Vražja posla

a bogte kolko se samo faktora mora poklopit da se ulogiram na tu iskru..izvan radnog vremena..i još da napišem log..i da tipkam..
a nije nekad bilo tako :-)
- moram bit vraćen sa godišnjeg (u depresiji radi istog)
- moram bit lagano spržen (hvala ZG asfaltu)
- moram bit sam doma bez prijatelja, žene, djece, ljubavnice i ljubavnika od ljubavnice koji mi skaču po živcima..rodbina je fala bogu sva južnije od plitvica (dabogda se utopili)
- mora me ćopit nostalgija za starim vremenima na iskrici
- moram imat litar vina, negdje u vidokrugu
- moram imat raspoloživih megabajta na ADSL-u
- i moram se osjećat dovoljno tolerantnim da mogu izdrzat sve retardirane koji su se u medjuvremenu, nakotili na iskrici
i još koješta moram..a najviše mi se mora ono, ćaskat..e baš mi se sad virtualno ćaska s nekim..po mogućnosti da baš nije junfer na iskri (toliko o mojoj toleranciji) ;-)

 
aj aj,dođi da laprdamo.. kaj čekaš?

..ovih današnjih iskričara pa da se odmorim malo :-)
pozdrav penzićima iskrice ma gdjegod bili hehehe nadam se jedino da ne kopate po nekakvim virtualnim kontejnerima :P

 
Čovjek je stvarno sentimentalna budala..No eto, za utjehu, možda je ta varijanta i bolja od one u kojoj je okrutna budala..
Heh..Znaš onaj gadan osjećaj kad bi tolko toga reko il napiso, a ne možeš..Il kad bi fuko, a neće ti se dić..E, tak ti se sad ja osjećam..Teško izlaze slova iz mene, ko da iz Hitlera želiš iščupat neki smajl..
Blogovi se tu produciraju ko po traci brate, pa će i ova mala slatka patetična refleksija doživjet istu sudbinu ko i sve druge i začas otplesat svoj ples..
Uglavnom, projekt, da ga tak tendenciozno nazovem, devil4u, has failed..Njegov glavni problem i defekt je što je svojedobno uspijevao i previše (skromnost mi je uvijek bila mana)..Ko Frankeštajn kojeg napravite pa ne znate šta bi s njim pa se to onda pretvara u čistu destrukciju..
Ta moja egzaltiranost je tu i tam, uz mene, zabavila i ponekog virtualca..I sve bi to bilo divno i krasno da nije sa sobom stvorilo i neke nuspojave..osim što je zabavila, ona je još više u konačnici povrijedila i razočarala neke, malo je reć, divne duše..i džaba sad govorit da mi to stvarno nije bila ni približna, a kamoli eksplicitna namjera..tak su se karte mješale, šta ćeš..
E pa htjedoh, zbog sveg gore navedenog, a i proljetnog rituala radi, izbrisat taj prokleti nick koji mi je samo povuko lošu karmu za slijedeće živote, a i te šugave "lovčeve" zapise, a onda se oko uhvati tih slova, srce zaigra i vraćamo se na prvu rečenicu i nit vodilju ovog bloga..
Podsjetilo me to na Lošu koji je onomad rekao da mu je neugodno kad pogleda iza sebe..Popljuvo je čovjek svoj opus do daske..Sve te, svojedobno hit pjesmice, kojima je prije dizao libido tolkim curicama širom bivše juge..To jednostavno više nije on i ne može vjerovat da je to bio dio njegovog odrastanja, njegovog svjetonazora..Onda mi je to zvučalo bedasto, u stilu: hej, pa nemoj se sramit samog sebe, to si bio ti i prihvati to kao jednu svrsishodnu životnu epizodu..
E al sad ga baš nekak žimku..Daleko od tog da sam ja nekom dizao libido, češće je želudac bio u pitanju, al opet je to bio neki moj izričaj, izbačaj, ekspresija..A sad mi je to tak blesavo i smiješno za čitat, sve te tekstove i komentare (doduše fali ih jer ljudi vole brisat nickove)..Al eto, moram priznat da mi je pritom ipak toplo negdje..Ne znam jel to srce il se to samo tak u žargonu veli, al grije čovječe..Ma kolko sad bio u nekim drugim realnostima i nekim drugim životnim projektima..
I žal mi je ko pesu sve to izbrisat..Daleko od tog da to ima veze s egom..Jednostavno, čini mi se sve to kao neka mala kronika jednog vremena, i jednog malog kruga ljudi u tom vremenskom odsječku..I nemam snage ni prava kliknut mišem..Ko što reče Sven Hedin (doduše u jednom drugom kontekstu): "Nikada nisam mogao ugasiti neko životno svjetlo, jer mi nedostaje moć da ga ponovno upalim"..
 

