Vražja posla

 
..stavit neš pod jaja :) Pa uostalom, vaskrs je uskoro ;)

Već ga je na prvi pogled na tu zlokobnu pećinu bio strah..Ulaz u nju bio je sav zapušten i obrastao bršljanom..Kao da tu već stoljećima nitko nije ulazio..I sad baš njega zapadne taj zadatak..Od svih nesretnika na ovom svijetu, baš su njega izabrali za tu tajnovitu misiju..Vrlo bojažljivo i polagano je krenuo unutra oprezno razmičući divlje raslinje..Uh kako je unutra bilo mračno..Kao u rogu..Zateturao je za trenutak..Pri ulasku je naišao na neočekivani otpor..Zrak je unutra bio nevjerojatno gust, mogao si ga rezati nožem..Jedva se nekako usporeno probijao naprijed uz velike muke..Ogledao se svud naokolo..Bez obzira na mrkli mrak, mogao je razaznati šišmiše ili neke njima slične beštije kako vise sa strane pećine..Odjednom, nešto se čudno počelo dešavati..Kako je on sve više ulazio u špilju, stijenke špilje su se sve više i više počele vlažiti i ispunjavati pećinski hodnik..U prvi čas se uplašio da će sad kao u Indiani Jonesu uslijediti potop pa je ustuknuo nazad..No ipak je na vrijeme shvatio kako mu ne prijeti nikakva opasnost..Dapače, zrak je u pećini vlaženjem postao rijeđi, atmosfera nekako mekša i on je sve lakše mogao ulaziti sve dublje i dublje u pećinu..Odjednom je osjetio jak udarac u predjelu glave..Udario je u neku veliku izbočinu koju nije ni vidio od mraka..Opsovao je sve u 16 dok je gledao sve zvijezde oko sebe..No nije uopće stigao misliti, jer ga je nešto naglo počelo vući nazad..To nešto odvuklo ga je skroz natrag do samog ulaza i taman kad je pomislio da će biti izbačen iz pećine to nešto ga je poćelo vraćati unutra..Nevidljive sile igrale su se s njim i povlačile ga čas naprijed, čas nazad..Osjećao se kao lutka na koncu prepuštena tuđoj volji..Glava ga je već počela užasno boljeti..Neizdrživo..Pomislio je kako je ovo njegov kraj..Nikad više neće vidjeti sunce, more..Dugo je povraćao sav zgrčen, kao u smrtnom hropcu..Ispustio je dušu..Odjesnom, nešto ga je povuklo nazad..Svjetlost ga je obasjala..Spašen sam, pomisli, spašen..I to u zadnji čas..

 i Rumunji su dakle napredniji od nas :) Mi bokci trpimo, trpimo, a oni to odma po kratkom postupku..Baš si mislim, jel mi uopće imamo tolko svinjaca kolko bi nam trebalo :))

Naslov:  Orao
Autor: Devil Allan Poe..
 
Na počinak, ja se spremam,
dok se nebo, munjama presijeca,
Perspektive, ja tu više nemam,
ovaj je orao, ostao bez zeca..
 
Srebrnih šuma, vrhovi vijore,
stravom mi svojom, otkidaju ruke,
U vrtlog straha, dubok kao more,
tonem ja, sad iz svoje luke..
 
Gusti vjetar, disati mi neda,
kao tamjan, ušo je u mene,
Uskoro ću, i ja dragog Boga gledat,
al izbliza, ne više iz sjene..
 
Jerihonska zvona, kroz maglu ih čujem,
jačaju mi nemir, dok potiho zvone,
Sjećanjima davnim, pomalo se trujem,
dok polagano, moja arka tone..
 
Nestaju polako, sad svi krici veselja,
dok mojoj zori bliži se svanuće,
Samo me još drži, jedna davna želja,
drži čvrsto, pa lomi kao pruće..
 
