prvi zapis

Za ostvariti svoje snove,potrebno je.....?
Prvi točan odgovor  dobiva kilogram kruha.

I stripite se malo,stižu bolji dani...evo,uskoro će i ljeto.

ali,neću pisati o tome....samo dobro jutro.

Bio je to snažan ovan. Ponosan.Lijep. Bijeli.Kao planinski snijeg. Ovce su ga voljele.Poštivale. Kad bi on zablejao,svi su šutjeli. A kad bi završio,planinom bi se razlijegao zvuk zvona. Ovce bi mu klimanjem glave odobravale. Svaka mu je životinjska bila na mjestu.
Znao je,đavo rogati,zauzeti stajalište.Isprsiti se.Pred ovčicama.Pogledati ih prodorno.Znao je začarati stado.Jednostavno,bio je to ovan sa stajalištem.
Onda je jednoga dana podigao glavu.Previsoko.Iznad ovaca.Prema magarcu.Nešto mu je odblejao.Odsječeno.Povišenim tonom.Bila je to,zapravo,psovka.Puna srdžbe.Zbog magarećeg ponašanja.Gadna psovka,baš gadna. Čobanska. Planina je ječala od nje.
Magarac se uvrijedio. Tri dana je bijesno njakao.Kopitama udarao sve oko sebe.Četvrtog dana počele su ovnove nevolje.Prvo je preko noći POCRNIO. Zatim ga je magarac konjski ritnuo. Nekoliko puta. Potom ga je prebacio u drugi tor.Manji. Lošije opremljen. Među crne ovce. U najzabitiji  kraj Šakajade.
Tu su crne ovčice jedva preživljavale. Ispaša je bila siromašna.Vode nije bilo dovoljno. Za svako glasnije blejanje išle su pod nož. Užas!
Kasnije se ovan pokajao.Ali ništa nije mogao promjeniti. Čak ni onda kad je uvrijeđeni magarac uginuo. Od zlobe i starosti.
Kako je vrijeme odmicalo,znao bi se kažnjeni ovan ponekad zaletjeti. Zablejao bi bijesno. I glasno.A to je bilo opasno.U zemlji crnih ovaca.Krvoločni psi-čuvari odmah bi ga izujedali. Onda je hramao.Danima lizao rane.Do slijedećeg susreta sa psima.
Godine su prolazile.Pune opasnosti. Nije se znalo da li su gori dani ili noći. Ovan je neprestano bio izložen nevremenu i...psima. A njih je bilo sve više. Činilo se da ih je više nego ovaca.
A onda je crni ovan pobijelio. Od godina.Od muke.Od poniženja.Osijedio je,u stvari.Ali mu ni to nije pomoglo,ostao je u istom stadu.Po kazni.Sve dok ga  jednoga dana mladi,netom pristigli psi,nisu raskomadali iz obijesti.
Tek tada su došli čobani.Runo su bacili,zbog boje. Meso dali vranama.A od rogova,napravili su drške za noževe.
Kojima danas kolju crne ovce.
 

Čija mama njuferica....čiji tata peder?

ZAGREB -  Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (2.) - Hrvatsko revolucionarno bratstvo
Nedavno je Hrvatski Vjesnik iz Melbourne objavio seriju clanaka o Hrvatskom Revolucionarnom Bratsvu (HRB) i Bugojanskoj grupi. Ti clanci bazirani su na izjavama Zdenka Marincica. Uistinu ja bi zelila ignorirati ovakve tipove i da istatak zivota prozivim u miru.
Kao supruga jednog od vodja Bugojanske grupe i kao osoba koja je imala dubokog udjela s grupom, osjecam se duzna iz respekta i odanosti spram tih ljudi, da jos ih jednom odbranim od neistina i kukavickih napada, koji traju vec 28 god. i nastavjaju se do danas. Poslije formiranja HRB-a u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina, elita njihovih clanova bila je poslana po jugoslavensko-srpskom rezimu daformiraju ogranke HRB-a van zemlje. Ti ogranci Bratsva sluzili su kao sretstvo za infiltriranje hrvatskih zajednica sirom svijeta da jugoslovenski rezim zadrzi kontrolu nad njima. Prvo ogranak van Jugoslavije formiran je 1961 u Australiji. Sa stalnim priljevom novih operativaca i bezgranicnim materijalnim srestvima HRB-o naraslo je u brojcano jaku i mocnu organizaciju. Bilo kakva opozicija od Hrvata bila je brzo i snazno slomljena sa stetnim propagandama o tim osobama ili sa brutalnim nasiljem. Na takav nacin, rezim je gusio skoro svaki otpor sa hrvatske strane, preuzeli su prominentne pozicije medju hrvatskim emigrantima i sa slobodnim i neometanim sirenjem propagandi, uzeli su kontrolu nad hrvatskim zajednicama sirom svijeta, a drze je i danas.
SLIKA HRB-aSliku koju je vodstvo HRB-a prikazivalo buducim i vec uclanjenim Hrvatima je, da je HRB-o pro-hrvatska organizacija, a u stvarnosti, vodstvo HRB-a imalo je tajni cilj da ponizi i slomi Hrvate sa svim mogucim sretstvima. Oni nikada nisu imali u cilju Slobodnu Hrvatsku. Dapace, tajni cilj vodstvaHRB-a bio je da sa njihovom teroristickom politikom prikazu Hrvatski narodkao teroristicku i barbarsku naciju, i tako ostvare ciljeve njihovih gospodara u komunistickoj Jugoslaviji.
Kada su vodje HRB-a vrbovale Hrvate u organizaciju, na nisanu su im bili mladi Hrvati koji su potekli iz obitelji koje je jugoslovensko-srpski rezim proganjao i zatvarao i koji su vjerovali u stvaranje neovisne Hrvatske. Moj pok. suprug Ambroz Andric, dosao je iz takve obitelji. Ljudi kao Ambroz postali su clanovi HRB-a jer su bili navedeni da vjeruju da se uclanjuju u organizaciju, koja ce im omoguciti postignuce njihovih nada i zelja, stvaranje slobodne Hrvatske. Ambroz nikada nije posumnjao da je HRB-o antihrvatska organizacija. Nesvjestan ove prijevare Ambroz i njegov brat Adolf, postali su clanovi australskog ogranka HRB-a 1963. Te iste godine, vojnicka jedinica HRB-a poznata pod imenom TOLIC-OBLAK grupa, bila je poslana u bivsu Jugoslaviju. Danas mi je jasno, zasto je i ta grupa bila neuspjesna. Clanovima HRB-a bilo je receno da HRB-o mora biti vojnicki spremno da podrzi borbu za neovisnost kada dodje pravo vrijeme. Prema tome clanovi su bili obavezni sudjelovati u vojnickim vjezbama. Vjezbe su se odrzavale u usamljenim mjestima australskih suma na dva nacina- u malim grupama kroz godinu, i jednom godisnje odrzavale su se velike vjezbe sa svim clanovima HRB-a. Vodstvo HRB-a kasnije je formiralo jos jednu vojnicku jedinicu sastavljenuod clanova australskih i evropskih ogranaka Bratsva. Ta jedinica postat cepoznata pod imenom BUGOJANSKA GRUPA. Ambrozu i drugima receno je da suizabrani u tu jedinicu jer su pokazali da imaju najbolje sposobnosti.
U stvarnosti, tajni cilj formiranja ove jedinice bio je da odvedu ove ljude usmrt i da prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Nadalje cilj im je bio da jugoslovensko-srpskom rezimu u Jugoslaviji daju opravdani izgovor damogu brutalno i nemilosrdno tlaciti Hrvatski narod. Godine 1964 ja sam saznala da je moj pok. muz Ambroz clan HRB-a. Moja prva reakcija bila je strah i briga za njega i dobrobit nase djece i mene. Poslije dugackog razgovora s njime, njegove tople i brizne rjeci zauvjek su se urezale u moju dusu. “Kakav bi ja bio covjek, da zivim u izobilju i ugodnostima ovdje u Australiji, dok moji roditelji, braca, sestre i milioni drugih dobrih Hrvata kao oni, pate ispod jugo-srpske cizme“. Ove njegove rjeci dale su mi snagu da odbacim moj strah, odlucila sam podrzati njega i HRB-o. Kasnije sam polozila i zakletvu i postala sam odani clan HRB-a. Ostala sam odani clan Bratsva dugo vremena poslije ubistva moga muza i drugih sudionika Bugojanske grupe. Dok smo zivili u Australiji godine 1968., vodje HRB-a odrzale su sastanak u nasoj kuci. Rekli su Ambrozu i drugima izabranima za grupu, da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je Hrvatski narod spreman za ustanak u tadasnjoj Jugoslaviji. Ovo je bio jedan od brojnih sastanaka na kojem sam prisustvovala. Na ovome sastanku, vodje HRB-a izlozile su njihov plan, na koji nacin ce srusiti Jugoslaviju i stvoriti suverenu nezavisnu Hrvatsku drzavu. Po njihovom planu Bugojanska grupa bila je zaduzena da prva napadne Jugoslaviju. Vodstvo HRB-a skupa sa ostalima clanovima iz australskih i evropskih ogranaka HRB-a, trebalo je pridruziti se Bugojancima u oruzanim borbama. Medjutim, Ambroz i ostali iz Bugojanske grupe, nisu znali da Hrvatski narod nije spreman za ustanak i da vodstvo HRB-a nema namjeru pridruziti im se, niti ih podrzati na bilo koji nacin.
U EUROPI
Mi smo bili smjesteni u Evropi 1972. kada je vodstvo HRB-a naredilo Bugojanskoj grupi da udju u tadasnju Jugoslaviju i zapocnu oruzane sukobe. U to vrijeme politicka previranja I masovni studenski protesti sirom Hrvatske, protumaceni su po Ambrpzu i ostalima sudionicima Bugojanske grupe kao potvrda da su vodje HRB-a bili u pravu i da je Hrvatski narod u tadasnjoj Jugoslaviji bio spreman za revoluciju. Trojica Vodja HRB-a koji su trebali voditi Bugojansku grupu u borbu, desertirali su u zadnjoj minuti. Dvojica od njih dosla su me posjetiti gdje smo se ja i moja djeca krili u Njemackoj. Bila sam iznenadjena kada sam ih vidila posto sam znala da je Bugojanska grupa vec trebala preci jugoslovensko-austrisku granicu. Jedan od njih mi je rekao da se razbolio i da se vratio sa granice. Drugi mi je rekao da se vratio jer se osjetio star za takve akcije. Takodjer su mi rekli da treci vodja nije dosao na jugoslovesnko-austrisku granicu i da su sudionici grupe putem glasovanja izabrali vodje grupe, Ambroza Andrica, Pavu Vegara i Adolfa Andrica. Suprotno od propagandi o njima, sudionici Bugojanske grupe bili su odlicno istrenirani i naoruzani. Oni su usli u tadasnju Jugoslaviju s uvjerenjem da ce stvaranje hrvatske drzave biti brzo i da ce Hrvatski narod te godine proslaviti Bozic u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj. Medjutim, oni neznajuci marsirali su prema smrtnoj kazni, na koje ih je vodstvo HRB-a osudilo. Plan razradjen po vodstvu HRB-a mnogo godina unazad, da sa prijevarom odvedu Bugojansku grupu u smrt, izvrsen je beskupolozno na lagan nacin. Hrvatski narod bio je izlozen progonima sirom svijeta, a najteze proganjanje i tlacenje Hrvata dogodilo se u tadasnjoj Jugoslaviji.
IZDAJA NIJE ZAVRSENA
Izdaja Bugojanske grupe nije bila zavrsena. Nastavit ce se u iduce tridecenije i nastavlja se i danas. Skoro odmah nakon ulaska grupe u bivsuJugoslaviju, neistine i propagande pocele su se siriti o Bugojancima,ukljucijuci I propagandu da su oni bili ruski spijuni, udbini spijuni i dasu bili srbi. Vodstvo HRB-a nije branilo Bugojansku grupu od ovakvih napada i propagandi. Kada sam ja pocela braniti Ambroza i ostale sudionike Bugojanske grupe, ja sam bila napadnuta verbalno, fizicki i postala sam predment propagandi i prica. I ja isto nisam dobila nikakave potpore od vodstva HRB-a. Oni Hrvati koji su branili Bugojance ili mene bili su napadnuti a neki i ranjeni iz pistolja. U tim groznim danima moga zivota ja sam svatila da smo izdani i rjesila sam razotkriti pravo lice vodstva HRB-a, i sto su uradili. Htjela sam da vodstvo HRB-a bude kaznjeno za izgubljene zivote Bugojanaca, za unistenje zivote moje djece, mene i za mnoge druge zivote. Takodjer sam htjela postici da drugi nevini Hrvati ne budu iskorisceni, izdani i onda ubijeni kao sto je se dogodilo sa Bugojanskom grupom.
U CHICAGU