 
evo i sad se još smijem :) i nisam baš mislil pisat blogove al ovom ne mogu odolit..naime, dobil sam neformalnu ponudu na poslu za, zašto drito ne reć, intimnim susretom sa jednim parom..oni su kolko sam skužil i inače swingeri :) i možda mi ne bi sve to skupa bilo tak smješno da nisam nedavno čital na nekom portalu o swingerskim okupljanjima u Bizovcu pa kak škvadra u hotelu nije imala pojma kaj im rade po sobama :) i sad nakon par dana ja dobijem ovakav poziv (mislim da sam ga dobro protumačio)..pa život je stvarno ponekad i čudan i smješan :)
i kaj sad da ja napravim ha? dal da na zahtjev odgovorim pozitivno il da ispadnem konzervativan :)
i da, zanima me jel netko tu od vas na blogu swinga hahah pa da mi veli kak to ide otprilike :P

..il sam ja stvarno opet u ovom astmatičnom gradu..sjedim opet na ovom besmislu od (bes)posla i ulogiravam se na dragu psihopatološku stranicu koja zbližuje i još više udaljava ljude..daleko od mediterana kaki je nekad bio i sebe kakav sam bio do prekjučer kasno navečer do naplatnih kućica..
ak je, uštipni me pa da se ponovo probudim u kupaćima s onom tipičnom ljetnom konstantno blagom erekcijom..
ajd budi drug..

 
Na srca..Novac je lovac na duše..Na ideale..Novac je lovac, a mi ljudske ovce smo mu vječna lovina..
Novac je lovac bez predrasuda..On puca na mlado, staro, muško, žensko..Jedino štedi malu djecu i retardirane..I pokojeg starca koji je bliži nebu nego zemlji..
Za njega ne postoji lovostaj..Sezona je uvijek otvorena..
Zbog njega djeci ne daju da dođu na svijet..Zbog njega djecu koja su ipak rođena zanemaruju i odbacuju..Kasnije ta djeca zanemaruju svoju i krug nesreće se zaokružuje..
Zbog njega babe Brajše prodaju djecu..
Zbog njega žene i djeca prodaju svoja tijela u bescjenje..Zbog njega ljudi prodaju duše vragu..
Zbog njega brat brata mrzi i zaklo bi ga zbog nasljedstva..Kasnije kad zloduh izađe iz njega mu je žao al već je kasno..Kad lovac zapuca prijateljstva padaju ko kule od karata..
Zbog novca svi ponekad rade stvari kojih bi se zapravo trebali stidjeti..Kad bi mogli skinuti veo..Novac je lovac koji prvo baci veo na tebe pa ti onda podmuklo zada udarac..
Zbog para u čovjeku sve više hlape pare istinskih emocija..Rijetko koja ljubav ostane autentična do kraja..Neuprljana novcem..Mnoge ljubavi pucaju upravo zbog novca..
Novac je uzrok ratova..Zbog novca se kolju ljudi i životinje i sijeku amazonske šume..Novac je uzrok gladi i bolesti u svijetu..Duševne su pogotovo u porastu..Stres je lovčeva kćer..
Zbog novca mi više ne jedemo zdravu hranu, ne pijemo čistu vodu i ne dišemo čisti zrak..Jedino seremo čišće jer danas su pune police raznih domestosa..
Zbog njega se ubijamo od glupog posla koji nam postaje svrha života..Novac stvara svijet Sizifa koji nesvjesno kotrljaju svoje kamenje..
 
