krvlju zakrvavljeno nije moguće vodom oprati

 
što piti
kad vino
niti rakiju
ne možeš dobiti
što neka se pije
kad nema vina
i nema rakije

Nikome ne treba dozvoljavati da vam se obraća sa
Odjebi
bez obzira što taj bezobraznik računa na vašu krščansku Božju, ateističku ili Alahovu milost
a pogotovo ne zato što voli gurati i primati u one rupe koje ne služe organima za reprodukciju, iako, što i sam imam, imaju pravo na to,
ali nemaju pravo govoriti mi odjebi i pokazivati srednji prst, niti meni niti ikome od vas,
samo zato što se razlikujemo.
Što je previše previše je!

Odjebite,
pjevaju homoseksualci, transeksualci, biseksualci i ostali odmetnici od prirodnog, uobičajenog, normalnog, stoljećima uvriježenog načina obavljanja seksualnih aktivnosti, bez obzira da li za produljenje vrste ili samo za gušt,
a heteroseksualcima žele i zakonom zabraniti odjebavanje tih odmetnika,
puno je puno, ali što je previše previše je!

Ja ću
ti ćeš
on,ona, ono će
mi će mo
vi će te
oni će
preostaje samo pitanje, pa zašto onda ništa se ne događa, a svi hoće. 

Danas u 11,21 h i u 11,30 h, dobio sam "žuti" karton od iskrice, jer su me neki članovi iskrice prijavili da ne poštujem pravila iskrice.
Odgovorio sam da nikada nisam ni sa čime povrijedio objavljena pravila iskrice, te neka povuku svoj "žuti" karton, odnosno neka ispitaju prijavu/e, ali moju poslanu poruku nije imao tko zaprimiti već je napisano da odabrani član više nije član iskrice.
Zna li netko od vas iskričara, može i onih koji su me prijavili, kako se stupa u kontakt sa adminima iskrice.
Dok ne riješim nastalu situaciju neću više komunicirat sa vama putem blogova, ili komentara na blogove, jedino na pvt. što molim i vas da činite, ako imate potrebe za mnom.
Hvala na strpljenju i razumijevanju. Vaš politikant!

 
Najprije ono što znam: uključiti kompjuter, otići na internet, naučio sam i primiti e mail, koristiti skyp, logirati se na facebook, iskricu, da i isključiti kompjuter znam.
Hoću naći nekoga tko će me naučiti staviti sliku, iz aparata u kompjuter, pa na blog, pa poslati je na neki drugi kompjuter,
naučiti pronaći, poslušati i skinuti muziku, staviti je u škrabicu za poslije, poslati nekome ili staviti je na blog.
I to nije sve, ostaloga ću se sjetiti kad naučim ovo. Ima li učitelja za učenika žednog znanja?

 
Oni prije što su vladali imali su u jednoj ruci partijsku knjižicu, a drugom rukom su krali,
ovi danas su gori, oko vrata su stavili krunicu i kradu sa obje ruke!
Ljudi moji, jel to moguće, vikao bi pokojni Mladen, da je kojim slučajem još živ.

Koliko puta smo to čuli, pročitali, da li u pjesmama, romanima, ili na blogu i bili spremni suglasiti sa tom tvrdnjom,
ja isto, sve do večeras i nikad više
velike i prave ljubavi su radosne, pune veselja, pune strepnje da li će davanje uspijeti ispuniti barem dio snova što ih zaljubljeni sanjamo,
predlažem svima vama iskričarima i blogerima da napravite isto, kako bi samo bolja budućnost bila pred nama!

 
Da nije međunarodni praznik rada Jaca bi ga u ekstazi restriktivne politike ukinula,
zato feštajte sutra njoj u inat
i u inat svima novokomponiranima kapitalistima što nas upropaštavaju iz dana u dan sve više.
Smrt fašizmu-Sloboda narodu!
Bolje grob nego rob!
Tvornice radnicima-zemlja seljacima!
Budimo realni tražimo nemoguće!