Hrvatske-novine.com






Tekstova: (2) Svi tekstovi...





Kategorija: Bugojanska skupina  -  - Novija Hrvatska povijest nije nam poznata....  Bugojanska skupina - tekstovi gdje Andrić ZAGREB -  Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (2.) - Hrvatsko revolucionarno bratstvoNedavno je Hrvatski Vjesnik iz Melbourne objavio seriju clanaka o Hrvatskom Revolucionarnom Bratsvu (HRB) i Bugojanskoj grupi. Ti clanci bazirani su na izjavama Zdenka Marincica. Uistinu ja bi zelila ignorirati ovakve tipove i da istatak zivota prozivim u miru. Kao supruga jednog od vodja Bugojanske grupe i kao osoba koja je imala dubokog udjela s grupom, osjecam se duzna iz respekta i odanosti spram tih ljudi, da jos ih jednom odbranim od neistina i kukavickih napada, koji traju vec 28 god. i nastavjaju se do danas. Poslije formiranja HRB-a u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina, elita njihovih clanova bila je poslana po jugoslavensko-srpskom rezimu daformiraju ogranke HRB-a van zemlje. Ti ogranci Bratsva sluzili su kao sretstvo za infiltriranje hrvatskih zajednica sirom svijeta da jugoslovenski rezim zadrzi kontrolu nad njima. Prvo ogranak van Jugoslavije formiran je 1961 u Australiji. Sa stalnim priljevom novih operativaca i bezgranicnim materijalnim srestvima HRB-o naraslo je u brojcano jaku i mocnu organizaciju. Bilo kakva opozicija od Hrvata bila je brzo i snazno slomljena sa stetnim propagandama o tim osobama ili sa brutalnim nasiljem. Na takav nacin, rezim je gusio skoro svaki otpor sa hrvatske strane, preuzeli su prominentne pozicije medju hrvatskim emigrantima i sa slobodnim i neometanim sirenjem propagandi, uzeli su kontrolu nad hrvatskim zajednicama sirom svijeta, a drze je i danas.SLIKA HRB-aSliku koju je vodstvo HRB-a prikazivalo buducim i vec uclanjenim Hrvatima je, da je HRB-o pro-hrvatska organizacija, a u stvarnosti, vodstvo HRB-a imalo je tajni cilj da ponizi i slomi Hrvate sa svim mogucim sretstvima. Oni nikada nisu imali u cilju Slobodnu Hrvatsku. Dapace, tajni cilj vodstvaHRB-a bio je da sa njihovom teroristickom politikom prikazu Hrvatski narodkao teroristicku i barbarsku naciju, i tako ostvare ciljeve njihovih gospodara u komunistickoj Jugoslaviji. Kada su vodje HRB-a vrbovale Hrvate u organizaciju, na nisanu su im bili mladi Hrvati koji su potekli iz obitelji koje je jugoslovensko-srpski rezim proganjao i zatvarao i koji su vjerovali u stvaranje neovisne Hrvatske. Moj pok. suprug Ambroz Andric, dosao je iz takve obitelji. Ljudi kao Ambroz postali su clanovi HRB-a jer su bili navedeni da vjeruju da se uclanjuju u organizaciju, koja ce im omoguciti postignuce njihovih nada i zelja, stvaranje slobodne Hrvatske. Ambroz nikada nije posumnjao da je HRB-o antihrvatska organizacija. Nesvjestan ove prijevare Ambroz i njegov brat Adolf, postali su clanovi australskog ogranka HRB-a 1963. Te iste godine, vojnicka jedinica HRB-a poznata pod imenom TOLIC-OBLAK grupa, bila je poslana u bivsu Jugoslaviju. Danas mi je jasno, zasto je i ta grupa bila neuspjesna. Clanovima HRB-a bilo je receno da HRB-o mora biti vojnicki spremno da podrzi borbu za neovisnost kada dodje pravo vrijeme. Prema tome clanovi su bili obavezni sudjelovati u vojnickim vjezbama. Vjezbe su se odrzavale u usamljenim mjestima australskih suma na dva nacina- u malim grupama kroz godinu, i jednom godisnje odrzavale su se velike vjezbe sa svim clanovima HRB-a. Vodstvo HRB-a kasnije je formiralo jos jednu vojnicku jedinicu sastavljenuod clanova australskih i evropskih ogranaka Bratsva. Ta jedinica postat cepoznata pod imenom BUGOJANSKA GRUPA. Ambrozu i drugima receno je da suizabrani u tu jedinicu jer su pokazali da imaju najbolje sposobnosti. U stvarnosti, tajni cilj formiranja ove jedinice bio je da odvedu ove ljude usmrt i da prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Nadalje cilj im je bio da jugoslovensko-srpskom rezimu u Jugoslaviji daju opravdani izgovor damogu brutalno i nemilosrdno tlaciti Hrvatski narod. Godine 1964 ja sam saznala da je moj pok. muz Ambroz clan HRB-a. Moja prva reakcija bila je strah i briga za njega i dobrobit nase djece i mene. Poslije dugackog razgovora s njime, njegove tople i brizne rjeci zauvjek su se urezale u moju dusu. “Kakav bi ja bio covjek, da zivim u izobilju i ugodnostima ovdje u Australiji, dok moji roditelji, braca, sestre i milioni drugih dobrih Hrvata kao oni, pate ispod jugo-srpske cizme“. Ove njegove rjeci dale su mi snagu da odbacim moj strah, odlucila sam podrzati njega i HRB-o. Kasnije sam polozila i zakletvu i postala sam odani clan HRB-a. Ostala sam odani clan Bratsva dugo vremena poslije ubistva moga muza i drugih sudionika Bugojanske grupe. Dok smo zivili u Australiji godine 1968., vodje HRB-a odrzale su sastanak u nasoj kuci. Rekli su Ambrozu i drugima izabranima za grupu, da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je Hrvatski narod spreman za ustanak u tadasnjoj Jugoslaviji. Ovo je bio jedan od brojnih sastanaka na kojem sam prisustvovala. Na ovome sastanku, vodje HRB-a izlozile su njihov plan, na koji nacin ce srusiti Jugoslaviju i stvoriti suverenu nezavisnu Hrvatsku drzavu. Po njihovom planu Bugojanska grupa bila je zaduzena da prva napadne Jugoslaviju. Vodstvo HRB-a skupa sa ostalima clanovima iz australskih i evropskih ogranaka HRB-a, trebalo je pridruziti se Bugojancima u oruzanim borbama. Medjutim, Ambroz i ostali iz Bugojanske grupe, nisu znali da Hrvatski narod nije spreman za ustanak i da vodstvo HRB-a nema namjeru pridruziti im se, niti ih podrzati na bilo koji nacin.U EVROPIMi smo bili smjesteni u Evropi 1972. kada je vodstvo HRB-a naredilo Bugojanskoj grupi da udju u tadasnju Jugoslaviju i zapocnu oruzane sukobe. U to vrijeme politicka previranja I masovni studenski protesti sirom Hrvatske, protumaceni su po Ambrpzu i ostalima sudionicima Bugojanske grupe kao potvrda da su vodje HRB-a bili u pravu i da je Hrvatski narod u tadasnjoj Jugoslaviji bio spreman za revoluciju. Trojica Vodja HRB-a koji su trebali voditi Bugojansku grupu u borbu, desertirali su u zadnjoj minuti. Dvojica od njih dosla su me posjetiti gdje smo se ja i moja djeca krili u Njemackoj. Bila sam iznenadjena kada sam ih vidila posto sam znala da je Bugojanska grupa vec trebala preci jugoslovensko-austrisku granicu. Jedan od njih mi je rekao da se razbolio i da se vratio sa granice. Drugi mi je rekao da se vratio jer se osjetio star za takve akcije. Takodjer su mi rekli da treci vodja nije dosao na jugoslovesnko-austrisku granicu i da su sudionici grupe putem glasovanja izabrali vodje grupe, Ambroza Andrica, Pavu Vegara i Adolfa Andrica. Suprotno od propagandi o njima, sudionici Bugojanske grupe bili su odlicno istrenirani i naoruzani. Oni su usli u tadasnju Jugoslaviju s uvjerenjem da ce stvaranje hrvatske drzave biti brzo i da ce Hrvatski narod te godine proslaviti Bozic u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj. Medjutim, oni neznajuci marsirali su prema smrtnoj kazni, na koje ih je vodstvo HRB-a osudilo. Plan razradjen po vodstvu HRB-a mnogo godina unazad, da sa prijevarom odvedu Bugojansku grupu u smrt, izvrsen je beskupolozno na lagan nacin. Hrvatski narod bio je izlozen progonima sirom svijeta, a najteze proganjanje i tlacenje Hrvata dogodilo se u tadasnjoj Jugoslaviji.IZDAJA NIJE ZAVRSENAIzdaja Bugojanske grupe nije bila zavrsena. Nastavit ce se u iduce tridecenije i nastavlja se i danas. Skoro odmah nakon ulaska grupe u bivsuJugoslaviju, neistine i propagande pocele su se siriti o Bugojancima,ukljucijuci I propagandu da su oni bili ruski spijuni, udbini spijuni i dasu bili srbi. Vodstvo HRB-a nije branilo Bugojansku grupu od ovakvih napada i propagandi. Kada sam ja pocela braniti Ambroza i ostale sudionike Bugojanske grupe, ja sam bila napadnuta verbalno, fizicki i postala sam predment propagandi i prica. I ja isto nisam dobila nikakave potpore od vodstva HRB-a. Oni Hrvati koji su branili Bugojance ili mene bili su napadnuti a neki i ranjeni iz pistolja. U tim groznim danima moga zivota ja sam svatila da smo izdani i rjesila sam razotkriti pravo lice vodstva HRB-a, i sto su uradili. Htjela sam da vodstvo HRB-a bude kaznjeno za izgubljene zivote Bugojanaca, za unistenje zivote moje djece, mene i za mnoge druge zivote. Takodjer sam htjela postici da drugi nevini Hrvati ne budu iskorisceni, izdani i onda ubijeni kao sto je se dogodilo sa Bugojanskom grupom.U CHICAGUDok sam zivila u Chicagu (USA) zatrazila sam od Australskog konzula da obavjesti Australsku Federalnu Policiju (AFP) da sam spremna otkriti im detalje o kriminalnim i teroristickim aktivnostima HRB-a. Sa mojom djecom sam se vratila u Australiju uz pomoc AFP da budem na sudu krunski svjedokprotiv vodja HRB-a. Taj sudski process ostao je poznat pod imenom “Bega Case” Na racun jacine i vjerodostonosti moga svjedocenja i evidencije jedanod kljucnih vodja HRB-a osudjen je na izdrzavanje zatvorske kazne. Do danas, mnogi nastavljaju siriti neistine i lazi o Bugojanskoj grupi imeni, da tako postignu osobne dobitke i za vlastito promociranje. U nedavnoobjavljenim clancima u Hrvatskom Vjesniku iz Melbourne izjavljeno je, da jeZdenko Marincic zadnji prezivjeli sudionik Bugojanske grupe. To nije istina, i to je smisljena laz. Zdenko Marincic nikada nije bio sudionik Bugojanske grupe. Druge objavljene neistinite izjave u istim novinama, da su sudionici Bugojanske grupe otisli u tadasnju Jugoslaviju iz nekoga prkosa i da su sami krivi za njihovu smrt, izmisljene su lazi. Ove nove propagande i dalje vrijedjaju i prljaju sjecanja na divne mlade ljude, Bugojanske grupe.
 
