Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Sve ono što slutim u tami...kad je pravi tren... ne znamo ni ti ni ja...hajde, nagovori me da budem tvoja....riječi su sitna zrnca koja nas vode jedno drugome... svi znaju da se krijemo od pogleda...a baš je pravi tren da me nagovoriš ....

Mirišeš na zelenu travu, na snove i poljupce, odvedi me do tamo, da u noći Punog Mjeseca nađem zaklon u tvojoj zaljubljenosti.

Sretan put onima koji odlaze ...dobrodošli oni koji dolaze i... ostaju.

Kako plavušu umoriti od rada?
Dovesti je u okruglu sobu i reći joj da sjedne u ćošak!

Pomislim nekad na bivša jutra,
na bivše ljude i bivša mjesta,
al' put me vodi samo u sutra...
život je jednosmjerna cesta.
Svi idu dalje, i ja s njima.
životni pravac moram pratiti,
a toliko divnih trenutaka još ima
u koje želim sada navratiti.... :)
U svoju prošlost ne mogu stići
i da živim još godina dvjesta.
Na drugu stranu uvijek ću ići.
život je jednosmjerna cesta...
(prerada-Balašević)

Dubina je tamna i u nju riječ ne može doći do kraja, san je stražar tih dubina koje se kreću među obalama duše. Most, koji spaja dva plavetnila, dijeli usne na jedan slatki osmijeh kad pročitaš neke riječi sa pozitivnim predznakom. Tad se dodir raznježi nad noćnom tamom i postaje mekan, podatan i ne bježi pred udaljenosti vibracije srca. Znaš da ću uvijek ostati na istom mjestu, rastući između divljih trava i punog mjeseca. Kretat ću se polako kroz vremenske zone do nekih mojih stihova, davno napisanih, već zaboravljenih, koji se kao slučajno opet ponavljaju. Koliko smo samo osmijeha ostavili pokraj puta, osmijeha koje smo poklanjali drugima? Koliko li je samo ostalo budnih snova i prospavanih stvarnosti u udaljenim kutovima očiju? Opet sam te čudno usnila. Opet sam sa tobom otišla u neke magle, oprane kišom i osušene zelenim lišćem. Dubina je tamna i u nju riječ ne može doći do svog kraja jer kraja nema. Čudna je ta riječ "dubina". Može li se doći do nje ili se uvijek vraćam na početak početka? Vraćam li se uvijek na početnu st(r)anicu i uvijek čitam iste tekstove istih emocija, ali različitih poruka? Vraćamo li se ili idemo u krug?

Noć je...
Čujem zvona. Daleko, daleko...
Tiho šumi vjetar
sa kišom što vani pada,
a zvona se i dalje čuju
nad usnulom panoramom grada.
 Pas tiho zavija,
sam je i nitko ga ne želi.
Čujem čak i ponoć,
što noć od dana dijeli.
Gdje si sada Ti?
Spavaš li već dugo?
Gledaš li u tamu oko sebe,
želeći vidjeti nešto drugo?
 Noć je...
Čujem plač. Daleko, daleko...
To moje srce jeca,
želeći da ga voli netko.
(nešto davnih dana napisano)

In the dark of night
those small hours
uncertain and anxious
I need to call you
Rooms full of strangers
Some call me friend
But I wish you were so close to me
In the dark of the night
Those small hours
I drift away when I´m with you
In the dark of night by my side
I wish you were here
Look, comes the clown
His face is a wall
No window no air at all
In the dark of night
Those faces they haunt me
But I wish you were so close to me
In the dark of night
Those faces they haunt me
I wish you were so close to me
Yes I wish you were by my side
(INXS)
 

Kad Ti vjetar bude sušio usne
umorne od dozivanja mog imena
ne reci drugoj ženi nikada više
"jedina moja".
Kad svoje tijelo pokloniš zemlji
znat ćeš da si nešto propustio,
jer ljubav svog života
nisi uz sebe zadržao.
Bolno je to kad istina dođe
i kao Lucifer Ti se nasmije u lice,
tad sve zablude postaju smiješne
jer znaš da si prevario nečije srce.
 Zato... dok si živ... uzmi mene
kao jedini smisao života svog...
ne troši vrijeme na glupe teme
i budi uvijek dio neba mog.

Oh, my love, my darling
I hunger for your touch
A long, lonely time...
And time goes by, so slowly
And time can do so much
Are you still mine?
I need your love...
God speed your love to me!
Lonely rivers flow to the sea,
To the open arms of the sea
Lonely rivers sigh
wait for me,
I'll be coming home,
wait for me...
Oh, my love, my darling
I'm hunger for your touch,
for your love...
For love ....Lonely time ....
And time goes by, so slowly
And time can do so much....
Are you still mine?
I need your love....
God speed your love to me ...
(autor teksta: Philip Spector)

Ponoć je ...
u mojoj maloj sobi noćas hladno je.
Ponoć je...
u mojoj duši ova bol ne prestaje...
Božić je... i cijeli svijet se noćas Kristu raduje.
Božić je.......Božić bez Tebe...
Božić je i svatko svoje drage noćas daruje
Božić je... Božić bez Tebe
o, Bože moj ... kako mi nedostaje,
jako mi nedostaje.
Ponoć je...
i već se čuju negdje zvona daleka.
Ponoć je...
i samo topla suza meni nazdravlja.
Božić je... i cijeli svijet se noćas Kristu raduje
Božić je... Božić bez Tebe...
o, Bože moj, kako mi nedostaje,
jako mi nedostaje ......
(Doris)