Čak i ako ikad, ti osjetiš trzaj,
misleći na mene, bar imalo strasno,
Nećeš ćuti čak ni, moj posljednji rzaj,
jer za sve će, biti tad prekasno..
 
No čak i dole, u Hadu koji me čeka,
ja ću glasno, pjevat himnu tebi,
Jer te želim, više nego išta,
jer te želim, želim moja bejbi..

Pa nemrem vjerovat da je i Mehiko tolko napredniji od nas :) Ak niš drugo, panduri su im načitaniji od našeg prosječnog građanina :)

Došla mi u ruke najnovija knjiga gornjeg naslova koju svima toplo preporučujem..Radi se o popisu svih emulgatora, aditiva i drugih sranja koje nam škvadra iz prehrambenih industrija stavlja u klopu našu svagdašnju..To je fakat da se smrzneš..I onda se ja čudim otkud mi alergija..Otvorio sam frižider, pogledao brojeve na namirnicama pa pogledao knjigu pa ispraznio frižider tj. napunio kantu za smeće..Mamu im jebem da im jebem trovačku.. 
Kad smo već kod slova E..Malo vedrija tema..
Dragoj Emmi sretan roćkas želi mali Milojica i njegovo društvo iz kafane sa pesmom Oj Emmo kućo stara dabogda si našla para..
Bez zajebancije, sve najbolje u egzistencijalnom i ljubavnom smislu ti želim za jubilarac..To su uostalom godine kad žena stvarno postaje žena :) 
Živila ti meni ;)

 
E ženo, ženo..osilila si se ti meni u zadnje vrijeme :)
 
Ta žena..Koje je to biće majko moja :) Tu po uredu samo unezvjereno gleda i škilji dal joj netko nekaj fura, ruže i bombonjere su najviše na cijeni..Maltene da me svaka ne primi za revere i pita: slušaj ti smradu jedan, gdje je moje cvijeće? Pa što vam je pobogu, nemam ja holandsku guzicu da iz nje izlaze ruže i tulipani..
U današnje vrijeme optimalnije bi bilo slaviti Dan čudnovatog kljunaša il tak nekaj..Ili dan vukova koji su ugroženi, i koji umiru sami (tak barem veli Đorđetov sin hehe)..
Žene su danas uglavnom zaštićene ko ličke medvjedice..A šta je npr. s Danom Papučara i mlakonja koje današnje žene mlate i maltretiraju..Ja znam barem dvojicu takvih i danas bi im jadnima najrađe platil pivkana..
No da me se skroz krivo ne shvati..Dan maaajki je nešto sasvim drugo..Njih priznajem i njih treba slaviti..E sad, da ja čestitam nekakvim šiparicama, alapačama, aricijama, tračarama i vračarama koje se cijeli život zajebavaju (neke i jebeno lagodno žive na račun muškaraca) tu činjenicu što su žene stvarno nema smisla , zar ne? J
Al ajd nek ti bude ženo..Danas bum ti još na đemdo čestital, al to je samo na lijepe oči, znaj..A imaš stvarno lijepe oči, šta jest jest..Oćemo se mazit danas? ;)
 
 

Gledam ove današnje debelokošce i šupak-intelektualce..Informatičare, doktore, pravnike, ekonomiste, činovničiće, menadžerčiće i drugu konformističku bagru..Pa mi nešto nije jasno..Svi su oni kao klinci na pitanje što će biti kad odrastu redom izjavljivali :astronaut, pilot, vatrogasac, mornar, dimnjačar, podmorničar, rudar, skakač s motkom, istraživač, arheolog, supermen, smetlar, pandur itd..
E baš me zanima, šta se to s njima desilo u tom vremenu između? :)