TRAGEDIJA BUGOJANSKE GRUPE
 
Tragedija Bugojanske grupe je, sto su ti mladi ljudi bili iskorisceni uzivotu i nastavljaju ih iskoriscavati i mrtve. Moja osobna tragedija je, sto sam izgubila muza koji me je volio i obozavao, zivotnog saputnika iprijatelja. Moja i Ambrozova djeca izgubila su oca, prijatelja i priliku dauzivaju one ugodnosti koje se mogu samo iskusiti izmedju oca i djeteta. Skoro je 30 godina od te strasne planirane izdaje, koja je dovela do pokolja Bugojanaca u cvijetu njihove mladosti. Do danasnjega dana, vodstvo HRB-a nije se pokajalo i dalje odbija da se isprica za njihove kukavicke, grozne i neljucke zlocine. Vodje HRB-a i dalje nastavljaju iskoriscavati Bugojansku grupu da postignu njihove osobne ciljeve.Ruzica AndricSydney 23.10.2000
 
 
DODATAK:
Devedesetih godina u kuci poznatoga i prominentnog Hrvata vodje Australskih Hrvata, pronadjeni su tajni dokumenti HRB-a. U tim dokumentima pronasla sam da je HRB-o utemeljeno u bivsoj Jugoslaviji. Ti dokumenti nadopunili su moje znanje o HRB-u i evidenciju koju sam imala.
 
IZJAVE MIJATOVICA I MANULICA
 
Ja zelim skrenuti pozornost na par cinjenica. Andjelko Mijatovic (bivsisavjetnik Franje Tudjmana) sredinom devedesetih izjavio je, da je Bugojansku grupu udba prevarila, a zadnjih tjedana i Josip Manulic daje izjave da je HRB-o bilo povezano s udbom. Akcija Bugojanske grupe razradjena je u operativnom odjelu HRB-a, pod tajnim kodom “Planinska Lisica”. Poslije unistenja Bugojanske grupe, jugoslovenski pisac Djordje Licina napisao je knjigu o Bugojancima i nazvao je “Tragom plave lisice” Kasnije je napisao jos jednu knjigu “Dvadeseti covjek” Dvadeseti covjek je postojao, on je imao puno udjela u fabriciranju dokaza, s kojima su optuzili Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati Beogradski rezervuar vode. Sedam godina kasnije, isti scenario ponovio se u Sydney-u. Godine 1979 sestorica nevinih Hrvata optuzeni su i osudjeni na dugogodisnju robiju, jer da su planirali otrovati Sydneyski rezervuar vode. Svega cemu sam bila svjedok I kada sam procitala tajne dokumente HRB-a, dosla sam do zakljucka da je mnogim Hrvatima kao Bugojanskoj grupi, meni, Senicu, Stjepanu Sevi I mnogima drugim Hrvatima, sudbina bila odlucena jos dok smo zivili u bivsoj Jugoslaviji.
 
MOTO HRB-a.
 
Ja tek danas razumijem moto HRB-a, “Mi nismo postizni, ali smo dostizni” U istinu oni su polako dostizali i unistavali grupu po grupu Hrvata, hrvatske individualce jednoga po jednoga i tako ce nastaviti ukoliko njihova djela i metode rada ne izadju na svijetlo dana. Sa vodstvom HRB-a i njihovim suradnicima, ne moze se voditi dijalog. Oni sada imaju samo jedan cilj: nesmije se doci do istine i prim tom ne prezaju pociniti opet najgroznije zlocine.
 