 
Tužan sam
uvrijedio me prijatelj
kasnije se ispričao
drago mi je zbog toga
prihvatio sam ispriku
ali tužan sam

E pa lijepo: 
isčetkati ću zube do bijele bjeline, oprati ruke, čak i crnilo ispod noktiju ću odstraniti, staviti novu posteljinu, ovaj obleku, frak, cilinder, štap i obaveznu kravatu,
pozvati ću je na kavu, ili u kazalište, ili u kino, ili kamo god bilo, pa će ona misliti da sam ja uvijek takav, uređen i lijep,
kao da meni noge nikada prljave ne smrde, niti su mi gaće naprijed žute straga smeđe, da ne hrčem kada spavam, da nijednom dnevno ne prdnem i da jednostavno nisam normalan,
kao što niti ona meni nije normalna, nego divno stvorenje koje mi se sviđa, s kojim želim još jednu životnu avanturu, koja neki put i brakom se zove, koja je uvijek bolja od onoga što zamisliti mogu,
oj Bože, a da mi podariš malo zdravog razuma, ako to smiješ uraditi nekom tko vjeruje u Tebe, molim Te!

Ima li koja iskričarka bolesnica sa simptomima:
voli maziti i paziti samo jednoga kojeg je odabrala,
koja mu daje češće nego što on je traži,
koja mu ne gunđa na mane već ih sa smješkom ispravlja,
e ako takva ima ja bih se sa njom igrao na doktora i pacijenta.

Od svih imperijalističkih kolonijalnih jezika engleski se pokazao najuspješnijim: pobiše izvorne amerikance i nametnuše im svoju ne kulturu, pobiše aboridžine i nametnuše im svoju ne kulturu (zgrabi, otmi, donesi zakone po kojima nisi kriv i fata la že), tek ono najpoznatije, poslije engleskog su španjolski, francuski itd.
Jeza me hvata kad vidim da za najobičnije poslove u Hrvatskoj traže da govoriš barem jedan strani jezik, a što ti stranci ne bi u Hrvatskoj govorili hrvatski?
Eto, to me ljuti!

Išli bi od kuće do kuće, noseći stablo manje breze na ramenu, naizmjence se mijenjajući, manje grančice breze u košari, te bi pred kućom pjevali domaćinu: pisan vazan prošal je zelen juraj došal je! (ne sječam se više cijele pjesme) i svašta mu dobra poželjeli, a domaćin bi zahvalio, uzeo grančicu breze i darivao nas s nečime, nakon što bih nas ponudio jelom i pićem.
Gdje su više ta moja zlatna ciganjska vremena?

        Stigle su i neke godine kad više ne razmišljaš samo o tome što će ti donijeti sutra, već se i sječaš svih onih lijepih i ružnih stvari, koje su te obilježile, da budeš takov kakov si.
         Koliko stvari si učinio dobro, koliko si uspješno prošao kroz sve radosti i nedaće koje su te pratile, od rođenja do danas, što tvojom zaslugom, što objektivno nezasluženo.
         Pa se pitaš, gdje si sada, koliko još imaš snage u već bolnim udovima, koliko hitrine u već pomalo zamorenim vijugama, koliko žestine u već pomalo umornim osječajima?
         Zašto neke stvari nisu pošle putovima koje si im zacrtao, već krenule stranputicama, gdje i kada si skrenuo sa smjera, kojim si namjeravao dočekati posljednje svoje životno doba?
         Možeš li još uopće odrediti cilj koji želiš dostići, ili je to sve prošlo svršeno vrijeme, koje tako rijetko koristimo u našim rečenicama, jesmo li se stvarno toliko istrošili u svojim osječajima?
         Dok si znatiželjan i tražiš odgovore, dotle si mlad, netko je negdje napisao, no nisam siguran zašto je to napisao i koliko je godina imao kad je to napisao.