Novac nije uzrok ničeg što sam nabrojao..Novac nizašto nije kriv..Čovjek svoje slabosti i rupe u šavovima projicira na novac koji je samo sredstvo..
 
Novče, zbog svega navedenog ja te mrzim iz dna duše..Novče, zbog svega navedenog ja te obožavam..Da tebe nema kako bi mi tesali svoje duše u ovom materijalnom svijetu i izdizali se iz močvare istog..
Onomad sam našao novčanik u parku sa povećom svotom novca..A hitno mi je trebala lova da skinem jedan veliki teret s vrata..Frend, inače vrlo dobroćudan, je u tome vidio prst sudbine..Kao bog mi nudi rješenje problema.Ja sam rekao ne..Nudi on meni nešto drugo..Test, iskušenje..Položio sam i vratio puni novčanik u paketu, anonimno..
Vlasnica je sigurno skakala od sreće čudeći se svojoj sretnoj zvijezdi..A ja sam malo nakon toga igrom slučaja(?) dobio jedno manje nasljedstvo koje je bilo otprilike 4 puta više od sadržaja novčanika..Pouka? I malom djetetu jasna..
Nego..Novac je lovac..Najbolji od svih..Njegova trofejna dvorana je prepuna..I tvoja glava visi u njoj a da i ne znaš..Ovco

Ovo je blog o jednom dudleši..Iz moje firme..Ma ja vjerujem da ih je svaka firma puna..Više to i nije neki poseban sloj ljudi..U socijalizmu i nisu bili tak česta pojava, al negdje s kapitalizmom je u urede došla i ta borba na život i smrt što je i afirmiralo naše dudleše koji su odjednom, ko oni pajaci iz kutije, naglo iskočili iz ladica..
Zašto dudleša? Pa zato što se bojim da ću jednog dana nać njega i glavnog šefa in flagranti..u inkriminiranom dudl položaju..A ne želim si to u životu jer će se desit da će mi sadržaj želuca naglo odlučit napustit isti..Pa ću zaprljat klonju što će tetama spremačicama priuštit dodatnu muku..Što nikako ne želim jer su one valjda jedine poštene ovdje (uz mene naravno)..I nemaju potrebe za dudlanjem, jer ne mogu ni vrit ni mimo..
A moglo bi se desit da to utiče i na moje sexualno biće pa da dobijem traumu koje se neću moć riješit..Samo mi fali da mi uslijed neke opuštajuće ševe izroni ta scena u glavi..Nema te viagre koja će onda spasit stvar..
Teško je to za gledat..Pitanje je da li bi i krave sa svojom mrcinom od želuca to podnijele..Šefe ovo, šefe ono..Mogu li vam ovo, mogu li vam ono..Ajd da si žensko još bi mi bilo i nekak prirodnije..Nije ti dovoljno da sramotiš vrstu općenito nego još i ovaj naš spol koji se nekad davno dičio viteštvom, hrabrošću i čašću..Bilo pa prošlo, univerzalne vrijednosti se u ovim vremenima lagano tope..Tope u kavicama koje nosiš šefu svakodnevno..U loše odglumljenim osmjesima kojima griješ njegov panj od ega..Servilnost je pojam koji bi ja u svim riječnicima svijeta vezo uz tebe..Da možeš, vjerojatno bi se umjesto šećera prosuo u njegovu kavu, pizdo bez kičme..Kad bi vidio tvoj lagani baletanski korak s kojim mu trčiš i Čajkovski bi se u grobu okrenuo..
Jebote pa čak si i tregere počeo furat ko on..To je već stvarno komično..Napravili ste nam crtić od firme..Kad ste zajedno izgledate ko ona dva čehoslovačka trapavca iz "A je to"..Tako otprilike i završava svaki poso u kojem vas dva učestvujete..Divite se jedan drugom, a napravili ste sranje koje je poslije teško krpat..Razlika je doduše u tom što su "A je to" debili simpatični, a zbog vas vjerojatno i rođene majke imaju probavne probleme..
Ma nabijem te na kitu jado..Ono, da te malo razradim pa da i njemu prdonji olakšam kasniju penetraciju u tebe..Jer tebe stvarno treba jebat pa da shvatiš da oralno nije moralno..Govnožderu!