 
POVJEST BUGOJANSKE GRUPE
U nedilju 25 lipnja odrzana je Spomen Akademija Bugojanske grupe 2004. u prostorijama Hrvatskog drustva Sydney u Punchbowlu. Da je vladala velika zainteresiranost za ovaj povjesni dogadjaj najbolje svjedoci broj osoba koji se nalazio toga popodnevna u dvorani. Osobito sto je bilo naglaseno da ce se cuti izjave pojedinih Bugojanaca na video vrpci.
IZLAGANJE RUZICE ANDRIC
Stovani skupe, dragi prijatelji Bugojanaca, stovani pocasni gosti. Najprije dozvolite mi da vam svima zazelim dobrodoslicu na Spomen Akademiju Bugojanske grupe 2004. Prije 32 godine Bugojaska grupa sa dobrim i plemenitim namjerama pokusalu su dignuti hrvatski narod na ustanak. Oni su vjerovali da nisu bili sami. Oni su vjerovali svojim vodjama. Oni su vjerovali da ce sve ici po planu njihovih vodja. To je sto su Bugojanci i ja vjerovali, ali stvarnost je bila drugacija. Bugojanci kao i ja bili su clanovi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Mi svi smo se uclanili u Bratstvo jer smo bili navedeni da vjerujemo da je Bratstvo hrvatska organizacija, i da ce ta organizacija uspjeti stvoriti i neovisnu drzavu Hrvatsku. Kada su vodje Bratsva vrbovali Hrvate, na nisanu su im bili mladi ljudi koji se potekli iz obitelji koje je komunisticki razim bivse Jugoslavije proganjao i zatvarao. Iz takvih obitelji potekli su Bugojanci kao i ja sama. Clanovima HRB-a receno je da Bratstvo mora biti vojnicki spremno da podrzi hrvatsku borbu, kada dodje za to vrijeme. Prema tome clanovi Bratsva bili su obavezni sudjelovati u redovnim vojnickim vjezbama, organizirane po vodjama Bratsva. Takodje clanovi Bratstva bili su obavezni prisustvovati redovnom politickom izgradjivanju, kako su to zvale vodje Bratstva. Danas sam ja potpuno svijesna da to nije bilo politicko izgradjivanje, u stvarnosti to je bilo indoktriranje nas mladih Hrvata.
CLANOVI HRB-a
Takodjer clanovi Bratsva bili su obavezni studirati revolucije drugih naroda. Tako su Bugojanci bili indoktrirani i istrenirani vojnickom i gerilskom ratovanju. Sudbonosni tajni sastanak dogodio je godine 1968. kada su trojica vodja Bratsva doputovali u Melbourne. Jure Maric, Ivica (Ivan) Butkovic i Turk. Oni su zakazali tajni sastanak s mojim pokojnim suprugom Ambrozom Andric i ostalim clanovima koji su bili izabrani da budu u Bugojanskoj grupi. Na tom sastanku prisustvovala sam i ja, kaze Ruzica Andric. Taj sastanak odrzan je oko dva sata ujutro na adresi: 17 Fenwick St.u Clifton Hillu, gdje smo ja i moj pok. suprug zivili. Na sastanku glavnu rjec je vodio Jure Maric. “Chief” tako smo ga mi clanovi zvali, sto na hrvatskom znaci vodja. Maric nas je obavjestio da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je hrvatski narod spreman na ustanak. Na tom sastanku Maric nam je izlozio plan Vodstva Bratsva, na koji ce nacin srusiti Jugoslaviju i stvoriti slobodnu i neovisnu Drzavu Hrvatsku. Po istom planu Bugojanskoj grupi dat je zadatak da grupa prva udje u Jugoslaviju i da zapocnu sa gerilskim ratovanjem u okolici Bugojna. Maric nam je rekao da ce Bugojansku grupu predvoditi Pericic, Mudronja i on. Maric nam je takodjer rekao da ce se vodje iz australskih i evropskih ogranaka Bratsva, sa stotinama svojih clanova pridruziti Bugojancima, cim Bugojanci zapocnu sa gerilskim ratovanjem. Na tom sastanku Maric nas je informirao da je organizirano u Hrvatskoj koordiniranje ustanka i da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja. Na tom istom sastanku Maric je dao zapovjed Bugojancima da jedan po jedan odu u Evropu, da rade i zive u Evropi i cekaju na daljne zapovjedi. Meni je dao zadatak da prva odem u Evropu, da ponesem sa sobom neke dokumente Bratsva i da u Francuskoj nadjem stan i cekam na dolazak ostalih clanova Bugojanske grupe iz australskog ogranka Bratsva. Lipnja mjeseca 1969 godine ja sam otputovala u Evropu i ucinila sto mi je receno. Ostali clanovi grupe doputovali su pojedinacno u Evropu izmedju kolovoza mjeseca 1969 do kraja svibnja mjeseca 1972.
TAJNI SASTANAK
Na tom tajnom sastanku 1968. Maric nas je takodjer obavjestio da ce se nekoliko clanova vratiti u Jugoslaviju kao povratnici i da ce se oni pridruziti Bugojanskoj grupi cim Bugojanci stignu na odredjeni cilj. U ovoj grupi bio je i Marko Mijic. On se sa sobom odnio u Jugoslaviju kilu najotrovnijeg otrova, cijankali. Na racun toga otrova jugoslovenski rezim optuzio je Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati beogradski rezervuar vode. Marko Mijic ostao je u Jugoslavji ziviti komfortno. Od sviju clanova koji su se vratili u jugoslaviju kao povratnici, koliko je meni poznato uhapsena su samo dvojica: Ante Milicevic i Nikola Raspudic. Poznato mi je da je Milicevic bio mucen i ubijen. Za Raspudica znam da su mu u zatvoru zivo meso kidali s njega. On je umro pod mucenjima. Stjepan Sevo i Josip Senic takodjer su trebali biti u Bugojanskoj grupi. Medjutim Senic je pronasao da su mu vodje australskog ogranka Bratsva iz Sydney-a slagale o Gezi Pasti. Senic je postao sumnjiv da negdje nesto nije u redu. Senic i Sevo uzeli su na sebe da udju u vodstvo njemackog ogrankaBratsva i da tako rasciste sumnje. Senic je ubijen u Njemackoj tri mjeseca prije Bugojanske akcije. Pri kraju Bugojanske akcije, ubijeni su u Italiji Stjepan Sevo, njegova zena Tatjanna i njezina devetgodisnja kcer Rosemary. (Ruzica Andric je pokazala sliku na kojoj se nalazi umoreni Sevo)
LIPNJA MJESECA 1972.
Pocetkom lipnja mjeseca 1972 godine, u roku od pet dana, Bugojanci su u malim grupama prebaceni u kamp, pripremljen za njih blizu austrisko-jugoslovenske granice. Oruzje za Bugojance bilo je takodjer prebaceno u kamp. Bugojanci su ostali tjedan dana u kampu, gdje su im date zadnje upute i zadnje vojnicke vjezbe, po vodjama iz australskog i evropskog ogranka Bratsva. Trojica vodja Bratsva koji su po planu vodstva Bratsva trebali predvoditi Bugojansku grupu u akciju, dezertirali su grupu na samoj austrisko-jugoslovenskoj granici. Frane Pericic sa izgovorom da je star za takve akcije, Marko Mudronja da je bolestan a treci vodja Jure Maric nikada nije ni dosao. Vjerujuci sljepo svojim vodjama, Bugojanci su povjerovali Pericicu i Mudronji. Pericic im je zapovjedio da izaberu vodje grupe. Putem glasanja Bugojanci su sami izmedju se izabrali za vodje grupe, AmbrozaAndrica, Pavu Vegara i Adolfa Andric. U to vrijeme strajkovi hrvatskih studenata, politicka previranja u Hrvatskoj, bilo je za Bugojance uvjerljiv dokaz da je hrvatski narod spreman za ustanak i da je sve bilo istina sto su im njihove vodje rekle. Bugojanci su otisli u akciju, uvjereni da ce sve ici po planu vodstva Bratsva. Medjutim stvarnost je bila drukcija. Hrvatski narod nije bio spreman za ustanak, vodje Bratsva nisu imali namjeru pridruziti se su Bugojancima. Bugojanci su ostali sami, njih 19 protiv 30 tisuca vojnika. Puna dva mjeseca Bugojanci su se lavovski borili, jedan po jedan bio je ubijen ili uhvacen.
BUGOJANSKA GRUPA ZAVEDENA U ZAMKU
Vodjama Bratsva pomogli su neki mocni ljudi da zavedu i uvedu Bugojansku grupu u zamku. Mnogo godina prije Bugojanske akcije, Jure Maric predstavio je te ljude nekolici Bugojanaca i meni. Oni su nam predstavljeni kao anti-komunisti, kao prijatelji Hrvata koji pomazu Hrvatski narod u njihovoj borbi za drzavnu samostalnost. I u to vrijeme sve sto su ti mocnici cinili, izgledalo je da stvarno pomazu Hrvatima. Oni su obecali, da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja cim zapocne ustanak Hrvatskog naroda. Medjutim vrijeme je pokazalo, da su ti mocni ljudi bili anti-hrvati, i da nisu bili ono sto je nama receno. Jedan od vodja Bratsva, i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. Ja ponavljam, kaze Ruzica Andric, jedan od vodja Bratsva i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. O njihovom boravku u Jugoslaviji u to vrijeme, potvrdjeno je u jugoslovenskom filmu “Brisani prostor” U tom filmu su spomenuti ti mocni ljudi, u tom filmuprikazan je vodja Bratsva u drustvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan clan Bugojanske grupe bio uhvacen. Sto su internacionalne snage kojima je sluzilo vodstvo Bratsva htjele postici sa Bugojanskom akcijom. Njihov cilj je bio, da sa Bugojanskom akcijom prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Taj njihov cilj bio je ostvaren. Hrvati su bili proganjani sirom svijeta a najgore i najbrutalnije proganjanje dogodilo se u Jugoslaviji. Nadalje njihov cilj bio je poniziti Hrvate, slomiti im duh slobode i ubiti u njima nadu i vjeru u Hrvatsku Drzavu. Medjutim dogodilo se obratno. Bugojanska grupa boreci se dva mjeseca protiv 30 tisuca jugoslovenskih vojnika, razbila je mit o moci jugoslovenske vojske i stabilnosti Jugoslavije. Hrabri Bugojanci uzdrmali su temelje Jugoslavije do te mjere da se vise nikada nisu stabilizirale, i 19 godina poslije likvidacije Bugojanske grupe Jugoslavija se raspala i Republika Hrvatska bila je stvorena. Sirom svijeta i u Republici Hrvatskoj, rasireno je uvjerenje da je Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo bilo formirano u Australiji 1960 godine, i da je to bila hrvatska organizacija. Medjutim to je daleko od istine. Tajno arhivi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva koji su dosli u moje ruke, kaze Ruzica Andric, otkrili su da je Bratsvo bilo formirano u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina prosloga vjeka.
PRVI OGRANAK HRB-a
Broj ljudi iz tog Bratsva, kao emigranti, emigrirali su u Australiju u drugoj polovici pedesetih godina prosloga vjeka. Oni su forirali prvi ogranak HRB van Jugoslavije, ovdje u Sydney-u 1960 godine. Kratko iz toga ogranci Bratsva bili su formirani u svim zemljama gdje su postojale zajednice hrvatskih eigranata i hrvatskih iseljenika. Prema javnom priopcenju Glavnog stana HRB-a 1996 godine, Bugojanska akcija biila je razradjena pod tajnim kodom “P. L.” po postrojbi koja je nosila ime “Planinska Lisica”. Drzeci na umu ime Planinska Lisica, onda je jasno zasto je jugoslovenski pisac dao ime njegovoj knjizi “Tragom plave lisice” sto je je napisao o Bugojanskoj grupi. Na racun svega sto sam procitala u Tajnim arhivima Bratsva, kaze Ruzica Andric, ja cvrsto vjerujem da je postrojba “Planinska Lisica” operativni dio i Glavni stan Bratsva, bili smjesteni negdje u Bosni. Za umorstvo Bugojanske grupe, za masovna ubistva, proganjanja, ucjenjivanja i teroriziranja obicnih hrvatskig ljudi, zena, djece i staraca, nisu krivi svi “jugosloveni” niti svi jugoslovenski komunsti. Jedini krivci su izabrana elita takozvanih jugoslovenskih komunsita i njihovih agenata, koji su bili specijalno izabrani i istrenirani za ove zlocine. Svi su oni bili sluge i placenici podzemnih internacionalnih sila.
LIKVIDACIJA
Od likvidacije Bugojanske grupe do danas, hrvatski izdajnici sto su Sluzili beogradskoj politici i svi oni drugi sto su za novac prodali svoju naciju, svoje ljudsko postovanje i dostojanstvo, sa izdajnickom rabotom za razne znane i neznane “Sluzbe” po citavom svijetu rasirili su i jos uvjek sire bezbrojne i cesto brutalne lazi o Bugojancima i meni, kaze Ruzica Andric. Od svih tih laznih propagandi mene najvise uznemirava laz, da su Bugojanci otisli u akciju znajuci da ce biti ubijeni i da su sami krivi za svoju smrt. Sa ovim lazima vodje Bratsva i svi drugi hrvatski izdajnici, pokusavaju uvjeriti hrvatsku javnost da su Bugojanci bili idioti, koji su otisli poginuti besciljno. Bugojanci su bili svjesni da idu u rat. Oni su ocekivali da neki od njih nece preziviti, ali nikada, nikada niti sumljali niti ocekivali da ce svi biti poubijani.
SUDBINA CETVPRICE CLANOVA HRB-a
Cetvorica clanova Bugojanske grupe bili su uhvaceni i sudjeni u Sarajevu. Mnogo puta, javno je receno da su jugoslovenske vlasti snimili sudjenje Bugojancima, ali da nitko nema taj film. To nije istina. Kopija toga filma data je vodjama Bratsva. Za par minuta vidit ce te dio toga filma. Iz mog zivotnog uskustva ja znam da ce vodje Bratsva i drugi hrvatski Izdajnici ubacivati sumnju u Vas sa pitanjem odakle Ruzici Andric taj flm. Zbog toga, ja osjecam, da je potrebno da Vam dam razjasnjenje. Ja nemogu imenovati osobu koja mi je dala ovaj film, ali sto Vam ogu za sigurno reci jest, dio filma koji ce te danas vidjeti i sve sto je u filmu presnimljeno je iz filma sto ga posjeduje vodstvo Bratsva. Prije nego vidite film ja vam zelimskrenuti pozornost na neke iskaze sto su ih Bugojanci dali na sudu. Ako budete pazljivo slusali, cuti ce te da Mirko Vlasnovic u njegovim iskazima kaze: O odlasku u Evropu mi je receno pocetkom ove godine u kuci moga brata. Marko Mudronja i Frane Pericic rekao je, da sam odredjen da idem u Evropu. Ja sa mu rekao da imam porodicu da nemogu. Ja sam odredjen da idem u Evropu izmedju 20-25, ja nisam otisao toga datuma. Frane Pericic je dosao u moju kucu i rekao, zasto nisam otiso. Ja sam mu rekao vidit cu, no Pericic je rekao da cu biti skracen za glavu ako nekrenem, i upozorio me ako imam sto sa zenom kucu ili nesto na svom imenu da napravim punomoc. Sa ovim rjecima Mirko Vlasnovic je potvrdio sto ja godinama govorim o Pericicu i Mudronji. Vejsil Keskic rekao je na sudu: Bratsvo je moralo da pripremi narod u zemlji, ubacivati svoje clanove u zemlju i dizati revoluciju. Nastavljajuciiskaze sudu Keskic je rekkao: Receno je da ce se Jugoslavija raspasti za 2-4 mjeseca i da ce biti uspostavljena Nezavsna Drzava Hrvatska. I Keskic je potvrdio moje rjeci. Ja sam javno izjavljivala: Bugojanci su otisli u akciju uvjereni po vodstvu Bratstva da ce Bugojanska akcija biti uspjesna i da ce te 1972. godine biti stvorena slobodna i suverena Hrvatska drzava. Ako budete pazljivo slusali, cuti cete da je Djuro Horvat u njegovom zavrsnom iskazu sudu rekao: Stidim se hrvatske politicke emigracije, svih njezinih poznatih i nepoznatih vodja koji su vodili. Vrlo mi je zao sto sam sudjelovao u akciji, posto nisam imao svojega ja. Ja sam bio pruzje u tudjim rukama koji su isli za svojim ciljem i koji su za to dobili i bili placeni iod toga zivili, da pridobiju mladu generaciju u svoje redove i za svoju svrhu. I Djuro Horvat potvrdio je moje rjeci o takozvanim vodjama hrvatske emigracije. Ostala trojica Bugojanca kojima je sudjeno u Sarajevu zazalili su sto su sudjelovali u akciji. Djuro Horvat, Vejsil Keskic i Mirko Vlasnovic, osudjeni su na smrt. Strjeljani su u Sarajevu 10 travnja 1973 godine. Dvadesetogodisnji Ludvik Pavlovic, osudjen je na 20 godina zatvora. On je izdrzao skoro punu zatvorsku kaznu. Par mjeseci poslije sto je izasao na slobodu, Pavlovic je ubijen. Propagandna masima uvjerila je mase da je Pavlovic poginuo u okrsajima sa jugoslovenskom vojskom. Sa ubojstvom Pavlovica, vodstvo Bratsva rjesili su se vrlo vaznog svijedoka, njihovih politicko motiviranih zlocina koje su pocinili ne u vrijeme rata, vec u vrijeme mira.
CILJ BUGOJANACA
Bugojanska grupa bila je formirana po clanovima australskog i evropskog ogranaka Bratsva. Kada su Bugojanci stigli na zapad, oni su svi imali samo jedan cilj. Njihov cilj je bio da sa [postenim radom osiguraju sebi bolju buducnost i da novcano pomognu svoje roditelje. Oni su bili dobri brizni mladici. Njihove rodoljubne, ljudske i sve druge plemenite osjecaje,iskoristili su zli teroristi, vodstvo Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Prosjecna starost Bugojanaca bila je izedju 18 i 33 godine, kada su uvedeni u zamku da budu poubijani. Jedini Mirko Vlasnovic imao je 40 godina. Kazali su mi, nastavlja Ruzica Andric, da sam mogla postati nekrunjena kraljica Hrvata. I mogla sam. Meni je ponudjeno bogastvo i velika reputacija ako budem, sutila o zlocinima vodstva Bratsva i ako budem podupirala lazi sto susirene o Bugojanskoj grupi. Ja sam odbila podupirati lazi, ja sam odbila da sutim o zlocinima vodstva Bratsva. Bugojanci su bili dobri i casni ljudi, oni su istinski hrvatski patrioti i mucenici. Podhvat mladih Bugojanaca, njihova ljubav za njihovu domovinu i njihova hrabrost, vrijedno je divljenja. Bugojanci su dali svoje mlade zivote za Hrvatsku. Za grobove njihove ezna se. Vlasti Republike Hrvatske odbijaju dati podatke gdje su posmrtni ostatci Bugojanaca, gdje su njihovi grobovi.
BUGOJANCI LEZE U LJUBLJENOJ HRVATSKOJ
Bugojanci leze u njihovoj voljenoj Hrvatskoj. Nitko nemoze reci koliko ce dugo uspomene na njih zivjeti. Ovo je, kako jest! Svijet u kojem nema mjesta za dobre i plemenite ljude, svijet u kojem nema mjesta za istinske heroje, takav svijet pretvorit ce se u prah. Neka je slava hrvatskim mucenicima, Stjepanu, Tatjani, Rosemary Sevo, Anti Milicevicu, Nikoli Raspudicu, naka je slava Bugojancima i svim znanim i neznanim zrtvama Bugojanske akcije. Sa ovim rjecima zavrsila je Ruzica Andric svoje izlaganje o Bugojancima, o onim junacima u cijim redovima se i ona nalazila. Sada je se pustio film, a u dvorani nastala je grobna tisina. Na kraju filma Ruzica Andric se svima zahvalila koji su joj bili na pomoci. Nakon filma ostalo se jos dugo vremena u razgovoru, prepricavajuci utiske koji su danas ostavljeni kod svih onih koji su nazocili Spomen Akadeiji Bugojanske grupe 2004.
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Zašto svi Jadranku Kosor zovu po prezimenu njezinog bivšeg muža?
Ona se ne preziva tako.
Ona se zove Jadranka Vlaisavljević i nećaka je četničkog vojvode sa Papuka Dušana Vlaisavljevića koji ju je i odgojio.
Jadranka Vlaisavljević nije iz Pakraca kao što kaže.
Jadranka Vlaisavljević je iz Bučja poznatog četničkog legla na Papuku kod Pakraca, a koje je oslobođeno akcijom 123. brigade HV-a za Božić 1991. godine.
Jadranka Vlaisavljević laže i o vlastitoj vjeroispovijesti.
Jer, Jadranka Vlaisavljević krstila se u katoličkoj crkvi tek 1995. godine , istovremeno sa ulaskom u HDZ.
Jadranka Vlaisavljević je u imovinskoj kartici navela stan na 3 ili 4. katu. Zašto ne napiše i kako je došla do tog stana? A došla je tako što je iz predmetnog stana istjerala dvojicu malodobnih sinova oficira JNA koji su ostali živjeti u stanu, u ulazu u kojem je Jadranka Vlaisavljević do tada živjela u suterenskom stančiću odnosno podrumu.
Hoćete još malo?
- Kosor je prezime uzela od muža svoje majke (koji i dalje niti priznaje Jadranku ni njezinu majku, ( obje su moralni 'uzori' heheh).
Jadrankina majka je radila u učiteljica u Pakracu-Lipiku, a drug Kosor zaposlen u Službi državne bezbednosti (inače rodom iz mesta pored Drniša),prerasporedjen je na mjesto u Pakracu. Nakon vjenčanja, rodila se Jadranka, a njeni otac i majka su se preselili u Čakovec. (sic!)
Jadranku su jadnu (šmrc,šmrc) ostavili kod bake (majčine majke) i ujaka Dušana Vlaislavljevića (četnika na kvadrat), gdje su je i odgajali. Kosor je čuvši za nemorale Jadrankine majke, tu majku potjerao, oženio se za drugu ženu u Čakovecu, dobio sina (Jadrankinog polubrata) kojega ona kao nova ministrica nije htjela primiti u ured.
JOŠ MALO PRILOGA O "MORALNOJ VERTIKALI" JADRANKE VLAISAVLJEVIĆ ALIAS "KOSOR":
- Kosorica je radi svojih srbo-jugoslavenskih korijena,kao aktivna članica Pokreta za Jugoslaviju 1990., vlasnica stanarskog prava (dakle, ne stana) od 30m2 u Velikoj Gorici, preko noći 1996. dobila od Ministarstva obrane (VALJDA ZA RATNE ZASLUGE, IZ PODRUMA U JURIŠIĆEVOJ??????) stan od 90m2 s garažom u Ravnicama (Maksimir) u Zagrebu za cijenu 23.072 DEM (YEAH!!!). Još je užasnije što nije ni platila 5% poreza na otkup tog stana kao svaki drugi gradjanin RH. Eto njenog moralnog karaktera.
1. Kad i gdje je krstena, po mogucnosti priloziti kopiju krsnog lista,
1. 1995., Bog te pita gdje. Ko nabavi krsni list svaka mu dala!
2. Kad i gdje je zavrsila pravni fakultet, kopija diplome,
2. Navodno u Zagrebu. Vjerojatno kupljeno u veselim godinama 1991-1992
3. Bracno stanje, koliko propalih brakova, moralno podobna, ministrica obitelji,
3. Dva propala braka - Ministrica obitelji ahahahaha, odrekao je se vlastiti otac, polubrata ne priznaje, nitko ne priča s nikim )
4. Kako se izjasnjava, narodnost i od kad,
4. Hrvatica, rimokatolik, moš mislit, pripadnica Pokreta za Jugoslaviju, odrasla u kući četničkog vojvode, u srpskom selu, nekršteni ateist do 1995.
 
