za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link
Link



Prožimanje vremena



Mogu biti smrt

strah i bolest na listu

padanje i umiranje

i gorštak na litici

laž upakirana u ukrasni papir

zemlja žedna vode

prijatelj s brazgotinom na licu

noćna ptica sa krilom ili bez

Mogu biti

razlivena tinta

u polju od papirnatih zmajeva

il jutarnja rosa

što nestaje pri prvoj zraci sunca

slijepac što traži svoj san

u prožimanju vremena

mogu biti leptir

kojeg čekaš u sjenci

hladniha zidova

želiš li i ti letjeti s osakaćenima ?





Staklena


Link
Link

Link
Link
Link


Dobra ti večer...



Dobra ti večer

nevidljva ljubavi

ti,što me čekaš na

obroncima sna

u tom prostranstvu

u bespućima mliječnih staza

dok smo nalik na zvjezdani prah

I tko zna

u tom vrtlogu želja

možda se sretnemo jednom

i zalebdimo s jutrom na zrakama sunca

s osmijehom urezanim

u kutu usana

odavno usanjanog sna

a do tad....

sanjajmo vječnost




staklena



Link
Link
Link

Link
Link
Link


U bespućima ničega



U bespućma ničega

možda se nekada sretnemo i zajedno smijemo

ogorčeno ili ne tko to sada zna

Možda se ti nekada smiješ meni

Možda se ja nekada smijem tebi

i sve tako u krug

baš na isti način kao što se zemlja okreće

I dok smijeh dijelimo skupa i dok tišina ozdvanja

u hodnicima tajni

i ti,

i ja,

klackamo se na klackalici istoga vremena

I tko će ga znati

živimo li na našem

ili posve tuđem nebu..

I tko zna više da li je to ljubav

I tko zna da li je to igra

I tko zna da li je to sreća

ili samo običan

ples pod maskama u bespućima

ničega...




staklena



Link
Link

Link
Link


Duša ozebla...al stvarno




Duša je ova ozebla od nenapisanih slova

I zato ponovno padam ničice

po tko zna koji put pred krhkom istinom

I nigdje se ne naziru nečije ruke

one samo meni znane

da me prigrle,privinu k sebi

baš one što ih znam,one koje fale

one koje lažnu nadu daju

one što ponekad u mojim snovima

bijahu samo moje

u našoj vječnosti u našem nedostajanju

ili samo u mojoj zabludi da i ja za tebe postojim

al' stvarno....



staklena




Link
Link

Link

Link

Link


Ovdje sam ....a u stvari, nisam nigdje...





Ovdje sam ....a u stvari, nisam nigdje...
"Što radim u ovoj zabiti....?
Ovdje nisam izgubio ništa, a ipak sam se nadao da ću nešto naći.
U potrazi sam , a ne znam za čime. "
Ni pomislio nisam da ću toliko ostati ...da ću tako dugo biti na putu od nikuda ka nigdje...
Volio bih da ne ostanem nigdje već da budem negdje...ne samo ja već i svi koji su na tom
putovanju...da ne ostanemo nigdje ..već ipak da budemo negdje…
da pronađemo naše lice ljubavi ali i da mi budemo lice njihove ljubavi…
znam,teško izvodljivo ali ništa nije nemoguće.
Osam godina...nečiji život.
Lijepi dani ljubili ružne...sretni grlili tužne...
Imali i bili emotivne greške...
U škrinjici za uspomene samo lijepe su pohranjene misli...
ružne pokopane na putu prema negdje ,
a možda samo zalutale u zaboravu...
Nisam znao da je tako istinito što napisah:
dokle god smo ovdje..nismo nigdje...
Volio bih se negdje vidjeti..ali ne vidim se...
kao i većina koji su ovdje.
Ne želim „slaviti“okrugli broj..nikakav jubilej...
Makar u snovima mijenjao semering na autu kojeg nemam
Ili krpao i pumpao gume ...
Čitamo se...jednom...

