ACHTUNG!
tražim nekog tko se razumije u HTML cod i postavljanje nekaj dobrog (fotka, glazba na blogu itd) na blog.hr
http://www.youtube.com/watch?v=BRVrPPjnZzI
17.10.2009. u 18:26 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
in blue...
16.10.2009. u 15:47 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
tonight...
07.10.2009. u 20:36 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
my morning...
03.10.2009. u 10:42 | Komentari: 19 | Dodaj komentar
yes
30.09.2009. u 20:01 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
night...
26.09.2009. u 20:27 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
mystery
26.09.2009. u 14:44 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
......
25.09.2009. u 20:05 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
deep night...
23.09.2009. u 20:59 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
in the night ...
22.09.2009. u 21:23 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
laganje...
Laganje je prilično raširena pojava i ljudi su, kazuju istraživanja, prilično vješti u tome. I to nije sve: većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena. Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek "izvuče" s više od 95% laži koje je izrekao.
Laganje je vještina koju naučimo vrlo rano u životu. Već nakon treće godine života djeca mogu razlikovati maštu od stvarnosti, razvijaju savjest i mogu izmisliti laž kako bi izbjegli kaznu ili neodobravanje roditelja. Laganje kojim izbjegavaju kažnjavanje prilično je uobičajeno za petogodišnjake. Iako većina roditelja misli da svoju djecu "čitaju kao otvorenu knjigu", istraživanja to ne potvrđuju. Naime, pokazuje se da roditelji nisu baš precizni u prepoznavanju laži svoje djece, bez obzira na njihovu dob. Zanimljivo je pritom da, iako djeca s lakoćom, bez poduke i vrlo rano u životu svladaju vještinu laganja kojom prikrivaju svoje pogreške, laganje kojim bi se zaštitilo drugu osobu (npr. "Reci baki da ti se sviđa džemper koji ti je poklonila.") uče teže, s više uputa i dulje to usvajaju.
Ipak, živimo u svijetu u kojem je važno moralno načelo ne lagati. I zaista, kako bi bilo živjeti u svijetu u kojem govoriti istinu nije uobičajena praksa. U takvom svijetu ne bismo mogli vjerovati nikome i ničemu što nam se kaže ili što pročitamo. Mi zapravo profitiramo živeći u svijetu u kojem postoji mnogo povjerenja, u svijetu u kojem je praksa govorenja istine raširena. Zapravo, sve važne stvari koje želimo učiniti u životu temelje se na povjerenju. Zašto onda ljudi lažu?
Istraživanja pokazuju da je 76% laži rečeno zbog dobrobiti osobe koja laže, dok je 24% laži rečeno zbog dobrobiti osobe kojoj se laže ili zbog pomoći nekom drugom.
Kako prepoznati kada nam netko laže?
Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina nas zapravo nije vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi nešto bolje prepoznaju laž od starijih, a žene od muškaraca. Posebno je zanimljivo kako se sposobnost međusobnog prepoznavanja laži smanjuje što su ljudi bliskiji. Žene su pritom sklonije povjerovati partnerovoj laži nego što su to muškarci.
Znakovi laganja
Ovi znakovi nisu siguran pokazatelj laganja. Što ih je više i što su intenzivniji, to je više razloga za sumnju.
Verbalni znakovi
Naglašavanje glagola kao npr. "nisam" ili "nisam mogao" kako bi se uvjerilo druge u istinitost onoga što se govori; upotreba punog oblika rečenice umjesto uobičajenoga govornog skraćivanja.
Pretjerano poricanje laganja upotrebom rečenica poput "nemam razloga lagati".
Upotreba stanki i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme stanki u govoru.
Pravljenje grešaka u govoru, uključujući gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično te više "gafova".
Mucanje, zamuckivanje i zapletanje jezika.
Pročišćavanje grla i drugi zvukovi.
Upotreba poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.
Neverbalni znakovi
Skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima.
Zatvaranje ruku, isprepletanje prstiju.
Prekrižene ruke na prsima koje kao da čine zapreku.
Pijenje i gutanje je češće nego u onih koji govore istinu.
Smanjeno pokretanje ruku, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku.
Slijeganje ramenima.
Dodirivanje lica, ušiju ili kose.
Držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale.
Treptanje je rjeđe nego u osoba koje ne lažu.
Naginjanje i mijenjanje položaja - spuštanje lakta na stol ili koljeno, kao i često premještanje dok osoba sjedi.
Često lizanje usana.
Mrštenje i stiskanje usana.
Uzdisanje i duboko disanje.
Češće osmjehivanje i neprikladan smijeh.
Često dodirivanje, češkanje i trljanje nosa.
Postoje li prihvatljivi razlozi za laž?
Čuti istinu nije uvijek ugodno niti lako. Zapravo, među najbolnijim postupcima kojima možemo povrijediti druge najčešće nije laganje, nego upravo kazivanje istine. To se može dobro vidjeti upravo u bliskim odnosima.
Na primjer, tko bi od nas želio čuti od partnera neku od sljedećih izjava:
Nisi više atraktivan/atraktivna kao što si nekad bio/bila.
Ponekad mislim na nekoga drugog dok vodimo ljubav.
Ponekad se pitam trebamo li ostati zajedno.
Privlači me tvoj prijatelj/prijateljica.
Ono što je važno jest upravo to što nas laganje o ovakvim ili sličnim temama čini zadovoljnijima i bliskijima partneru jer nitko od nas ne želi od partnera čuti ovako bolne izjave. Dok god nismo svjesni da partner nešto taji, osjećamo se dobro. Nitko ne bi mogao podnijeti da čuje baš sve što partner pomisli. S druge strane, baš kada želimo povrijediti partnera, kažemo ono što stvarno mislimo. Svatko tko je prošao razvod dobro zna kako to izgleda. Kada ljudi nisu više zainteresirani za svoj odnos, istina izlazi na vidjelo i pogađa snažno i precizno kao strijela.