Kažu da u Jadrankinoj biografiji ima rupa od 20 godina.Kažu da je za to vrijeme bila izgubljena u svemiru.Baš da vidim.
Životopis Jadranke (Vasiljević) Kosor sa velikom rupom.
Evo što je službeno dala o sebi:
Rođena 1. srpnja 1953. u Pakracu. Sin Lovro.
OBRAZOVANJE
Diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu U Lipiku završila osnovnu školu, u Pakracu gimnaziju
POLITIČKA KARIJERA
2003. - Potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
2002. - Izabrana za zamjenicu predsjednika HDZ-a na VII. Općem saboru HDZ-a
1995. - 1997. Izabrana za potpredsjednicu HDZ-a
1998. - 2002. Predsjednica Zajednice žena HDZ-a "Katarina Zrinski"
1995. - 2000. Zastupnica i potpredsjednica Hrvatskog sabora
2000. - Izabrana za zastupnicu u V. izbornoj jedinici.
PROFESIONALNA KARIJERA
1991.-1995. - Kao novinarka Hrvatskoga radija vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz
Domovinskog rata i pratila taj sektor za Informativni program Hrvatskoga radija
od 1972. - Novinarka – dopisnica Večernjeg lista, Radio Zagreba
A evo što nedostaje:
Što je radila prije 1991godine?
Kako joj glasi djevojačko prezime?
Tko joj je bio stric?
Otac joj je srbin, zato ne daje djevojačko prezime. A stric je poznati četnički vođa za drugog svjetskog rata u Pakracu.
Članica je SK YU i na tome je do 1991 gradila karijeru, zato to fali u životopisu. 1991 je članica i veliki zagovornik pokreta za Jugoslaviju.
Postavljam pitanje zašto u njezinom životu sve počinje sa krajem 1991?
Kao da nije postojala prije toga!
Još malo!
Ima li njezim sin, miljenik naroda, status branitelja?
Ima li njena mama možda, kojim slučajem status branitelja.
E da, i gdje, u kojim postrojbama su ga stekli.
 
