Mic, mic...

Twirl mi je dao ideju, buni se da su ovdje ljudi od preko 50, 60 godina i da onda imaju nekakva očekivanja.
I inače, ljudi nakon 50, ne trebaju imati više nikakva očekivanja.

Tako je druže Twirl, vi koji dolazite na Iskricu s nekim očekivanjima, zaboravite.
Da, to ni nije tako teško, mi stariji ionako lako zaboravljamo.

Evo, i ja ću za koji mjesec 71 godinu i to je to. Bez očekivanja. Totalno.

Dakle, ovdje je par natuknica ili mali priručničić za nas, koji smo jednom nogom u grobu:

- važno je ne planirati ništa na duže od godine dana...OK, i to je dugo.

- ne uzimati nove kućne ljubimce, kao mačke i pse, jer će ubrzo ostati sami.

Za ove preostale kućne ljubimce koje već imamo, moramo se pobrinuti i naći nekoga tko će ih dohraniti do njihove smrti, jer ja sam ih do svoje.
U tu svrhu, ostaviti maci ili peseku nasljedstvo, a onome tko će se o njima pobrinuti, svakim mjesecom duljeg života ljubimca, povećavati iznos novaca. Pa nek proba ukokati ili napustiti macu.


- uvijek imati neko fancy donje rublje na sebi (to je i inače važno, jer nikad ne znaš tko ga može vidjeti ak ti pozli u trgovini), zatim, jako je važno, ak si žensko, imati uređene nokte, nalakirane živahnim crvenim lakom, kad ti objese ceduljicu s imenom u mrtvačnici.
- u kući imati sve dokumente pokraj kreveta ili već gdje se misliš zateći kad Hitna dođe, s popisom lijekova koje uzimaš i Povješću bolesti. Za slučaj da preživiš.

- nakit na vrijeme ostaviti u sef u banci i onaj prsten od bake ne drži na prstima, u sef također.

- ne uplaćivati putovanja unaprijed, avionske karte, cruise, apartmane, to je teško dobiti natrag. A tko će mi i dati natrag.

- imati sve uredno u stanu, jer kad Hitna dođe (i oni zgodni vatrogasci), nek bude lijepo i nek se vidi da tu umire jedna uredna osoba. Naravno, ak' ih netko nazove. Ak ne, jbg. Jadne mačke.

- e da, svaki dan ostaviti puno vode za piće u zdjelicu za mačke, jer nikad ne znaš koliko će dugo morati preživljavati ak' te ne nađu za par dana.

- na ulaznim vratima kuće, s vanjske strane, napisati obavijest, da oni koji ulaze u kuću (npr. Hitna, susjedi, prijatelji ili svi oni kojima je sumnjivo da nisi na Facebooku 3 dana) znaju da su unutra 2 mačke i da ih čuvaju da ne pobjegnu.

- ništa se ne treba čistiti, jer će ionako ubrzo sve biti pobacano, jer ti na kraju krajeva ništa više niti ne treba. Na preostalim stvarima, npr. onim starim kineskim vazama, onim starim uljanim slikama i drugim umjetninama, napisati cijenu, jer kaj deca znaju da to vrijedi, da ne bace na smeće.

- pripaziti na kompjuter da je isključen ili se sam isključi i da nitko nema password, a ne da se netko naslađuje mojim dogodovštinama online, postmortem.
A o slikama da i ne govorim.
Slike (one) staviti na sigurno mjesto ili ih uništiti, oprez, poništiti i poništeno (ono iz koša Recycled Bin) :)
Ili još bolje, na vrijeme uništiti sve inkriminirajuće fotografije, pa si onda slobodan.

Svi smo sjedili za velikim stolom i ručali.

Nono ili papa' (mužev otac) je bio na začelju stola kao pater familias, jer je on bio najvažnija osoba u toj obitelji. Njega je šogorica s puno poštovanja prvog nudila hranom, birala mu najbolje komade mesa, a on onako mali i mršav, sve bi pojeo, jer i to je bio dio njegovog patrijahalnog ponosa.

Nije da ga je svatko slušao, djeca su se šalila s njim, izazivala ga da nešto kaže, a onda kad bi rekao, snimali su ga na magnetofon i onda poslije puštali neizmjerno puta jedno te isto i umirali od smijeha. On bi se branio, pa nisam ja to toliko puta rekao, i dan danas se sve to prepričava i smijemo se, iako je od onda prošlo, pa sigurno, četrdesetak godina, a nona odavno više nema.

