Mic, mic...

Kakav je tretman žene koja se zove ljubavnica za razliku od žene, koja je djevojka i s kojom hoda, a on slobodan ko ptičica?
Odmah da razjasnim, na ovo pitanje me potaknuo pročitani profil današnjeg blogera, koji baš to ima napisano u profilu.

...to je toliko neodgojeno i pokvareno, nisko, infantilno, jer se nadate da će i ostali to prihvatiti...
Kad su mi rekli za neke, davno, kao glupače, povjerovala sam, jer sam vjerovala tim ljudima, poslije sam ih upoznala te etiketirane glupane, inteligentni do bola, među njima ima i doktora nauka, studenata i ostalih. Skužila sam tko je u stvari najgluplji, oni koji pokazuju prstima na druge.
To je buliranje i dobro došao eternis u klub, prije si druge, sad sam ja na redu, ostat ćeš s jednom osobom na kraju, ali i to će se jednom raz...t, jer vi ste takve osobe, jednostavno, zločeste, i tu nema spasa.

Nisam, al' tko ga šiša.
Pod različitim nickovina, niti ih se ne sjećam.

Bila sam u svih tih 11 godina, na par muških kava, na ženskima sam bila češće.
Žene više volim. A nisam lezba. Bolje rečeno, ženske OVDJE više volim.
A muški me pale, al' to je druga priča.

Onak gledajući odozgora, ajde, ili sa strane, ili iznutra, čini mi se da ima boljih, situiranih, useljivih žena, nego muškaraca.
Naravno, sve što ovdje kažem, je samo moje osobno mišljenje.
Muški u nekim godinama još plaćaju alimentaciju, stan su ostavili ženi i djeci i gledaju nekog za udomljenje u dobre ruke.

Žene pak traže nekog tko će im imponirati, u koga imaju povjerenja, samopouzdanog lika, koji će ih zaštititi.
Ma gdje će ih zaštititi, kad ne mogu niti sebe.
Ništ ne kažem, alimentacija se mora plaćat, nema tu prigovora, što kažem je, da se očekivanja jednih i drugih razlikuju.

Ja sam već davno digla ruke od ideje da ću na iskrici nekog naći, jer takvi naprosto ne postoje.

Kad netko onak i ispadne nešto, naizgled, ispostavi se da baš nije normalan.
Jedan mi je prigovorio da sam pre-idealna, ako takvog šta postoji, da sigurno lažem za sve u profilu.
Ja sam mu odgovorila da sam sve slagala, iako svi znate da je sve 100% točno.
Šta da mu čovjek kaže, ma neeee, sve je istina...ak' već prvoj poruci zajebava, što bi bilo kasnije?
Mislim vi na Blogu i vi koji me poznajete iz RL, vi znate istinu.

U stvari, šta me je potaknulo na ovaj tekstić je ideja, da netko, itko, za mene pomisli da sam muško.

Pa si mislim, tko zna koliko je onih koji se predstavljaju kao muškarci i stvarno jesu muškarci, a cure ih prozvale ženama? :)))
Zato, dečki, gaće na sunce, prednjicu, al' kužim da ni to nije dovoljno...kak ćeš nekom dokazat da si ti - ti?
Jedino na nekom susretu, a do toga teško dolazi.

Sad si mislim, da li da postavim sliku svog novog grudnjaka skupa sa sadržajem, al' opet, za nevjerne tome ni to nije dovoljno - pa neću...ne ovdje

...pa si prevrćem po glavi šta i kako, pa koji je, koji nije, šta je rekao, šta napravio, kako je reagirao...
...smiješno, jer sam istovremeno sama ko prst, nigdje ne idem, ništa ne radim, čitam knjige i svaki dan se sve više povlačim u samoću, a znam po tome, jer mi se samoća počinje sviđati...
...glupo, jer vrijeme mi curi kroz prste...
...jedina stvar koja bi ga mogla malo zaustaviti to vrijeme, bio bi neki događaj, nešto zanimljivo, ili neka zanimljiva osoba i da mi se napokon dogodi nešto vrijedno zaustavljanja vremena, za što ima malo šanse...
...možda je glupo da ja očekujem da mi se samo po sebi nešto dogodi, a ne poduzimam ništa sama...poduzimam, poduzimam i zasrala sam ko grlica, sad mi preostaju samo razmišljanja o tome, kako sam bila glupa i pitam se, hoću li dobit šansu za popravni...