Eto..Došlo valjda doba da ja napišem neki blog u stilu ove naše Pamele ođe..Samo s muškim predznakom naravno..
Žali mi se kompić koji se nedavno oženil da mu je koma u braku..Ono klasika, kvartovski birc, par pivica pa čovjek otvorio dušu..Ovak i onak vele da je muškarcima jedini čvrsti oslonac u životu šank..A uz šank dobro dođe i stari frend poput mene koji je već prokušano rame za plakanje..
Ja reko pa kud prije stari..Pa tek ste se zavjetovali pred Bogom i ljudima a već Armagedon..Je veli on..Baš Armagedon..A ja bome ne namjeravam bit Bruce Willis..Dok on to priča, stari romantičar u meni si misli: Stari, pa onda za koji sise kurac zavjetoval da ćeš bit Bruce Willis i doživotno spašavat vaš svijet, ne?
Mislim, nije da se oni poznaju od jučer..Dost godina su oni hodali i živjeli zajedno prije neg su se uzeli (odnosno vrag ih je zel), al formaliziranje istog im je očito donijelo bad luck..
Priča on meni, ona je ovakva, ona je onakva, uglavnom, iz negovih riječi izranja močvarno čudovište, rospija za kakvu nisam ni slutil da postoji..Eventualno možda u hrvatskoj politici ima takvih, al njih fala bogu ipak vidim samo dvodimenzionalno na ekranu..
Ja reko, pa kak ti se ženska tak promjenila? Ma nije ti se ona promjenila, veli frajer mrtav hladan..Sve su ti one takve u dubini duše..Ko pauci koji raspletu mreže koje lijepo izgledaju al kad se zapleteš onda pauk pokaže pravo lice..
Hehe..Baš me stari drug nasmijaval tu večer..Mislil sam si: Ak je Jugoslavija kakti bila tamnica naroda, onda po njegovim riječima brak ispada ko tamnica muškarca..Dakle ko Juga u malom..Najteže je u njemu održati bratstvo i jedinstvo..Živi se na kredit i zajedno se gomilaju dugovi, a unutarnja napetost raste..Ne ona pozitivna napetost naravno..Ta navodno nepovratno nestaje nakon otprilike 3-4 godine i puno više te uzbuđuju gole internet-tete npr. neg vlastita žena..Nekima onda u frustraciji žena postaje i boks vreća..No to je posebna bljak tema..
Al s druge strane, moram priznat da mi je bed zbog svih tih teza..Ma koliko one bile šablonske i napuhane..I ma koliko god generaliziranje u svakom smislu bilo apsolutno neozbiljna stvar..Ipak ti na neki način uliju strah od dugotrajnih veza, jer pobogu, gdje ima dima ima i vatre..Kolektivno nesvjesno je u svima nama i ipak većina nas završava po nekim sličnim obrascima..Veliki je to atak na moju principijelnu monogamnost..Ispada kao gotova činjenica to da na duge staze nije lako postići i održati stanje svijesti u kojem će te jedna žena doživotno uzbuđivat..Sjetio sam se pritom i onog aforizma : "Muškarac koji je uspio do starosti ostati stvarno zaljubljen u svoju ženu, vjerojatno je često bio na službenom putu."