..samo ih ponekad ne možemo vidjet od oblaka koji dođu i odu..

Na Iskricu kada dođem ja,
prati me 5-6 admina,
sudija sa neba reko 12 godina,
12 godina, strogog bloganja..
Tužna je moja sudbina, ribicu mi krećo Patrija.Krećo Patrija presudila mu ćakija, ne razumiješ ti to druže admina..Krećo Patrija presudila mu ćakija, ne razumiješ ti to druže admina..
Iskrico mrzim svaki blogek tvoj, zbog tebe ja mrzim život svoj
ko preživi 12 godina u KP domu Iskrica, taj je prava pičkica..
Raduje me jedna istina, sa Iskrice skinuću se ja..Ali Patrija nikad neće sa groblja, sa groblja se niko ne vraća..Ali Patrija nikad neće sa groblja, sa groblja se niko ne vraća..

(posvećeno la-li,Vragecu i ostalim blog finjacima i teletabisima)
Neki dežurni dušebrižnik bi si na prvu loptu mogel postavit pitanje čemu ovak vulgaran naslov i kaj sad ovaj adolescent hoće? E pa nije riječ o adolescenciji makar s njom ima dodirnih točaka, a ni istinskoj vulgarnosti. Riječ je zapravo kao i uvijek o ljudskim slabostima i glupostima..valjda najiscrpnija tema svih vremena. Meni uvijek draga, valjda zato jer je između ostalog i moja..
Zašto tako prostačiš me upitaše jedna na PVT..Ma ne prostačim lutko, život je previše prost i bez mene..
Oduvijek me živcirala ta elementarna hipokrizija..Od čeg ljudi rade tabue i plaše se..Nekih pišljivih riječi..Dakle od riječi da, al od značenja pojmova ne..Njih slobodno konzumiraju u svakodnevnom životu..Neki se dave u njima..Smješno heh..Cura ti u društvu šapće na uho,zakaj tak psuješ, a kad dođete doma navali na tebe ko pit-bull i posiše te ko turbo-usisavač..I dere ti se na uho: jebi me..Ma zašto psuješ lutko? :)
Zašto se mnogi boje kurca i pičke na papiru? U javnosti..Nečega prirodnog i nečega što je sastavni dio čovjeka..Stvarno mi to ne ide u vugla..Ono, trude se svim mogućim eufemizmima umanjit tu grozotu pa npr. dotične nazivaju medicinskim nazivima..spolni organ,penis etc..Ko da za ruke velimo ud za hvatanje..ma pizdarije..ruke su ruke a kurac je kurac..izraz se već uvriježio u narodu i čemu bježat od njega ko devil od tamjana..
Eto,šta reć..Očito su te neke trule inhibicije naš esencijalni sastojak..
Al nekog prevarit, zajebat, mrzit, bit ljubomoran, maltretirat, silovat to je recimo društveno prihvatljivo i s ni trunke vulgarnosti u sebi..Ma nabijem na kurac civilizacijsku logiku koja ne zna odjelit bitno od nebitnog..Nekakvu Brezovičku vješticu, bolje reći monstruma će crkva branit rukama i nogama, al spomenut neki kurac je grijeh..
Ovak i onak obično imam dost komentara na blogovima pa je red da malo smanjim gas..Na ovom ih ziher nebu uopće..Ak zbog ničeg drugog onda zato jer je lozinka za upad na njega napisana u naslovu..

..Dakle veli ona mrtva hladna i ozbiljna da je sperma ukusnija ako je prehrana ispravnija..E pa mene sad zanimaju komentari na to tj. šta bi vi žene najrađe da mi jedemo pa da i vi imate neke koristi od toga?

 
Da odmah prijeđem na stvar..
 