...da si nađete, mladu curu s ooogromnim sisama, ogromnom guzicom, malim strukićem, da se ševi ko grlica, da radi, zarađuje više od vas, da vas uzdržava, a vi je tu i tamo poseksate, ak vam se posreći onaj dan u tjednu, kad vam se napola digne...

...ma ništa od toga vam se niti približno neće dogoditi...jer mlade cure ne idu s dedekima, osim ako nemaju neke koristi od njih, ali to jeveć drugi slučaj...

Dragi dnevniče, nikad nisam bila na jedrenju na taj način, da sam ja pomogla dignuti i spustiti jedro i obavljati poslove oko toga.
Kad se ugasio motor, nastala je tišina, samo se čuo šum napetih jedara i počeli smo juriti.
Ogroman brod, nisam to zamišljala tako veliko. Ima i kabinu za spavanje, ali ne znam bi li mogla baš bezbrižno spavati.

Nakon dva puta otkazanog jedrenja, zbog lošeg vremena, jučer je osvanuo krasan sunčani dan s dovoljno vjetra.
Divno je bilo sjediti pored milog bića i osjetiti vjetar u kosi.

Čudno je to, voziš se kao po moru, a nije more. Boja je siva i uopće mi se ne sviđa. Ali za one, koji ne znaju za drugačiju boju mora i ovo je dobro.
A jučer je i za mene to bilo super. Naročito zato, što je društvo bilo super, društvo s mojeg party-ja. I naročito zato, što sam sjedila s njim na timunu.
Pokušao me naučit engleske riječi za dijelove broda, u početku sam ih zaboravila, poslije nakon par piva, više nije bilo važno.
Opalilo me jučer - sunce.
Dragi dnevniče, nakon izleta sam došla kući umorna, ali zadovolj(e)na.
Odmah sam zaspala, ali sam se oko 3 sata probudila i ne mogu spavati i eto, zato sada pišem.
Mislim da bi to bile sve, što se jučerašnjeg dana tiče. A što će danas biti, tko zna, jer je pao dogovor da idemo danas popodne kod prijateljice na terasu. To će biti ludnica.

Sjedimo tako dragi i ja jučer na terasi i pričamo uz čašu crnog vina, nakon što smo pojeli punjene raviole s gljivama u bešamel sosu, ja pričam kako je taj moj krevet specijalan, zove se tatami, kako je sastavljen bez ijednog metalnog dijela, samo drvo, kako sam ga sklopila, tj. stavila jedan dio u drugi, a kaže on, da, neku noć sam snažno udario u mraku i pokaže mi svježu ranu na donjem dijelu potkoljenice...
...i ja znam da nisam smjela, ali je meni to bilo tako smješno, zamislila sam ga kako baulja u mraku, svaki put kad se sjetim, smije mi se...tim više, što se to meni dogodi svaki put, kad se vratim s nekog dužeg putovanja i zaboravim na opasnost...
...a trebala sam kao i ove falše Amerikanke reći, awww, darling, I am so sorry...
...al' brate, nisam takva, nego sam naša i što na umu - to na drumu, nemrem si pomoć

...je li istina da u Hrvatskoj ne prodaju lubenice bez koštica?
Tj. kao ove ovdje s naznakama koštica, par malih bijelih, mekanih i sve skupa se jede, a ne one crne tvrde, koje moraš pljucati...
Kad sam zadnji put ovdje pitala, nitko nije bio niti čuo da postoje...

...ove su stigle iz južnih krajeva, točnije rečeno, sa Floride. A vaše?
Stigle su na isto mjesto, s kojeg su otišle jesenas, jezerce u Mall-u i sad se gnijezde i za tjedan - dva, imat će guščiće.)