I tak se on meni jadao, a ja sam imal ulogu onog idiota i šarlatana iz Oprah, mislim da se zove Phil..Naravno da je sve to samo pogled iz jednog ugla..Da sam slušao njen story, vjerojatno bi se pitao kako je moguće da postoje takvi orangutani i dembelani od muževa..I to je tak, ljudski..Jedna od najstarijih ljudskih bolesti odnosno nedostataka je da ne vide sami sebe..Bože sačuvaj da imamo mane kao i drugi..Nema šanse..Mi smo ishodišta svojih svjetova i kao takvi nepogrešivi..Sve što nam se događa neovisno je o nama nego isključivo ovisi o pukoj sreći..U kontekstu ljubavi i braka to je ono kakvog ćemo partnera dobiti..Obično se pokaže da smo ko fol loše birali..Naravno da to nije tako..S nezrelom i neizgrađenom emocionalno-duhovnom strukturom uvijek bi ispalo da smo izabrali krivo..Dok god nismo zadovoljni, tj. ne ispunjava nas puno više davanje u odnosu na uzimanje, znači da jednostavno nismo spremni za pravu ljubav..I ne trebamo proklinjat ljude il sudbinu..Partner nam ne dolazi u život kako bi od njega imali samo ugodu..I on je važna životna lekcija koju moramo savladat..Lekcija o žrtvi, o vjernosti, ljubavi koja teži ka bezuvjetnom i beskonačnom, o karmi i duhovnom odrastanju..
(k)Rutina je također jedan od najvećih neprijatelja parova i bračnog života..Totalno se zakoprcaju u nju i kasnije teško nalaze izlaz..Stvarno je potrebno puno mudrosti, flexibilnosti, tolerancije i što manje egoizma..I dobre zajebancije da ne zaboravim..Sve se to spontano postiže dok god je ljubavno-magnetsko polje između dvoje na visokoj razini? A kasnije? Nažalost, dovoljno je pogledat statistiku razvoda..
Najsmješnije mi je bilo čut da mu žena zamjera da puno više bulji u TV nego u nju što on naravno poriče..Ono, klasična al bundijevska priča o muškarcima koji se u braku posebnom mimikrijom stapaju s foteljom hehe...
Kad bolje razmislim, pa to bi uz današnju tehnologiju bilo lako riješit..Trebalo bi ženama nakon vjenčanja ugradit televizor..LCD il onaj pljazmasti naravno, jer ovak i onak se obično raskvase pa im strši guzičetina (jedna od navodnih bračnih nuspojava ) pa onda još uz katodnu cijev fakat ne bi mogle prolazit kroz vrata..A sa strane, na bokovima, nosači za pivu..A muškarcima ugradit špigl na škembu ( također jedna od navodnih bračnih nuspojava ) da žene, umjesto da se zgrožavaju s pogledom na tu nakupinu hmelja, mogu non-stop provjeravat svoju (šatro) ljepotu..Pa da vidiš bračne harmonije..Ima da se ne odvajaju jedan od drugog..
 