 
PRELAZAK NA STVAR
 
Primjećujem u zadnje vrijeme da su ljudi sve luđi i luđi..Fakat to mislim..Ne mislim pritom na iskricu, ovdje je to već odavno prisutno i normalne zdrave individue se broje na prste..O RL je riječ..
Od prodavačice na kiosku, vašeg najboljeg prijatelja pa u konačnici i do vas samih..Nekak su svi skrenuli pomalo..Razum i inteligencija, pogotovo ona emotivna se nalazi u tragovima..Škvadra nekak čudno rezonira..Većina njih sve krivo shvaća..Većina njih je agresivna i razdražljiva..Sve više njih postaje devijantnim u svakom pogledu..Dovoljno je malo pročitat novine pa da se pobljuješ..Ovaj silovo dijete, onaj lignju..Ovaj priklo ovog, pojeo onog..Katastrofa..I ne mislim ja sad isključivo na neke daleke likove, primjećujem te pojave u puno bližoj okolini..Jel to zbog klimatskih promjena, stresa, južnoameričkog kapitalizma u kojem sad živimo, marketinga i medija koji nas sve jebu u mozak, interneta, globalizacije etc,svega toga pomalo ne znam..Znam jedino da ljudi stvarno nisu više ko što su nekad bili :P

 
Udisao sam tvoju kožu. Grlila si me i strepila istovremeno. I ja sam strepio, više nego što sam se usudio pokazat. Nisam vjerovao da sudbina može biti tako okrutna. Da nas njena ruka može samo tako u kratkom razdoblju pomilovat i potopit. Zar nakon toliko godina što smo se tražili u ovoj dolini suza i konačno našli, dolazi vrijeme naprasnog rastanka? Nikako se nisam mogao pomiriti s tom činjenicom. Dabogda imo pa nemo, sjetih se stare židovske kletve. 
Znali smo vrlo dobro da se približavaju. Nitko više u tvrđavi nije gajio iluzije. Vidjelo se to na preplašenim licima oko nas koja kao da su molila da se sve to što prije završi.
Odjeci topova su dopirali iz doline. Taj zvuk mi se usjekao u koru i znao sam da ga nikad neću zaboravit. Miris baruta se širio zrakom poput kuge i ulazio nam u nozdrve. Smrt nam se približavala mačjim koracima. Osjećao sam je u zraku i počelo me lagano gušit. Nije pomagao ni tvoj čvrsti zagrljaj. Plakala si. I ja sam zaplakao. Više nisam mogao suzdržavat očaj. Istovremeni osjećaj duboke ljubavi mješao se sa smrtnim strahom. Nisam mogao vjerovat da je tu emociju uopće moguće doživjet.
Kako nam se to desilo? Nismo smjeli doć u tvrđavu. Kao da me sam vrag tjerao u nju. Mogli smo se skrivat u šumi, šanse bi nam bile puno veće. Ovako ispada da smo sami izabrali grobnicu. 
Gledali smo se kao dva tužna zaljubljena goluba. Toliko sam te volio da ne znam kako bi to ikome objasnio. Ne znam da li se ljudi uopće mogu više voljet od ovog kako smo se voljeli ti i ja. 
Eh da. Bila je to strast na prvi pogled. Sjećam se kako smo se vrebali onog sudbonosnog proljetnog dana kad sam došao u krčmu tvog oca. Zbog tebe sam i ostao toliko dugo u selu i radio svakojake poslove. Samo da ti budem blizu. Trebao sam te i zato sam ostao. Našao sam izvor koji me napajao i krijepio mi dušu. I izvor je našao mene. Svoju rijeku.
Zagonetno sam se nasmijao što je uzrokovalo tvoj začuđeni pogled. Sjetio sam se naše prve zajedničke noći u vašem sjeniku. Te zvjezdane noći otkrili smo jedno drugo u svoj svojoj dubini koju nam je Bog dao. Tijela i duše su nam se ispreplitale u neutaživoj radosti. Kao da i sad čujem zvuk škripanja greda i sijena pod nama. Uzeo sam te te noći. I ti si uzela mene. Za vijeke vjekova, mislio sam tada.
A sada je svemu kraj. 
Užasan krik me vratio u stvarnost. Krik je bio tvoj. Pored nas je s osmatračnice palo beživotno tijelo starog kapetana tvrđave. Lice mu je bilo u smrtnom grču i skroz neprepoznatljivo od krvi. Više mu nije bilo pomoći. Smrtni hropac je bio njegov zadnji pečat na ovom svijetu. 
Čuli su se njihovi krvožedni pokliči. Dolazili su u velikom broju. Poput hijena koje njuše krv približavali su se tvrđavi. Stisla si se skroz uz mene, al ipak, kao da je strah skroz iščeznuo iz nas. Nismo se više bojali, slijedilo je samo tupo iščekivanje neizbježnog. Jednom rukom sam grčevito držao tebe, a drugom kuburu. Ostali preživjeli su se također okupili blizu nas mrmljajući posljednje molitve sebi tiho u bradu. Bila si blijeda kao bez ijedne kapi krvi. Ali bila si prekrasna. Bila si ljepota sama. Zašto? O zašto... 
Ušli su u tvrđavu. Već polurazvaljena vrata im nisu predstavljala nikakav problem.
Izraze njihovih lica ne bi mogao opisati ni najvještiji narodni pjevač. Kao da se sva mržnja svijeta skupila u njima. No nisam ih imao puno vremena za analizu. Opalio sam i ubio prvoga iz horde. Ostali su također zapucali i desetak hijeni poslali u vječna lovišta.
U sekundi sam poželio da se desi nekakvo čudo, da nas prekrije oblak magle i odnese negdje daleko od svih ratova.
Osjetio sam bol u području prsa i zateturao. Tvoj vrisak i tvoje tople smeđe oči je bilo sve što ću ponijeti s ovog svijeta. Pucnjevi nisu prestajali i ti si pala preko mene.
Gledali smo se tako netremice ne mogavši ništa reći. Životna sila još je tekla u nama, ali kao da je tražila najkraći put istjecanja. Zamišljao sam da ležimo na travi mirisne livade i grlimo se s proljećem. Koliko smo ih još sretnih mogli doživjet zajedno ti i ja.. 
Zvukovi oko nas su postajali sve tiši i tiši. Uspio sam još jedino stavit tvoju ruku u svoju i teškom mukom ti šapnut: - Zajedno..Moramo ostat zajedno.. 
-------------------------------------------------------------
Mrak je bio svuda oko nas. Držao sam te čvrsto za ruku i nisi se bojala. U daljini smo vidjeli svjetlost i to nas je hrabrilo. Htjela si stat i osvrnut se, ali ja ti nisam dao. Nešto me tjeralo naprijed, dalje prema svjetlu.  
Odlučno smo koračali u smjeru svjetlosti. Trajalo je to neko vrijeme dok nismo došli do njega i tada ga ugledali. Nešto u tom pogledu mi je bilo užasno poznato. Osjetio sam da i ti djeliš taj moj osjećaj. Njegov pogled nam je govorio više od svih mogućih riječi. I sad smo definitivno znali da nas više ništa i nikad neće rastaviti...