Kako možemo pomoći ljudima oko nas da budu iskreni prema nama?
1. Pokažite im primjerom kako laganje za vas osobno nije opcija. Podijelite s bliskom osobom primjere kada vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali važnim preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje. Ako ste već uhvaćeni u laži, druga će vam se osoba teže otvoriti i teže će biti prema vama iskrena. Razmislite o tome: dugujete li iskrenost osobi koja vam je u prošlosti lagala. Naravno, ne.
2. Pokušajte razumjeti zašto vam ljudi lažu. Najčešće je to zbog straha od vaše reakcije.
3. Razmišljajte o pogreškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama u kojima možete nešto naučiti, jer ćete na taj način smanjiti loše mišljenje o sebi i osjećaj kako greške morate prikriti lažima. Opraštajte pogreške. Svatko griješi i nitko nije savršen.
4. Ako dođete u priliku u kojoj vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate kako to nije bilo lako. Iskažite divljenje njezinoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Naučite bliske ljude kako su sigurni ako vam kažu istinu. Ova se dinamika lijepo vidi u obiteljskom okruženju. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije, obično posljednja sazna što se događa.
5. Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Ne postavljajte tisuću pitanja. Zbog potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom", odnosno intimom može vam početi nepotrebno lagati, čak i kad je riječ o sitnicama.
6. Nemojte biti previše kritični i pesimistični. Većina se ljudi boji kritike i neprihvaćanja drugih ljudi. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.
7. Budite otvoreni. Svi ljudi imaju temeljnu potrebu biti shvaćeni. Roditelji će povećati vjerojatnost da čuju gdje je točno bila njihova tinejdžerica u subotu navečer ako pokušaju razumjeti zašto nije uspjela doći kući na vrijeme. Suprug će prije reći kako je bio na kavi s bivšom ako pokušate razumjeti zašto je, iz njegova kuta gledanja, ta kava bila važna. Svi ćemo se lakše otvoriti ako je s druge strane netko tko nas se trudi razumjeti. I svi ćemo imati problem s otvaranjem prema onim ljudima koji uvijek "sve znaju najbolje" i nije ih briga kako mi vidimo stvari.
8. Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu, a ne na otkrivanje istine.
Patološko laganje ili kompulzivno laganje
Takvo laganje ne postoji kao zasebna dijagnoza nego je dio nekih psihijatrijskih poremećaja i bolesti. Ako neka osoba često laže, čak i oko nevažnih stvari, sasvim sigurno ima problem koji ju je već doveo ili će je dovesti do ozbiljnih problema u odnosu prema drugim ljudima,u poslu i privatno, a i mogućih problema sa zakonom. Razumjeti zašto osoba laže prvi je važan korak u pomoći osobama s ovim autodestruktivnim ponašanjem. Bilo bi dobro da osoba koja ima ovakav problem potraži stručnu pomoć.
Naravno, reći istinu ili lagati, moralna je odluka svakog čovjeka. Ako se naučimo lagati, ako laganje postane navika, vjerojatno ćemo sve više lagati u budućnosti, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog prikrivanja prethodne laži. Svaki će čovjek reći da ne voli ljude koji lažu. Zašto? To je pitanje povjerenja, neizgovorenog dogovora kako je povjerenje temelj svih odnosa i našeg odnosa prema drugim ljudima onako kako bismo htjeli da se oni odnose prema nama. Ozbiljne laži, ako su otkrivene, kao i opetovano laganje, mogu zauvijek razrušiti odnose jer drugoj osobi postaje nemoguće opet izgraditi povjerenje.
Osnovni razlozi laganja mogu se grupirati u nekoliko kategorija:
Zbog straha od kazne ili posljedica.
Kako bismo "sačuvali obraz", postali ili ostali prihvaćeni.
Kako bismo izbjegli neugodnosti ili svađe.
Kako bismo usmjerili socijalne interakcije: poboljšali odnose ili smanjili interakciju.
Kako bismo povećali moć, dobili privilegije, novac ili divljenje.
Kako bismo pomogli nekom drugom.
21.09.2009. u 20:00 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
laž
Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.
Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su čimbenika koja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaši granica, stručnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestano prekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se više vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionska, to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuđu pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili čak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih… Opazi li se da se prelazi granica i da se nije moguće vratiti, najbolje je što prije se obratiti stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru. Isto vrijedi i za djecu. Ako mnogo lažu u trećoj, četvrtoj ili petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to sa 10, 11 ili 12 godina i na donekle čudan način, to je već znatno opasnije.
Nije nužan poligraf da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:
Lice: crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji…
Ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze…
Nemirno pokreće noge ili ruke
Pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće…
Kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje
Ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače
Ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati
Govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti
20.09.2009. u 22:45 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
gdje si, moje nebo plavo?
20.09.2009. u 21:10 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
ili je snijeg ili su labudovi ili je crna boja: Wella, Garnier, Palette...na muškoj gerijatrijskoj glavi
...potaknuta jednim blogom neke iskričarke, sjetila sam se kako muška gerijatrija farba kosu! mislim ono! ideeš beba, vidiš lika od cca 55-75 godina i ok je sve, ali lik ima taaaaako crnu kosu da te ubode u oči! nemoguće! fakat nemoguće! Ili je snijeg ili su labudovi ili se to crniiii njegova Garnier, Palette, Wella whatever na glavi! :)
19.09.2009. u 15:38 | Komentari: 12 | Dodaj komentar
night...
17.09.2009. u 20:48 | Komentari: 4 | Dodaj komentar