Nemoj da mi netko slučajno mazne patent ;)

Hm..Svašta bi se moglo zaključit iz ovog naslova..Al dobro,da skratim muke plavušama, nema veze s regionalnim il drogeraškim brijama..
Epopeja počinje s mojom doktoricom..Žena je to koju ja zovem Annie 4 antibiotika (umjesto pištolja)..Ta žena kad me vidi već sa vrata viče: SUMAMED, KLAVOCIN il već neki drugi antiša..Naravno, svi znamo da su antibiotici u principu vrlo nezdravi odnosno izliječe ti trenutno jedno, a sjebu ohoho drugih stvari..Znam jednog tipa koji se kune da njemu od antibiotika rastu sise..Al dobro, to baš i nije lako dokazat :)
Meni je apsolutno oduvijek jasna razlika između ove naše šugave zapadne medicine koja se uglavnom koncentrira na liječenje simptoma i posljedica i to naravno najgorim - kemijskim putem od one istočne ili bolje rečeno alternativne koja za cilj ima maknuti uzrok bolesti, koji je uglavnom, vjerovali vi to ili ne, psihološki uvjetovan..Dakle traume i šokovi su pokretači bolesti..
Oni koji me okružuju a okružuju me oni koji su poprilično zdravstveno i ekološki osviješteni vele mi da koji kurac uzimam njene antibiotike kad se sve te, uvjetno rečeno sitne boleštine, mogu izliječiti prirodnim putem i prirodnim preparatima..Istina je..Ja to ne mogu objasnit, al ta žena ima neku čudnu moć nadamnom..Uvijek velim sam sebi da neću pit te njene antibiotike al uvijek ih na kraju zveknem..Jebi ga, doktorica mi je od malih nogu pa sam se valjda emotivno vezo za nju i njene nebuloze..A i skroz neloše izgleda (a tek njena med.sestra), a mi muški smo takvi da bi jeli i hors-šit da nam to dobre ribe vele..
Nego, nakon što sam sad zadnji put dobil bronhitis, Annie je ispalila 2-3 rafala (čitaj antibiotika) ali se stvar nije popravljala..Poslala me zatim kod puljmoljoga jer je vidla da je vrag odnio šalu..
I ošo ja kod specijalista..Što ja mrzim bolnice, nitko ih tako ne mrzi..Stojiš odnosno smetaš u onim hodnicima i glumiš Nazifa Gljivu i non-stop se boriš s propuhom..Zapljuskuju me zadasi staračkih tijela a plućica mi vode rat sa sveprisutnim bakcilima..Kad sam već kod jadnih starčeka i penzića, obično me poprilično nerviraju (moja slabost naravno), al ovaj put mi ih je bilo žao jednako kao i sebe samog..Jadni sčučureni i splašeni bokci, djelovali su mi poput postrojenih Židova u Aušvicu..Dok krvnici prolaze pored njih, oni se onako na silu smješkaju s pogledom punim očekivanja..I punim povjerenja prema tim polubogovima u bijelim kutama koji se non-stop bahato prešetavaju pored nas bolesne bagre s kojom se eto, siroti moraju bakčat..I još onak namjerno lupaju tim klompama tak da audio vizualni doživljaj bude kompletan..Ma užas, da sam imo bombu, zafitiljil bi jednu u hodnik i skratil svima muke..
Srećom sam uspio malo zašarmirat tetu na prijemu pa me ona lagano proguravala (na užas penzića) inače bi mi za tih nekoliko testiranja trebalo barem 2 čuke više..
Uglavnom, nakon što me romboidna babuskara ispikala po rukama i nakon što sam izgledo ko zadnji đanki ispalo je da sam alergičan na sve živo, od igle pa do lokomotive..Od Nine pa do Severine..Začudio sam se uopće kak dišem..Mlađa doktorica s debelim pepeljarama (štreberica) me je školski instruirala o mojem stanju i naravno napisala brdo sranja koje bi trebal pit i inhalirat..Ja si mislim u sebi, e baš neću..
Namjerno nam pripisuju sve žive medikamente kak bi postali ovisnici o njima i punili budžete farmaceutskih industrija..
Nabavil sam ohoho prirodnih uvoznih preparata, od Nonija, Zelene magme i čajeva, Echinacee, Oregacyna, Petrovićevog meda itd. po popularnim cijenama (penzići zaboravite) i rađe ću njih gutat nego ovu kemiju..Uz izbalansiranu ayurvedsku prehranu bez masnoća to će bit dovoljno..U najgorem slučaju, ići ću i kod urinoterapeuta, vele mi za jednog u ZG da je jako dobar..Da,da..Ljudski urin je nevjerojatno zdrav za nas :)U biti bi svi trebali pišat jedni po drugima pa da budemo zdravi..Ja bi ipak najrađe pišao po bijelim kutama..Oni su najizloženiji pa im preventiva najviše i treba :)

Ma reko da se pridružim čestitarima..
Dragi Blaž,u tvojim godinama svaki je rođendan dar od Boga tak da danas fakat guštaj i budi sretan :)
A s obzirom da lkažu da žene pomlađuju nas muškarce želim ti da non-stop budeš okružen ženama i to puno zgodnijim od onih s kojima se npr. vucara tvoj idol Mišo Kovač :)
I kaj ti još želim? Želim ti da u predstojećoj sezoni za Rijeku potpiše ponos Hajduka Niko Kranjčar i da fudbalski klub Rijeka u finalu Lige prvaka nabije Chelsea 5:0 i da Abramovič dobije hart-atak..
Želim ti općenito što više uspona na vrhunac,u svakom smislu..Od Sljemena,Velebita pa do venerinih brijegova..I još ti želim da ti plate pivu svi koji su ti dužni i da ti Viagra barem zasad ostane apstraktan pojam..
Ajd uzdravlje rista ;)