Hrana je bila jednostavna, najčešće sam ja kuhala po njihovom, jer ja sam bila zadnja pridošlica u obitelj, a i obično sam bila na godišnjem odmoru, btw. nikoga za to nije bilo briga, bila sam slobodna i kuhala za cijelu obitelj dok su oni radili po uredima, a nono i muž su bili u kampanji okopavali krumpir ili obrezivali lozu, a ja kuhala (muž inženjer, ja profesorica, VSS radna snaga).

Tako smo sjedili za stolom, domaće malvazije je uvijek bilo na stolu i boca maslinovog ulja u tamno zelenoj boci, za začiniti salate, tvrdo kuhana jaja, šparuge koje su još to jutro rasle u šparožini.

Ja sam bila pridošla (istarska snaha) u tu obitelj part time, iz Zagreba i nakon godišnjeg 'odmora' bi se vraćali u Zagreb na posao, 'odmor'.

Na Dolcu se oduvijek kupovalo dalmatinsko maslinovo ulje ili je po vezi (susjeda) stizalo direktno s Brača, tako da sam znala kako treba izgledati i kakav treba imati okus pravo i čisto, nemiješano maslinovo ulje. Nije se to tada zvalo djevičansko ili ekstra djevičansko. Bilo je to samo dobro 'domače' maslinovo ulje.
Bilo je gusto, zeleno, a okus mu je bio po bademima, fini pitomi, nježni okus s karakterističnim mirisom po zelenim maslinama.
Bilo ga je zadovoljstvo politi po radič (nije ono što je kod nas, mladi listovi maslačka) salati, to je kod njih nešto slično matovilcu s većim mekšim listovima, bljeđe zelene boje i najvažnije, bralo se u vrtu iza kuće pa je uvijek bilo svježe...i polivalo se sa octom, sad bi se taj zvao bijeli aceto balsamico od prevrele malvazije i istarskim maslinovim uljem.

Tada sam bila napravila kardinalnu grešku, koja me koštala ugleda u toj obitelji s malešnim nonom na čelu. Rekla sam iznenada, ovo ulje ne valja, gorko je. Ovo ulje je rancig.

Nastala je tišina i svi su se pogledavali i onda je nono rekao, kao predstavnik obitelji, hladnim glasom, ulje je upravo onakvo kakvog ga stoljećima radimo i svi koristimo isto ulje i nama je dobro (a sotto, sotto je mislio, ma koja si mi ti, da mi to govoriš).

Tada je proradio biolog/kemičar u meni i počeo se raspitivati o tehnologiji proizvodnje, od skupljanja maslina, do odvoženja u mlin i ekstrakcije maslinovog ulja i tada sam shvatila u čemu je stvar (između ostalog).
Masline i sorte maslina su bile u redu, ali način je bio kriv, skupljali su masline duže vremena, da bi ih se nakupilo i držali su ih u bačvi u kantini dok se ne bi sve obralo, što bi potrajalo.
Iako je bilo hladno, jer se masline obiru u studenom (otpale mi ruke od hladnoće), u međuvremenu su se ipak u toj bačvi događali kojekakvi prirodni procesi, fermentacije, izmjene u kemijskoj strukturi maslina i kad bi došle do mlina, nisu bile više svježe, svježe.
A da ne govorim o tome, da su se u mlinu miješali urodi jednog vlasnika maslina s drugim, ali kako su svi imali istu proceduru, ulje je bilo slično, tako da baš nije bilo neke velike štete.

Kad sam to čula, ja mlada zagrebačka cura, rekla sam, masline se moraju nositi u mlin isti dan i ne miješati se s tuđim maslinama. Tada je nono samo odmahnuo rukom, jer njemu je baš takvo gorko ulje na koje je navikao cijeli život, prijalo i nikakvo drugo, bračko ili dalmatinsko nije dolazilo u obzir.

Od tada je prošlo puno vremena, vremeplov se odjednom vratio u 2019. godinu, a istarsko maslinovo ulje je postalo najbolje ili jedno od najboljih i najcjenjenijih na svijetu, nagrađivano.
Postalo je fino, malo drugačije, s karakterističnim okusima autohtonih sorti maslina kao buže, bjelice, crnice i drugih, uz dodatak nekih talijanskih sorti. Fino na nepcu, na kori kruha, na crostinima, na salati, u bakalaru na bijelo ili na nježnim kuhanim šparugama.

Pa si mislim, eto, došlo je na moje, iako znam da bi sve bilo isto i bez mene, ali se valjda netko za tim stolom sjeća, sad su ta djeca odrasli ljudi, naravno, nona već dugo nema, da je tamo neka purgerica savjetovala kako se treba proizvoditi maslinovo ulje, haha.
Ako se i ne sjećaju oni, ja se sjećam.

