i posjeo na moje koljeno.Htio sam da taj trenutak traje cijelu vječnost,samo smo šutjeli i izmjenjivali poglede,pogledi su govorili sve.U tišini sobe nešto me je dozivalo,trgavši se vidio sam da je to moj mobitel koji me je budio na posao.Shvatio sam da sam s tobom proveo cijelo veče a meni se učinilo kao sekunda.Taj dan sam cijeli bio pospan ali sretan sam bio jer sam proveo prekrasno veče sa svojim anđeom čuvarom.
"Život je kao vožnja biciklom s vjetrom;ponekad te vjetar tjera i sve je lako,ponekad ideš u vjetar pa je teško i može ti natjerati suze u oči,ali imaš neki cilj, nekamo ideš i zato se nikad NE PREDAJEŠ!!!nego voziš dalje...."

Sjedim u tami svoje sobe i slušam pjesme,baš me znaju uzdrmati.Ode najgori dan u tjednu,ponedjeljak,ljudi su izgleda najspremniji za raditi ponedjeljkom orni za posao jer mi telefoni stalno zvone ali zazvoni zvono u pet sati i nastupa čarolija.Odlazim na trening i tamo sam u nekoj drugoj dimenziji,bez telefona i u nekom svom filmu,odrađujem seriju za serijom kao u nekom transu,na licu mi smješak,ljudi u nevjerici gledaju kako radim i pitaju se čime se ovaj bavi kad s takvom nekom lakočom odradi taj trening a ni ne pitaju se koliko taj trening znači za mene,tu pronalazim sebe i to mi je ispušni ventil.Poslije treninga odlazim kući gdje me čekaju dva zlatna retrivera,bacam im se doslovce u naručje,neki nisu ni svjesni kakvu ljubav pružaju ta prekrasna pseča stvorenja,dače ti svu svoju ljubav za samo malo tvoje pažnje,samo što govoriti ne znaju ali tko zna možda jednom i progovore.Jako me smeta kad vidim napuštene životinje koje su nekima služile kao igračke,malo se poigraju s njima i onda ih prepuste ulici a ni neznaju da su tako izbacili na ulicu još jedan život ne ljudski ali životinjski i nisu dopustili da im se ta životinja približi bilo to mačka ili pas ili bilo koja druga životinja koja če teško opstati na ulici ili če završiti pod nekim vozilom.Ponekad smo toliko surovi da nismo ni svjesni svojih grešaka ali sve se u životu vrača,možda u drugom životu baš vama bude određeno da budete neko od tih prekrasnih stvorenja a nečete imati priliku da živite jer vas slijedi kazna.

dobro veče,sinoć sam se priključio na ovaj blog samo da izbacim iz sebe ono malo vrijednosti što ima u meni.Dosada sam uvijek piskarao po kompu ali od sada ču to prenjeti ovdje,jer bilo kakva kritika od srca je dobronamjerna i uopče se ne ljutim zbog loših komentara.Ali žalosno je što je bit da se mi uopče ne poznajemo a neki me osuđuju,izgleda da je cijeli svijet veliki big brother i jedna velika kamera koja nas prati u stopu.Zašto ne govoriti srcem umjesto jezikom.Cijeli svoj život sam proveo u nekom sanjarenju i to je ono što me drži budnim,imam dobar život,nežalim se,bio bih sebičan kad bi rekao da mi je loše ali mali čovjek uvijek sanjari o nečem.Kod mene su ti snovi toliko jaki da se ponekad zapitam u kojoj sam ja dimenziji.Kad mi kažeš da ljubav nije bitna,ma daj molim te,o čemu da razmišljam o politici,o krizi,sportu,da žurim kući u pola osam i da palim dnevnik da vidim tko če više šta slagati i obečati.Ja sam običan smrtnik koji radi i kad sam na poslu odrađujem ga sto posto ali kad završim posao on je za mene završio onaj tren kad izađem iz firme.Ostatak dana i dugo u noć provodim razmišljajući.Volim duge šetnje gradom,kad je toplije vozim role,obožavam slušati glazbu.Ja obožavam voditi ljubav ali nije isto radio ti to s osobom koja ima osječaja,iz koje žari neka vrelina i s robotom koji samo razmišlja da je bit udovoljiti nekome.Nisam slijep barem ne još i ponekad se zapitam otkud ja s njom,znam da razgovor rješava sve ali netreba ni očekivati da če se promjeniti,lako je nešto obečati treba biti karakter i održati obečanje.Nekažem niti se pokušavam opravdavati ni na bilo koji način,nitko nije savršen,svi mi imamo svojih mana.Znam da naš muški mozak funkcionira obrnutom logikom,meni je bitan seks i nestidim se govoriti o njemu,meni je on šlag na torti nakon lijepog provedenog dana s nekim do koga ti je stalo i ljedva čekaš da okusiš slast njenih usana iako si ih okusio već milijon puta,razmišljaš o tome kao da ti je prvi put a kad dođe i taj trenutak ona nije za seks ili imaš osječaj da taj poljubac i više nije tako slastan.

jedan sat iza ponoći,pokušavam zaspati ali san neće na oči,za početak da vas upoznam sa osobom koju čete pokušati skužiti kroz ove tekstove.Dolazim iz grada na rijeci Bosutu,malen ali lijep i tih gradić,mnogi nisu čuli za njega ali meni drag jer sam rođen i živim tu a zovu se Vinkovci.
Oduvijek sam živio u nekom svom filmu,sanjar ali koji hoda otvorenih očiju,volim puno maštati ali brzo dođem k sebi kad shvatim da je stvarnost daleko od onog što očekujem od života.Ja kad nekog volim spreman sam dati i dušu i srce toj osobi ali za uzvrat očekujem isto,u duši sam čisti romantičar i vrlo sam pozitvna osoba.Imam 33 godine i još sam u potrazi za izgubljenim gradom u kojem ima mjesta za još jednu osobu.Valjda previše gledam filmova i zamišljam ljubav onako kao na filmu ali nemogu si pomoći kad sam takav.Mnoge noći sam proveo u razmišljanju i maštanju,volim maštati o životu koji me okružuje jer ja to odmah pretvaram u neke slike i pravim zabilješke u svojoj glavi.Upoznao sam mnogo ljudi u svom životu jer radim na takvom poslu gdje sam u stalnom kontaktu sa ljudima a volim i body building gdje se osječam bolje nego kod kuće.Neke osobe bi bolje odmah zaboravio a neke ti ostaju u lijepom sječanju.Lijepe stvari čovjek nekako lakše pamti a one loše potiskuje sa strane ali ne zaboravlja baš tako lako.Nevolim suditi o nikome pa se ni ne trudim,kod mene ima samo dvije vrste one  kojima bi dao i svoj život u ruke i oni kojima nebih povjerio ni psa da mi pričuvaju.Ljudi su najbolji glumci naročito oni do kojih vam je stalo a neznam zašto se pretvarati i lagati,kad se to primjeti i osjeti.Kad u poljupcu osjetiš da tu nema nekog žara i iskre pa zašto pričati o nečemu drugom.Svi mi živimo svojim životom ali ljudi vole zabadati nos u tuđe živote i petljati se,pa baš zbog njih nekad i sami smo kukavice i nastavljamo živjeti onako kako oni hoče,neslušamo svoje srce koje kuca ali polako usporava jer je toliko izmoreno i toliko puta je bilo ranjeno da liječnici predviđaju jako dug i teški oporavak ali savjetuju da ga opet ne izlažem fronti jer dovoljno je i najmanja krhotina s njenih usana da potpuno iskrvari.