E da..Ponekad stvarno zavidim ljudima koji vele da im je dosadno..E da mi je njihova pamet da se malčice odmorim..
Moj problem je dijametralno suprotan..Užasno mi je zabavno i zanimljivo u životu, u svakom jebenom trenutku istog i jedini problem mi je što imam premalo vremena na raspolaganju za sve što bi htio..To je pravi problem..Ne pamtim trenutak u životu u kojem mi je bilo dosadno..Makar bio zatvoren i u 4 zida i gledao u jednu točku..Na poslu isto tako..Ma koliko on izgledao suhoparan, uvijek imaš neki ventil na raspolaganju..Fala Bogu na netu..Pa čak i na iskrici na kojoj se ne sjećam da mi je bilo dosadno..Ak niš drugo, uvijek imaš nekog tulipana il neku plavušu za zajebavat :)
Nekad sam u faustovskim dilemama i najrađe bi prodao dušu svom imenjaku po nicku, za dan od recimo 96 sati..Onda bi valjda sve stigel..Ovak se sam patim i moram non-stop radit kompromise..I birati situacije..Kao da netko stavi 10 ljepotica pred tebe i veli: aj uzmi jednu..Ma koju da uzmem čovječe, kak god izaberem grist ću se što nisam probao i neku drugu..Ja ih pohlepno želim upoznati sve..Odjednom..Pa šta košta bre da košta..
S prokletinjom vremenom stvarno nisam na dobar dan..Još od malih nogu..Ma koliko bio svjestan da je ono iluzija i da zapravo ne postoji..I ma koliko god znao da sam imao i imat ću na raspolaganju brojne živote..U ovom sigurno neću dostić savršenstvo, prvenstveno jer ne stignem hehehe..
Ali mi je jebeno žao što baš u ovoj egzistenciji neću stić napravit puno više..Puno je potencijala u svima nama i stvarno su sretni oni koji ih otkriju il pak odblokiraju, oslobode na vrijeme..Ja tek otkrivam neke svoje za koje donedavno nisam ni slutio da ih imam..Najgori osjećaj je kad kao među zadnjima u utrci odjednom osjetiš da imaš noge za bit prvi..A do cilja je još jako malo ostalo..Premalo..
Pored toliko zanimljivih i novih ljudi, mjesta, prirodnih ljepota, knjiga, mudrosti i tolikih raznih područja ljudske djelatnosti nije teško postat megaloman..
Meni je najteže skoncentrirat energije na par ključnih stvari u životu..Biti nešto kao životni fah idiot otprilike..Takvi naravno uspjevaju u životu..Uspjevaju u konvencionalnom smislu naravno i to samo u tom svom segmentu..Mene takav uspjeh doista ne zanima..Previše volim širine i dubine da bi plazio po površini..
No eto, to sve skupa me ipak dovodi u određeni raskorak..S vremenom naravno..A ništa, valjda ću se ipak jednog dana pomiriti s njim..Kao i Đole u jednoj svojoj rezignacijskoj pjesmi..
Ma nemoš se svađat sa pješčanim satom ni da hoćeš..Pogotovo kad ti dođe do mozga da si pjesak u njemu zapravo ti..
P.S. E da, s obzirom da nisam do sad, poželio bih vam svima sve najbolje u Novoj Gradiški..I od srca vam želim da pobijedite zvijer u sebi i postanete vegetarijanci i istinski ljudi :)

