ŽIVOT...

Nekako s proljeća
Uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna
Tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere
Na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak najdraža

Nekako s proljeća
Ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni
Svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
One znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci baš su teški najdraža


I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od čežnje za usnama tvojim

Sav sam ti od ludila nekako s proljeća

Nekako s proljeća
Sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze
Na sve lažne obzire
Napravim račun praštanja
Popijem lažna maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci baš su teški najdraža


Nekako s proljeća
Noć mi oči otvara
Nemam sna da uhvatim
Nena dana da ne izgubim
A hoću,da te vodim ja
Tragom sunca,jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te voli najdraža

Sav sam ti od ludila
Bez tebe s proljeća

Ako si poša spat
Bila ti laka noć
Anđeli od raja
Bili ti na pomoć

Blažena postelja
Na kojoj počivaš
I bili lancuni
Kojim se pokrivaš

Poljubi me i budi tu
Da sklopim oči na tvom toplom ramenu
Poljubi me i budi tu
Nek srce lupa kao da je zadnji put
Poljubi me pomoli se
Sve svijeće svijeta nek se za nas upale

Ostani, ovu noć kad svi mi prijete
Ostani, zagrli me kao dijete
Ostani, kad sva si ljubav moja samo ti
Ostani, da me čuvaš kada zaspu anđeli

Poljubi me i budi tu
Nek srce lupa kao da je zadnji put
Poljubi me pomoli se
Sve svijeće svijeta nek se za nas upale


Ostani,ovu noć kad svi mi prijete
Ostani,zagrli me kao dijete
Ostani,kad sva si ljubav moja samo ti
Ostani,ovu noć kad svi mi prijete
Ostani,zagrli me kao dijete
Ostani,kad sva si ljubav moja samo ti
Ostani,da me čuvaš kada zaspu anđeli



Goran Karan

Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe,a malo od drugih.

Ako želiš dugu,prvo se moraš pomiriti sa kišom.

Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje,ono se poklanja.


Flauber Gustave

Iz zastora noći
pod svjetlom zvijezda
opet nas dijeli milijun gradova.
Čujem tvoj osmijeh
dok sklapam oči
na usnama slova
tvoga imena,
i vjeruj da dišem samo za tebe,
i vjeruj da molim
samo za nas.




Laku noć,ljubavi
snivaj na jastuku od svjetova,neka te čuvaju anđeli
Sweet dream my only one
forever be your guardian angel,
sweet dream my only one.



Daleko od oka ali u srcu
ljubav nas spaja
svojim strunama
čujem tvoj osmijeh
dok sklapam oči,
dok udišem miris sa tvoga jastuka.
I vjeruj da živim
samo za tebe
i vjeruj da molim
samo za nas.

Prozor prema zalazu

Lađe koje odlaze
odnose toplo ljeto s našeg otoka,
odnose zadnje ljeto,tebe nema tu,
a kiše dolaze.

Prozor prema zalazu,
u mislima tvoj lik ,sonate i Chopin,
a vjetrovi sa juga sjetno pričaju
o jednoj ljubavi što umire.

Dok plaču krošnje starih borova
zovem te krikom ,gubim glas,
sa druge strane našeg prozora,
rađa se novo svitanje,
a nema nas...a nema nas...

"Ono najbolje i najljepše
ne može se vidjeti,
pa čak ni dotaknuti.
To se mora osjetiti srcem."

Dugo u noć u bijelu zimsku noć


Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.


Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja ,u tišini bez kraja:
Anđeli s neba,nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da nebi zlato moje probudili.

Dugo u noć,u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži,što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Pismo moja hrli tamo gdje anđela mog je dom u krilo se spuštaj djevi koja sniva slatki san.
Ti joj reci da je ljubim cijelim žarom srca svog.

Oj,ti dušo moje duše čuvao te dobri Bog.

Kada dođu duge noći pismo moja budi s njom kano glasnik u samoći i ljubavne čežnje zov.
Ti joj reci da u srcu samo njezin čuvam lik.

Oj ti dušo moje duše čuvao te dobri Bog.

Možda neko drugo vrijeme
neki drugi svjetovi
Neki drugi gradovi,drugi ljudi budu sretniji

Na putu prema raju redovi
Da mi je znati u kojem stojiš ti
Pa kad gore pogledam
možda tvoju sjenu ugledam

Samo ti spavaj moja ljubsvi
Noćas ću te čuvati
Svojim tijelom svakim šum ću upiti
da te nitko ne probudi

Opet razmišljam kako je život neobičan i čudan.Ponekad nas mazi i pazi, a ponekad nas doslovce zgazi?Zašto.

Zar samo zato jer želimo malo sreće, malo ljubavi,malo pažnje.

Toliko je malo potrebno za sreću,osmijeh,pogled,topla riječ,istina.Zašto?

Svi smo se izgubili u nekoj žurbi,u utrci sa vremenom,u nastojanju da imamo više i bolje od drugih,veći stan ,bolji auto,ljepši mobitel,više novaca.Nemamo više vremena za obitelj, za prijatelje,za djecu,za male stvari koje život čine sretnim.


Želimo često puno toga reči,puno toga objasniti jedni drugima,ispričati se ,isplakati se,nasmijati se, a nemamo vremena.Zašto?


Razmišljam kako je život često prekratak da kažemo sve što želimo jedni drugima a mi za to nemamo vremena.


Dragi moj prijatelju sve ove riječi su posvećene Tebi.Znam da smo imali još puno toga reći i ispričati, ali nažalost nismo više imali vremena.

Žao mi je zbog toga,ali evo ja ću biti tu s tobom u mislima i bar na ovaj način razgovarati s tobom.

Želim Ti laku noć i Anđeli neka mi Te čuvaju.....