Aspekti ove krvne grupe ostaju bitni u svakom društvu, čak do današnjih dana. Liderske karakteristike, proaktivnost, energija i fokusiranost su među najboljim osobinama ljudi s krvnom grupom 0. Oni mogu biti snažni i produktivni, međutim, kada su pod stresom mogu biti ljuti, hiperaktivni i impulzivni. Loša ishrana, nedostatak vježbe, nezdrava ponašanja ili povišen nivo stresa, čine ih osjetljivijim na negativne metaboličke učinke, uključujući i inzulinsku rezistenciju, smanjenu aktivnost štitnjače i debljanje. Vaše genetsko naslijeđe vam nudi priliku da budete jaki, produktivni, dugovječni i optimistični.

Šta vas čini jedinstvenim?

Zbog svoje krvne grupe skloniji ste određenim bolestima, kao što su čirevi i poremećaj rada štitnjače. Pripadnici krvne grupe 0 često imaju nisku razina hormona štitnjače i nedovoljan nivo joda, kemijskog elementa čija je jedina svrha reguliranje hormona štitnjače. Ovo uzrokuje mnoge nuspojave kao što su debljanje, prekomjerno zadržavanje tekućine i umor.

Također imaju i viši nivo želučane kiseline od ostalih krvnih grupa, što često rezultira iritacijom želuca i čirevima na želucu.


U Japanu, krvna grupa je dugo bila povezana s tipom ličnosti. Možete biti upitani za krvnu grupu na intervju za posao! Pripadnici krvne grupe 0 najčešće se opisuju kao odgovorni, odlučni, organizirani, usmjereni, savjesni i praktični. Smatra se da se mogu bolje orijentirati i da su bolji logičari. Vjeruje se da to proizlazi iz činjenice da su im preci lovci koji su morali promatrati i točno procijeniti okolinu kako bi osigurali opstanak.

Stres može uzrokovati pretjerane napade ljutnje i hiperaktivnost. Ljudi s ovom krvnom grupom su više osjetljivi na destruktivno ponašanje kada su pretjerano umorni, depresivni ili im je dosadno. To može uključivati kockanje, traženje uzbuđenja, preuzimanje rizika i impulzivnost. Izbjegavajte kofein i alkohol. Kofein može biti posebno štetan zbog podizanja adrenalina i noradrenalina, koji su već visoki kod ljudi s ovom krvnom grupom.

Redovna tjelesna aktivnost je ključna jer djeluje opuštajuće na cijelo tijelo. Više od bilo koje druge krvne grupe, krvna grupa 0 se oslanja na fizičke vježbe za održavanje zdravlja i emocionalne stabilnosti. Redovna tjelesna aktivnosti potrebna je tri do četiri puta tjedno. Za najbolje rezultate potrebna je aerobna aktivnost trideset do četrdeset i pet minuta najmanje četiri puta tjedno.

Odredite jasne planove za ciljeve i zadatke, bilo da su oni godišnji, mjesečni, tjedni ili dnevni kako bi izbjegli nagle reakcije. Uvedite ove promjene načina života postupno.

Jedite sve obroke, čak i međuobroke, sjedeći za stolom. Žvačite polako i jedite opušteno.

Izbjegavajte donošenje velikih odluka ili trošenje novca kada ste pod stresom. Kada ste gojazni, bavite se fizičkom aktivnošću. Vježbajte trideset do četrdeset pet minuta aerobne vježbe, najmanje četiri puta u tjednu.

Izvor: CentarZdravlja, HealthyFoodTeam

Link

Pregledanih profila: 15332

Profil ti je pregledan: 100000 puta

Korisnici koji su posljednji pogledali tvoj profil:

Ne možeš ti samo tako reći, ajde skuhat ću govedsku juhu, pa ću onda servirati s restanim krumpirom i sosom od rajčice...je, vraga.
Moram posebno, kada idem u spezu, sjetit se da kupim komad junetine s masnoćom, posebno koju kost, jer to ne pakiraju zajedno, onda pušlek mlade mrkvice, stave mi 1 metar onog zelenog od mrkve koje ionako bacim, ali dobro, mlada je i sočna, onda korijen od peršuna i 1 metar peršuna na njemu, e taj mi treba, komad korijena celera, ali onda moram posebno kupiti i onaj celer u listovima.
Da, ja još posmeđim pola luka, tako da mi juhi daruje lijepu zlatnu boju, ja ne stavljam rajčicu.
Tek sada može početi egzekucija plana.

U hladnu vodu stavim svo povrće i meso, kažu da je bitna hladna voda.
I to je to, dalje da ne pričam, svatko to zna.