 

Henry Ford reče:    "Podvrgnite kontroli 50 najbogatijih židovskih financijera, koji financiraju ratove radi osobnog prihoda i ratovi će nestati", (NY Times, 08. 03. 1925.).

1. Sve dobre su zauzete.
2. Ako osoba nije zauzeta, postoji razlog.
3. Novac ne moze kupiti ljubav, ali te sigurno stavlja u dobru poziciju za cijenkanje.
4. Seks je kao snijeg; ne znas koliko ce ga biti i koliko dugo ce trajati.
5. Muskarac u kuci vrijedi kao dva na ulici.
6. Nevinost je izlijeciva.
7. Kada zena nauci da razumije muskarca, obicno prestane da ga slusa.
8. Nikada ne spavaj sa ludjim od sebe.
9. Kada se svijetla iskljuce sve zene su lijepe.
10. Seks je naslijedan. Ako ga tvoji roditelji nisu imali velike su sanse da ga ni ti neces imati.
11. Prije nego nadjes princa, moras poljubiti mnogo zaba.
12. Ljubav je stvar kemije, a seks fizike.
13. Ljubav je pobijeda imaginacije nad inteligencijom.
14. Uzdrzavaj se vina, zena i pjesme; najvise pijesme.
15. Nikad ne reci nikad.
16. Seks je jedan od devet razloga za reinkarnaciju, ostalih osam su nevazni.
17. Nema razlike između mudraca i budale kada se zaljube.
18. Nikada ne idi bijesan u krevet, ustani i bori se.
19. Seksipil je 50% sto imas i 50% sto drugi ljudi misle da imas.
20. Sex nema kalorija.
21. Nije bitna duzina *urca nego magija u njemu.
22. Nema lijeka za seks, osim jos seksa
23. Sto je ljepsa zena koja te voli, to ces teze moci da je napustis.
24. Koliko god puta da si dobio, ako ti se ponudi prihvati, jer ce uvijek biti drugacije.
25. Seks uzima najmanje vremena i donosi najvise nevolja.
26. Kad konacno nauci jezik muskaraca, zena obicno prestaje da slusa.
27. Kvaliteti koji najvise privuku zenu obicno su isti oni koje poslije nekoliko godina ne moze da smisli.
28. Najbolji nacin za drzanje muskarca jeste zagrljaj.
29. Utakmice u ljubavi nikad se ne odlazu zbog nestanka struje.
30. Seksualna diskriminacija pogadja stidljive i ruzne.
31. Mozda i ima nekoliko stvari koje su bolje od seksa, kao i nekoliko stvari koje su losije od seksa. Ali nista nije kao seks.
32. Ljubav je rupa u srcu.
33. Budi samo sa najboljima.
34. Seks je rijec od cetiri slova cije pravo znacenje pruza tek staromodna rijec od sedam slova.
35. Bolje je izgubiti ljubav nego nikada ne voljeti.
36. Zena nikada ne zaboravlja muskarce koje je mogla da ima, muskarac nikad ne zaboravlja zene koje nije mogao da ima.
37. Muskarac moze da bude sretan sa bilo kojom zenom pod uslovom da je voli.
38. Ljepota je povrsna, ruznoca prodire do kostiju.
39. Muskarac je samo muskarac, dobar bicikl je odlican za jahanje.
40. Ljubav je iluzija koja razlikuje jednu zenu od druge.
 
 
 

Nijaz i Šehudin.
 