 
Ccccc..Gotovo uvijek kad zabrijem u grad zatelebam se 5-6 puta u roku par minuta..Jučer opet po tko zna koji put..A proljeće i ljeto su već odavno prošli..Taman kad pomislim da žene i nisu nešto ženstvene u zadnje vrijeme, opazim par takvih komada da mi se osjetila dugo oporavljaju poslije..Ma grijeh je to uopće i gledat..
Tko to rađa uopće? Kuda ode ova zemlja s takvom ljepotom?
Al to čovječe, to hoda samosvjesno i nabusito i ruši sve pred sobom..Ko tenk jebote..Jedna me ispadajući iz tramvaja skoro srušila ko keglu..A mene baš i nije lako srušit..
Druga se pak zabila u mene taman dok sam kuhano vinčeko prinosil žednim ustima..Rezultat, opekotine 1. stupnja..
Osjećaš se ko pripiti lovac oko kojeg bjesomučno trčkaraju veprovi, a ti uopće ne znaš bi-nebi i koga bi uopće gađal..Džaba ti dobra puškica..
Ali istina je nažalost da se današnja veprovina ne može usporedit sa onom od prije par godina..Izvana izgleda prekrasno, al iznutra je žilava i neukusna..I kolko god da je kuhaš bila bu takva..
To je ključni princip današnjih vremena..Primjenjiv na sve što konzumiramo..Hranu, žene, automobile, muziku, medije, ma na šta god hoćete..Izvana savršenstvo, iznutra trulež..
No bilo kako bilo, činjenica je da su žene nevjerojatno fizički evoluirale..Zagreb je već postal pretijesan za tolko komada..Mogli bi mi to i izvozit lagano, kakva nafta, voda, budućnost je trgovina komadima..
BTW Ubuduće bum hodal žmirečki po gradu..Možda koji put i padnem al to onda barem ne bude preko isplažene jezičine..
 

 
Ti koja imaš ruke dlakavije od mojih..
ostavljaš me bez dlake na jeziku..
 
Ti koja imaš vene proširene ko autoputeve,
širiš svakodnevno moje ljubavne horizonte..
 
Ti koja u sebe ubacuješ strašno puno kalorija,
unosiš svakodnevni nemir u mene..
 
Ti čiji celulit zanosno pleše na vjetru spoznaja,
činiš da moje srce pleše divlji tango..
 
Ti koja imaš brižno njegovanu fudbalerku,
šutiraš i igraš se s mojim srcem kao s loptom..
 
Ti koja si puna karijesa ko iskrica idiota,
puniš me evanđeoskim osjećajem ljubavi..
 
Ti koja imaš nježni glasić koji bi i mrtvog uplašio,
gromoglasno objavljuješ naš sveti zavjet..
 
Ti koja non-stop psuješ kao kočijaš,
bacaš kletvu na sve što nas može razdvojit..
 
Ti koja noću hrčeš da se zidovi tresu,
treseš poput Samsona stupove moje oholosti..
 
Ti koja ričeš kao tigar kad me vidiš s drugom,
budiš u meni zvijer koja spava..
 
Ti koja si monstrum od glave do pete,
čudovišnom snagom nosiš nas do vrhunaca..
 

 
Napomena: riječ je u principu o istinitim pričama iz kvarta. Što se samih detalja tiče, oni su dani autorovoj mašti na volju..
 
 
 
Pepeljuga
 
 
Bile su to 80-te..
 
Uh što se upicanio tu večer..Sav zadovoljan je stajao pred špiglom i narcisoidno se smješkao sam sebi..Ima da ribe zuje oko njega ko pčelice..
Našao se u Ribnjaku s kompićima..Dečki su isto bili za akciju večeras..Ma biće jeeebena brijačina..Nakon par pivica i frulica krenuli su u Gjuru..
Gjuro ko Gjuro..In mjesto, škvadre ko u priči..Sparkirali su se za šank, za početak..Pol ćuke poslije, krenuli su se malko razbacat..
Odmah ju je ugledao..Stajala je u ćošku plesnog podija i zračila..Kao dragi kamen u polutami..
Svirali su Bee Gees..Pogledavao ju je, a i ona njega..Tako mu je bila draga na prvi pogled, neopisivo..Kompići su se negdje zgubili..Ma kao da nitko drugi nije ni postojao..Bili su tu samo on i ona i jedan drugom se smješkali..
Pristupio joj je..Komunikacija je išla nevjerojatno glatko..Riječi su između njih klizile kao 100 ljetni vodopad..Kao da se odavno znaju..Pa ja se fakat zaljubljujem, pomislio je na trenutak..I to na jebeni prvi pogled, nije mogao vjerovat..
 