Na vjernost se nikad nisam zaklinjala. Što mi znači biti vjerna onom, kome to ne treba. Meni treba taj osjećaj, za drugu stranu ne znam...treba li mu isti takav osjećaj. Kome treba moja vjernost, osjećaj pripadanja? Srce ostaje tamo gdje je, bez obzira na sva iskušenja koja izazivaju.... ako je srce tamo gdje je .....tada nema ni iskušenja. Tada je sve fatamorgana .... nejasna slika u pustinji. Vjernost je nešto uzajamno. Može li jedna osoba voljeti, druga ne? Može li jedna osoba biti vjerna, druga ne? Odgovor je nejasan i svatko ima svoju istinu o tome. Otvorena veza...... pitanje je dogovora, osjećaja, komunikacije i...vjernosti. Otvorena veza može jako dugo funkcionirati, ali to je samo jedna napuklina u odnosu, jednom trulom pseudo odnosu koji i nije odnos. Tu je vjernost kao zatvor. Vjernost od srca je sloboda. Što mi znači biti vjerna onom, kome to ne treba?  Vjernost je vrlo fluidan pojam, vrlo osobna stvar svakog od nas. Vjerna sam dok volim i dok imam sve s tom osobom. Jednom.... ako osjetim i najmanji pomak..... ili napuklinu u tome "s njim imam sve" ...tad i moja vjernost poprima drugačije konture, drugačije vibre, drugačije putanje. Postaje malo iskrivljena.... već su tu pogledi prema nekom drugom, kao slučajni osmjesi, nekakvi dvosmisleni razgovori, pa čak i nekakvi bezazleni pozivi na obične kavice... I sve me manje ima "s njim" i sve sam više sa sobom.....I tada…krene druga priča. Tada se rađa nešto novo, staro umire i opet se rađa "ona" – vjernost.....pa opet do njenog kraja, kada se sve opet ponavlja, vrti u krug i tako uvijek iste i slične prilike, koje daju one obične jeftine olinjale slike. Živjela vjernost!

Jednom ...do nedavno... zvali su me "vještica" :), živjela sam u ovom bijelom gradu nekim plavim snom između dva vala, između njegove i moje slike. Uzela sam njegovu bijelu košulju i u višeglasju dobivala šapat iz jezera daleko negdje izvan horizonta. Kao "vještica" pogađala sam puno toga, o drugima pa čak i o sebi (ali o sebi samo kroz snove). U meni je uvijek odzvanjao zvuk nekih starih vremena, uvijek su me privlačile neke neobjašnjive stvari koje su se počele i događati :), zatvarale me u moje okvire, opet između dva vala i opet između njegove i moje slike. Kroz Crowley-a doživjeh mnoge neobične trenutke, nejasno-jasne poruke i prekrasne plave noći. Zaboravila sam već način na koji sam poljubila nečije meke usne. Zaboravila sam već način na koji sam otvarala "tarot" i zaboravila sam puno toga, ali ne izbrisah nikada "vješticu" u sebi.

On me ne zna ili me ne želi znati. Niti ja njega ne poznam, jedva mu ime znam. Ne znam tko je on, čiji je, odakle je, ne znam gdje je...Volim li ga?  Ni to neznam. Znam da osjećam nešto. Jedino sam sigurna da ga želim. Želim znati, voljeti, imati ga, biti njegova...Tko je zapravo on? Je li  isti kao njegova slika u mojoj glavi, kao ON.......kojeg sam voljela?...Ako volim, a željela bih voljeti ...bojim se...Ako ga ikada upoznam, hoću li se razočarati? Hoću li otkriti da to nije on.....on kojeg sanjam. Moramo se znati, moramo se voljeti. Suđen mi je. Iluzija mora postati stvarnost. Mora me znati, voljeti, imati....On koji me ne zna.

Danas sam srela tvog prijatelja... pričali smo o tebi.
Rekao mi je samo jedno: da si dobro.
A tada su krenula moja sjećanja, tada sam razmišljala što sam sve trebala učiniti, a nisam, što sam sve imala - a nisam dala, tada sam....ah tada nisam znala sve ono što sada znam.
Možda te  nisam dovoljno voljela dok si bio sa mnom, možda ti nisam dovoljno pokazivala sve sitnice koje su mi značile jako puno, kad smo bili zajedono, možda te nisam dovoljno dugo voljela tih dana dok si ti mene volio, možda nagađam sada što sam ti trebala sve reći, a nisam ti rekla: da sam sretna što sam te pronašla. 
Ako sam te učinila tužnim, dragi O., vrlo sam nesretna zbog toga, ali znam - bit ćeš uvijek u mojim mislima. Voljela bih čuti, kako tvoja ljubav nije umrla za mene, voljela bih te opet zagrliti, voljela bih da me voliš voljela bih - ah, voljela bih puno toga.  Samo znam - sve je prošlost, a to što sam srela tvog prijatelja i što je oživio jedno sjećanje na tebe, jednu ljubav koja je bila i više nije.....to je ono što me podsjetilo, da ne treba nikada odgađati reći nekome "volim te", "lijepo mi je s tobom" i slične riječi koje osjećamo, jer nikada ne znamo - kada će nas život razdvojiti.
Zato, dragi O.,  bit ćeš uvijek u mojim mislima, ali moj život kreće novim putem - prema nekom u sjeni, prema nekom tko isto tako čeka moj dolazak, kao što ja čekam njegov.