Link
Link

Link
Link

Joškine ruke bi mogle na hiljade priča ispričati..
.
svaka brazda,porezotina,deformirana kost...sve je to na destine priča...

prljave radničke ruke su izvor čiste savjesti i čistoga srca...






sve si nešto mislim..da ponekad badava velikih škola i gomila pročitanih knjiga...bejah u rodnome gradu gdje trenutno caruje tama,siromaštvo,i još je i zima stigla...kroničan nedostatak osmijeha je već redovan...uvijek sretnem po nekog dragog mi poznanika pa tako i sad...Joška,nekadašnji radnik u ručnom transportu,gdje je mladost i zdravlje ostavio i penziju zaradio,penziju od čitavih skoro oko 550 kuna ili 75 eura ,bez svog toplog kutka,plaća stanarinu,ponekad živi u objektima koji se ruše sami od sebe,kupa se kad pokisne,hrani se i po kontejnerima ili zaradi radeći neke fizčke poslove koje još može da radi,jer ipak ima dosta godina a i zdravlje ga napušta polako...no da skratim,da ne odem predaleko..čovjek sa toliko briga koje ga pritiskaju,i to onih osnovnih hrana,dom,zdravlje-nikada,ali baš nikada ili vrlo rijetko je bez osmijeha...tako da sam ga i ja bio prinuđen upitati za tajnu njegove filozofije...
a on se na moje pitanje samo nasmijao i odgovorio

Ljubav,prijatelju,najbitnija je ljubav i sa njom je sve lakše...
nasmijao se i zagrlio i poljubio svoju golubicu...

i kad bolje razmislim,u pravu je,odgovor nam je čitavo vrijeme pred očima a mi ga većinom ne vidimo zbog nekih prevelikih i dubokoumnih filozofija...


Link

Link

Link

Link

Link
Link

Link
Link

Link



srest ćemo se jednom majko

među zvijezdama...

Link
Link
Link



nebeski susret



Dok putuješ po nebeskom svodu

Prepoznat ću i tamo te po hodu

Po koraku kojim tiho krećeš

Mojeg lika ni primjetit nećeš





Kažu da ste svi isti u raju

Da lebdite u zraku i sjaju

I da nitko nikom se ne javlja

Sve na zemlji da se zaboravlja

Ja ću ipak Tebe tamo naći

Oblak svjetla ponijet ću na sebi

Jednog dana sunce će mi zaći

A taj susret

Propustio ne bi



J.Bogdanović


ps.

Tvoje oči negdje duboko u meni pišu pjesmu

ne pitaj otkud izviru sve te riječi

i zašto tiho šapućem tvoje ime...



Link
Link

Link
Link
Link




Nesanica



Noću

u grču nesanice,

dozrijevaju samoubice,

a onda tamo u osvite sive

padaju zreli među žive.

da li to i ja

dozrijevam

noćas dok vjetar žalno pjeva

po ulicama

i pod mojim čelom

da li to i ja dozrijevam

ili sam .možda,već prezreo,

pa sada venem sam i taman

mirišući neveselo...




Vito N,




Link

Link
Link
Link


Noćas...


Noćas tako želim

da me neko voli,

pregršt nečije nježnosti

mi treba

noćas ću sve

da zaboravim i

prebolim,

da se vinem u naručje Neba...

Ja sam kafanski i više ničiji,

i bio prezren,

neželjen kao grobar...

noćas bih htio dječaku

da sličim

i da mi se opet kaže

da sam dobar...


Vito N.
Link


ps...


Ponekad kad čudne

mi misli sinu

svratim na tajno mjesto

u carstvo pospanih duša

dođem tek ponekad

a znam i često

da otjeram crnilo

glasnu slušajuć tišinu...

.......

U haljini od sjena

i očima od prašine

vuče se dan u noć

noć u dan

i praznina se igra

slovima okrnjene istine

U škrinjici samo pohranjene misli

na putu prema negdje ili nigdje

Link


Link
Link

Link
Link
Link
Link


ples anđela...


Mrtva su slova na papiru

umrljana tintom je istina

papir je od crnila izgubio smisao

Pospremljeni su snovi

u škrinjice od ničega

i klaun na klaviru

posprema zadnju notu

u arhivu želja

I nitko ne raspoznaje

oslikane zidove bojama

svatko živi po svome

ne mareć

što anđeli plešu danas

sami na kiši...



Glazba je umrla...



Staklena




Link

Link
Link
Link
Link

For those of nowhere on the road to nowhere

&

za one od nikuda na putu za nigdje



potrošeno vrijeme od skoro 365 dana i noći

daje do znanja

da nisam nigdje ( poput mnogih )

iako bih volio biti negdje...

zato:





Sretno u Novoj

i da ne ostanemo nigdje

već ipak da budemo negdje…

da pronađemo naše lice ljubavi

ali i da mi budemo lice

njihove ljubavi…


što više zdravlja a što manje nervoze i briga

želim svima

osmijeh i lijepe želje šaljem…

čitamo se …

jednom…




Link
Link
Link