   08.06.2004. | br. 447    Hrvatski ubojice mogu mirno spavati       ... Antu Paradžika te je večeri, 21. rujna 1991., na kontrolnoj točki u Sesvetama pokušala zaustaviti policijska patrola koja je UKV vezom od Blaža Sarića primila lažnu dojavu da su u automobilu 'martićevci'. Kako se Paradžik nije zaustavio, četvorica policajaca otvorila su vatru, a u sveopćoj pucnjavi Paradžik je ubijen. Tri godine poslije, 1994., četvorici policajaca izrečene su zatvorske kazne, no zahvaljujući odluci predsjednika Tuđmana ubrzo su pušteni pa i danas rade u MUP-u. Kad je 1998. obiteljski odvjetnik zatražio istragu protiv Blaža Sarića, ni to suđenje nije rasvijetlilo sve okolnosti ubojstva koje je, prema izjavi što ju je za Nacional svojedobno dao anonimni svjedok, naručio ministar kojeg je ovaj čuo kako u telefonskom razgovoru kaže: "Likvidiraj tog Paradžika!" ...
   19.09.2008., petak    OBLJETNICA ATENTATA NA HRVATSKOG KENNEDYA       ... Od političkog ubojstva i likvidacije Ante Paradžika prošlo je 17 godina, i iako im je to bio njihov kolega političar, oni šute, i pozivaju se na geslo za glupane - IDEMO DALJE! Najčešće se od dr Jekylla može čuti: ne treba se osvrtati na prošlost, idemo dalje u budućnost. Na ovogodišnjem otvaranju jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora je predsjednik vlade RH, Ivo Sanader (HDZ), rekao da Hrvatska i njegova vlada ima obavezu „sankcionirat komunističke zločine“. Skoro sam pao na zadnjicu, jer čovjek se pita, a tko je onda lud, tko pametan? Zašto onda vlast štiti Paradžikove ubojice, a „oporba“ šuti i o pokojnom Paradžiku, njegovim ubojicama i nalogodavcima toga gnjusnog i kukavičkog ubojstva koje je imalo dalekosežne negativne posljedice na demokraciju i pravnu državu. Zato današnje društvo u Hrvatskoj i ima tako velike probleme jer se problemi metu pod tepih. S obzirom da i demokratski svijet na Zapadu prešutno odobrava Paradžikovo ubojstvo, jer se Ante Paradžik zalagao za uspostavu i obranu samostalne hrvatske države, domaća bagra toga je svjesna i zato održava zavjeru šutnje. Zašto na primjer šuti ministar Primorac? Nećak mu je poginuo u HOS-u za vrijeme rata a on šuti kao zaliven o ubojstvu načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, g. Anti Paradžiku.
   Koju poruku može ministar obrazovanja uputiti mladim ljudima ove zemlje? – Obrazujte se, ali nemojte biti oporba jer će te završiti dva metra pod zemljom?!
   Nikakve antikorupcijske akcije Državnog odvjetništva i policije, koliko god bile hvalevrijedne kao akcija „Indeks“ i suzbijanje korupcije u akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu, neće riješiti temeljni problem ove zemlje, a to je politička korupcija. Gdje je antikorupcijska oluja u Državnom odvjetništvu? Kaznene prijave protiv komunističkih zločinaca, pa i ubojica Ante Paradžika, nalaze se tamo, duboko u ladici Glavnog državnog odvjetnika. Jedan od najvećih političkih kriminalaca ove zemlje, Anto Đapić, krivotvorio je svoj magisterij, a nadležni sud ga nije osudio nego oslobodio optužbe, i onda se čekala zakonska zastara i dan prije zastare je drugostupanjski sud ukinuo oslobađajuću presudu i predmet Đapićeva magisterija vratio natrag prvostupanjskom sudu. Ako tu ne postoji čitav lanac korupcije u hrvatskoj politici onda ga nema nigdje.
   Pokojni Ante Paradžik imao je dobar nos za takve kao što je Đapić. Čim se ovaj pojavio pred vratima Hrvatske stranke prava odmah je rekao: „Goni to đubre van iz stranke“! U trenutku kad je Paradžik ubijen, Đapić je sjedio u središnjici Hrvatske stranke prava s nogama na stolu, a kad nije ljenčario u tom položaju prošetao je malo noge, odlazeći do udbaške tajne službe.
  Evo što piše u biografiji Ante Paradžika (...):
   „...Vođa studentskog pokreta sedamdesetih godina, i organizator poznatog studentskog štrajka zbog čega je osuđen 1972. godine na 3 godine zatvora koje je u cijelosti izdržao. Godine 1975. po drugi put uhićen i proveo u istražnom zatvoru 4 mjeseca. Optuživan i ispitivan za najteža krivična djela. Pušten poslije torture kao nevin. Godine 1976. po treći puta uhićen i osuđen na 2 mjeseca zatvora, zbog toga što je na pozivnicama za /svoje/vjenčanje stavio trobojnicu, bez socijalističkih oznaka. Godine 1977. po četvrti put uhićen i proveo u zatvoru 8 dana, a da ni sam nije znao zašto. Svaki je put bio uhićen kada je Tito dolazio u Zagreb. Kaznu je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. To je jedna od najprogonjenijih osoba poslije Karađorđeva 1971. godine. Praćen, proganjan, šikaniran ne samo on nego i cijela njegova obitelj, kao i njegovi prijatelji i poznanici...“
    I Dražen Budiša je zbog svog angažmana u studentskom pokretu bio u zatvoru ali mu je komunistički ideolog Stipe Šuvar poslije našao posao u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu dok Paradžik nikad nije mogao dobiti posao, a i dan danas ljudi koji drže do Paradžika ne mogu dobiti posao u Republici Hrvatskoj! Studirao je i diplomirao socijalno pravo, i njegova je intencija uvijek bila pomagati običnim ljudima. Sa suprugom i troje maloljetne djece živio je u stanu u Zagrebu od 36 kvadratnih metara.  
 U razgovoru za list „Javnost, 1. listopada 1990. Ante Paradžik je rekao:
   „Ne priznajemo ni /jugoslavensku/ federaciju /kao SDP/ ni konfederaciju /kao HDZ/. Mi smo za samostalnu, nezavisnu državu Hrvatsku na cjelokupnom etničkom i povijesnom prostoru.“ 
 U govoru nad jamom „Jazovka“ 1990. je Ante Paradžik rekao:
   „Hrvatska stranka prava s ovoga mjesta upućuje sućut cijelom hrvatskom narodu. Tu su sućut trebali uputiti crveni zlotvori – hrvatski izdajnici koji su izvršili pokolj nakon Drugog svjetskog rata nad hrvatskim narodom. Ovdje je prva od otkrivenih jama u poratnoj tragediji hrvatskog naroda. Hrvatska stranka prava će tražiti da se ispitaju i da se istraže sve jame u cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srijemu i Vojvodini...Ja garantiram da nijedan narod nije stradao više od hrvatskog. Dok je židovski narod apsolutno i relativno najviše stradao u vrijeme rata, Hrvati su apsolutno i relativno najveće ljudske gubitke imali nakon rata. Poratno razdoblje, tj. mir je, mjereći po ljudskim žrtvama i krvoprolićima, Hrvatima bio tragičniji od rata, i to je neshvatljivo, i to mora znati cijeli svijet! DA NIJE BILO OVIH ŽRTAVA, NE BI BILO OVE LJUBAVI U KOJOJ SE RAĐA NOVA HRVATSKA. Ni nove Hrvatske ne bi bilo da nije bilo ovih žrtava. Nova Hrvatska se danas rađa iz naših tragedija na Bleiburgu, na Križnom putu i u svim onim jamama u koje su bačeni oni kojima je krivnja bila u tom što su se borili za svoju samostalnu Hrvatsku državu... A mi želimo živjeti na svom prostoru u miru i u svojoj slobodnoj državi. Želimo živjeti u ljubavi sa svim drugim narodima i državama. Neka je vječna slava i hvala svima koji su pali za svoju Hrvatsku!“ (Hrvatsko pravo, rujan 1990.) 
   U razgovoru s novinarkom Gordanom Simonović i zagrebački „Globus“ 28. veljače 1991., na obljetnicu Paradžikova uzora dra. Ante Starčevića, Paradžik je rekao, između ostalog: 
   „...Nema više tabu tema: Jazovka, Bleiburg, Pavelić, NDH. Mora se već jednom reći istina o tim povijesnim događajima. – Vi ste egzibicionisti, diletanti, vi će te usporiti demokratske procese na ovim prostorima – to nam govore, a mi im odgovaramo neka dobro zapamte da će svaki Hrvat koji zahtijeva samostalnu hrvatsku državu biti proglašavan ustašom. Svaki Hrvat, bio to Josip Broz, bio to Bakarić, Pavelić ili Franjo Tuđman, traži li samostalnu Hrvatsku, bit će proglašen ustašom. Stoga Hrvati konačno moraju shvatiti da je Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda i da im nema sreće ni slobode dok žive u jugoslavenskoj zajednici... Bilo koji Hrvat koji se bori za bilo kakvu Jugoslaviju on je za nas izdajica hrvatskog naroda. Jer je to uostalom rušenje učenja Oca domovine Ante Starčevića... Hrvatska stranka prava povesti će hrvatski narod da se realiziraju ta učenja i konačno stvori hrvatska država...“ Na pitanje novinarke kako vidi budući politički život Hrvatske, Ante Paradžik je odgovorio: 
 „U ovom povijesnom času sve bi se hrvatske političke stranke trebale ujediniti. Štoviše, predložio bih samo dvije stranke: Hrvatsku stranku i Stranku hrvatskih izdajnika. A kada dobijemo svoju državu, svoju slobodu, onda neka bude stotinu stranaka. Neka bude tada i političkih svađa i više demokracije. A što se tiče srpskih stranaka kao jednonacionalnih stranaka, to se ne bi smjelo dopustiti. Oni se mogu angažirati u hrvatskim strankama, jer osnivanjem svojih stranaka oni odmah stvaraju politički prostor, političko djelovanje i stvaraju pretpostavku za svoju /srpsku/ državu. Ne mogu Hrvati imati svoju političku stranku u Njemačkoj ili Austriji. Hrvata u Australiji ima oko 300 tisuća pa ne mogu zamisliti svoju stranku. Takvi su zahtjevi apsurdni...“ 
   U priopćenju koje je Ante Paradžik supotpisao ispred Hrvatske stranke prava, žali se 1991. na „neostaljinizam u Hrvatskoj“. Radi se o otvorenom pismu glavnom ravnatelju Hrvatske radio-televizije Antunu Vrdoljaku, Tuđmanovom cenzoru. Paradžik Hrvatsku televiziju naziva „zagrebačkom Bastiljom“. Za HSP kaže Paradžik da je „druga strana u odnosu na HDZ, „koju gospoda smatraju marginalnom strankom, kao što je i Slobodanom Milošević jednako tako mislio u odnosu na opoziciju....HSP ne razlikuje FAŠIZAM OD KOMUNIZMA, jer su i jedan i drugi unesrećili hrvatski, kao i mnoge narode svijeta, ali između njih ipak postoji jedna razlika, a to je ŠTO SU FAŠISTI PROGONILI I UBIJALI NA OVIM PROSTORIMA 4 (ČETIRI) GODINE, A KOMUNISTI 44... Na kraju, g. direktore, ne očekujemo objavljivanje sadržaja ovog pisma, jer je istina protiv neistine vrlo opasna... (...) (Hrvatsko pravo, broj 1, 2, 3, 1991.) 
   Istina o ubojstvu Ante Paradžika je vrlo opasna i za današnje predstavnike vlasti i „oporbe“ i zato će vijest o obljetnici Paradžikova ubojstva 21. rujna 2008. biti cenzurirana u svim najvećim medijima u Hrvatskoj, kako na HRT tako i na RTL i NOVOJ TV, na radio Antena Zagreb ili u Jutarnjem listu i Večernjem listu, u Globusu, Nacionalu etc., osim naravno ako će o Paradžiku govoriti izdajica Anto Đapić, onda se u svrhu dezinformacija otvaraju svi mediji za lažne i režimske „pravaše“. Onda nema problema. 
Na kraju, činjenice o Paradžikovu ubojstvu: 
Za ubojstvo Ante Paradžika je odgovoran (prvi) predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. To je broj 1. Br. 2, suodgovorni za Paradžikovu likvidaciju su Josip Manolić i tadašnji hadezeov ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, zatim šef udbaške tajne službe SIS Republike Hrvatske, Josip Perković i ostala udbaška krema iz tog vremena, a vođa tadašnje „oporbe“, Ivica Račan nikada nije ti tražio istragu zbog ubojstva njegova kolege Ante Paradžika. Naprotiv, Račan je tajno šurovao s Paradžikovim ubojicama i izdajicama, kao na slici koja je tajno snimljena na Pantovčaku i objavljena tek nakon Tuđmanove smrti: 
Antu Paradžika su ubili policijski djelatnici MUP-a RH, na križanju u Sesvetama kod Zagreba, 21. rujna 1991. godine, pucanjem iz neposredne blizine automatskom puškom u Paradžika nakon što se auto u kojemu se Paradžik vozio propisno zaustavio na policijskoj kontrolnoj točci, i to je bila najmanje treća policijska kontrolna točka na kojoj je auto s Paradžikom stalo u svrhu identifikacije, tako da su ubojice i te kako znale tko sjedi u autu, a ne kako je vlada RH dala putem Hine priopćiti da se navodno radilo o zabuni jer se vjerovalo da se u autu nalaze srpski teroristi „martićevci“. Demanti lažnog vladinog priopćenja je Hina objavila tek kad se u sjedištu Hine pojavio D. Paraga s nekoliko hosovaca. Policajac koji je ubio Paradžika je zajedno s pomagačima osuđen od suda na ne baš visoku zatvorsku kaznu, ali predsjednik Tuđman ih je nakon toga abolirao i pustio na slobodu dok je sudac dobio otkaz. Žive i danas u Zagrebu, a jedan od njih je posije predavao na policijskoj akademiji u Zagrebu, a i inače ti ljudi imaju pristup u predsjednički ured kod Mesića, i oni koji su odgovorni za njegovo ubojstvo su rado viđeni gosti kod urednika „hrvatskih“ medija, i dan danas. 
   No, kakva bi se korupcija otkrila kad bi se išlo hapsiti nalogodavce atentata – to bi srušilo same stupove ove krhke i lažljive vlasti u Republici Hrvatskoj. Car bi ostao gol! Zato će se i dalje, na pritisak Europske komisije, uhićivati profesori i doktori ali ne i političari, odgovorni za Paradžikovo ubojstvo i one odgovorne osobe i državi službenici koje su odgovorni za zataškavanje Paradžikova ubojstva... 
   Ante, ubili su ta kolaboracionisti, izdajnici i krvnici ove domovine! Laka ti bila hrvatska zemlja i mi nastavljamo tamo gdje si ti stao ...       
 