Išli su plesat..Bilo je nešto neodoljivo u njoj..Nešto za što nije imao pojma šta je, al je djelovalo tako opojno i zavodljivo da nije bilo lijeka..Htio je bit cool al jednostavno nije išlo..Nije mogao skinuti pogled s nje i samo se blesavo smješkao čagajući u ritmu..
Ali i ona se fala bogu smješkala..Bio je skroz uhvaćen u njenu magiju..Kemijski procesi su u njemu radili punom parom..
 
- Moram ić sad, lagano mu je šapnula u trenucima njegove najveće euforije..Nije mogao vjerovat..Pa proveli su prekrasnih sat vremena zajedno, a ona bi išla..Pobunio se kao mlado kad ga miču od sise..
- Moram zaista ić, ponovila je te riječi, ali skroz blago i bez ljutnje..Čak mu se učinilo da je osjetio duboku tugu u njenom glasu..
Navaljivao je na nju da mu da broj telefona il bilo šta drugo. Popustila je. Načrčkala je nešto na papirić.
- Evo ti moja adresa, rekla je diskretno gurajući mu ceduljicu u džep košulje..
Koju minutu poslije bio je sam..Pitao se je li to sve zapravo sanjao..Još mu je njen izazovni pogled na odlasku plovio mislima..
Do kraja večer je prošla standardno..Kompići su barili neke trebice, bilo je mjesta i za njega u tom vlaku, ali njemu je u mislima bila samo jedna..Jedva je čekao sutrašnji dan..Željezo se kuje dok je vruće, pomislio je..
--------------------------------------------------------------------------------------------
 
Srce mu je igralo kolo dok se približavao navedenoj adresi..Kuća je bila onako zgodnička, osrednja, daleko od nekog kiča..Pozvonio je..
Otvorila su se vrata. Na njima je stajala bakica, vrlo ugodnog izgleda..
- Izvolite, rekla je ljubazno..
- Ja bi vas molio Anu ak je doma.
Bakičino lice je u trenutku poprimilo zastrašujući izgled..
- Ovo je neka šala? Ako jest stvarno vam nije na mjestu..
Ništa mu nije bilo jasno..Rekao joj je da se upoznao s djevojkom koja mu je rekla da se zove Ana i dala ovu adresu..
Bakica je krenula zatvorit vrata..Stavio je ruku između..- Molim vas, zaista sam ozbiljan. Ako je Ana tu recite joj da izađe van, čekam ju..
Bakica ga je netremice gledala..Imala je vrlo bistar i prodoran pogled za svoje godine..Odjednom su taj pogled zamutile suze..Pa ona plače..
- U redu, rekla je..Pričekaj malo ispred molim te..
Kad je otišla unutra osmjehnuo se..Sad će moj cvjetić doć..Vjerojatno je stara nekakva prolupana babuskara na teretu obitelji..
Vratila se noseći nešto u rukama..Slike, kakve sad slike pobogu..Došao je po živo stvorenje a ona mu nosi nekakve slike..
-Ovo je Ana. Moja unuka. Umrla je prije 8 godina...Baš jučer je bila godišnjica..
 
Bum..Kao da ga je netko mokrom krpom opalio po glavi..Pomisli kako je bio predmet nečije grube šale..
Bojažljivo je pogledao sliku, sve nešto oklijevajući..
Tek onda ga je nešto streslo..Te oči..Nije bilo greške..Isti anđeo sa slike mu se smješio uživo prekjučer..
 
Stajao je nekoliko trenutaka sav udrvenjen..Okrenuo se bez riječi i otišao..Bakica je dugo gledala za njim i zatvorila vrata tek kad joj je izašao iz vidokruga..Sjeo je na prvu klupu u parku i zagledao se u plavo nebo..