 
Ulicama hodam, koža mi se prži,
ko pseto se vučem, čak i puž je brži..
 
Lipsam kao stoka, po jeziku si gazim,
znojan kao đubre, po pločnicima plazim..
 
Dehidriro ja sam, vruć sam kao pegla,
sad bi hladna bira, jebeno mi legla..
 
Prodo bi se odma, ja u crno roblje,
samo nek me maknu, beton mi je groblje..
 
Pričam sam sa sobom, lud sam od tog sunca
gledaju me ljudi, vidi čovjek bunca..
 
Psujem sve po spisku, rukama mlataram,
kao zadnji klošar, po trgu se vucaram..
 
Neke mlade koke, svud po trgu bježe,
čim vas momci jebu, da ste tako svježe..
 
Golubovi kruže, lešinari gadni
misle si u sebi, ajde stari padni..
 
Skoro se i jesam, zrušil pored bana,
golubima strašnim, skoro posto hrana..
 
Predinfarktno stanje, čekam svakog trena,
lagano na usta, izlazi mi pjena..
 
Šepam kao Starac, al mi fali More,
da sam bar na Kubi, ne bi bilo gore..
 
Tam je isto ćevru, u ladu 4 banke,
al se palme njišu, i njišu se Kubanke..
 
Jebo mater ljetu, nek se drži mora,
drkat tu po gradu, nije neka fora..
 
Jebo mater gradu,  koji se zbetoniro,
dabog mu se bandić, doživotno biro..