 

prosječna osoba u životu provede dvije nedjelje ljubeći se?
prosječno 4-godišnje dijete postavi oko  400 pitanja dnevno
papige ne smiju jesti čokoladu jer je otrovna za njihov organizam
opsesivno čačkanje nosa se zove  rinotileksomanija
u Novom Zelendu uopće nema zmija
proporcionalno gledano,zemljina atmosfera je tanja od kore jabuke
svježe kokošje jaje će potonuti u vodi,dok pokvareno neće
Tasmanija ima najčišći zrak na svijetu
ljudi su jedina živa bića koja se sexaju okrenuti licem u lice
broj 3 jedini je broj koji ima isti broj slova kao i njegovo značenje
u muškom sjemenu nalazi se međuostalom i vitamin B12 (preporučljiv vegetarijancima)
da je Zemlja jedini planet u Sunčevom sustavu koja nije nazvana po nekom bogu.
Štakor može izdržati bez vode dulje od deve.
Lubenica je povrće, a rajčica voće.
Mrkva sadrži 0% masti.
Šišmiši uvijek skreću na lijevo kada izlaze iz pećine. 
Puževi mogu spavati čitave 3 godine.
Morski psi se nikada ne razboljevaju, jer su imuni na sve poznate vrste bolesti.
Zarez napravljen na kori stabla uvijek ostaje na istom razmaku od tla iako stablo konstantno raste.
Ako bi izbrojili koliko puta cvrčak cvrkutne u minuti, onda taj broj podijelili sa 2, zatim dodali 9, opet podijelili sa 2, dobili bi točnu temperaturu izraženu u stupnjevima Celzija.
Za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4 milijuna cvjetova i preći put 4 puta duži od zemljinog opsega.
Med je jedina hrana koja se ne kvari, arheolozi su probali med koji su pronasli u grobnicama egipatskih faraona i ocijenili da je jestiv.
Ukupna masa svih mrava na svijetu veća od ukupne mase ljudske populacije.
Topla voda se smrzava brže od hladne vode.
Na kanadskoj novčanici od 2 dolara se nalazi američka zastava. 
Najkraći rat odigrao se 1895. godine kada se Zanzibar predao Britaniji nakon 38 minuta.
1926. godine na svijetu je bilo samo 100 TV uređaja.
Madrid je jedini glavni grad u Europi koji nije smješten na rijeci.
 

pušila sam i deblje cigare od toga
viiidiii gaaa....kako je slaaadaaak
moje saučešće
hm...zašto ti ne bih samo cuckala?
neka,zabavnije ga je samo gledati
mom bivšem je bio veći 20cm
hoće li cviliti ako ga stisnem?
o,ne,glavobolja!
e,hvala,baš mi je trebala čakčalica
jesi li ikad razmišljao o tome da radiš u cirkusu?
šta je ovo?
zašto ne bi preskočili ovaj dio i odmah prešli na cigarete?
vidi,sakrio se!
dobro je što imaš toliko drugih talenata
barem neće trajati dugo
jel mogu da mu nacrtam usta i okice?
hoćeš da budem iskrena?
možda izgleda veće na prirodnom svjetlu?

Jeste li znali da pčele imaju 5 očiju?
Jeste li znali da je prvi CD izdan u Americi bio "Born in the USA" od Bruce Springsteena?
Jeste li znali da Mozart nema obilježen grob?
 Jeste li znali da u Kolumbiji možete biti kažnjeni za tračanje novčanom kaznom do $90,000?
Jeste li znali da je papa Ivan Pavao II radio u rudniku kamena dvije godine?
Jeste li znali da žene trepću gotovo duplo više puta nego muškarci?
Jeste li znali da su u srednjovjekovnoj Francuskoj nevjerne žene bile tjerane da gole naganjaju kokoši po gradu? 
Jeste li znali da je trećina Europskog stanovništva umrla u razdoblju od 1347 do 1351 od kuge?
Jeste li znali da je boksač Rocky Marciano jedini neporaženi boksač sa rekordom 49-0?
Jeste li znali da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik?
Jeste li znali da su sve bebe daltonisti prilikom rođenja?
Jeste li znali da prilikom francuskog poljupca razmjenjujete više od 40000 parazita i 250 tipova raznih bakterija?
Jeste li znali da pepeo prosječne kremirane sobe teži oko 4 kg?
Jeste li znali da Albert Einstein nije nikada nosio čarape?
Jeste li znali da je najniža temperatura ikad izmjerena bila -88 C u Vostoku, Antarktik?
Jeste li znali da kućna muha živi samo 14 dana?
Jeste li znali da je mjesečeva masa samo 1.2 posto zemljine mase?
    

Jeste li znali da su kinezi prvi koristili kistove za slikanje i to 3800 godina prije Krista?
Jeste li znali da Pingvini žive i u Africi?
Jeste li znali da je Aleksandar Makedonski umro sa samo 33 godine i to od groznice?
Jeste li znali da prosječna osoba napravi dnevno oko 18,000 koraka?
Jeste li znali da je najčešće ime na svijetu Muhamed?
Jeste li znali da je Van Gogh slikao samo zadnjih 10 godina života, ali je naslikao više od 1000 slika?
Jeste li znali da prosječni uredski stol ima 400 puta više bakterija od WC-a?
Jeste li znali da se svake godine otkrije približno 7000 novih vrsta kukaca?
Jeste li znali da djeca brže rastu u proljeće nego li bilo koje drugo godišnje doba?
Jeste li znali da je najbolje ići kupovati cipele poslijepodne jer stopala malo više nateknu u to doba dana?
Jeste li znali da Albert Einstein nije progovrio do treće godine te je obožavao svirati violinu ?
Jeste li znali da se svake godine u SAD-u dogodi preko 40,000 nezgoda povezanih sa WC-om?
Jeste li znali da se svake tri minute prijavi jedno viđenje NLO-a?
Jeste li znali da je površina Sahare malo manja od površine SAD-a?
Jeste li znali da gepard može postići brzinu veću od 97 km/h za samo 2-3 sekunde, te zadržati tu brzinu 300 metara?
Jeste li znali da je grad Chicago po broju Poljaka drugi najveći grad na svijetu, odmah iza Varšave?
Jeste li znali da gradski golubovi imaju kraći životni vijek od seoskih zbog bogatijeg seksualnog života?
Jeste li znali da su astronauti potvrdili da Kineski zid ipak nije vidljiv golim okom s Mjeseca?
Jeste li znali da je New York bio nizozemska kolonija te se zvao New Amsterdam?
Jeste li znali da vaše tijelo u sekundi stvori i ubije oko 15 milijuna krvnih stanica?
Jeste li znali da se benzin nikad neće smrznuti bez obzira koliko hladno bilo?
Jeste li znali da je Leonardo da Vinci bolovao od disleksije?
Jeste li znali da je Kennedy bio prvi i jedini katolički predsjednik SAD-a?
Jeste li znali da godišnje od žeđi umre između 6 i 9 milijuna ljudi?
Jeste li znali da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju?
Jeste li znali da je Coca Cola bila izvorno zelena?
Jeste li znali da je slavni Džingis Kan umro u krevetu za vrijeme spolnog odnosa?