Maloprije sam posrkala zlatno-žutu juhicu s malo plutajuće masnoće iz koje proviruju komadići mrkvice i bijeli otočići knedli od grisa.
Nakon toga sam si stavila na tanjur komad kuhane govedine, koji je bio tako mekan da je drhtao na tanjuru (od iščekivanja da ga pojedem), sa svim onim bijelim što taj komad mesa čini neodoljivim, daje mu fini okus, mekoću i sočnost.
Na stranu tanjura sam ukusno postavila brdašce restanog krumpira iz kojeg su virili sitno sjeckani komadići dinstanog luka i sve to polila gustim crvenim sosom od rajčice.
Prekrasno, na žalost, nisam slikala, tek kad sam pojela, palo mi je napamet.

I znam, nije to ništa, to netko jede svaki dan, ali ja ne, jer ne kuham s predumišljajem. Skuham šta mi se nađe pri ruci i ne kuham često. Ne da mi se za sebe samu, pa da onda tri dana moram isto jesti.

Dakle, ovo je bio događaj, u sred Amerike, ja jedem govedsku juhu sa gris knedlama, kuhanu govedinu s restanim krumpirom i sosom od rajčice, koji me podsjećaju na davne dane u Zagrebu, koja je to svečanost!

Link

Link

...70 godina...mislim da tu gdje živim ne trebam.
Tu u Americi, bapci kad ne mogu hodati, voze se, nemreš im to uzeti.

A ja osobno se super držim, odlično vozim, a štaš, vozim već 50 godina, navikla sam.
Vozila sam u Hrvatskoj, Italiji i Americi.
U Hong Kongu nisam, jer se nisam mogla naviknuti na lijevu stranu ceste.
Ne volim voziti na otvorenoj cesti, ali u gradu sam tata-mata.

A čuj, pregled k'o pregled, pa mora se s vremena na vrijeme, ali to što spominju za penzionere je preskupo, jako preskupo.
Trebalo bi biti najviše 100 kuna.

Nisam imala neke nesreće do sada, jednom davno sam skliznula sa ceste kod Boruta, kod Labina, još je bila stara cesta, traktori su s polja išli po njoj, počela je kiša i cesta je bila blatnjava i odsklizala sam se ko pi...čka, nisam niš mogla, umjesto laganog zavoja na lijevo, odletila sam ravno u grabu.

Ništ mi nije bilo, bila sam vezana, u grabi me dočekao čovjek koji je baš bio sletio i viknuo mi, maknite se gospođo, ovdje svi lete ko ludi, jer, on je doletio, a i ja sam :)

...od kad se ja sjećam.
Svojevremeno je o tome bilo diskusije i na ovom Blogu.
Naravno, ne uspoređujem ništa, samo odgovaram na tvrdnje, kao, samo je u Hrvatskoj dizel skuplji od benzina.
Dakle, i drugdje je.

Na današnji dan je prosječni gallon benzina u ovom mojem gradiću $2.73, a Diesel $3.18. Tako kažu informacije, jer nisam već davno kupovala benzin. Malo se vozim.
Doduše, ovdje je na svakoj pumpi drugačija cijena, tako da se isplati imati App koji ti kaže gdje je u gradu najjeftiniji benzin.
A da ne govorim o razlikama između država. Jedan dan sam otputovala u South Carolinu i cijena je bila puno niža nego ovdje kod mene.
Ali omjer dizel, benzin je svugdje isti.
Ali zato u pravilu naši auti više troše nego europski.

Ovdje malotko kupuje aute dizelaše.

P.S.
Ups, kod vas je već kasno, kod mene još nije niti 17:30

Počelo kićenje Zagreba: Doznajemo! Ove godine zagrebački Advent bogatiji za još dvije lokacije


Jel' to kićenje bijelog Zagreb grada, samo sam prepisala RTL- ove vijesti:


'Javljaju se iz svih dijelova Zagreba': Ljudi masovno objavljuju fotografije neodvezenog smeća

Link


To je tisuću šesto milijuna US dolara, đizuz krajst!
I to samo jedan tiket, valjda jedna osoba, doduše, dobitnik se još nije pojavio.
U nekim saveznim državama se ne mora identificirati, a u nekima se mora.

Šta bi ja sa tim...pojma nemam, to je previše novaca.
Ali, prvo će država uzeti svoje, to je sigurno pola. Onda će im ponuditi nešto manje u kešu ili na rate, ma joj, svejedno je to puno love, nemreš potrošiti da hoćeš!

Ak' možete u Hrvatskoj ovo otvoriti:

Link

Link

Link